"Uzdaj se u Gospoda svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se.
Na svim putevima svojim imaj Ga na umu, i On će upravljati staze tvoje.
Ne misli sam o sebi da si mudar; boj se Gospoda i uklanjaj se oda zla.
To će biti zdravlje pupku tvom i zalivanje kostima tvojim. ( price Solomonove 3. 5 - 6 ).
		
		
	 
Pa ako je tako sta ce ti onda subota?
Procitaj ovo brate ladokeja:
Nakon Bar-Kohbinog ustanka, oko četrdeset godina                nakon upokojenja Apostola Jovana, Justin Filosof, Hrišćanin koji                je kasnije postradao za svoju veru, šetajući Efesom susreo je grupu                Jevreja. Započinje interesantan razgovor u kojem Justin brani Hrišćanstvo                i govori o razlikama između Hrišćana i Jevreja, starozavetnom zakonu,                praznicima i njihovom smislu.
             Ovaj autentični dokument predstavlja izuzetno svedočanstvo                o učenju Hrišćana II veka o Starom i Novom Zavetu i njihovom tumačenju                odnosa Judaizma i Hrišćanstva.
                                         [TABLE]
[TR]
[TD="align: center"]
[1] 2        3[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]        [TABLE]
[TR]
[TD]              
8. ...
              Želja bi mi bila da svi postanu istih misli kao i ja i da se nikada                ne odvajaju od Spasiteljevog učenja; ono poseduje svojevrsni strah                i ima silu da savlada one koji se sunovratiše sa istinitog puta                i služi kao najslađi pokoj svima koji žive po njemu. Zbog toga,                ukoliko se ma i malo brineš za sebe samog, želeći spasenje uzdanjem                u Boga, ti sada možeš vrlo lako poznati Hrista Božijeg i, postavši                njegov verni učenik, dostignuti blaženstvo. Na ove moje reči, ljubazni                moj, prijatelji Trifonovi se nasmejaše, a on reče:
              - Ja prihvatam ponešto od onoga što si kazao i veoma se divim tvojoj                revnosti za božansko, međutim, mislim da bi ti bolje bilo da sleduješ                Platonovoj filosofiji ili učenju nekog drugog proroka i da živiš                u podvigu trpeljivosti, uzdržanja i celomudrija, nego da se zavaravaš                lažnim rečima i da sleduješ nepostojanim ljudima. Jer, ako ostaneš                veran tim filosofskim načelima i ako živiš besprekorno, tada još                postoji nada za bolji udeo; ali sada, kada si ti ostavio Boga i                položio svoju nadu samo na čoveka, kakva sredstva spasenja su ti                preostala? Zato, ako hoćeš da me poslušaš (jer ja na tebe gledam                kao na druga), ti najpre primi obrezanje, a potom, kao što je uzakonjeno,                poštuj subotu i praznike i mladine Božije i, uopšte, ispuni sve                što piše u zakonu i možda ti se tada smiluje Bog. Što se tiče Hrista,                ako se On rodio i ako se nalazi bilo gde, znaj da Ga niko neće poznati                i sam sebi će biti nepoznat, niti će imati bilo kakve sile, sve                dok ne dođe Ilija da Ga pomaže i svima Ga objavi. A vi, hrišćani,                primili ste lažni glas i uobrazili ste sebi neku osobu za Hrista,                radi koga tako glupo gubite život vaš.
             
		
		
