Mislim da je vazno za ovu temu da razmotrimo sta su crkveni oci verovali kada je u pitanju trojstvo?
Posto se Slap nije udostojio da postavi, evo ja cu to uciniti:
(ovo nam pomazei da razumemo da li su pioniri adventnog pokreta bili u pravu kada su odbacili Trojstvo, i prvenstveno da li je istina ono sto se u uvodu videa tvrdi a to je da suvecina crkvenih otaca pre nikeje zastupa dualizam):
"Crkvi u Efezu u Aziji… izabran kroz istinsku patnju voljom Oca i Isusa Krista, našega Boga"
(Ignacije Antiohijski, Poslanica Efežanima, 1 [110. god.])
"Jer naš je Bog, Isus Krist, začet od Marije prema Božjem planu: od sjemena Davidova, to je istina, ali i po Duhu Svetom"
(Isto, 18, 2)
"Dokazat ćemo da ga obožavamo s razlogom; jer smo naučili da je on Sin samog istinitog Boga, da ima drugo mjesto i da je Duh proroštva treći. Zbog toga nas optužuju za ludost, govore da pridajemo raspetom čovjeku drugo mjesto do nepromjenjivog i vječnog Boga, Stvoritelja svih stvari, no oni ne poznaju otajstvo koje u tome počiva"
(Justin Mučenik, Prva apologija 13, 5-6 [151. god.])
"Svojstvo je Boga, najvećeg i svemogućeg i živoga Boga, ne samo da bude svugdje, nego također i da sve vidi i čuje; jer ne može ga se nikako ograničiti na neko mjesto… Tri dana prije nego su stvorena svjetlila predstavljaju sliku Trojstva; Boga, njegove Riječi i njegove Mudrosti"
(Teofil Antiohijski, Autoliku, 2, 15 [189. god.])
"Jer Crkva je, premda raširena po čitavom svijetu sve do kraja zemlje, od apostola i njihovih učenika primila vjeru u jednoga Boga, Oca Svemogućega… i u jednoga Isusa Krista, Sina Božjega, koji je postao tijelom radi našega spasenja, i u Duha Svetoga.’’
(Irenej, Protiv krivovjerja, 1, 10, 1 [189. god.])
"Mi doista vjerujemo da postoji samo jedan Bog, no vjerujemo da unutar ovog raspoređaja, ili, kako ga nazivamo, ekonomije (oikonomia), postoji Sin ovoga jedinog Boga, njegova Riječ, koji je proizišao iz njega i kroz kojeg su sve stvari stvorene i bez kojeg ništa nije stvoreno… Vjerujemo da ga je [Sin] po Ocu poslao dolje, prema svojem obećanju, Svetog Duha, Branitelja (Parakleta), posvetitelja vjere onih koji vjeruju u Oca i Sina i u Duha Svetoga… Ovo pravilo vjere prisutno je od početka evanđelja, čak i prije najranijih krivovjeraca"
(Tertulijan, Protiv Prakseja, 2 [216. god.])
"I u isto vrijeme otajstvo ekonomije je dobro čuvano, jer je jedinstvo raspoređeno u Trojstvu. Poredano, troje su Otac, Sin i Duh. Oni su troje, međutim, ne u stanju, nego u stupnju; ne u biti, nego u formi; ne u moći, nego u vrsti; istobitni, jednog stanja, jedne moći, jer on je jedan Bog čiji su stupnjevi, forme i vrste ubrojane u ime Oca i Sina i Duha Svetoga"
(Isto)
"Imaj uvijek na umu pravilo vjere koju ja ispovijedam i kojem nosim svjedočanstvo da su Otac i Sin i Duh nerazdvojivi jedan od drugoga i onda ćeš shvatiti što pod tim mislim. Pripazi sada, kažem da je Otac drugi (različit), Sin je drugi i Duh je drugi. Ovu izjavu mogu krivo shvatiti neuke ili krivo poučene osobe, kao da to ima značiti različitost i tu različitost shvatiti kao odvojenost između Oca, Sina i Duha Svetoga"
(Isto, 9)
"Tako sveza Oca u Sinu i Sina u Branitelju čini tri povezane osobe koje se ipak razlikuju jedna od druge. One tri su jedne biti, ali ne jedna osoba, kao što je rečeno: "Ja i Otac jedno smo."(Iv 10,30), s obzirom na jedinstvo biti, a ne jednosti broja"
(Isto, 25)
"Mi ne držimo do onoga što krivovjerci zamišljaju: da se neki dio Božjeg bića pretvorio u Sina i da je Otac stvorio Sina iz ničega, to jest, iz bića koje je izvan njega samog, tako da je postojalo vrijeme kada ga [Sina] nije bilo"
(Origen, Temeljne istine, 4, 4, 1 [225. god.])
