Religija - rasprave o nedoumicama

[stvarnoslap]

Patrijarh Carigradski je prvi medju jednakima.

Mislim da ovako izgleda prvenstvo, odnosno cast po redu:

1.Carigradska Patrijarsija
2.Rimska crkva(pre rascepa)
3.Antiohijska Patrijarsija
4.Aleksandrijska Patrijarsija
5.Jerusalimska Patrijarsija
6.Ruska PAtrijarsija
7.Srpska Patrijarsija
8.Bugarska PAtrijarsija

Ovo su prvih osam po casti ako se ne varam, nisam siguran,ali sam siguran da je carigradski prvi.

Tko i kada je ovu listu napravio?

 

[Nelsim]

Postoji dugo vremena jos pre rascepa, samo kod rusa su bugari ispred srba, ne znam da li je mozes naci na internetu.

 

[stvarnoslap]

Postoji dugo vremena jos pre rascepa, samo kod rusa su bugari ispred srba, ne znam da li je mozes naci na internetu.

Jurisdikciju carigradskog patrijarha odredili su vaseljenski sabori: Carigradski (381), Trećim kanonom, daje mu prvenstvo časti, posle Rima.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Pravoslavna_crkva

Kanoni Prvog carigradskog sabora

Prva četiri kanona

1) Dogmatska osuda svih vrsta arijanstva, te osuda macedonizma i apolinarizma.

2) Zabrana vršenja biskupske vlasti izvan granica vlastite dijeceze.

3) Odluka da carigradski patrijarh, kao patrijarh Novog Rima ima mjesto po časti odmah iza biskupa »starog Rima.« Ovaj je kanon zapadna Crkva prihvatila tek na Četvrtom carigradskom saboru, te ga potvrdila na Četvrtom lateranskom saboru za latinskog patrijarha Carigrada i na Saboru u Firenci za grčkog carigradskog patrijarha.

4) Odluka o nevaljanosti biskupskog ređenja Maksima, carigradskog patrijarha.

https://sh.wikipedia.org/wiki/Prvi_carigradski_sabor

 

[Nelsim]

Posle pada zapadnog rimskog carstva Carigrad je postao prvi po casti jer je to postala prestonica carstva.

 

[stvarnoslap]

Posle pada zapadnog rimskog carstva Carigrad je postao prvi po casti jer je to postala prestonica carstva.

Ne govorimo o "časti gradova", nego o časti biskupa. Provjeri još jednom, ako ne nađeš imam ja.

 

[Nelsim]

Ne iskljucujem da nisi u pravu, ali cinjenica je ta da je carigradski patrijarh bio taj koji je predsedavao na vaseljenskim saborima, a ne papa ili njegovi izaslanici.

 

[stvarnoslap]

Ne iskljucujem da nisi u pravu, ali cinjenica je ta da je carigradski patrijarh bio taj koji je predsedavao na vaseljenskim saborima, a ne papa ili njegovi izaslanici.

Što se tiče ovog prvog, da, u pravu sam. Po "prvenstvu časti" bilo je upravo onako kako si mogao vidjeti na gornjim linkovima. Ja ovo ne iznosim da bih papi priskrbio čast, niti mu je mogu priskrbiti niti umanjiti ili oduzeti, nego samo zbog sagledavanja povijesnih činjenica. A o predsjedanju Saborima? Priča je vrlo jasna, logična i razumljiva. Sabori su znali trajati jedan dulji vremenski period, u ono vrijeme se nije moglo sjesti u avion i za nekoliko sati stići do bilo kojeg mjesta, tako da je papino fizičko odsustvo na Saborima posve razumljivo.

Papino "prvenstvo časti" nije iznjedrilo njegovo stolovanje u prijestolnici carstva, niti mu je to dodjelio car, nego je to najizravnije vezano uz svijest u samoj Crkvi o papi kao Petrovu nasljedniku na stolici Rimske crkve. Zbog toga je taj poseban odnos prema papi bio prihvaćen i postojao u Crkvi.

Poznati pravoslavni duhovnik, profesor i svetitelj Justin Popović u svojoj zbirci "Žitija svetih" piše i o papi Leonu I, evo citata iz Popovićeva životopisa pape Leona I:

„U vreme Lavova episkopovanja pojaviše se, posle Nestorijeve jeresi, bestidni bogohulnici: Evtihije, arhimandrit carigradski, i Dioskor, patrijarh aleksandrijski. Oni su dve prirode u Gospodu našem Hristu, božansku i čovečansku, stapali u jednu. I ovom svojom jeresi izazvaše silnu pometnju u Crkvi Božjoj. A sazvaše u Efesu svoj bezakoni sabor (449 g.), na kome nepravedno osudiše i ubiše svetog Flavijana, patrijarha carigradskog, zaštitnika Pravoslavlja. I mnoga zla činjahu pravovernima.