	
	9. Oprosti, čoveče, upadoh ja, neka mi bude dozvoljeno                da kažem: ti pričaš nešto što ne znaš; sleduješ učiteljima koji                ne razumeju Pismo te i sam govoriš napamet, što god ti padne na                um. Ako ti je po volji da saslušaš dokaze o tome da mi nismo u zabludi                i da nećemo prestati da poštujemo Hrista, pa ma se na nas sručila                svakovrsna hajka ljudi, ma nas i najžešći tiranin primoravao da                Ga se odreknemo; dakle, ako to želiš, ja ću ti pokazati da mi ne                poverovasmo pustim bajkama i nedokazanim rečima, nego verujemo učenju                koje je prepuno Duha Svetoga i obiluje silom i blagodaću.
              Saputnici Trifonovi se ponovo nasmejaše na ove moje reči, pa čak                i nepristojno prasnuše. Ja zastadoh i bejah spreman da ih napustim;                međutim, Trifon me uhvati za odeću i reče da me neće pustiti da                odem, dok ne ispunim svoje obećanje.
              - U tom slučaju nemoj dozvoliti da se tvoji prijatelji ponašaju                nepristojno, rekoh ja; nego, ako žele da slušaju, neka slušaju ćutke                ili ako im to više odgovara, neka nas ostave i neka pođu za važnijim,                za njih, poslovima; a nas dvojica produžimo šetnju i nastavimo započeti                razgovor.
              Trifon se saglasio sa ovim predlogom, te pođosmo ka središtu šetališta,                a dvojica od njegovih saputnika otidoše od nas ismevajući našu revnost.                Kada dođosmo do željenog mesta gde se na obejim stranama šetališta                nalaze kamene klupe, tada Trifonovi saputnici sedoše na drugu stranu                i razgovarahu o prošavšem judejskom ratu o kome je jedan od njih                započeo razgovor.
             10. Kada okončaše svoju temu, ja se ponovo obratih                njima.
              - Prijatelji moji, za šta vi to nas osuđujete? Zar zbog toga što                mi ne živimo po vašem zakonu, što ne obrezujemo telo kao vaši preci,                što ne poštujemo subotu kao vi? Ili nas optužujete zbog našeg života                i naravi? Odnosno; niste li i vi poverovali klevetama da mi, tobože,                jedemo ljudsko meso i da posle pirovanja gasimo sveće i prepuštamo                se bezakonim orgijanjima? Ili nas jednostavno optužujete zbog toga                što mi sledujemo takvom učenju i uvažavamo misli koje su, po vašem                shvatanju, lažne?
              - Ovo poslednje me veoma oduševljava, reče Trifon, a što se tiče                kleveta koje se protiv vas iznose one su nedostojne verovanja jer                jednostavno protivureče čovekovoj prirodi. Vaša pravila koja nalazim                u tzv. evanđelju za mene su veoma uzvišena i zadivljujuća iz razloga                što njih niko ne može da ispuni, ja se potrudih te ih pročitah.                Kazaću ti šta nas naročito zbunjuje: vi stalno ističete svoju pobožnost                i tvrdite da ste bolji od drugih ljudi, međutim, ničim se od njih                ne razlikujete, niti ste životom uzvišeniji od pagana - vi, naime,                ne čuvate ni praznike, ni subote, ne obrezujete se, a svu svoju                nadu polažete na raspetog čoveka nadajući se da ćete od Boga primiti                blagoslov, mada ne ispunjavate njegove zapovesti. Zar nisi nikada                pročitao: "Duša koja se ne obreže u osmi dan biće istrebljena                iz roda svoga". Ta zapovest važi i za inoplemenike i za one                koji su kupljeni novcem. A vi prezreste ovaj zakon zajedno sa svim                potonjim zapovestima i uporno se trudite da nas ubedite u to da                vi, ustvari, poznaste Boga, iako ne čuvate ni jednu od obavezujućih                zapovesti koje ispunjavaju svi koji se boje Boga. Ako možeš po ovim                optužbama da se opravdaš i da nam obrazložiš na osnovu čega se vi                nadate bilo čemu, s obzirom da ne ispunjavate zakon, mi ćemo te                sa dostojnom pažnjom saslušati, a potom možemo nastaviti razgovor                i razmatranje ostalih pitanja.
             11. - Nikada, od početka veka, nije bilo drugog                Boga, Trifone, ovako ja počeh da mu odgovaram, osim toga koji je                stvorio i ukrasio sve što god vidimo; mi ne poštujemo nekog drugog                za našeg Boga, a nekog drugog za vašeg Boga, nego uvažavamo jednog                i istog, koji je izveo oce vaše iz zemlje egipatske, rukom krepkom                i mišicom snažnom, niti se na nekog drugog uzdamo (jer nema drugoga),                osim na onoga na koga i vi polažete svoju nadu - Boga Avraamovog,                Isaakovog i Jakovljevog. Međutim, naše uzdanje nije kroz Mojseja                i kroz zakon; da je tako, ne bi bilo razlike između nas i vas. I                ja sam čitao, Trifone, da mora postojati neki poslednji zakon i                zavet koji će biti silniji od svih drugih zakona i zaveta, koji                će biti obavezan za sve ljude koji žele da dobiju Božije nasleđe.                Zakon, darovan na Horivu, jeste već stari zakon i važi samo za vas                Judejce, a ovaj zakon o kome ja govorim - važi za sve ljude uopšte;                novi zakon postavljen je i dat u zamenu za stari; samim tim, poslednji                zakon ukida onaj prethodni. Nama je darovan večni i savršeni zakon,                zavet verni; to je - Hristos, posle koga nema boljeg i većeg ni                zakona, ni uredbi, ni zapovesti. Nisi li ti čitao ono što govori                Isaija: "Poslušajte me, poslušajte, ljudi moji, i obratite                pažnju, carevi: od mene će izaći zakon i sud moj u svetlost naroda;                nastupiće uskoro pravda moja i pokazaće se spasenje moje i u moju                mišicu će se uzdati narodi". O tome novom zakonu govori Bog                i kroz proroka Jeremiju: "Evo, dolaze dani, govori Gospod,                i Ja ću učiniti novi zavet sa domom Izrailjevim i sa domom Judinim                - ne takav kakav sam zasnovao sa ocima njihovim onoga dana kada                sam ih za ruku uzeo i izveo iz zemlje egipatske". Dakle, ako                je već Bog nagovestio da će ustanoviti novi zavet i to takav koji                će svetleti svima narodima, a mi vidimo i uvereni smo da se ljudi                imenom samog raspetog Isusa Hrista obratiše Bogu i napustiše idolosluženje                i bezakonje i do smrti svoje ostaju u svom ispovedanju i čuvanju                pobožnosti; dakle, svi se mogu uveriti i poznati, na osnovu njegovih                dela i čudesa koja je činio, da je On, ustvari, taj novi zakon i                novi zavet i nada svih koji od Boga očekuju milost, bez obzira kome                narodu pripadaju. I mi, koji Bogu besmo privedeni kroz tog raspetog                Hrista, mi - istiniti duhovni Izrailj i rod Judin, Jakovljev, Isaakov                i Avraamov, koji obrezanjem primiše svedočanstvo i blagoslov Božiji                za svoju veru i beše nazvan ocem mnogih naroda; - kao što ćemo to                potvrditi i dokazati u potonjem tekstu.
             12. Ja sam, osim rečenog, slobodan da pridodam i                druge Isaijine reči gde on kliče: "Poslušajte moje reči i biće                živa duša vaša i učiniću sa vama večni zavet - najvernije uzdanje                Davidovo: njega sam dao za svedočanstvo narodima. Narodi koji Te                ne poznaju zvaće te, radi Boga tvoga, Svetog Izrailjeva, zbog toga                što te je On proslavio". Taj zakon ste vi prezreli i novi sveti                zavet njegov ste odbacili, ne primate ga, niti se kajete u svom                zlodelanju, jer "uši vaše su zaključane i oči vaše su oslepljene                i srce vaše je ogrubelo". I Jeremija vam je gromko blagovestio,                a vi niste slušali. Došao je Zakonodavac, a vi Ga ne videste; ubogi                propovedaju evanđelje, slepi vide, a vi ne razumete. Sada je potrebno                drugo i drugačije obrezanje, a vi još uvek razmišljate o svom obrezanju                tela. Novi zakon vam zapoveda da poštujete svagdašnju subotu, a                vi se zadržavate na jednom danu i smatrate da ste zbog toga pobožni,                ne shvatajući zbog čega vam je data ta zapovest. Dalje: ako jedete                presni hleb smatrate i govorite da ste ispunili volju Božiju, ali                time se ne zadovoljava Gospod Bog naš. Ako je neko od vas kriv za                prestupanje zakletve ili je kradljivac, neka ne greši više; ako                je neko bludnik, neka se pokaje i tek tada će on, ustvari, savršiti                poštovanje istinite i prijatne subote Božije. Ako su nekome nečiste                ruke, neka ih umije i biće čist.
             13. Svakako da vas Isaija ne šalje u banju da biste                se očistili od ubistava i drugih grehova - vode svih mora ne mogu                njih sprati; ali, on je već tada blagovestio o ovom spasonosnom                omivanju koje pripada svima koji se raskajaše, koji se ne čiste                krvlju jaraca i ovaca ili pepelom junice ili prinošenjem pšeničnog                ploda, nego verom kroz krv i smrt Hristovu, koji je toga radi i                umro. Ovako o tome kazuje Isaija: "Gospod će otkriti svoju                svetu mišicu svima narodima i svi narodi i krajevi zemlje videće                spasenje od Boga. Udaljite se, udaljite se, udaljite se, izađite                odatle i ne dotičite se nečistote. Izađite iz njezine sredine, odelite                se od nje vi koji nosite posude Gospodnje, jer vi ne idete u besporedak;                Gospod vaš poćiće ispred vas i Gospod Bog Izrailjev sabraće vas                na Jedno mesto. Evo, moj sluga se ispunio razuma i veoma će se uzvisiti                i proslaviti. Kao što će Ti se mnogi začuditi - izgled tvoj uniženi                i slava tvoja biće prezreni među ljudima: tako će se mnogi diviti                tebi i carevi će zatvoriti usta svoja, jer će se oni, kojima nije                kazivano za njega, oduševiti i oni koji nisu slušali o njemu razumeće.                - Gospode, ko je poverovao propovedi našoj? Kome se otkrila mišica                tvoja? Mi smo pred njim blagovestili kao dedža, kao koren u žednoj                zemlji. On nema lepote ni ljudskog obličja, nego je njegov izgled                osramoćen i unižen i prezreniji je od svih sinova ljudskih. On je                čovek u nevolji i zna kako se prenosi bolest, jer se izopačilo lice                njegovo, beše porugano i prezreno. On naše grehe nosi i trpi muku                zbog nas, a mi mu zamerismo što je ophrvan bolešću, što trpi muku                i nevolju. Mučili su Ga grehova naših radi, zbog bezakonja našeg                unižen beše; kazna našeg sveta je na njemu, njegovom ranom mi se                iscelismo. Svi smo mi, kao ovce, zabludeli, svaki čovek je bludeo                na putu svome. Gospod Ga je predao grehova naših radi, i od muke                ne otvara usta svoja. Kao ovca bi odveden na zaklanje i kao jagnje                nemo pred onim koji ga strižu, tako ne otvara usta svoja. Zbog njegovog                smirenja bi skinut sud njegov. Ali, ko će iskazati rod njegov? Jer                se uzima sa zemlje život njegov i zbog bezakonja naroda njegovog                On ide u smrt. Odrediše mu grob sa zločincima, ali u smrti beše                sa bogatima, jer nije učinio nikakvo bezakonje i u ustima njegovim                ne nađe se prevare. Gospodu je ugodno da Ga očisti od rana. Ako                Ga date na žrtvu za grehe, duša vaša će videti seme dugovečno. Gospod                želi da spase dušu njegovu od stradanja, pokazaće mu svetlost i                obrazovaće razumom; opravdaće pravednika koji je blagodatno poslužio                mnogima. On će poneti grehe naše. Zbog toga će ovladati mnogima                i razdeliće dobitak silnika, jer duša njegova beše predana na smrt                i On beše pribrojan bezakonicima i ponesavši grehe mnogih za njihova                bezakonja predan bi. Veseli se nerotkinjo; otvori se i usklikni                ti koja nisi trpela porođajne muke, jer više dece ima ona koja je                sama, nego koja ima muža. Jer Gospod je kazao: raširi mesto šatora                svoga i zavese stana tvoga neka se razastru, ne brani, produži uža                svoja i kolje svoje utvrdi. Raširi se na desno i na levo i seme                će tvoje naslediti narode i puste će gradove naseliti. Ne boj se                što si osramoćena, ne buni se što si prekorena, jer ćeš zaboraviti                tvoj večni stid i nećeš se sećati prekora tvoga udovstva; zato što                je Gospod pronašao ime sebi i izbavitelj tvoj, sam Bog Izrailjev                biće prizivan po svoj zemlji. Gospod te je prizvao kao ženu ostavljenu                i palu duhom, kao ženu koju mrze od mladosti".