"Ne, odbacujući svaku sugestiju tjelesnosti, držimo da su Riječ i Mudrost rođene od nevidljivog i bestjelesnog Boga, bez sudjelovanja ikakvog tjelesnog bića… izraz, kojeg upotrebljavamo, međutim, da nikada nije bilo vremena kada nije postojao, valja uzeti s određenim tumačenjem. Upravo su riječi "kad" i "nikad" izrazi za vremenitost, dok sve rečeno za Oca, Sina i Svetoga Duha treba shvatiti kao nadilaženje svega vremena, svih doba i sve vječnosti"
(Isto)
"Jer samo Trojstvo nadilazi svaki smisao, u njemu se može shvatiti ne samo ono vremenito, nego i vječno. Sve ostale stvari, doista, koje se nalaze izvan Trojstva, treba mjeriti vremenom i dobima"
(Isto)
"Sama Božja Riječ je od Boga samoga, stoga je Riječ Bog, a biće Božje biće. S druge strane, svijet je stvoren iz ničega, stoga on nije Bog"
(Hipolit, Pobijanje svih krivovjerja, 10, 29 [228. god.])
"Pismo ističe Krista kao Boga, upravo koliko ističe samog Boga kao čovjeka. Isto toliko opisuje Isusa Krista kao čovjeka, koliko Krista Gospodina opisuje kao Boga. Jer ne ističe da je on samo Sin Božji, nego isto tako i Sin Čovječji; niti kaže samo Sin Čovječji, nego je također uobičajeno o njemu govoriti kao o Sinu Božjemu. Budući da je od dvoga, on je oboje, osim ukoliko bi bio samo jedno, onda ne bi mogao biti drugo. Jer sama narav nalaže da moramo vjerovati da je čovjek koji je od čovjeka, jednako tako ta ista narav nalaže da moramo vjerovati da je Bog koji je od Boga… Neka oni, stoga, koji čitaju da Isus Krist Sin Čovječji jest čovjek, neka isto tako pročitaju da je isti Isus nazvan, također, Bogom i Sinom Božjim"
(Novacijan, O Trojstvu, 11 [235. god.])
"Nadalje, mogao bih se prigodno obratiti onima koji dijele, komadaju i uništavaju najsvetiji navještaj Božje Crkve, čineći od toga [Trojstva] doista, tri moći, različite supstancije i tri vrhovna boga… [Neki krivovjerci] naviještaju da postoje, na neki način, tri boga, kada dijele sveto jedinstvo u tri supstancije strane jedna drugoj i potpuno odvojene
(Papa Dionizije, Pismo Dioniziju Aleksandrijskom, 1 [262. god.])
