- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.400
Proročica pravi Boga lažovom
Jedna od tvrdnji Ellen White bila je da ju je Bog osposobio da zna misli i tajne ljudi bez njihovog znanja, kako bi ih ukorila ili razotkrila te tako spasila Crkvu od skrivene pokvarenosti. Evo što kaže Ellen White: "Bogu se dopalo otkriti mi tajne unutarnjih života i skrivene grijehe svoga naroda. Neugodna dužnost ukoravanja zla i otkrivanja skrivenih grijeha, stavljena je na mene." (Svjedočanstva, Vol. III. ., str 314).
A sada pogledajmo jedan slučaj od mnoštva njih. Dva adventistička službenika, E.P. Daniels i E.R. Jones, 1882. godine zajedno su radili u Michiganu. U jednom njihovom razgovoru o zdravstvenim pitanjima, jedan od njih iznio je neke primjedbe na pomalo uvrijedljiv način. Nedugo nakon toga, starješina E.P. Daniels dobio je "svjedočanstvo" od Ellen White, u kojem ga je ona ukorila za uvrede koje je izrekao, kako je ona rekla, u Parmi u Michiganu. Međutim, kad se slučaj potpuno razjasnio, ispostavilo se da je ona ukorila pogrešnog čovjeka. Uvrede je izrekao starješina E.R. Jones a ne E.P. Daniels, a čitav slučaj nije se dogodio u Parmi nego na potpuno drugom mjestu. Da shizofrenost bude potpuna, zamislite, starješina E.P. Daniels umjesto da se brani jer je nepravedno optužen, on brani Ellen White koja ga je optužila! Očito primoran, starješina E.P. Daniels dao je izjavu, evo je:
"Zbog nesporazuma, dogodilo se da sam bio ukoren umjesto nekog drugog, kome je ukor bio namijenjen, i koji je potpuno opravdan. S obzirom da su sve činjenice poznate, ne bi trebalo ostavljati prostora ni najmanjem nepoštivanju motiva koji su vodili gospođu White, jer ona je pretpostavljala da ima najbolje razloge za vjerovati da joj je informator rekao istinu. I doista, rekao je istinu, samo je napravio grešku u imenu osobe. Sve što je rekao bila je istina za drugog, jedino što se izgred nije dogodio u Parmi." (Review and Herald Supplement, kolovoz 14., 1883., str 10).
Ovaj slučaj, osim što još jednom pokazuje karakter osobe Ellen White, puno je značajniji što potpuno razgoljuje pozadinu nadahnuća i nadahnitelje Ellen White. Najprije, zar zaista naš Bog nekim ljudima otkriva "tajne grijehe" drugih ljudi i onda ih ujarmi da te druge ljude javno sramote? Kada bi Bog to i činio, kakav je to Bog koji se zabunio i grijeh pripisao krivom čovjeku, pa i krivom mjestu? Naravno, niti se Bog bavi ovakvim prljavim rabotama, niti se Bog zabunjuje. Ovo samo pokazuje tko je bio pravi nadahnitelj Ellen White. Nije to bio Bog, bili su to doušnici kojima je Ellen White bila okružena. A oni, kao i svi drugi ljudi - griješe, pa eto i proročica morala pogriješiti. Nije najstrašnije što je proročila griješila, najstrašnije je što je sve to Bogu pripisala. Boga je uvukla u svoje najprljavije rabote, praveći Ga tako lažovom.
Jedna od tvrdnji Ellen White bila je da ju je Bog osposobio da zna misli i tajne ljudi bez njihovog znanja, kako bi ih ukorila ili razotkrila te tako spasila Crkvu od skrivene pokvarenosti. Evo što kaže Ellen White: "Bogu se dopalo otkriti mi tajne unutarnjih života i skrivene grijehe svoga naroda. Neugodna dužnost ukoravanja zla i otkrivanja skrivenih grijeha, stavljena je na mene." (Svjedočanstva, Vol. III. ., str 314).
A sada pogledajmo jedan slučaj od mnoštva njih. Dva adventistička službenika, E.P. Daniels i E.R. Jones, 1882. godine zajedno su radili u Michiganu. U jednom njihovom razgovoru o zdravstvenim pitanjima, jedan od njih iznio je neke primjedbe na pomalo uvrijedljiv način. Nedugo nakon toga, starješina E.P. Daniels dobio je "svjedočanstvo" od Ellen White, u kojem ga je ona ukorila za uvrede koje je izrekao, kako je ona rekla, u Parmi u Michiganu. Međutim, kad se slučaj potpuno razjasnio, ispostavilo se da je ona ukorila pogrešnog čovjeka. Uvrede je izrekao starješina E.R. Jones a ne E.P. Daniels, a čitav slučaj nije se dogodio u Parmi nego na potpuno drugom mjestu. Da shizofrenost bude potpuna, zamislite, starješina E.P. Daniels umjesto da se brani jer je nepravedno optužen, on brani Ellen White koja ga je optužila! Očito primoran, starješina E.P. Daniels dao je izjavu, evo je:
"Zbog nesporazuma, dogodilo se da sam bio ukoren umjesto nekog drugog, kome je ukor bio namijenjen, i koji je potpuno opravdan. S obzirom da su sve činjenice poznate, ne bi trebalo ostavljati prostora ni najmanjem nepoštivanju motiva koji su vodili gospođu White, jer ona je pretpostavljala da ima najbolje razloge za vjerovati da joj je informator rekao istinu. I doista, rekao je istinu, samo je napravio grešku u imenu osobe. Sve što je rekao bila je istina za drugog, jedino što se izgred nije dogodio u Parmi." (Review and Herald Supplement, kolovoz 14., 1883., str 10).
Ovaj slučaj, osim što još jednom pokazuje karakter osobe Ellen White, puno je značajniji što potpuno razgoljuje pozadinu nadahnuća i nadahnitelje Ellen White. Najprije, zar zaista naš Bog nekim ljudima otkriva "tajne grijehe" drugih ljudi i onda ih ujarmi da te druge ljude javno sramote? Kada bi Bog to i činio, kakav je to Bog koji se zabunio i grijeh pripisao krivom čovjeku, pa i krivom mjestu? Naravno, niti se Bog bavi ovakvim prljavim rabotama, niti se Bog zabunjuje. Ovo samo pokazuje tko je bio pravi nadahnitelj Ellen White. Nije to bio Bog, bili su to doušnici kojima je Ellen White bila okružena. A oni, kao i svi drugi ljudi - griješe, pa eto i proročica morala pogriješiti. Nije najstrašnije što je proročila griješila, najstrašnije je što je sve to Bogu pripisala. Boga je uvukla u svoje najprljavije rabote, praveći Ga tako lažovom.
