Plagijat, odnosno literarno piratstvo, je najteži oblik kršenja autorskih prava. To je upotreba radova ili dijelova radova drugih autora kao svojih vlastitih, bez citiranja ili napomene o izvoru citata. Ovome pribjegavaju neobrazovane, sitničave i beskrupulozne osobe, koje se žele predstaviti za nešto što nisu, ili zaraditi na nečemu što pripada drugima.
Djela Ellen White obiluju prekršajima upravo ove vrste. Većini advenitsta ovo uopće nije poznato. Mnogi upadljivi dijelovi u njenim spisima, koje su njeni sljedbenici uzimali kao dokaz njenog nadahnuća i vrhunaravne moći, nakon istrage pokazalo se da su
doslovno prepisani ili s neznatnim tekstualnim promjenama uzeti iz djela drugih autora.
Standardni riječnik daje sljedeću definiciju plagijata:
"Čin plagiranja ili prisvajanja ideja, pisanih radova, izuma ili drugog bez naznačavanja onoga kome to pripada; posebno krađa dijelova teksta, bilo doslovnim prepisivanjem ili preuzimanjem srži, iz radova drugih autora, i tiskajući ih kao vlastite smatra se književnom ili umjetničkom krađom."
Jedna od pogubnih činjenica protiv tvrdnje o božanskoj objavi u spisima Ellen White je ta da je u velikoj mjeri prepisivala od drugih autora, bez ikakva naznačavanja. U tekstu svojih knjiga gdje je to koristila ona ne daje
čak niti naslutiti da je takvo što učinila. Takve dijelove teksta ne naznačava kao citate, niti na bilo koji drugi način naznačava da je koristila radove drugih autora. Ovakvih dokaza je u izobilju u nekoliko njenih djela.
Godine 1883. objavljeno je djelo, od 334 stranice, pod naslovom "Crtice iz Pavlova života." U predgovoru, izdavači su naglasili kako je djelo napisano "
s posebnom pomoći Božjega Duha."
Godine 1855., dvadeset osam godina prije toga, izdana je knjiga "Život i poslanice apostola Pavla", od Conybeare-a iHowson-a, dvojice engleskih autora. Uspoređujući ove dvije knjige otkriva se činjenica da je Ellen White u svojoj knjizi prepisala značajan dio iz ove prethodno objavljene knjige. Ipak,ona u svojoj knjizi
nigdje ne spominje tu knjigu, niti navodnicima ili na drugi način naznačava dijelove koje je tako opsežno prepisala. Vrlo malo Adventista je svjesno ove činjenice, stoga, oni naivno čitaju njenu knjigu kao djelo koje joj je
objavio Duh Sveti, zavedeni izjavom izdavača u predgovoru knjige. 1907. godine, dr. Stewart objavio je brošuru od osamdeset devet stranica, u kojoj je napravio usporedni prikaz citata iz knjige Ellen White i spomenute knjige Conybeare-a i Howson-a. Ova usporedba nepobitno pokazuje da je Ellen White direktno prepisivala iz starije knjige. Materijali za Stewart-ovu brošuru prikupljeni su i pripremljeni kao odgovor na traženje Ellen White iz 1905. nakon što su se pojavile optužbe za njeno plagiranje. Ali, ona nikada nije ni pokušala odgovoriti na ove primjedbe. Stewart-ova brošura došla je u ruke i vođama crkve ASD, ali i od njih ni riječi objašnjenja nije bilo. Evo paralelnog prikaza nekih dijelova teksta iz ove dvije knjige:
Suci su sjedili na otvorenom, na sjedalima isklesanim u stijeni, na uzvišenju na koje se uzlazilo kamenim stepenicama direktno iz Agora. (Život i poslanice apostola Pavla, Conybeare and Howson,
1855)
Suci su sjedili na otvorenom, na sjedalima isklesanim u stijeni, na uzvišenju na koje se uzlazilo kamenim stepenicama dolje iz doline. (Crtice iz Pavlova života, Ellen White,
1883)
Po izrazima koje koristi Luka, vidljivo je da je širok i koristan posao izrastao u Efezu iz proizvodnje i prodaje tih hramova.(Život i poslanice apostola Pavla, Conybeare and Howson,
1855)
Širok i unosan posao izrastao je u Efezu iz proizvodnje i prodaje tih hramova i slika. (Crtice iz Pavlova života, Ellen White,
1883)
Samo ga je njihovo poštovanje svetog mjesta zaštitilo od toga da bude rastrgan na licu mjesta. Tjerali su ga izvan svete ograde nasrćući na njega žestokim udarcima. (Život i poslanice apostola Pavla, Conybeare and Howson,
1855)
Samo njihovo poštovanje hrama spasilo je apostola od toga da bude rastrgan u komadiće na licu mjesta. Sa žestokim udarcima i povicima željni osvete, vukli su ga izvan svete ograde. (Crtice iz Pavlova života, Ellen White,
1883)
Još je mnogo mjesta, ali i iz ovoga je očito da je Ellen White u svojoj knjizi prepisivala iz starije knjige, pa su izdavači Conybeare-ve i Howson-ve knjige prijetili tužbom ako se njena knjiga ne povuče. Zbog toga je bila povučena iz prodaje, i dugi niz godina nije uopće bila uvrštavana na popis njenih knjiga. Je li ijedan stari prorok morao povući neku od svojih knjiga, jer je ukrao toliko stvari od nekih drugih pisaca? Biblijski pisci često citiraju jedan drugog, ali pripisujući to onom drugom.