Tada sveti Lav papa pokaza veliku revnost, da bi utišao i uklonio pometnju, izazvanu od jeretika u Crkvi. On pisa prvo caru Teodosiju, zatim caru Markijanu, da ustroje Vaseljenski sabor. I u vreme cara Markijana i Pulherije sastade se 451. godine u Halkidonu sveti Četvrti Vaselenski Sabor … Na Sabor nije mogao lično doći presveti papa Lav, jedno zbog starosti i daljine puta… sveti Lav posla svoje izaslanike: episkopa Pashazija i Lukencija, i prezvitere Bonifacija i Vasilija. I kad na Saboru nastade veliki spor, i velike nesuglasice kod mnogih, sveti Oci narediše da se pročita poslanica ovog svetog Lava, episkopa rimskog, upućena ranijem patrijarhu Carigradskom svetom Flavijanu…Kada ova poslanica svetog Lava pape bi na Četvrtom Vaseljenskom Saboru pročitana, svi sveti Oci povikaše: Apostol Petar govori kroz usta Lava! Ipak, Sveti Oci saborski proveriše ovu poslanicu, i nađoše da se ona slaže sa učenjem svetog Kirila Aleksandrijskog. Tako sveti Sabor potvrdi ovu poslanicu svetog Lava, posramivši jeretike, i tražaše da je svi potpišu, što i bi.

Ali ne samo tada, nego i docnije ova poslanica, koja utvrđuje Pravoslavlje a zapušuje usta jereticima, beše u velikom poštovanju kod svetih Otaca…

Dodajmo ovome još nekoliko detalja vezanih uz ova događanja. Gore spomenuti Aleksandrijski patrijarh Dioskur, bestidni bogohulnik kako ga imenuje Justin Popović, zbog činjenice da je rimski biskup osudio Sabor kojim je predsjedao u Efezu odlučio je ekskomunicirati samog sv. papu Leona. Taj njegov čin opisuju zaključci kalcedonskog Sabora ovako: „u nastavku svih njegovih drugih zlodjela on je proširio svoju ludost protiv onoga kome je povjerena briga za Vinograd Spasiteljev".

Dodajmo još jedan također interesantan detalj vezan uz događanja na ovom Saboru u Kalcedonu 451. Dvije godine ranije (449.) carigradski patrijarh sv. Flavijan i bizantski car sazvali su Sabor u Efezu, sa čime se suglasio i papa Leon I i poslao na njega svoga legata. Aleksandrijski patrijarh je predsjedao Saboru, te izbjegavši pročitati poslanicu pape Leona I i prijetnjama prisutnim biskupima od monofizita potpomognutih vojskom, carigradski patrijarh Flavijan i papin legat Hilarije bili su nadglasani. Papa Leon I je odmah proglasio nevažećim zaključke ovog Sabora, koji je i danas poznat pod nazivom "razbojnički sabor", te je otpočeo aktivnosti radi sazivanja novog (Kalcedonskog) Sabora.

Evo, na ovom primjeru se može vidjeti i iščitati značaj i položaj rimskog biskupa (pape) u apostolskoj Crkvi. Riječima "Apostol Petar govori kroz usta Lava!", dočekali su biskupi papino pismo na Saboru. Rimskom biskupu je "povjerena briga za Vinograd Spasiteljev", zaključak je istog tog Sabora. Papinim proglašavanjem Sabora u Efezu 449. godine nevažećim, taj Sabor je postao nevažećim i do danas ga se naziva "razbojničkim saborom".

 

[Nelsim]

Crkvi o papi kao Petrovu nasljedniku na stolici Rimske crkve.

E vidis tog nema u pravoslavlju, a i sam Kiprijan Kartaginski kaze da je Hristos mislio na sve apostole kad je rekao da ce se na toj veri zidati crkva, a Kiprijan se svrstava u zapadne svete oce.

svi sveti Oci povikaše: Apostol Petar govori kroz usta Lava! Ipak, Sveti Oci saborski proveriše ovu poslanicu, i nađoše da se ona slaže sa učenjem svetog Kirila Aleksandrijskog. Tako sveti Sabor potvrdi ovu poslanicu svetog Lava, posramivši jeretike, i tražaše da je svi potpišu, što i bi.

Znam za to, i Majendorf kaze da su oni to rekli u trenutku ekstaze tj. ne razmisljajuci.
kasnije je ne znam ima pape zaboravio sam podrzao Maksima Ispovednika i ceo zapad je bio pravoslavan, a istok jereticki, istina je na kraju pobedila.Kasnije pak sam sv. Fotije govori protiv laznog ucenja na zapadu i protiv volje za svetovnom vlascu, protiv spletkarenja i sl.
Zapad je bio smatran jeretickim jos u 10. veku
Ja ne iskljucujem da je bilo dobrih papa, ali bilo je i losih i to jos u 4. veku za vreme sv. Vasilija Velikog, zapad se smatra jeretickim, a ne papa kao pojedinac.Papa se smatra jeretikom kao episkop rimski.