"Stoga, sveto Trojstvo mora biti skupljeno i donešeno zajedno u jedno, najviše, kao što jest, mislim na svemogućeg Boga svega stvorenog,… Hula je,i to ne uobičajena, nego najgora, reći da je Sin, u svakom pogledu, rukotvorina [stvorenje]… No, ako je Sin postao [stvoren], bilo je vrijeme kada ova svojstva nisu postojala, i, prema tome, bilo je vrijeme kad je Bog bio bez njih, što je krajnje besmisleno"
(Isto, 1-2)
"Stoga, niti možemo odvajati na tri vrhovna boga to čudesno i božansko jedinstvo… Nego, moramo vjerovati u Boga, Oca Svemogućega i u Krista Isusa, njegova Sina, i u Duha Svetoga; te da je Riječ sjedinjena s Bogom svega stvorenoga. Jer, on kaže, "Ja i Otac jedno smo" i "Ja sam u Ocu i Otac u meni""
(Isto, 3)
"Jedan je Bog… Trojstvo je savršeno, u slavi i vječnosti i autonomiji, niti podijeljeno, niti otuđeno. Stoga nema ničega bilo stvorenog, bilo podređenog u Trojstvu; niti čega stavljenog iznad, kao da bi u nekom prijašnjem razdoblju nešto ne postojalo i onda u nekom kasnijem razdoblju bilo uvedeno. I stoga, niti je ikad Sin bio odsutan od Oca, niti je Duh od Sina; nego bez razlike i promjene, isto Trojstvo uvijek ostaje isto"
(Grgur Čudotvorac, Ispovijest vjere, [265. god.])
"Himni s Otkrivenjem i Psalmima Božjim [Patrik] pjeva i iznosi isto za izgradnju Božjeg naroda. Ovaj zakon on drži u Trojstvu svetog Imena i naučava o jednoj biti u tri osobe"
(Sehnal Irski, Himni u pohvalu sv. Patrika, 22 [444. god.])
"Danas vežem na sebe jaku snagu zazivanja Trojstva - vjera u Trojstvo u jedinstvu, Stvoritelja svega stvorenog"
(Patrik Irski, Štit na prsima sv. Patrika, 1 [447. god.])
"Nema drugog Boga, niti ga je bilo do sada, niti će ga biti od sada, osim Boga Oca nerođenoga, bez početka, u kojem sve počinje, koji uzdržava sve stvari, kao i njegova Sina Isusa Krista kojeg isto tako ispovijedamo da je uvijek bio s Ocem - prije početka svijeta… Isus Krist je Gospodin i Bog u kojeg vjerujemo… i koji je na nas preobilno izlio Svetog Duha… kojeg ispovijedamo i klanjamo mu se kao jednom Bogu u Trojstvu svetog imena"
(Isti, Ispovijest sv. Patrika, 4 [452. god.])
"Crkvi u Efezu u Aziji… izabran kroz istinsku patnju voljom Oca i Isusa Krista, našega Boga"
(Ignacije Antiohijski, Poslanica Efežanima, 1 [110. god.])
"Budući je Otac nazvan svemoguć, nitko ne bi trebao biti uvrijeđen da je Sin Božji nazvan svemoguć."
(Origen [225.god], Temeljne istine, O Kristu, BK 1, Ch 2)
"Pored njega nije bilo ništa, ali on [Bog], dok je postojao sam, ipak je postojao u množini."
(Hipolit, Protiv Noetusa, dio 10)
"Bilo je tada, Riječ je ušla u vječnost bez početka, kako je i sama Riječ, tj. Sin Božji, koji je, prema jednakosti biti, jedno s Ocem, vječan i nestvoren." (Klement, Fragmenti, Dio I, Odjeljak III, 190 AD)
"Sve Pismo daje jasan dokaz o Trojstvu'' (Tertulijan, Protiv Praseja, pogl 11)
*
Sto je jos zapanjujuce, Jehovini Svedoci sve ove crkvene Oce navode kao ''antitrinitarce'' i ''pripisuju im reci koje oni nikad nisu izgovorili''(upravo suprotno oni su ucili Trojstvo, a J.S to falsifikuju), kao sto mozemo videti u knjizi ''Da li treba verovati u trojstvo''...
Ako je moja Crkva Bludnica, što je Crkva "iskrenog katolika"?