Dr. Stewart je također napravio usporedbu između njene knjige "Velika borba" i Wylie-ve "Povijest Valdenžana" i D'Aubigne-ove "Povijest reformacije". Stvari stoje isto kao i ugornjrm slučaju.
Ovi usporedni citati iz njenih različitih knjiga pokazuju kako je Ellen White prakticirala krađu literarnih prava tijekom cijelog svog života. Ovdje je pokazan samo jedan vrlo mali dio onoga što je Ellen White ukrala i prisvojila. Velika borba je njena najpopularnija knjiga među adventistima. Svaki redak te knjige prihvaćen je kao originalno njen,
potpuno nadahnut Duhom Svetim. Pažljivo proučavajući ovo njeno djelo jasno je ono u ogromnoj mjeri preuzeto iz Andrew-ove
Povijesti subote, Wylie-ve
Povijesti Valdežana, D'Aubigne-ove
Povijesti reformacije, Smith-ova
Svetišta, starješine White-a
Život W. Miller-a, i drugih radova.
Sve ovo pokazuje kako je nadahnutost Ellen White bila u punom smislu ljudskog podrijetla, iako je ona svoje radove prikazivala kao Duhom Svetim nadahnute. Sve činjenice koje su ovdje navedene tiskane su i objavljene, i ne može ih se zanijekati. Iz ovih činjenica čitatelj može sam prosuditi koliko povjerenja se može dati njenoj tvrdnji da su svi njeni spisi bili nadahnuti i diktirani od strane Duha Svetoga. U svojoj komunikaciji s Ellen White dr. Stewart joj je napisao:
"Obaviješten sam od jedne pouzdane osobe koja je imala priliku upoznati kako ste vi, u pripremi svojih raznih radova, obimno koristili druge autore, i kako je ponekad bilo vrlo teško prirediti materijale za vaše knjige, vodeći računa da čitatelj ne otkrije kako su mnoge od ideja preuzete od drugih autora."
Upamtite da Ellen White nikada nije odgovorila dr. Stewart-u,
kojeg je sama pozvala da napiše primjedbe putem svoje tobožnje objave od Boga 30. ožujka 1905. A obećala mu je odgovor, i ne samo da je obećala, nego je rekla da će joj i Bog pomoći da mu odgovori.
Kao što se može vidjeti iz predgovora ili uvoda u gotovo svakom standardnom ili uglednom radu, časni autori s poštovanjem izražavaju zahvalnost na pomoći koju su im pružili drugi, svojim radovima ili svojim trudom. Ellen White, očito, skrivala je ove činjenice i u pripremi i u objavljivanju svojih djela. Jedino uvjerljivo objašnjenje koje se može ponuditi za ovo je da nije imala zdrav razum, da je imala fiks ideju što se tiče njenih viđenja, objava i religioznih predodžbi, da je mislila kako joj je njen "dar" dat upravo zato kako bi prekoravala druge. Ovo objašnjava mnogobrojne plagijate i kontradikcije, zbog kojih ona nikada nije osjećala neugodnost.
Godine 1911., samo četiri godine prije smrti Ellen White, stotine tisuća dolara potrošeno je na reviziju njene knjige "Velika borba", uglavnom kako bi se uklonili neki od njenih najočiglednijih plagijata. Revizija je počela na zahtjev nekih od njenih ljudi koji su postali svjesni ovih činjenica. Ona je bila pisar više nego originalan ili nadahnut pisac. Istovremeno, dok se predstavljala posebnim Božjim glasnikom, bila je kriva za bavljenje ovom literarnom prijevarom, praktično cijeli svoj život. Samo ovo, čini njezinu tvrdnju o nadahnuću smiješnom. Bog ne inspirira svoje proroke
da kradu.
Dok je Ellen White tako slobodno uzimala iz spisa drugih, bez ikakve naknade, a time prisvajala sebi dobitak koji joj ne pripada, ona je bila vrlo brižljiva kad je riječ o naknadi njoj samoj. 30 siječanja 1905., dr. David Paulson pisao joj je, tražeći dopuštenje da uzme citate iz njenih spisa za svoj mjesečni časopis The Life-boat. 15. veljače 1905., njezin sin W.C. White odgovorio je ovako:
"Majka me upućuje da vam kažem da možete slobodno odabrati iz njenih spisa kratke članke za The Life-boat. Ili možete iz njenih spisa uzeti izvatke u svoje članke, u svakom slučaju dajući „Odgovarajuću naknadu“.
Zašto Ellen White nije htjela ovako, "
u svakom slučaju", gdje je ona koristila spise drugih dati "
odgovarajuću naknadu"? Odgovor je jasan. Ona je toliko željela napisati knjige, bila je toliko opsjednuta idejom vlastite samovažnosti, toliko željna predstaviti se onim što nije, da se nije osvrtala na prava drugih.
Krala je iz djela drugih autora i tako postala
najveći književni kleptoman u povijesti. I još gore, kada su njeni adventisti tražili dopuštenje da koriste citate iz njenih spisa, ona im je prodala ono što je ukrala. Neviđeno!
Postoji jedna istorijska izjava koju su dali zvaničnici Rimokatoličke crkve koja glasi "Da bi Ellen White bila proglašena za sveticu da je bila Rimokatolkinja, i da nije pisala protiv papstva"
A čija to izjava? Daj je točno citiraj. Je li to iz iste riznice iz koje su i priče kako je sestra pape Ivana Pavla II bila adventistkinja, i kako je brat sadašnjeg pape također adventist?