 

[stvarnoslap]

E vidis tog nema u pravoslavlju, a i sam Kiprijan Kartaginski kaze da je Hristos mislio na sve apostole kad je rekao da ce se na toj veri zidati crkva, a Kiprijan se svrstava u zapadne svete oce.

OK, Ciprijan je rekao kako je rekao. Nitko ne tvrdi, bio bi idiot kad bi tvrdio, da je Isus jedino Petra zadužio da brine o Crkvi a ostale apostole iz toga isključio. Ali jednako tako slijep je svatko tko čitajući Sveto Pismo ne prepoznaje posebnu ulogu koju Isus ostavlja Petru. Ja sam naveo jedan primjer odnosa prema "nasljedniku Petrove stolice" u Crkvi, a njih je povijest puno više zabilježila. Poznat je slučaj pape Klementa I. (90.-100.) koji naređuje Korintskoj crkvi da vrati smijenjeno vodstvo (dakle, iako je u to doba još bio živ sveti Ivan apostol, Korintska se crkva ipak obraća papi, da presudi u sporu); papa Viktor I. (193.-203.) izopćuje crkvu u Maloj Aziji i tako dalje. Prvenstvo su Petrovog nasljednika potvrdili i koncili u Sardici (342.), Carigradu (381.), Efezu (431.), Kalcedonu (451.) i drugi.

Znam za to, i Majendorf kaze da su oni to rekli u trenutku ekstaze tj. ne razmisljajuci.

Majendorf kaže? Uostalom, zašto bi "trenutak ekstaze" kad biskupi zasjedaju bilo nešto neozbiljno? Najracionalnije gledano, i da jesu u "trenutku ekstaze" precjenili papu, ostaje činjenica koju ni ekstaza ne pomućuje, a to je činjenica prihvaćanja pape u Crkvi kao Petrova nasljednika.

Kasnije pak sam sv. Fotije govori protiv laznog ucenja na zapadu i protiv volje za svetovnom vlascu, protiv spletkarenja i sl.
Zapad je bio smatran jeretickim jos u 10. veku

Kad si već spomenuo Focija, prouči zašto pravoslavni ne priznaju Sabor u Carigradu koji su potpuno zakonito sazvali car Bazilije I. i carigradski patrijarh Ignacije, a usuglasio se i papa Hadrijan II. i Sabor održan 869.-870. godine. Kako se Focije našao na mjestu patrijarha carigradskog? Ima li to možda veze s tim što je patrijarh Ignacije kritizirao maloljetnog cara Mihaela III i njegova ujaka (cezara) Bardu zbog ljubavne veze sa Eudokijom Ingerinom? Ima li to veze s tim što je patrijarh Ignacije odbio pričestiti Bardu zbog preljuba? Ima li i protjerivanje patrijarha carigradskog Ignacija i postavljanje Focija za patrijarha veze sa ovim? Kako to da je Ignacije svetac i za pravoslavne i za katolike, a na Istoku ga potjeraše oni koji su ustoličili Focija? Nisu li Focijevi napadi na papu i optužbe za herezu samo magla za prikrivanje prave pozadine svrgavanja svetog Ignacija?

 

[Nelsim]

Majendorf kaže? Uostalom, zašto bi "trenutak ekstaze" kad biskupi zasjedaju bilo nešto neozbiljno? Najracionalnije gledano, i da jesu u "trenutku ekstaze" precjenili papu, ostaje činjenica koju ni ekstaza ne pomućuje, a to je činjenica prihvaćanja pape u Crkvi kao Petrova nasljednika.

Bili su zaprepasceni i zato su to rekli, tako kaze Majendorf i ja sam njegov ucenik.

Kad si već spomenuo Focija, prouči zašto pravoslavni ne priznaju Sabor u Carigradu koji su potpuno zakonito sazvali car Bazilije I. i carigradski patrijarh Ignacije, a usuglasio se i papa Hadrijan II. i Sabor održan 869.-870. godine. Kako se Focije našao na mjestu patrijarha carigradskog? Ima li to možda veze s tim što je patrijarh Ignacije kritizirao maloljetnog cara Mihaela III i njegova ujaka (cezara) Bardu zbog ljubavne veze sa Eudokijom Ingerinom? Ima li to veze s tim što je patrijarh Ignacije odbio pričestiti Bardu zbog preljuba? Ima li i protjerivanje patrijarha carigradskog Ignacija i postavljanje Focija za patrijarha veze sa ovim? Kako to da je Ignacije svetac i za pravoslavne i za katolike, a na Istoku ga potjeraše oni koji su ustoličili Focija? Nisu li Focijevi napadi na papu i optužbe za herezu samo magla za prikrivanje prave pozadine svrgavanja svetog Ignacija?

Ignatije se pomirio sa Forijem i postao patrijarh, kad je Ignatije umro Fotije ga je nasledio.Papa je podrzavao ignatija iz politickih razloga, Fotije je govorio istinu i na kraju porazio zapad.