U temi o krštenju sve je jasno kao i to tvoje od čega je čovek sastavljen. Što bi bilo nejasno od čega je čovek kad je toBog lepo rekao čemu upiranje?
Nije stvar u upiranju, nego u tome da točno znamo
tko je trpio i umro na križu. Sad smo to konačno i raščistili, umro je
Sin koji je
pravi čovjek i pravi Bog. Osim ovoga u Svetom Pismu čitamo i saznajemo iz usta
Sina da je
poslan od Oca. Dakle,
Sin nije Otac, ali jest
pravi Bog, također saznajemo iz usta Sina. Sin je "
od Oca", on nije Otac, niti je maska ili služba Oca. Uostalom, kako bi maska ili služba mogle trpjeti i umrijeti?
Neće biti.
Čitaj Jovanovo jevanđelja i ČUJ gde piše kako je REČ poslana i ta reč NIJEDRUGI BOG nitipiše da se dvojica u telu pojaviše već ta REČ telom postade JEDNINA slape jednina to nije par već nepar.
Ako Otac
šalje Riječ, onda
Riječ nije Otac. Ne šalje se samog sebe. I točno, ta Riječ nije "drugi Bog",
ali jest Bog, tako čitamo. Dakle, Riječ koju Otac šalje je
Sin, koji nije "drugi Bog", ali jest
pravi Bog.
Čitamo Otac ŠALJE REČ i onda čitamo kako je ta reč BOG i tvojom čudnom ,logikom, Bog sebe šalje i sam telom postaje a onda vidiš dvojicu....zabranjena konzumacija alkohola prilikom dijaloga o Bogu.
Ne podmeći meni i mojoj logici svoju nebulozu i besmislicu. Ne tvrdim ja da
Otac šalje i da Otac dolazi (sam sebe šalje),
to ti tvrdiš. Dakle, po tvojoj tvrdnji
Otac sam sebe šalje.
Ovo što Lavić naučava zapravo je krivovjerje s kojim se Crkva susrela u 3. stoljeću i koje je Crkva u više navrata osudila, a onda i na općem Saboru 381. u Carigradu ovako odlučila:
Vjera 318 (saborskih) otaca, koji su se okupili u Niceji u Bitiniji, ne smije biti dokinuta, nego štoviše, mora ostati važeća, a svako krivovjerje mora biti kažnjeno anatemom, posebno pak ono eunomijanaca odnosno anomeja, arijanaca odnosno eudoksijanaca, semiarijanaca odnosno pneumatomaha, sabelijanaca, marcelijanaca, fotinijanaca i apolinarista.
Sabelijanizam je zapravo
modalizam koji je ime dobio po
Sabeliju. Godinu dana nakon općeg Sabora u Carigradu na kojem je odlučeno ono u gornjem citatu, održana je Sinoda u Rimu na kojoj je također odlučeno:
Kažnjavamo anatemom i one koji slijedeći Sabelijevu zabludu kažu da su Otac i Sin jedan te isti.
Ovo krivovjerje očito je pustilo jako korjenje, pa će Crkva i na Sinodi u Bragi (Portugal) 561. također izreći:
Tko ne ispovijeda da su Otac i Sin i Duh Sveti tri osobe jedne biti i moći i vlasti, kao što uči katolička i apostolska Crkva, nego kaže da su (oni) samo jedna i samotna osoba, tako daje isti onaj Otac koji je Sin i isti da je i Tješitelj Duh, kao što su govorili Sabelije i Priscilijan, neka bude kažnjen anatemom.