IME BOŽJEGA SINA???

[antonijadz]

Postavši čovjekom Bog nije postao nemoćan, jer je i dalje ostao Bog. Kužiš?

Nekuži

Svemoć Boga je da sve može, pa i čovjekom postati.

Točno

Dakle trebas razmisljati na duhovan nacin da bi shvatio svemoc Boga.

Zašto onda ne razmišljaš
Bog postaje čovjekom
U početku bijaše riječ, Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. (Iv 1, 1)
Bog toliko voli čovjeka da šalje svoju Riječ, svoga Sina da postane čovjek, a ne nekakav Supermen.
Bog se, dakle, utjelovio kao sasvim običan čovjek i živio među ljudima. Riječ postaje tijelom Bog u svojoj velikoj ljubavi postao je čovjekom. Svojima dođe a njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. (Iv 1, 11-12)

Na forumu pročital sam jedan zanimljiv članak , paga prenosim u cjelosti

Milijarde ljudi stajale su oko Božjeg prijestolja. Mnogi su bili zadivljeni, ali neki su bili buntovni.
– Zar Bog smije suditi? Zašto ljudska stradanja? – reče jedna žena i na ruci pokaže tetovirani logorski broj. – Samo zato što sam bila Židovka – reče.

Potom neki crni muškarac pokaže svoj vrat na kojem je bio ožiljak od vješanja:
– A što kažeš na ovo? Zato što sam bio Crnac?

Probije se i jedna mlada žena iz Bosne i reče:
– Zašto sam ja morala trpjeti? Moje dijete je plod silovanja.

Tako su mnogi prosvjednici prigovarali Bogu:
– Kako će Bog suditi ljudima? Njemu je lijepo u ovoj svjetlosti i lagodi.

A onda su ljudi počeli zahtijevati:
– Neka Bog vidi kako je teško biti čovjek!
– Neka vidi kako je biti Židov!
– Neka zakonitost njegova začeća bude zasjenjena sumnjom!
– Neka se muči za kruh svoj u znoju lica svog!
– Neka vidi kako je to kad te izda prijatelj!
– Neka bude osuđen na montiranom procesu!
– Neka bude pogubljen u mukama!
A onda su odjedanput prestali galamiti. Shvatili su da je Bog prije 2 000 godina ispunio njihova traženja.

“I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama.” (Iv 1, 14)

 

[Servius Tullius]

Ljudi nikada neče prestati galamiti a to je još i najmanje zlo. Ljudska priroda je pala i buntovna, sklonost ka činjenju greha je imanentna u čoveku.
Prvo direktno pitanje koje je čovek uputio ka Bogu bilo je Kainovo - "zar sam ja čuvar brata svog?"

9. Tada reče Gospod Kajinu: Gde ti je brat Avelj? A on odgovori: Ne znam; zar sam ja čuvar brata svog?
10. A Bog reče: Šta učini! Glas krvi brata tvog viče sa zemlje k meni.

1. Mojsijeva, glava 4

 

[DarthShone]

Ljudi nikada neče prestati galamiti a to je još i najmanje zlo. Ljudska priroda je pala i buntovna, sklonost ka činjenju greha je imanentna u čoveku.
Prvo direktno pitanje koje je čovek uputio ka Bogu bilo je Kainovo - "zar sam ja čuvar brata svog?"

Kako bi i prestali? Kada svako od nas, svako od svih 7 milijardi ljudi, neko više, neko manje misli da se svet oko njega vrti. I tu baš leži razlog haosa u kome čovek živi.

Vidi, realnost takve ljudske prirode, i otkriva šta je u stvari bio primarni greh. I to nije kako pojedini tvrde seks, gde zmiju poistovećuju sa muškim polnim organom,, jer prva stvar koju Adam i Eva vide nakon što su u slast pojeli zabranjeno voće, je to da su goli, što je već pomenute, pojedine, navelo da pomisle da je prvobitni greh imao nekakve veze sa seksom, ikako znamo da je pre nego što su i pojeli plod sa tog drveta, od Boga, Adam i Eva dobili, reklo bi se naredbu, ali to je pre bilo iskazivanje svhe, da se množe i nasele zemlju.

