On misli da ciljam isključivo na ekumenizam i to onaj lažni: ujedinjenje kršćana pod svaku cijenu tako da se naprave kompromisi. Daleko bilo! To je lažni ekumenizam, pokušaj ljudski da se nešto sjedini na umjetan način. Neee. Nije poznato tko to radi, ali Katolička Crkva sigurno ne.
O ekumenizmu se već mnogo pisalo. Mene zanima baš ova Isusova rečenica. Svi poznajemo Isusovu veliko-svećeničku molitvu i zato je nisam citirala u cjelini. Stih koji, po njemu, nedostaje "Posveti ih u istini, Tvoja riječ je istina." samo pojačava Isusovu molitvu. Najprije moramo živjeti u istini da bismo bili jedno s Isusom, pa onda, po Njemu, sa svim ljudima.
Problem je što pojedinci misle da oni imaju svu istinu, a ostali samo mrvice, a to je oholost ili ograničenost ljudske pameti ili pak preuzetnost. Nije od Boga, jer Bog gleda na poniznog.
Dakle, Isusove riječi: da svi budu jedno...makar su jasne kao dan, ljudi različito shvaćaju i prihvaćaju.
Kad je sv. Petar rekao: Ti si Krist, Sin Boga živoga!" Isus mu je odgovorio: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti ovo ne objavi krv i tijelo, već Otac moj koji je na nebesima."
Svi smo još zarobljeni u tijelu (ni sebe ne izuzimam) i govorimo ljudski. Stojimo jedan nasuprot drugome i iznosimo argumente da obranimo svoja uvjerenja. To je u redu, uvjereni smo u ono što pišemo.
I svaki od nas može reći da ne želi ni sa kim u jedinstvo jer ni jedan ne misli niti vjeruje kao on. Prema, tome, svaki ima svoju vjeru i ne trebaju mu drugi...
A što onda s Isusovom molitvom?
Zašto je molio, ako je znao, a znao je.., da će kršćani biti razjedinjeni?
Isusova hrana je činiti volju Očevu, a Otac želi da se svi ljudi spase. Zato je Bog poslao svoga Sina jedinorođenca da ni jedan ne propadne od onih koji vjeruju u Isusa.
Isusova radost je slava Božja. Razdjeljenost kršćana ne slavi Boga, već ga unizuje. Razdjeljenost je i znak spoticanja za mnoge nevjernike.
Što nam je, braćo, činiti?
Jedini odgovor je: moliti Isusovim srcem. Ne svojom pameću ni svojim željama, već Božjim.
Željeti ono što Bog želi, ono što je Isus molio za sve. Nije bilo slučajno da je svoju molitvu upravio Ocu neposredno pred svoju muku. On je umro za sve ljude, a ne tamo neki Pero ili Mato koji stalno ponavlja: spasit će se ovaj ili onaj, a drugi će propasti...jer ne čine ono što ja činim. Zar ne uviđamo kako je to pogrešno i daleko od Božjeg?
Velika je odgovornost na nama.
Ne znam da li ćemo ikad uspjeti u sjedinjenju. Kako se to može ostvariti, kada i na koji način, stvarno ne znam, ali ono što vjerujem i čemu se nadam i što želim, zbog Isusa, je da se Isusova molitva ostvari.
Kad biste imali vjere kao zrno gorušičino, premještali bi planine i brda koja su se stvorila između nas...
Ali, ako ljudi ne mogu, Bog može.
Ono što nam preostaje jest žarka želja da omilimo Bogu, da Ga proslavimo svojim životom, po trpljenju, strpljivosti, po krepostima koje su krasile naše oce u vjeri i sve mučenike. Da budemo Njegova ljubljena djeca, da živimo i ostanemo u toj ljubavi. Bog zna što je u srcu svakog čovjeka, a ako je ljubav u našim srcima, onda je to najsigurniji znak da smo Njegovi učenici. I već smo tako sjedinjeni u ljubavi.
