Adventisti i Elen Vajt

[Laodikeja]

Ona ovde govori o dve grupe ljudi.

Na prvom mestu govori o onima koji su išli putem posvećenja - putem Božjim, a potom su pali u veri i otpali od istine i otišli u svet.

Na drugom mestu govori o onima koji su bili okupljeni oko Milera i odbacili svetlost o očišćenju nebeske Svetinje 1844 godine.

 

[stvarnoslap]

Ona ovde govori o dve grupe ljudi.

Na prvom mestu govori o onima koji su išli putem posvećenja - putem Božjim, a potom su pali u veri i otpali od istine i otišli u svet.

Na drugom mestu govori o onima koji su bili okupljeni oko Milera i odbacili svetlost o očišćenju nebeske Svetinje 1844 godine.

O kome govore i Ellen White i James White i Joseph Bates u slijedećim citatima:

„Neki su se činili istinski obraćeni, kako bi zaveli Božji narod, ali kad bi se mogla vidjeti njihova srca pokazala bi se crna kao i uvijek. Moj anđeo pratitelj pozvao me je da pogledam muke duše griješnika, kako je to bilo. Pogledala sam, ali nisam to mogla vidjeti, jer je vrijeme za njihovo spasenje bilo prošlo." (Ellen White, Present Truth Kolovoz 1849.)

"Tada sam vidjela da je Isus molio za svoje neprijatelje. Ali to nije obvezivalo nas da se molimo za pokvareni svijet, kojeg je Bog odbacio. Kad je on molio za svoje neprijatelje postojala je nada za njih, i oni su mogli biti opravdani i spašeni njegovim molitvama, i u vrijeme nakon što je bio posrednik u vanjskom boravištu za cijeli svijet. Ali sada, njegov duh i naklonost napustili su svijet, i naša naklonost mora biti s Isusom, i mora biti povučena od bezbožnih... Vidjela sam da pokvareni svijet više ne može biti opravdan našim molitvama." (Ellen White, viđenje u Camden-u, New York, 29. lipnja 1851. god.)

"Uzbuđenja i lažne reformacije ne mogu nas danas pokolebati, jer znamo da je gospodar kuće ustao 1844. i zatvorio vrata prvog stana nebeskog Šatora, i sada mi dakako očekujemo da će oni ići sa svojim ovcama tražiti Gospodina, ali ga neće naći; on se sam povukao (iza zavjese) od njih. Gospodin mi je pokazao da je snaga koja je s njima puka ljudska moć, a ne Božja."(Ellen White)

"Od završetka našeg rada za svijet, listopada 1844." (Joseph Bates, A Word to the Little Flock", 1847. god.)

"Mi razumijemo da je on (Krist) bio posrednik za sve na svijetu, služeći u Svetinji (Hebrejima 9,26), u Šatoru nazvanom Svetište, od dana Pedesetnice (31. godine) do određenog vremena, kraja 2300 dana, odnosno godina - jeseni 1844. godine. U tom vremenskom trenutku dakle, zatvorena su vrata za odbačenu Crkvu i pokvareni svijet." (Joseph Bates, The Review and Herald, 19. 1851. god.)

"Od uzašašća do zatvaranja vrata, u listopadu 1844., Isus je stajao raširenih ruku punih ljubavi i milosti; spreman primiti, i zastupati u parnici svakog griješnika koji bi došao pred Boga po njegu. Na deseti dan sedmoga mjeseca 1844., On je prešao u Svetinju nad svetinjama, gdje je odonda milosrdni veliki svećenik nad domom Božjim. ... Ja mislim da se slijedeće proročanstvo ispunilo listopada 1844. (James White, A Word to the Little Flock", 1847. god.)

"Mislim da ćemo jasno vidjeti kako ne postoji ni jedno drugo vrijeme za zatvaranje vrata, osim u jesen 1844. god. .... Kad smo došli do te točke vremena sve naše suosjećanje, odgovornost i molitve za grešnike su prestale, i naš jednodušni osjećaj i svjedočanstvo bilo je da je naš rad za svijet bio zauvijek završen. ..... Razlog da su žive grane osjećale da je njihov posao obavljen, bilo je to što je 2300 dana ispunjeno, te je došlo vrijeme da Isus zatvori vrata Svetinje i pređe u Svetinju nad svetinjama, primiti kraljevstvo i očistiti svetište. ... Isus je još uvijek milosrdan prema svojim svetima i uvijek će biti, i On je još uvijek njihov zagovornik i Veliki svećenik. Ali griješnik, kojemu je Isus ispružao ruke čitavo vrijeme, a koji je odbacio tu ponudu spasenja, ostao je bez zagovornika kad je Isus prešao iz Svetinje i zatvorio vrata 1844. god.Lažna crkva koja je odbacila istinu također je odbačena, kažnjena sljepoćom, i sada sa svojim ovcama i govedima idu tražiti Gospodina, kao da je još uvijek zagovornik griješnika. Ali, kaže prorok (Hs 5,6-7): 'Ali ga naći neće - povukao se od njih! Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad.' (James White, Present Truth, 1850. god.)

