Slape izjavljuje:
Još ništa nismo točno utvrdili što je činila Katolička Crkva.
A da li se slazes sa mnogobrojnim istorijskim dokazima, da ipak, jeste zatvarala ljude, oduzimala im imovinu, drzala u zatvoru godinam i spaljivala na lomacoi, samo zato sto su ih svestenici proglasili jereticima. Sta mislis, nisu li oni koji su ubijali "jeretike" veci jeretici od onih koje su spaljivali na lomaci?
Zar ti nasilnici ne veruju u Boziji sud, nego su ga sami na sebe preiuzeli?
Zaista zalosno je sto se i crkva pomesala sa mafijom i siledzijama.
ADVENTISTI OVAKO VERUJU U STVARANJE
Bog je tvorac svega. On je u Svetom pismu otkrio verodostojan izveštaj o svojoj stvaralačkoj delatnosti. Za šest dana Gospod je stvorio "nebo i zemlju", sva bića na Zemlji i počinuo sedmog dana te prve sedmice. Na taj način On je uspostavio Subotu kao večnu uspomenu na svoje završeno stvaralačko delo. Prvi čovek i žena stvoreni su po Božjem obličju kao kruna stvaralačkog dela. Čoveku je data vlast nad svetom, ali i odgovornost da se brine o njemu. Kada je stvaranje sveta bilo završeno, svet je bio "veoma dobar" spreman da objavljuje Božju slavu.
Čovekova priroda
Čovek i žena stvoreni su po Božjem obličju sa individualnošću, sa mogućnošću i slobodom mišljenja i delovanja. Iako su stvoreni kao nezavisna bića, svaki čovek je nedeljiva celina tela, duha i duše, koja zavisi od Boga za život, disanje i sve ostalo. Kada su postali neposlušni Bogu, naši prvi roditelji su poricali svoju zavisnost od Njega, odvojili se od Boga i pali sa svoga visokoga položaja. Božji lik u njima bio je pokvaren i oni su postali podložni grehu. Njihovi naslednici učestvuju u ovoj paloj prirodi i njenim posledicama. Oni su rođeni sa slabostima i sklonostima ka zlu. Međutim, Bog je u Hristu pomirio svet sa sobom i svojim Duhom obnavlja smrtnike koji se kaju u lik njihovog Tvorca. Stvoreni na slavu Bogu, oni su pozvani da Ga vole, da vole jedni druge i vode brigu o svojoj životnoj sredini.
"Kad je Zemlja izašla iz ruku svog Tvorca, bila je osobito lijepa. Površina joj je bila prekrivena planinama, brdima i ravnicama, protkana mirnim rijekama i prekrasnim jezerima, planine i brda nisu bili vrletni i krševiti, prepuni strmina i ponora kao danas; krševiti rubovi stijena bili su zakopani ispod plodne zemlje po kojoj je
posvuda raslo bogato zeleno raslinje. Nije bilo odvratnih močvara ili neplodnih pustinja.
Oči su na svakom mjestu gledale dražesno grmlje i nježno cvijeće. Visoravni
su bile okrunjene stablima veličanstvenijim od onih koja danas postoje. Zrak je bio čist i zdrav. Cijeli krajolik ljepotom je nadmašivao ukrašene vrtove najponosnijih palata. Anđeoska su bića sa zadovoljstvom posmatrala ovaj
prizor i radovala se prekrasnim Božjim djelima.
Nakon što je stvorena zemlja sa životinjskim i biljnim svijetom , na pozornicu je
doveden čovjek, krunsko djelo Stvoritelja, onaj za koga je ova prekrasna Zemlja bila namijenjena. Njemu je dana vlast nad svim što oko može vidjeti,
jer „reče Bog: načinimo ovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar... svoj zemlji... Na svoju sliku stvori Bog
čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.”
Ovdje je jasno izneseno porijeklo ljudskog roda, a božanski je
zapis jasno napisan tako da nema razloga za pogrešne zaključke.
Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku. Ovdje nema tajne. Nema osnove za pretpostavku da se čovjek postupno razvio od nižih oblika životinjskog
i biljnog svijeta. Ovakva učenja spuštaju veliko Stvoriteljevo djelo na razinu
covekovih ograničenih, zemaljskih zamisli. Ljudi su tako skloni isključit
i Boga iz suvereniteta nad svemirom da oni ponižuju čovjeka i lišavaju ga dostojanstva njegova porijekla. Kad je On koji je stvorio zvjezdano nebo
i umjetnički obojio poljsko cvijeće, koji je nebo i zemlju ispunio
čudesima svoje sile, kada je došao da zavrsi svoje slavno djelo i u njegovo središte, nije propustio stvoriti biće koje će biti gospodar ove divne Zemlje, dostojno ruke koja mu je dala život. Rodoslovlje naše rase, kao što ga iznosi nadahnuće, ide
unatrag do velikog Stvoritelja, a ne do niza razvojnih klica, mekušaca i četveronožaca. Premda na činjen od praha, Adam je bio
„sin Božji.“ Elen Vajt, Stvaranje, Patrijarsi i proroci