Greh, kojim su ljudi pali je svojom voljom određivanje šta je dobor a šta zlo, a sa time je usko povezano i dopuštanje nagonima (a čovek je i biće nagona) da nas vode. Osećanjima da nas vode.

Iz toga je i proizašlo da je prvo pitanje koje je čovek uputio Bogu bilo ono Kainovo. Sebično i izazivačko. Ono koje prosto vrišti besom. Naime, Kain je odbrusio Bogu: "šta hoćeš? Zar sam ja zadužen da brinem o bratu? Šta te briga gde je moj brat!" U tome se krilo ono: "Ja sam sebi brat, ja sam najvažniji" ali i ono, "odakle tebi pravo da me pitaš za brata?" "Jeli zato što ti je miljenik?" I prekor Bogu, doslovno okrivljivanje Boga za svoje nedelo.

 

[Laodikeja]

Znači važeći je modalistički pristup učenja o Sv. Trojici, Savelije i patropasijani ?

Može pojašnjenje - jel se pozivaš na Arijevo učenje i Aecija i Evnomija Kizičkog ili na Nestorija?
U kom smislu "stvarstvo" Hristovo - prirode ili lica ?

Suvise svoju veru poklanjas ljudima i njihovim stavovima.

Moje i Adventisticko ucenje se zasniva na bibliji, a ne na pisanju i tvrdnjama ljudi.

 

[Servius Tullius]

Svjetiljka tijelu je oko. Ako, dakle, oko tvoje bude zdravo, i sve tijelo tvoje biće svijetlo; ako li oko tvoje bude kvarno, i tijelo će tvoje biti tamno. Pazi, dakle, da svjetlost koja je u tebi ne bude tama. Jer ako je sve tijelo tvoje svijetlo da nema nijednoga dijela tamna, biće svijetlo cijelo kao kad te svjetiljka obasjava svjetlošću

Evanđelje po Luki, 11:34-36


„U našoj lakomislenosti i mahnitoj pameti, gde mnogi nastupaju bez ikakvog opreza, ubeđeni u svoje mišljenje, kao da je ono jedino moguće i isključivo najpametnije. Pa čak i kada ono kojim slučajem zaista jeste, iznose ga bez ikakvog takta, sa dosta strasti, tako da i ono malo koristi što bi slušaoci mogli imati, biva upropašćeno našim nerazboritim ponašanjem.

Baviti se Bogoslovljem slično je onome što rade lekari, ispitujući naše osobine i razne bolesti, tražeći za njih leka i pomoći.. Ali, čovek najpre treba da se sam izleči i pripremi za sve zarazne opasnosti takvog posla, jer ako se sam razboli, kako će bolan drugima pomoći? Ako ozdravi, moze steći imunitet i iskustvo koje mu može poslužiti da pomogne i drugima. Ali, sve ovo je moguće jedino blagodaću Sv. Duha, kome neka je slava sa Ocem i Sinom u sve vekove. Amin.“

 

[Laodikeja]

Onda trazimo vodstvo Duha, ne iznosimo svoje licne stavove i misljenja.

Ja licno nemam taj problem, jer moja vera se zasniva na reci Bozjoj, ali jos vise na licnom osvedocenju u svaku istinu koju sam spoznao iz reci.

Isus je rekao:

"Duh je ono što oživljava; telo ne pomaže ništa. Reči koje vam ja rekoh duh su i život su" ( Jovan 6. 63 )

Ako rec Bozja nije u nama proizvela promenu i osvedocenje da je ono i onako kako smo je shvatili i primili istina, onda smo usamljeni u nasem stavu.

Ako smo pak doziveli to iskustvo, onda je celo nebo sa nama u nasem stavu, makar se i ceo svet ili ovaj forum okrenuo protiv nas.

 

[Servius Tullius]

Ja nisam niti protiv tebe, niti protiv tvoje vere i duhovnog iskustva.
Štaviše cenim te kao sagovornika i volim da diskutujem sa tobom.

Onda trazimo vodstvo Duha, ne iznosimo svoje licne stavove i misljenja.

Ja licno nemam taj problem, jer moja vera se zasniva na reci Bozjoj, ali jos vise na licnom osvedocenju u svaku istinu koju sam spoznao iz reci.