             14. Dakle, kroz banju pokajanja i poznanja Boga                koja, po rečima Isaijinim, beše ustanovljena radi bezakonja ljudi                Božijih, mi poverovasmo i objavismo da je krštenje jedino sposobno                da očisti sve pokajnike i ono je ta voda života; a kladenci koje                vi sami radi sebe iskopaste, ničemu vam ne služe. Naime, koja je                korist od tih kupanja kojima se jedino telo i plot čisti? Omijte                se dušom od gneva i ljubomore, od zavisti, od mržnje i svo vaše                telo biće čisto. Taj smisao imaju i beskvasni hlebovi, upravo: da                ne biste drevna dela učinili rđavom zakvaskom; a vi sve shvatate                u plotskom smislu i smatrate pobožnošću ako vršite upravo takva                dela, bez obzira što su vam duše prepune licemerja i svakovrsnog                drugog zla. Zbog toga vam je Bog zapovedio da sedam dana posle jedenja                opresnoka pripremite novu zakvasku tj. činjenje drugačijih dela,                a ne praktikovanje i oponašanje starih i rđavih. Da bih vam dokazao                da ovo od vas potražuje novi Zakonodavac, citiraću već izrečene                reči, s tim što ću dodati i neke nove. Isaija kaže: "Poslušajte                me i živeće duša vaša; učiniću sa vama večni zavet, milosti Davidove                istinite; evo, dadoh ga za svedoka narodima, za vođu i zapovednika                narodima. Narodi koji te nisu znali prizvaće te i ljudi koji te                nisu poznavali pristupiće ti, radi Boga tvoga, Svetog Izrailjevog,                jer te je on proslavio. Tražite Boga i kada Ga nađete, prizovite                Ga, mada je On blizu vas. Neka nečastivci napuste puteve svoje i                bezakoni čovek namere svoje, i neka se obrate Gospodu i pomilovaće                ga, jer On štedro oprašta grehove vaše. Moje namere nisu to što                su i vaše, i moji putevi nisu isto što i vaši; koliko je udaljeno                nebo od zemlje, toliko je dalek moj put od puta vašeg i misli moje                od misli vaših. Kao što sneg ili kiša silaze sa neba i ne vraćaju                se više tamo dok ne napoje zemlju i ne oplode je, da bi ona iznikla                iz sebe seme sejaču i darovala mu hleb za hranu, tako će biti i                sa mojom rečju koja izlazi iz usta mojih: ona se neće vratiti sve                dok se ne ispuni sve što mi je ugodno i dok se ne ubrza ispunjenje                zapovesti mojih, Jer ćete izaći oholi, a bićete vraćeni sa radošću.                Gore i brda skakaće od radosti očekujući vas i sva drveta poljska                plesaće svojim granama i umesto koprive iznićiće mirta. To će biti                Gospodu u slavu, za večni znak, koji neće nestati". Ove i druge                proročke reči ja sam ti naveo, Trifone, jer se one odnose na prvi                dolazak Hristov za koji je predskazano da će biti unižen, sraman                i smrtan, a delimično se dotiču i drugog dolaska kada će doći na                oblacima nebeskim, u slavi; tada će vaš narod videti i poznati toga                koga probodoše, kao što je predskazao Osija, jedan od dvanaestorice                proroka, i Danilo.
             15. Dakle, naučite se da čuvate istiniti post Božiji,                kako savetuje Isaija, da biste ugodili Bogu. Isaija ovako govori:                "Usklikni gromko, ne usteži se, uzvisi glas svoj kao truba                i objavi narodu mome njegova sagrešenja i domu Jakovljevom njegova                bezakonja. Oni me traže svakodnevno i žele da poznaju put moj, kao                narod koji tvori pravdu i koji je odan zakonu Božijem. Oni od mene                traže sada pravedan sud i žele da se približe Bogu, govoreći: zašto                smo postili, a ti nisi pogledao, zašto mučismo duše svoje, a ti                ne želiš da znaš? U danima vašeg posta vi zadržavate sva zadovoljstva                svoja i potražujete dugovanja od svojih dužnika; dakle, vi postite                da biste se sporili i sudili i da se bijete pesnicama vašim. Zar                vi postite samo zbog toga da bi se čuo glas vaš i vapaj? Nisam takav                post Ja odabrao, da bi njime čovek dušu smirio samo za jedan dan.                Ako izvijete svoj vrat u krug i ako pod sebe sterete kostret i pepeo,                nemojte to nazivati postom i danom ugodnim Gospodu. Nisam takav                postJa odabrao, kaže Gospod, nego raskidaj svaku vezu sa nepravdom,                raskidaj mreže svih iznuđenih dogovora, oslobodi sve ugnjetene i                potlačene i pocepaj svaki nepravedni zapis. Razdeli gladnima hleb                svoj i beskućnike uvedi u dom tvoj; ako spaziš nagoga, odeni ga                i ne preziri one koji su iste prirode sa tobom. Tada će zasijati                tvoja unutarnja svetlost i odeća tvoja će zasvetleti i tvoja pravednost                će ići ispred tebe, a slava Božija će te okruživati. Tada kad zavapiš,                Bog će te čuti i uslišati; i dok još govoriš, On će odgovoriti:                evo me! Ako prestaneš da dižeš ruke uvis i da vapiješ roptajući                i ako daš gladnome hleb tvoj i osnažiš dušu utučenu, tada će se                u mraku raspoznati svetlost tvoja i tama tvoja biće kao da je podne.                Tada će Bog tvoj svagda biti sa tobom i nasitićeš se do mile volje                i kosti tvoje ostarele biće sveže kao zaliveni vrt ili kao izvor                vode ili kao dobro nakvašena zemlja. Zbog toga obrežite kraj srca                svoga, jer to od vas, u svim ovim kazivanjima, potražuje Bog.[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"][/TD]
[/TR]
[/TABLE]
16. Sam Bog je kroz Mojseja objavio sledeće reči:                "Obrežite ogrubelost srca vaših i ne budite toliko žestoki;                jer Gospod, Bog vaš i Gospod gospodstvujućih, Bog veliki, silni                i strašan - ne gleda na lica i ne prihvata poklone". A u knjizi                Levitskoj kaže: "Zbog toga, što oni ustaše protiv mene i što                me prezreše, i zbog toga što preda mnom hodiše krivo - Ja ću se                njima suprodstaviti i pogubiću ih u zemlji neprijatelja njihovih.                Tada će se zastideti njihovo neobrezano srce". Telesno obrezanje                koje naslediste od Avraama beše vam dato kao znak razlikovanja od                drugih ljudi i naroda i od nas, da bi jedino vi trpeli ovakve nevolje                koje vas sada snađoše sa svim ispravno i da bi vaša zemlja bila                opustošena i gradovi vaši sažeženi ognjem, a plodovi vaši da bi                bili pred očima vašim uništeni i da niko od vas ne sme kročiti u                Jerusalim. Jer ničim drugim se ne razlikujete od ostalih ljudi osim                obrezanjem; i niko od vas ne sme da poriče da je Bog predvideo i                da predviđa i buduće i da On svakome priprema udeo koji odgovara                zaslugama. Zbog toga vas sasvim ispravno sustižu sve te nevolje,                jer vi ubiste Pravednika, a pre njega, poubijaste proroke njegove,                pa čak i danas mrzite i prezirete i, koliko do vas stoji, omalovažavate                sve one koji se uzdaju u njega i u onoga koga je On poslao - Svedržitelja                i Tvorca svega, Boga; vi u svojim sinagogama proklinjete sve koji                veruju u Hrista. Danas više nemate vlast da nas ubijate - to vam                onemogućavaju sadašnji vladari; a kad bi bilo moguće vi bi i to                činili. Zato Bog i vapije kroz usta proroka Isaije: "Pogledajte                kako pravednik gine i niko se ne uzbuđuje; pravednike ubijaju i                niko na to ne obraća pažnju. Pravednik je uzet ispred lica nepravde.                Grob njegov će biti u miru; on je uzet iz vaše sredine. A vi ovde                dovedoste porod bezakoni, seme preljubočinsko i decu bludnika. Kome                se rugate? Nad kim ste razjapili usta svoja i razvezali jezik svoj"?
             17. Drugi narodi nisu toliki krivci u toj nepravdi                koja se tiče odnosa prema nama i prema Hristu, kao što ste vi krivi;                vi ste, naime, uzročnici njihovog rđavog predubeđenja protiv Pravednika                i protiv nas, njegovih sledbenika. Kada Ga vi razapeste - njega                jedinog neporočnog i pravednog čoveka, čijim se ranama isceljuju                svi koji kroz njega pristupaju Ocu - i kada saznadoste da je On                vaskrsao iz mrtvih i da se vazneo na nebo, kao što je u proročanstvima                predrečeno, vi ne da se ne raskajaste u svojim zlodelima, nego razaslaste                odabrane ljude iz Jerusalima po svoj zemlji da obnaroduju kako se                pojavila bezbožna jeres hrišćanska; od tada neprestano širite laži                protiv nas tako da neupućeni ponavljaju ono što ste im vi servirali                o nama. Na taj način ste vi uzročnici nepravednosti, ne samo vaše                lične, nego i svih drugih ljudi. Sasvim ispravno kliče Isaija: "Vašim                posredovanjem ostali narodi hule na ime moje". I: "Teško                dušama njihovim, jer oni rodiše zlu misao protiv sebe samih govoreći:                vežimo pravednika, jer nam je beskoristan. Zato oni jedu plod svojih                dela. Teško bezakoniku: zlo će ga stići po delima njegovih ruku".                I opet na drugom mestu: "Teško onima koji vuku grehe svoje                uzicama od taštine i nepravdu kao užem kolskim i govore: neka pohita                i neka brzo dođe savet Izrailjevog Sveca da bismo Ga poznali. Teško                onima koji zlo nazivaju dobrim i dobro zlim, koji svetlost smatraju                tamom i tamu svetlošću, koji gorko smatraju za slatko i slatko za                gorko". Vi ste uporni bili da po svoj zemlji raširite gorke,                mračne i lažne optužbe protiv jedine, neporočne i ispravne Svetlosti                koju je ljudima poslao Bog. On vam se učinio nepotrebnim kada je                uskliknuo pred vama: "U Pismu stoji: moj dom je dom molitve,                a vi od njega stvoriste razbojničku pećinu". On je tada ispreturao                trgovačke stolove u hramu i rekao: "Teško vama književnici                i fariseji, licemeri, jer dajete desetak od metvice i od kopra i                od kima, a ne razmišljate o Bogu i o sudu: okrečeni grobovi koji                spolja delujete lepo, a unutra ste prepuni mrtvih kostiju".                I književnicima: "Teško vama književnici, jer imate ključeve,                a sami ne ulazite i ne dozvoljavate drugima, koji hoće, da uđu -                slepe vođe"!
             18. Pošto si mi sam kazao, Trifone, da si već čitao                učenje koje nam je ostavio Spasitelj, ja sam smatrao umesnim da                proročkim rečima pridodam i nekoliko njegovih kratkih izreka. Dakle,                "umijte se i budite čisti i odbacite lukavstva iz duša vaših":                sam Bog vam zapoveda da se okupate ovim kupanjem i da se obrežete                istinitim obrezanjem. Mi bismo takođe zadržali vaša telesna obrezanja                i subote i, uopšte, sve praznike, samo da ne znamo razlog njihovog                ustanovljavanja - upravo, zbog grehova vaših i ogrubelosti srca                vaših. Ako mi strpljivo podnosimo sve napade zlih ljudi i demona                na nas, i ako se čak i tokom najgorih muka i najtežih oblika smrti                molimo da Bog pomiluje i mučitelje naše i ako po zapovesti novog                Zakonodavca nikome ne želimo ni trunku zla, zbog čega ti, Trifone,                želiš da mi održimo ono što nam nikako ne škodi tj. plotsko obrezanje,                subote i praznike?
             19. Zaista je dostojno divljenja to što vi trpite                takve nevolje, a ne držite ono o čemu sada govorimo!
              - To je zbog toga što obrezanje nije neophodno svima, nego samo                vama Jevrejima da biste, kao što već rekoh, bili podložni nevoljama                koje sada sasvim pravedno trpite. Mi ne upražnjavamo ni vaša obredna                pranja vodom, jer su ona ništa u odnosu na krštenje života. Zato                Bog i obznanjuje da "vi ostaviste njega, izvor živi i iskopaste                sebi bunare truležne koji ne mogu držati vodu". I vi, iako                obrezani telom, imate potrebu za našim obrezanjem, a mi, imajući                to, nemamo potrebu za vašim obrezanjem. Jer, da je telesno obrezanje                obavezno i potrebno, kao što vi smatrate, onda Bog ne bi Adama stvorio                neobrezanim. Ne bi uvažio Aveljeve žrtve, jer ih je on prinosio                iako nije obrezan, niti bi mu ugodio neobrezani Enoh koga je Bog                uzeo. Neobrezani Lot se spasao iz Sodoma tj. sam anđeo i Bog ga                izvedoše. Noje, rodonačalnik novog čovečanstva, iako neobrezan,                ušao je u kovčeg sa svojom decom. I Melhisedek, sveštenik Višnjega,                beše neobrezan i njemu je Avraam, koji je prvi primio telesno obrezanje,                dao desetak te ga je Melhisedek blagoslovio po činu o kome je Bog                kroz Davida obećao da će postaviti večnog sveštenika. Dakle, jedino                je vama bilo potrebno to obrezanje kao što i Osija, jedan od dvanaestorice                proroka, tvrdi: "Ljudi behu neljudi i narod nenarod".                Svi navedeni pravednici ugodiše Bogu bez poštovanja subote, a posle                njih Avraam i svi potomci njegovi do vremena Mojsejevog, u čije                vreme se vaš narod pbkazao neblagorodnim i nepravednim pred Bogom,                salivši u pustinji zlatno tele. Zato je Bog, snishodeći slabostima                naroda, zapovedio da se prinose i žrtve, ali sada samo u njegovo                ime, kako vi ne biste ostali idolopoklonici, a vi ni ovo ne očuvaste                nego počeste decu svoju klati i prinositi na žrtvu demonima. Iz                istih razloga vam je zapoveđeno i subotu da praznujete: da biste                pamtili Boga, kao što o tome svedoči Bog: "Da bi vi znali da                sam ja Bog, izbavitelj vaš".
             20. Bog vam je takođe zapovedio da se uzdržavate                od izvesne hrane kako biste i u vreme uzimanja hrane i pića imali                pred očima svojim Boga, jer ste vi nepostojani u veri prema njemu,                kao što govori Mojsej: "Narod je jeo i pio i počeo je igrati".                I na drugom mestu: "Jeo je Jakov i nasitio se i utio se i ljubljeni                se vratio natraške; utio se, ugojio se, zasalio i ostavio je Boga                koji ga je stvorio." A razlog zbog koga je Bog dozvolio Noju                da jede meso svake životinje osim mesa sa krvlju njegovom i životinje                koja je uginula iskazan vam je knjizi Postanja. Trifon je hteo da                mi protivureči zapisanim rečima: "kao zelenu travu", ali                ga ja preduhitrih i upitah: zbog čega vi reči "kao zelenu travu"                ne shvatate u onom smislu u kome ih je Bog kazao tj. da je zelenu                travu Bog stvorio radi hrane čoveku, tako je i životinje dao zbog                toga da bi čovek jeo meso? Međutim, pošto mi neko bilje ne jedemo,                tako treba, tvrdite vi, i razne životinje da razlikujemo i ne jedemo                njihovo meso - tobože, takva zapovest o razlikovanju životinja data                je još u Nojevo vreme. Ovakvo vaše obrazloženje ne može se prihvatiti.                Pre svega, mogao bih lako dokazati da je svaka trava bilje i da                se može jesti, ali neću se zadržati samo na tome. Predpostavimo                da ipak pravimo razliku između trave i bilja; međutim, neke od trava                i bilja ne jedemo zbog toga što su nečisti ili pogani, nego iz prostog                razloga što su gorki ili papreni ili žare; a sva rastinja koja su                slatka i ugodna za jelo mi sa zadovoljstvom koristimo za hranu,                svejedno da li rastu u moru ili na zemlji. Na osnovu ovog zaključujemo                da je Bog kroz Mojseja zapovedio vama da se uzdržavate od nečistih                životinja, svirepih i gramzivih, zbog toga što ste vi i u pustinji,                kada ste jeli samo mannu i kada ste videli sva čudesa koja je Bog                činio samo zbog vas, ipak salili zlatno tele i poklonili mu se.                Sasvim ispravno Bog svagda govori za vas: "Bezumni sinovi!                Nema vere u njima".
