- Učlanjen(a)
- 22.07.2016
- Poruka
- 11.465
Vidi, u tom slučaju koji pominješ, mora se zauzeti jasniji stav. Ili je lažno ili je pravo. Neko ko ima lažne vizije i lažna duhovna iskustva više ne može biti ni deo Crkve a ni "sveti". To je jasno. E sada ono što vama nedostaje jesu jasniji kriterijumi.Takve teoretske rasprave su se vodile u davna vremena, danas ne.
Za sve je potrebno iskustvo. Ne vjerujem niti jednom teologu, ma kako on bio učen, koji govori o molitvi i mistici, a ne moli i nema mističnih iskustava.
Kad sam rekla da se mi (moguće) ne bismo složili, mislila sam u prvom redu na izvanredne darove imaju neki ljudi/sveci. Spomenula sam i Međugorje. Neki katolici vjeruju u Marijina ukazanja, drugi ne, trećima je svejedn, ai svi vjerujemo u ono što o Mariji naučava Katolička Crkva.
Vizije, objave, proroštva...pripadaju duhovnoj sferi koja se ne može kontrolirati osjetilima, a takva stanja su vrlo pogodna za prevare Zlog duha. I katolici znaju da sud o autentičnosti ( vizija, objava, mističnih zanosa...) pripada Crkvi i da Crkva to rigorozno ispituje, upravo s tom namjerom da vjernici ne budu zavedeni.
Psiha čovjeka, imaginacija, psihička labilnost, prenaglašena emotivnost...sve su to faktori koji utječu da čovjek može lako povjerovati u nešto čega nema.
A gde bi ih mogli naći? Kao što vidiš, duhovna iskustva, lični dožiljaji, nisu dovoljna, niti dovoljni. Razumeš...mora postojati dato otkrivenje od Boga po kome se sve ravna. Ovako, sve ostaje na ličnom doživljaju.