Ali ne mogu a da ne uočim kontradiktornost tvoje izjave u kojoj se prvo pozivaš na univerzalnost objave a zatim na lično iskustvo.
Ukoliko želiš da ličnom iskustvu vere i spoznaje daš univerzalni karakter duhovne objave koju ćeš podeliti sa drugima moraš koristiti neki umni alat i sredstvo odn. način na koji ćeš to uraditi tako da te i drugi mogu razumeti. To može biti bogoslovlje ali mogu biti i umetnost ili filozofija tj. metafizika.

 

[stvarnoslap]

Ja nisam niti protiv tebe, niti protiv tvoje vere i duhovnog iskustva.
Štaviše cenim te kao sagovornika i volim da diskutujem sa tobom.

Ali ne mogu a da ne uočim kontradiktornost tvoje izjave u kojoj se prvo pozivaš na univerzalnost objave a zatim na lično iskustvo.

Kristova crkva, Tijelo kojoj je On glava, ima Početak na Pedesetnicu, Tradiciju, Pismo i neprekinuto postojanje. Svi koji Kristovu crkvu napadaju i odbacuju mogu joj "ukrasti" Pismo, ali ne mogu ukrasti i nemaju Početak na Pedesetnicu, Tradiciju i neprekinuto postojanje. Zbog toga će neki od njih, jer "nemaju očevine", tvrditi ovako: "moja vera se zasniva na reci Bozjoj, ali jos vise na licnom osvedocenju u svaku istinu koju sam spoznao iz reci."

 

[Laodikeja]

Ja nisam niti protiv tebe, niti protiv tvoje vere i duhovnog iskustva.
Štaviše cenim te kao sagovornika i volim da diskutujem sa tobom.

Hvala.

Ali ne mogu a da ne uočim kontradiktornost tvoje izjave u kojoj se prvo pozivaš na univerzalnost objave a zatim na lično iskustvo.
Ukoliko želiš da ličnom iskustvu vere i spoznaje daš univerzalni karakter duhovne objave koju ćeš podeliti sa drugima moraš koristiti neki umni alat i sredstvo odn. način na koji ćeš to uraditi tako da te i drugi mogu razumeti. To može biti bogoslovlje ali mogu biti i umetnost ili filozofija tj. metafizika.

Ja veru svedocim biblijom, ali je neizbezno da covek uputi i na licno iskustvo, jer ako licno iskustvo nije jedan od aspekta svedocanstva ljudima, i ako poziv da ga ljudi licno dozive da bi bili osvedooceni u nesto, onda ni biblija ne bi o tome govorila.

Dakle, diskusija o istinama biblije se moze voditi samo iskljucivo pisanim argumentima, ali to bi bilo isto kao kada bi bolesniku postavio dijagnozu, a potom otisao ne ucinivsi nista vise od toga.

Hristos je iznosio rec, ali je potom pozivao i da je licno dozive u svom zivotu, jer kroz rec Bozju deluje sila koja menja, i covek primajuci rec dozivljava promenu, Bozansko prosvetljenje, izliv Svetog Duha, ljubav, radost, mir..itd..

To je sve proizvod covekovog pozitivnog stava ili postavljenja prema reci.

Ako toga nema ta rec nece imati nekog velikog uticaja na coveka, i tada ono prelazi u cisto akademsko proucavanje, sto cine i ateisti.

 

[Servius Tullius]

Katharsis i gnosis nisu isto.
Nemoj ove izraze povezivati sa katarima ili gnosticima, druga značenja imam na umu.

Poželjni su oboje ali takva blagodet je retko kome data. Ili jedno ili drugo a najčešće ni jedno nažalost.

To akademsko znanje koje pominješ svrstalo bi tvoj epistemološki stav u fideizam a teološki u dogmatizam.

Sv. Irinej Lionski je napisao, a on nije bio ateista već je mučenički stradao za veru pod rimskim carem Septimijem Severom – Ne hvališite se previše znanjem onoga što je nevidljivo i što se ne da dokazati, nego neka nam najpre rastumačite uzroke ovozemnih stvari, pa ćemo vam onda moći verovati o onome što se ne vidi.

2. Ako li ko misli da šta zna, ne zna još ništa kao što treba znati.

1. Korinćanima, glava 8