             21. To što je Bog zbog vaših grehova, da biste ih                se sećali, kao što već rekoh, zapovedio da čuvate subotu i što vam                je dao još i druge zapovesti da ih držite, i da su zahvaljujući                njima neki od vas ostali živi da se ime Božije pred paganima ne                bi oskvrnilo: to vam mogu potvrditi same Božije reči. Kroz Jezekilja                se ovako kaže: "Ja sam Gospod Bog vaš: hodite po mojim zapovestima,                čuvajte moje uredbe i ne praktikujte egipatske običaje i osvećujte                subote moje; one će biti znak između mene i vas da biste vi znali                da sam Ja Gospod Boga vaš. A vi ste me razgnevili, vaša deca nisu                išla putem zapovesti mojih, niti su se trudili da održe uredbe moje,                a ko ih ispuni i održi živeće kroz njih - i subote moje oni oskvrniše.                I Ja rekoh:
              pustiću jarost moju na njih u pustinji da bi se izlio moj gnev na                njih, ali ne učinih to da se moje ime ne bi okužilo pred narodima,                pred čijim očima Ja izvedoh njih. I Ja sam digao ruku moju na njih                u pustinji sa namerom da ih raselim među paganima i tuđim zemljama,                jer ne ispuniše moje uredbe i što oskvrniše subote moje i oči njihove                behu usmerene na puteve otaca njihovih. I Ja im dadoh rđave zapovesti                i uredbe koje ih ne mogahu održati u životu; oskvrniću njihove domove                kada dođem da uništim svako stvorenje koje je otvorilo utrobu".
             22. Dalje: da je Bog zbog vaših grehova i narodnog                idolopoklonstva zapovedio da prinosite žrtve, a ne da ih prinosite                zbog njegove nužde u njima, poslušajte njegovo svedočanstvo o tome                kroz proroka Amosa, jednog od dvanaestorice proroka: "Teško                onima koji isčekuju dan Gospodnji! Šta će vam taj dan Gospodnji?                On je tama, a ne svetlost; to vam je isto kao kada bi neki čovek                bežao od lava, a natrčao na medvedicu ili kao onaj koji uđe u svoju                kuću i naslonivši se na zid ugrize ga zmija. Dan Gospodnji je tama,                a ne svetlost - tama bez svetlosti! Omrznuo sam vas, odbacio sam                praznike vaše i nisu mi mila vaša sabranja. Zato, ako mi prinesete                vaše žrtve paljenice neću ih primiti, niti ću pogledati na vaše                žrtve zahvalnidže. Uklonite od mene mnoštvo pesama vaših i psalama;                neću da slušam vaše instrumente. Neka sud teče kao voda i pravda                kao nepresušivi izvor. Dome Izrailjev! Da li si mi u pustinji prinosio                žrtve i zahvalnice, pita Gospod? Ne meni, nego uzeste Molohovu skiniju                i zvezdu boga vašeg Rafana - kipove koje izgradiste sebi. Preseliću                vas u Damask, govori Gospod, kome je ime Bog svemogući. Teško onima                koji raskošno žive u Sionu i onima koji se uzdaju u goru Samarijsku.                Koji se nazivaju voždovima narodnim prvi pobraše plodove među paganima;                dom Izrailjev je uspeo. Idite u Halnu i vidite i odande idite u                veliki Emat, a odatle siđite u Gat inoplemenički, u najprekrasnije                carstvo; jesu li njihovi predeli bolji od vaših? Teško onima koji                dođu u zločesni dan, koji se približavaju i praznuju lažne subote,                koji spavaju na posteljama od slonove kosti, koji žive u raskoši,                koji jedu jaganjce iz stada i mladu telad, koji plešu uz zvuke instrumenata                - oni mišljahu da će to potrajati, a ne da će se prekinuti; koji                piju vino iz velikih čaša i mažu se mirišljavim kremama, a nimalo                se nisu uzbudili zbog Josifovih tegoba. Zbog svega toga će oni postati                robovi, a gospodari će im biti tuđi knezovi; stanovi zločinaca će                se razrušiti i oduzeće se od Jefrema rzanje njihovih konja".                Još se kroz Jeremiju kaže: "Sakupite vaša mesa i žrtve i jedite,                jer Ja onoga dana kada ih izvedoh za ruku iz zemlje egipatske ne                dadoh ocima vašim zapovest za žrtve". I još se kroz Davida,                u psalmu 51. kaže: "Bog bogova, Gospod je kazao i prizvao zemlju                sa Istoka sunčanog do Zapada. Od Siona je blagoljepije krasote njegove.                Bog će doći naočigled, Bog naš, i neće biti neopažen: pred njim                će plamteti oganj i oko njega će biti silna bura. On doziva nebo                ozgo i zemlju, da bi sudio narod svoj. Saberite se sveti njegovi,                koji stupiste u zavet sa njim kroz žrtve. Nebesa će kazivati pravdu                njegovu, jer Bog je Sudija. Poslušaj, narode, moj i Ja ću ti kazivati                Izrailju i svedočiću o tebi: tvoje žrtve paljenice su svagda preda                mnom. Neću uzimati tele iz doma tvoga i jariće iz stada tvojih,                jer sve zveri poljske moje su i skotovi u planinama i bikovi; poznajem                sve ptice nebeske i lepota polja preda mnom je. Ako ogladnim neću                tebi kazati, jer sva je vaseljena moja i sve što je u njoj. Zar                Ja jedem meso bikovsko ili pijem krv jarčiju? Prinesi Bogu žrtvu                hvale i daruj Svevišnjem obećanja tvoja; pozovi u dan tuge i izbaviću                te i ti ćeš me proslaviti. A grešniku je Bog kazao: zašto kazuješ                uredbe moje i prihvataš zavet moj ustima tvojim? Zanemario si učenje                i odbacio si reči moje. Kad ugledaš lopova odhodiš sa njim, a sa                preljubočincem imaš udeo. Usta su ti prepuna zlobe i jezik tvoj                je spletkario; sedeo si i siletkario protiv brata tvoga i sablaznio                si sina matere svoje. Sve si ti ovo radio, a Ja sam ćutao; zamislio                si nečastivost da ću ti Ja biti sličan. Izobličiću te i pred tvoje                lice ću izneti sve grehe tvoje. Imajte na umu ovo vi, koji zaboraviste                Boga, kada vam budem otkazao pomoć. Žrtve hvale će me proslaviti                i put je tamo gde mu Ja odredim spasenje moje". Dakle, Bog                ni vaše žrtve ne prima; ustanovio ih je prvobitno ne zbog nužde                u njima, nego zbog grehova vaših. Čak i hram, koji se naziva jerusalimski,                Bog je priznao za svoj dom ne zbog toga što mu je on bio potreban,                nego da biste vi makar na tom mestu poštovali Boga, a ne da idolopoklonstvujete.                To se potvrđuje rečima Isaijinim: "Kakav dom ste mi to sagradili,                pita Gospod? Nebo je moj presto, a zemlja je podnožje nogama mojim".
             23. Ako ovo ne priznamo, moramo podleći vrlo ružnim                mislima: ili da to nije reč o jednom i istom Bogu koji je živeo                u danima Enoha i svih ostalih, koji nije znao za plotsko obrezanje,                koji nije čuvao subotu i druge uredbe date preko Mojseja ili, pak,                da je Bogu bilo ugodno da ljudski rod ne praktikuje i ne vrši jedna                i ista pravedna dela; misliti i tvrditi ovako šta, smešno je i glupo.                Mi smo dužni da ispovedamo kako je Bog uvek jedan i isti i da je                u različita vremena propisivao svrsishodna dela i uredbe radi ljudi                grešnika; samo tako možemo da Ga smatramo i priznamo za čovekoljubca                koji proviđa dolazeće, koji je samodovoljan, pravosudan i blag.                Ako ovo nije tako, molim da mi vi, gospodine, odgovorite kako vi                razmišljate po ovom pitanju?
               Niko nije kazao ni reč. Tada sam ja opet nastavio: evo, Trifone,                tebe radi i onih koji žele da postanu prozeliti, ja ću izneti božansko                učenje koje sam i sam čuo od pomenutog muža. Vi vidite da stihije                nisu dokone i da ne drže subote. Budite u onome u čemu se rodiste.                Ako do Avraama nije bilo potrebe za obrezanjem, a do Mojseja u suboti,                u praznicima i prinosima, onda i sada kada se voljom Oca, Sin Božiji,                Isus Hristos, rodio bez greha od Djeve iz Avraamovog roda, takođe                nema nužde u njima. Sam Avraam, iako neobrezan, opravdao se pred                Bogom i dobio je od njega blagoslov za veru koju je ispoljio prema                Bogu, kao što nam svedoči Pismo: obrezanje je primio samo kao znamenje,                a ne da bi se opravdao, što nas primorava da priznamo i Pismo i                samo delo. Zato je sasvim ispravno kazano za taj narod: "Istrebiće                se iz roda svoga svaka duša koja se ne obreže u osmi dan".                Nesposobnost ženskog pola za obrezanje dokazuje nam upravo da je                obrezanje dato kao znamenje, a ne kao delo pravednosti; Bog je i                žene stvorio takvima da mogu u svemu ispuniti sve sveto i pobožno.                Mi vidimo da se telesno ustrojstvo muškarca i žene razlikuje, ali                znamo da i pravedno i nepravedno nije na toj osnovi postavljeno,                nego shodno odnosu prema pobožnosti i vrlini.
24. Možda bih mogao, prijatelji moji, nastavih ja,                da vam pokažem kako je osmi dan važniji od sedmog, jer u sebi ima                sadržanu tajnu koju je na takav način objavio Bog. Ali, da ne biste                kazali kako se ja udaljavam od teme - shvatite, molim vas: krv obrezanja                je ukinuta, a mi poverovasmo u spasiteljnu krv: nastao je drugi                zavet; od Siona je izašao drugačiji zakon. Isus Hristos obrezuje                sve koji to žele, kao što beše predskazano, "kamenim noževima",                da postanu "narod sveti, narod koji čuva veru, koji drži istinu                i čuva mir". "Hajdete sa mnom svi koji želite videti blaga                jerusalimska. Hajdemo, hodićemo u svetlosti Gospodnjoj; On je odpustio                narod svoj, dom Jakovljev. Pođite svi narodi, saberimo se u Jerusalim                koji nije opsednut vojskom zbog ljudskih grehova". "Ja                sam se otkrio onima koji me nisu tražili; pronađoše me oni koji                me ne pitahu", kaže Gospod ustima Isaijinim. "Ja sam rekao:                evo me - narodima koji ne prizivahu ime moje. Ceo dan pružah ruke                svoje narodu nevernome i nepokornom, ljudima koji hode rđavim putevima                i idu za gresima svojim. To je narod koji me žalosti pred licem                mojim".
             25. Zajedno sa nama zaželeše da imaju ne malu čast                oni koji sami sebe opravdavaju i nazivaju decom Avraamovom, kao                što Duh Sveti kroz Isaiju vapije, govoreći u njihovo ime; "Pogledaj                sa neba i vidi sa visine stana svetosti tvoje i slave. Gde je tvoja                revnost i sila? Gde mnoštvo milosrđa tvoga, jer si nas ti, Gospode,                trpeo? Ti si Otac naš, jer nas Avraam nije znao i Izrailj nas ne                priznaje. Ali ti, Gospode Otaca naših, oslobodi nas; tvoje ime je                od početka na nama. Zašto si, Gospode, dopustio da toliko bludimo                i da se toliko udaljimo od puta tvoga; ožestočismo srca svoja jer                se ne bojasmo tebe?! Prikloni se radi slugu tvojih, radi plemena                nasleđa tvoga da bismo zadobili nasledstvo od svete gore tvoje.                Postasmo kakvi besmo u početku, dok ti nisi bio naš Gospodar i dok                nismo nosili tvoje ime. Kada otvoriš nebo strah od tebe obujmljuje                gore i vrhove i one se rastaču kao što se topi vosak pred plamenom;                sažećiće oganj protivnike i tvoje ime će biti znano protivnicima                tvojim; narodi drhte od lica tvoga! Kada učiniš nešto slavno, strah                od tebe zavlada gorama. Od večnosti mi ne čusmo i oči naše ne videše                drugoga Boga, osim tebe i osim dela tvojih koja činiš prema onima                koji iščekuju milost. On se susreće sa onima koji vrše pravdu i                oni pominju puteve tvoje. A sada, ti si se razgnevio, jer mi sagrešismo.                Od greha zabludesmo i postasmo nečisti i sva naša pravednost beše                kao dronjci i mi otpasmo kao uvelo lišće, grehova naših radi. Ali,                opomeni se sada, Gospode, jer svi smo mi narod tvoj. Grad svetosti                tvoje postade pust, Sion postade kao pustinja, Jerusalim je proklet;                dom, svetište naše i slava koju blagosloviše oci naši, sažežena                je ognjem i svi običaji naši slavni propadoše. Sve to si dopustio                ti, Gospode, i ćutao si i veoma si nas smirio".
               - Šta znače, upita Trifon, tvoje reči: zar niko od nas neće primiti                baš nikakvo nasleđe na gori svetoj Božijoj?