Tko su ovi za koje Ellen White, James White i Joseph Bates jednoglasno tvrde da im je Bog "zatvorio vrata" i "da ih je odbacio" u listopadu 1844. godine? Napiši to jasno i nedvosmisleno.

 

[Marko1932]

Postovanje Slape,
Hvala ti sto si ptrilozio ovaj tekst. Pred sobom imam dve knjige, Early Writings kao i prevod Rani spisi.
U obe knjige pise isto kao sto si ti gore kopirao. Ne vidim u cemu je problem.

Drugo, ti si napisao:

Ova rečenica se nalazi u tekstu ovog Jeleninog "viđenja" koje je objavljeno prvi put 1847. Imate li ovu rečenicu u svojim knjigama "Rani spisi"?

Odgovor, svakako da je imamo. Rani spisi izdati su 1882. godine, a ti ovde pricas o nekom izdanju iz 1847.
Meni se cini Slape da ti nisi dorastao za ovo.

Pre svega, tu je rec o VIZIJI. Da li ti je poznato iz biblijskih prorockih spisa, da prorok moze da vidi svasta u viziji. Jerzekilj je video polje mrtvackih kostiju, kao se kosti sabiraju, navlace zile, misici, i koza i ozivljavaju i nasta velika vojska. Da li je to moguce? Proroku je pokazana takva slika iz koje je on trebao da izvuce pouku za svoj narod.

Drugo, zar nije Danilo video zver sa cetiri glave i dva kriula kao u orla. Da li si ikad video talkvu zver? Ja nisam. Zatim zver sa sedAM GLAVA I DESET ROGOVA. Postojili takva zver u prirodi? Svakako da ne postroji. Otkrivenje o kome ti ne znas nista, puno je takvih simbola. Mi mozemo reci da ona nisu stvarna ni logicna, ali to su slike koje bivaju pokazane prorocima.

Trece, ova vizija Elene Vajt ne odnosi se uopste na svet, nego na one koji su se oko Miklera bili okupili zato sto su se uplasili da dolazi kraj sveta, kao sto ga je i Papa bio objavio 1000. godine, a kada se Milerovo tumacenjue nije ispunilo, mnogi su se vratili u svet poroka i greha.
Zanaci da su oni koji su izgubili iz vida Isusa Htrista, skrernuli sa staze, tama ih je obuzela i oni su se pridruzili gtresnom svetu.

Ja u ovom tekstu ne vidim nikakav problem. Tekst je sam po sebi jasan, ako ga neko zeli da izvrce i krivo prikaze, to je njegov problem.

Posto se Slape odusevljava citajuci tekstove Elene Vajt, evo mu jos nekoliko bisera za njegovo razmisljanje:

"Odmetnuvsi se, covek se odvojio od Boga; Zemlja je bila odsecena od Neba. Preko provalije koja ih je razdvajala, nije se moglo uspostaviti zajednistvo. Ali preko Hrista Zemlja je ponovo povezana sa Nebom. Svojim zaslugama Hriustos je premostio provaliju koju je napravio greh, tako da andjeoski pomocnici mogu da odrzavaju vezu sa ljudima. Hristos je povezao gresnog coveka, slabog i bespomocnog, sa izvoirom beskrajne sile.” Put Hristru, str. 16.
“Bog je povezao nasa srca sa sobom nebrojenim znacima na nebu i Zemlji. On je otkrio sebe preko cuda priroide, preko najdubljih i preko najneznjijih zamaljskih vaza koje ljudsko srce moze da upozna. Ali sve nam to smao nepotpuno otkriva Njegoivu ljubav. Iako smo dobili sve te dokaze, neprijatelj dobra tako je zaslepio um ljudi da su gledali na Boga sa strahom, zamisljajuci Ga kao okrutnog i neumoljivog. Sotona je naveo ljude da zamisljaju Boga kao bice cija je osobina kruta pravda – kao okrutog sudiju… Boizji Sin je dosao sa Neba da nam otkrije Oca.” Put Hristu, str. 8.
“Bozje srce cezne za svojom decoma na Zemlji ljubavlju koja je jaca od smrti. Dajuci svoga Sina, On nam je u tome jednom daru darovao celo Nebo. Spasiteljev zivot i smrt, i posredovanje, sluzba andjela,, molitva Duha, i iznad svega, delovanje Oca preko svih, stalno ocestvovanje nebeskih bica – sve to je stavljeno u sluzbu covekovog otkupljenja.