             26. Ne kažem ja to, odgovorih ja, nego, svi koji                proganjahu Hrista i koji ga još uvek progone, a ne žele da se pokaju,                neće primiti nikakvo nasleđe na svetoj gori, Dok će narodi koji                poverovaše u Hrista i koji se raskajaše za svoja sagrešenja, ući                u nasledstvo zajedno sa patrijarsima, prorocima i pravednicima koji                se rodiše od Jakova; iako ne subotstvuju, mada se ne obrezuju, niti                praznuju vaše praznike ipak će, bez sumnje, primiti sveto nasleđe                Božije. Bog kroz Isaiju ovako kaže: "Ja, Gospod Bog, prizvah                tebe u pravdi i uzeću te za ruku i osnažiću te i postavih te u zavet                rodu, za svetlost narodima, da bi otkrio oči slepima i izveo zatočene                iz njihovih okova i one koji sede u tami da izvedeš iz doma tamničkog".                I još: "Uzmite znamenja za narode. Evo, Gospod je do kraja                zemlje objavio: kažite ćerima Siona: evo, Spasitelj tvoj je došao                tebi, imajući nagradu i delo svoje pred licem svojim; i nazvaće                ga narodom svetim, iskupljenim od Gospoda, a ti ćeš se nazvati gradom                traženim i neostavljenim. Ko je taj koji dođe iz Edoma, lepota njegove                odeće iz Vosora? On, najlepši u odeždi, koji dolazi u veličanstvu                sile svoje? Ja rasuđujem o pravednosti i sudu spasenja. Od kuda                je lepota tvojoj odeći i haljine tvoje su kao iz vinogradske prese?                Prepun razvaljenog vinograda, ja sam okretah tocilo i iz naroda                nema muža sa mnom; Ja ih satirah u gnevu i rasipah ih kao zemlju                i izlih njihovu krv na zemlju. Za njih je nastao dan otkupa i godina                izbavljenja. Ja pogledah i ne nađoh pomoćnika, osvrnuh se i niko                da mi pomogne; moja mišica me je spasla i gnev moj se pojavi; Ja                ih satirah u gnevu svome i izlih njihovu krv na zemlju".
             27. Ali zbog čega nam ti iz proroštava citiraš samo                ona mesta koja tebi odgovaraju, a ne navodiš nam ona u kojima se                nedvojbeno zapoveda da čuvamo subotu, usprotivi se Trifon? Čuj Isaijine                reči: "Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš što je                tebi drago na moj sveti dan i ako nazoveš subotu milijim danom od                ostalih koji su posvećeni Bogu tvome i budeš je slavio ne idući                svojim putevima i budeš se uzdao u Gospoda; tada će ti On darovati                zemaljska blaga i snabdeće te nasleđem Jakovljevim: usta Gospodnja                rekoše ovo".
               - Prijatelji, rekoh ja, druga proroštva ja izostavih ne zbog toga                što mi ona ne odgovaraju ili mi protivureče, nego zbog toga što                vi njih znate i dužni ste da ih znate, jer ako Gospod kroz sve proroke                ponavlja jedno i isto što je i kroz Mojseja zapovedio, onda zbog                vaše neposlušnosti i oponiranja njemu On i ponavlja jedno i isto,                da biste se zbog toga ipak nekako raskajali i ugodili njemu, da                ne koljete više decu svoju na žrtvu demonima i da ne budete "zajedničari                sa kradljivcima i ljudima koji vole darove, koji se progone zbog                plena, koji otkazuju pomoć sirotinji i žestoko presuđuju udovicama                i, najzad, da ruke vaše ne budu natopljene krvlju". "Jer                kćeri Sionove hodahu gordo, uzdignute glave, namigivahu očima i                pocupkivahu nogama". "Svi se iskvariše, vapije Gospod,                svi postadoše neprijatni: nema mudraca, nema ni jednog. Jezicima                svojim obmanjuju, grlo im je otkriveni grob, otrov zmijski je u                ustima njihovim. Nesreća i haos je na putevima njihovim i za put                mira oni ne znađahu". Dakle, kao što je Bog u početku naložio                na vas takve zapovesti, zbog grehova vaših, tako isto za vašu upornost                u gresima ili, još bolje, za umnožavanje grehova vaših, On ponavljanjem                jednog i istog pobuđuje vas da se sećate i da Ga poznate. Međutim,                vi ste tvrdokoran narod i nerazuman; slep i hrom; vi ste "sinovi                koji nemaju vere", kao što sam Bog kaže - samo Ga usnama svojim                poštujete, a srce vaše je daleko od njega! Kažite mi još ovo: da                li je Bog hteo da prvosveštenici greše ako prinose žrtve u subotu                ili greše ako obrezuju u neki drugi dan, jer Bog zapoveda da se                obrezanje vrši striktno u osmi dan, a to može nekada biti i subota?                Ako je On znao da je nečastivo obrezivati subotom, zar nije mogao                zapovediti i naznačiti da se u tom slučaju, kada padne osmi dan                u subotu, obrezanje vrši dan ranije ili kasnije - pre ili posle                subote? Zbog čega Bog tome nije poučio i ljude pravednike, koji                življahu pre Mojseja, koji se nazivahu pravednima i koji mu omilješe,                mada se nisu obrezivali i nisu čuvali subotu?
             28. Već smo ovo pitanje čuli od tebe, reče Trifon,                i zamislismo se; ako ćemo kazati po pravdi, pitanje zaslužuje pažnju.                Ja stoga neću, kao i ostali, kazati da je to bila volja Božija;                jer to je uvek izvrdavanje onima koji ne znaju ili nemaju odgovor                na pitanje.
               - Ja odgovorih: nemojte zbog toga što sam ja neobrezan da se kolebate                i da mi ne verujete, jer vam iz Pisma i iz verodostojnih činjenica                iznosim svoje dokaze. Imate vrlo malo vremena da se obratite i ako                vas Hristos preduhitri svojim dolaskom zalud će vam biti tada da                se kajete, uzalud ćete suze liti, jer vas On više neće čuti. "Raskrčite                sebi nove njive", savetuje Jeremija narodu, "i ne sejte                u trnje. Obrežite se Gospodu i skinite okrajak sa srca svoga".                Dakle, nemojte sejati u trnje niti na zemlji neobrađenoj, usahloj;                na njoj nećete ubrati plod. Poznajte Hrista - to vam je nova zemlja,                prekrasna i plodovita za srca vaša. "Dolaze dani, govori Gospod,                kada ću pohoditi sve obrezane krajičkom tela, Egipat i Judu, Edom                i sinove Moava, jer svi ti narodi su neobrezani, kao što je i sav                dom Izrailjev neobrezan srcem svojim". Vidite, Bog ne želi                takvo obrezanje koje vam je dato kao znak: ono je nekorisno i Egipćanima,                i sinovima Moava i Edoma. Međutim, bez obzira ko je iz kog naroda,                ako je poznao Boga i Hrista njegovog i ako čuva njegove večne zapovesti                - takav je obrezan prekrasnim i korisnim obrezanjem i prijatelj                je Božiji; Bog radosno prima njegove darove i prinose. Kazaću vam                sada, prijatelji moji, reči samog Boga koje je uputio narodu kroz                proroka Malahiju, jednog od dvanaestorice proroka: "Nisam više                raspoložen prema vama, kaže Gospod, i neću više da primam žrtve                iz vaših ruku; jer ime moje se proslavlja među narodima od sunčanog                Istoka do Zapada i na svakom mestu imenu mome prinose se čiste žrtve;                žrtve su im čiste jer proslavljaju ime moje, a vi ga oskrnavljujete".                I kroz Davida je kazano: "Narod koga Ja nisam znao taj mi je                počeo služiti; sluhom uha svoga, povinovao mi se".
             29. Sjedinimo se svi narodi i zajedno proslavimo                Boga što nas je video; proslavimo Ga kroz Cara slave, kroz Gospoda                sila. Jer On je objavio svoju volju i paganima, a naše žrtve njemu                su milije od vaših. Dakle, koju bih ja korist imao od obrezanja,                kada mi već koristi samo Božije svedočanstvo? Kakva je korist meni                od takvog krštenja, kada sam ja već kršten Duhom Svetim? U ovo me                mogu, ja tako smatram, ubeđivati samo oni koji imaju vrlo malo pameti!                Nisam ja utemeljio ovakvo učenje, niti ga je ljudsko iskustvo razradilo,                nego ga je David opevao, Isaija blagovestio, Zaharija propovedao,                Mojsej napisao. Poznaješ li ga, Trifone? Ono se nalazi u vašim zapisima,                ili još bolje, ne u vašim, nego u našim, jer i mi im verujemo, a                vi ih isčitavate i ne shvatate njihov smisao, Ne navaljujte, ne                ukoravajte nas za telesno neobrezanje naše koje je sam Bog ustanovio                i ne sablažnjujte se što mi u subotu pijemo toplu vodu, iz prostog                razloga što Bog i toga dana upravlja svetom isto kao i u ostale                dane; koliko postoji pravednika koje je sam Bog posvedočio, a da                nisu držali ni jednu od tih uredbi zakona.
             30. Nemojte pripisivati svojoj ličnoj nevolji to                što Boga lažno optužuju nerazumni ljudi kao da, tobože, On nije                u svim vremenima zapovedao istovetnu pravdu. Mnogima se činilo da                su uredbe zakona nerazumne i nedostojne Boga - reč je o ljudima                koji ne zadobiše blagodat razumevanja, što kroz njih narod vaš nesrećni                i bolan dušom beše prizvan od strane Boga na pokajanje duhovno i                preobraženje i što je večno proroštvo proizneseno posle Mojsejeve                smrti. O tome i psalam govori, prijatelji! Ali, da smo mi umudreni                zapovestima Božijim i da njegove reči smatramo "slađima od                meda i saća", to se očituje iz toga što nas i smrt ne sprečava                da verujemo u njega tj. ni zbog smrti se ne odričemo imena Gospodnjeg.                Svi znate da mi koji verujemo u Boga, molimo Ga da nas izbavi "od                stranih" tj. zlih i lažljivih duhova, kao što to opisno govori                proročko slovo jednog od verujućih u njega. I mi svagda molimo Boga                kroz Isusa Hrista da nas sačuva od demona koji mrze bogopoštovanje,                a kojima se mi nekada klanjasmo - da bismo mi posle obraćanja Bogu                kroz Hrista ostali neporočni. Naime, mi Ga nazivamo Pomoćnikom i                Spasiteljem, imenima od čije sile drhte demoni; i sada, kada ih                zakunemo imenom Isusa Hrista, raspetog u vreme Pontija Pilata, koji                beše upravitelj Judeje, demoni nam se pokoravaju; iz ovoga je svima                očigledno da se i besi pokoravaju imenu i planu desivših se stradanja                njegovih.
             31. Ako je zaista toliko velika sila njegova i ako                se tom silom izvršio plan njegovog stradanja, kolika će tek sila                njegova biti u vreme njegovog slavnog dolaska? Doćiće On kao Sin                čovečiji na oblacima, u pratnji svojih anđela, kao što Danilo blagovesti:                "Videh ja, postavljene prestole na kojima sedi Starac danima:                odeća na njemu beše bela kao sneg, vlasi njegove glave kao čista                vuna, presto njegov kao plamen ognjeni, kola pod njim - kao gorući                oganj. Od njega teče reka ognjena, hiljade i hiljade mu služe, tušta                i tma stoji pred njim. Otvoriše se knjige i započe sud. Videh tada                oblik velikih slova koja je govorio rog; zver beše ubijena, telo                njezino umrtvljeno i bačeno na oganj da se sažeže; ostale zveri                behu lišene svoje vlasti, jedino je njihov život bio produžen za                određeno vreme. Potom videh noćno viđenje i, gle, sa oblacima nebesnim                dođe neko sličan Sinu čovečijem i došavši do Starca danima stade                pred njega i oni koji predstojahu privedoše Ga. I bi mu data vlast                i carska čast i svi narodi po plemenima i sva slava služahu njemu,                njegova vlast je - večna vlast, koja se ne oduzima i carstvo njegovo                neće propasti. Ustrašio se duh moj u telu mome i viđenja koja imadoh                pomutiše glavu moju. Ja priđoh jednom od onih što tu stoje i zamolih                da mi objasni sve to. On mi odgovori i razjasni smisao tih obličja:                ove velike zveri označavaju četiri carstva koja će biti istrebljena                sa zemlje i nikada više neće dobiti carsku silu, do veka. Tada sam                zaželeo da pouzdano saznam o četvrtoj zveri koja je sve nadjačala                i beše uistinu strašna; imala je zube železne, a nokte od bakra;                jeo je i rastrzavao sve pred sobom, a ostatke je gazio nogama; zaželeh                da saznam za deset rogova njegovih i za jedan rog koji je na vrh                glave i od koga padoše prve tri zveri; rog taj je imao oči i usta,                snažno je rikao, a izgled mu je bio strašan. Još primetih da je                taj rog vojevao protiv svetitelja i nadjačavao ih je, sve dok nije                prišao Starac danima i svetima dao sud Svevišnjega - tako je nastalo                vreme kada su sveti primili carstvo Svevišnjega. Za četvrtu zver                mi je rečeno sledeće: postojaće na zemlji četvrto carstvo koje će                nadmašiti sva ta carstva, pokoriće svu zemlju, opustošiće je i istrebiti.                Deset rogova označavaju desetoricu careva koji će se dići i posle                njih drugi, koji će svojom zlobom premašiti predhodne; pokoriće                tri cara i počeće atakovati na Svevišnjega, svrgnuće ostale svete                Svevišnjega i zaželeće da izmeni dane i vreme; oni će biti predani                njemu za izvesno vreme i međuvreme. Ali, započeće sud i oduzeće                od njega svu vlast, da bi je iskorenili za sva vremena, Carstvo                i vlast i veličanstvo carstva svekolikog podnebesja biće predani                svetom narodu Svevišnjega, da bi carstvovao večno; sve vlasti će                se pokoriti i služiti samo njemu. Ovde je kraj viđenja. Ja, Danilo,                veoma bejah izbezumljen viđenjem; moj izgled se promenio, a sve                kazano ja sačuvah u srcu svome".
                                            True Faith web!
Procitaj ovo mozda ces razumeti mada sumnjam!!!
[TABLE]
[TR]
[TD="align: center"][TABLE]
[TR]
[TD]
"1. U pocetku stvori Bog nebo i zemlju.                      2. A zemlja beše bez oblicja i pusta, i beše tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.
                
                3. I rece Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost.                     4. I vide Bog svetlost da je dobra; i rastavi Bog svetlost od tame.                     5. I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noc. 
I bi vece i bi jutro, Dan prvi.
                
                6. Potom
 rece Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode.                     7. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako.                     8. A svod nazva Bog nebo. 
I bi vece i bi jutro, Dan drugi.
                
                9. Potom rece Bog: Neka se  sabere voda što je pod nebom na jedno mesto, i neka se pokaže suvo. I bi  tako.                     10. I suvo nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva  mora; i vide Bog da je dobro.                     11. Opet rece Bog: Neka pusti zemlja iz sebe travu,  bilje, što nosi seme, i drvo rodno, koje rada rod po svojim vrstama, u  kome ce biti seme njegovo na zemlji. I bi tako.                     12. I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi  seme po svojim vrstama, i drvo, koje rada rod, u kome je seme njegovo po  njegovim vrstama. I vide Bog da je dobro.                     13.
 I bi vece i bi jutro, Dan treci.
                
                
14. Potom
 rece Bog: Neka budu videla na svodu nebeskom, da dele dan i noc, da budu znaci vremenima i danima i godinama 15. I neka svetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako.                 16. I stvori Bog dva videla velika: videlo vece da upravlja danom, i videlo manje da upravlja nocu, i zvezde.                 17. I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju.                 18. I da upravljaju danom i nocu, i da dele svetlost od tame. I vide Bog da je dobro.                 19. 
I bi vece i bi jutro, Dan cetvrti.
                
                20. Potom
 rece Bog:  Neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod  nebeski.                     21. I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što  se micu, što provrveše po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po  vrstama njihovim. I vide Bog da je dobro;                     22. I blagoslovi ih Bog govoreci: Radajte se i  množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji.                     23. 
I bi vece i bi jutro, Dan peti.
                
                24. Potom
 rece Bog:  Neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovim, stoku i sitne  životinje i zveri zemaljske po vrstama njihovim. I bi tako.                     25. I stvori Bog zveri zemaljske po vrstama  njihovim, i stoku po vrstama njenim, i sve sitne životinje na zemlji po  vrstama njihovim. I vide Bog da je dobro.                     26. Potom rece Bog: Da nacinimo coveka po svom  oblicju, kao što smo mi, koji ce biti gospodar od riba morskih i od  ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje i od svih životinja što se  micu po zemlji.                     27. I stvori Bog coveka po oblicju svom, po oblicju  Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih.                     28. I blagoslovi ih Bog, i rece im Bog: Radajte se i  množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od  riba morskih i od ptica nebeskih i od svih zveri što se mice po zemlji.                     29. I još rece Bog: Evo, dao sam vam sve bilje što  nosi seme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose seme; to ce vam  biti za hranu.                     30. A svim zverima zemaljskim i svim pticama  nebeskim i svemu što se mice na zemlji i u cemu ima duša živa, dao sam  svu travu da jedu. I bi tako.                 31. Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro  beše veoma.
 I bi vece i bi jutro, Dan šesti."
                [Postanje, glava 1]
              Prvo što uocavamo je da svih šest da Stvaranja imaju istu formu - izraz "rece Bog" kroz koji Gospod stvara i završetak "bi vece i 
bi jutro, Dan x". Ocigledno da je autor ovog izveštaja pažljivo napravio ovih šest celina, sa posebnom namerom da istakne izraze "rece Bog" i "bi vece i bi jutro, Dan x" koji za njega imaju narocitu važnost i smisao.
              
              Drugo što vidimo, jeste da su Mesec i Sunce ("videla na svodu nebeskom", s.14) stvoreni "cetvrtog Dana", a njihova uloga jeste da "obasjavaju zemlju" (s.15,17) i na taj nacin "dele dan i noc" (s.14), "budu znaci vremenima i danima i godinama" (s.14) i "da upravljaju danom i nocu" (s.16,18). Ovde se ocigledno govori o obicnim zemaljskim merama vremena "danima i godinama"  koji su odredeni rotacijom Zemlje, Suncem i Mesecom. To nam govori da  šest "Dana" Stvaranja nisu identicni sa obicnim zemaljskim danima, vec  predstavljaju puno dublji i važniji pojam koji autor knjige pokušava da  nam prenese i objasni.
             
          - Šta znaci izraz "
rece Bog"?
          - Zašto je istaknut kraj svakog od ovih šest Dana Stvaranja - "
bi vece i bi jutro, Dan x"?[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]       [TABLE]
[TR]
[TD]Jevandelje po Jovanu 1  
"1.
 U pocetku bješe Rijec, i Rijec bješe u Boga, i Rijec bješe Bog.     2. On bješe u pocetku u Boga.           3.
 Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo.    4. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima.           5. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze.           6. Bi covjek poslan od Boga, po imenu Jovan.           7. Ovaj dode za svjedocanstvo, da svjedoci o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega.           8. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoci o svjetlosti.           9. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga covjeka koji dolazi na svijet.           10. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna.           11. Svojima dode, i svoji ga ne primiše.           12. A onima koji ga primiše dade vlast da budu ceda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo:           13. Koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga.           14. 
I Rijec postade tijelo i nastani se medu nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine."
          [Jovan, glava 1] 
              Apostol Jovan se poziva direktno na knjigu Postanja - "u pocetku bješe Rijec" i "sve kroz njega postade". Ocigledno, on ovde Hrišcanima otkriva tajnu i smisao izraza "rece Bog"  iz prve glave Postanja - 
Rec Božija jeste Gospod Isus Hristos kroz koga je sve stvoreno. 
          
          Osim što potvrdjuje božansku prirodu Hristovu ("Rijec bješe Bog"), apostol ovde otkriva još jedan važan detalj - "Rijec postade tijelo i nastani se medu nama".  Kada se ovo desilo? U knjizi Postanja nemamo izveštaj o tome, ocigledno  apostol misli na utelovljenje Sina Božijega - Gospoda Isusa Hrista. "Rijec Božija" je ocigledno "delovala" 
još jedan put. Još jednom je "progovorio" Bog, ali ovog puta nije stvarao svet ni iz cega kao prilikom Postanja, vec sam "postade tijelo i nastani se medu nama".             Ovo nam govori da Božiji plan Postanja nije potpuno ispunjen  stvaranjem "neba i zemlje". Ostalo je bilo još jedno - najvažnije- delo  Božije: 
utelovljenje Sina Božijega.            
          
          U smislu knjige Postanja, ovo je još jedan, 
"novi Dan" u koji "rece Bog", i to Rec najvažniju od svih prethodnih.[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD]             
Postanje 2
           Pogledajmo sada nastavak knjige Postanja, "Dan sedmi" i nacin na koji je on opisan:
"1. Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.        2. I svrši Bog do sedmog Dana dela svoja, koja ucini; i pocinu u sedmi Dan od svih dela svojih, koja ucini;        3. I blagoslovi Bog sedmi Dan, i posveti ga, jer u taj Dan pocinu od svih dela svojih, koja ucini."
      [Postanje, glava 2]
Odmah pada u oci da sedmi Dan nema uobicajenu formu "
rece Bog" - "
bi vece i jutro, Dan x"  kojom je opisano prvih šest dana Stvaranja. Zbog cega? Ocigledno,  knjiga Postanja je pisana veoma pažljivo, sa namerom da nešto važno  saopšti. I ovaj deo je namerno napisan izvan uobicajene forme i bez  oznake za završetak "Dana sedmog", cime bi oznacio pocetak "Dana  osmog/prvog".              Ovo              nam govori da je Postanje jedinstveni dogadaj, a ne "ciklus"  koji se ponavlja poput zemaljske sedmice. Bog je stvarao svet - 
jednom i pocinuo nakon stvaranja - 
jednom.  "Dan sedmi" nije završen prilikom Stvaranja, vec nastavlja da traje i  predstavlja citav starozavetni period do dolaska Mesije. U okviru  Mojsijevog zakona Izraelcima je data sedmicna subota upravo kao znak da  se nalaze u pre-mesijanskom vremenu i da dolazak Hristov tek predstoji. U  tom smislu, sedmicna subota je imala smisao kao znak ocekivanja Hrista i  "novog Dana". Zato je Hristos vaskrsao u nedelju, što tajanstveno i  simbolicno oznacava "Dan osmi". 
            
          U knjizi Postanja "Dan sedmi" se ne završava, niti pocinje  "Dan osmi" nakon njega. Pisac time pokušava da nam prenese da se ocekuje  još jedna "Rec Božija", još jedan veliki dogadaj, najvece Cudo Božije -  ovaplocenje Sina Božijeg. Kada Bog ponovo objavi svoju "Rec", završice  se "Dan sedmi" i zapocece novo doba, novi period u postojanju sveta -  "Dan osmi", Carstvo Reci Božije - Crkva Hristova.[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD]
Poslanica Jevrejima 4                            "1. Bojimo se, dakle, da neko od vas, dok još važi obecanje za ulazak u pocinak njegov, ne pomisli da je odocnio.                   2. Jer i nama je javljena radosna vijest kao i onima; ali njima ne bi od koristi rijec koju cuše, pošto oni koji je cuše ne prihvatiše je sa vjerom.                   3. A 
mi koji povjerovasmo ulazimo u pocinak, kao što je rekao: Zato se zakleh u gnjevu svojemu da oni nece uci u pocinak moj, mada djela Božija bijahu završena od postanka svijeta.                   4. Jer rece negdje za sedmi dan ovako:
 I pocinu Bog u Dan sedmi od svih djela svojih.                   5. A ovdje opet: 
Nece uci u pocinak moj.                   6. Pa pošto neki imaju da udu u njega, a oni kojima je  najprije javljena radosna vijest ne udoše zbog nepokornosti,                   
                  
                  7. 
To opet odredi jedan dan, "Danas", govoreci preko Davida, poslije tolikoga vremena, kao što rece: 
Danas, ako glas njegov cujete, nemojte da budu tvrdokorna srca vaša.                   8. Jer da je njih Isus Navin uveo u pocinak, ne bi se poslije toga govorilo 
o nekom drugom Danu.                   9. Prema tome, 
narodu Božijem tek predstoji pocinak.                   10. Jer ko je ušao u odmor njegov i sam je pocinuo od djela svojih, kao i Bog od svojih.                   11. Postarajmo se, dakle, da udemo u taj pocinak, da ne bi ko pao po istom primjeru nepokornosti."
              [Jevrejima, glava 4]
Apostol Pavle se ovde takode poziva  na knjigu Postanja (s.4) i iznosi zanimljiv stav o "pocinku Božijem".  Prvo, on svedoci da stari Izraelci koje je Isus Navin uveo u "obecanu  zemlju" - Palestinu, nisu "ušli" u "pocinak" (s.8). Ocigledno, Pavle taj  pocinak objašnjava u smislu "izbavljenja", kako su Jevreji razumeli  izlazak iz Egipta i ulazak u obecanu zemlju. Medutim, Pavle im  objašnjava da oni tada nisu ušli u konacni "pocinak Božiji", vec da je  to tek trebalo da se desi u buducnosti (s.9). Taj "Dan" Pavle naziva  "drugi Dan" - "Danas", dan "radosne vesti" (s.2) odnosno Jevandelja  Hristovog.
              
          Kako Pavle tumaci taj pocinak?            
          "
Mi koji povjerovasmo ulazimo u pocinak" - u pocinak Božiji ulazi se verom u Hrista. 
          
          Kada se to desilo? 
          "
Danas"  - ovde Pavle aludira na "Dane" Postanja i "novi Dan", kako su Jevreji  nazivali "doba Mesije". Danas oznacava period Novog Zaveta nakon  utelovljenja i Vaskrsenja Sina Božijeg. "Pocinak" nalazimo verom u  Gospoda Isusa Hrista u njegovoj Crkvi. 
          [/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD][TABLE]
[TR]
[TD]  Kao  što vidimo, suština knjige Postanja nije "subota" (koja se u toj knjizi  i ne pominje), vec puno dublja i važnija tema - Rec Božija, Gospod Isus  Hristos. "Dani" postanja imaju za svrhu da nagoveste i objave vec na  samom pocetku Biblije njegov dolazak medu ljude i vecni pocinak od greha  i smrti koji ce verni dobiti u Crkvi. Bilo bi veoma cudno da prvi  redovi Svetog Pisma govore o bilo cemu drugom nego Sinu Božijem.[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD][/TD]
[/TR]
[/TABLE]
True Faith web!
Pozdrav od Gere.