Zar necemo ceniti Bozju milost? Sta bi On jos mogao da ucini? Uspostavimo pravilan odnos sa onim koji nas je ljubio cudesnom ljubavlju. Posluzimo se sredstvima koje nam je stavio na raspolaganje da bismo mogli da se preobrazimo u Njegovo oblicje, uspostavimo ponovo zajednicu sa andjelima koji nam sluze i obnovimo sklada i vezu sa Ocem i sa Sinom.” Put Hristu, str. 16.17.

 

[stvarnoslap]

Postovanje Slape,
Hvala ti sto si ptrilozio ovaj tekst. Pred sobom imam dve knjige, Early Writings kao i prevod Rani spisi.
U obe knjige pise isto kao sto si ti gore kopirao. Ne vidim u cemu je problem.

Ti si baš srećković. Tebe je izgleda dopala knjiga Ranih spisa kakvu nema nitko drugi?

Drugo, ti si napisao:

Ova rečenica se nalazi u tekstu ovog Jeleninog "viđenja" koje je objavljeno prvi put 1847. Imate li ovu rečenicu u svojim knjigama "Rani spisi"?

Odgovor, svakako da je imamo. Rani spisi izdati su 1882. godine, a ti ovde pricas o nekom izdanju iz 1847.
Meni se cini Slape da ti nisi dorastao za ovo.

Ne pričam ja o izdanju knjige Rani spisi iz 1847., nego govorim o jednom "viđenju" Ellen White koje je najprije objavljeno u brošuri "A Word to the Little Flock" 1847. godine, i nakon toga isto to viđenje koje je objavljeno u knjizi Rani spisi (Early Writings).

Pa pogledajmo:

("A Word to the Little Flock", 1847.) As God has shown me in holy vision the travels of the Advent people to the Holy City, and the rich reward to be given those who wait the return of their Lord from the wedding, it may be my duty to give you a short sketch of what God has revealed to me. The dear saints have got many trials to pass through. But our light afflictions, which are but for a moment, worketh for us a far more exceeding and eternal weight of glory - while we look not at the things which are seen, for the things which are seen are temporal, but the things which are not seen are eternal. I have tried to bring back a good report, and a few grapes from the heavenly Canaan, for which many would stone me, as the congregation bade stone Caleb and Joshua for their report, (Num. 14:10) But I declare to you, my brethren and sisters in the Lord, it is a goodly land, and we are well able to go up and possess it.
While praying at the family altar, the Holy Ghost fell on me, and I seemed to be rising higher and higher, far above the dark world. I turned to look for the Advent people in the world, but could not find them - when a voice said to me, "Look again, and look a little higher." At this I raised my eyes and saw a straight and narrow path, (a) cast up high above the world. On this path the Advent people were travelling to the City, which was at the farther end of the path. They had a bright light set up behind them at the first end of the path, which an angel told me was the Midnight Cry. (b) This light shone all along the path, and gave light for their feet so they might not stumble. And if they kept their eyes fixed on Jesus, who was just before them, leading them to the City, they were safe. But soon some grew weary, and they said the City was a great way off, and they expected to have entered it before. Then Jesus would encourage them by raising his glorious right arm, and from his arm came a glorious light which waved over the Advent band, and they shouted Hallelujah! Others rashly denied the light behind them, and said that it was not God that had led them out so far. The light behind them went out leaving their feet in perfect darkness, and they stumbled and got their eyes off the mark and lost sight of Jesus, and fell off the path down in the dark and wicked world below. It was just as impossible for them to get on the path again and go to the City, as all the wicked world which God had rejected. They fell all the way along the path one after another, until we heard the voice of God like many waters, (c) which gave us the day and hour of Jesus' coming. (d) The living saints, 144,000 in number, knew and understood the voice, while the wicked thought it was thunder and an earthquake. (e) When God spake the time, he poured on us the Holy Ghost, and our faces began to light up and shine with the glory of God as Moses' did when he came down from Mount Sinai. (f)

(Early Writings, 1882.) As God has shown me the travels of the Advent people to the Holy City and the rich reward to be given those who wait the return of their Lord from the wedding, it may be my duty to give you a short sketch of what God has revealed to me. The dear saints have many trials to pass through. But our light afflictions, which are but for a moment, will work for us a far more exceeding and eternal weight of glory--while we look not at the things which are seen, for the things which are seen are temporal, but the things which are not seen are eternal. I have tried to bring back a good report and a few grapes from the heavenly Canaan, for which many would stone me, as the congregation bade stone Caleb and Joshua for their report. (Num. 14:10.) But I declare to you, my brethren and sisters in the Lord, it is a goodly land, and we are well able to go up and possess it.
[1] This view was given soon after the great Advent disappointment in 1844, and was first published in 1846. Only a few of the events of the future were seen at that time. Later views have been more full. See also appendix.] p. 13, Para. 3, [EW].
While I was praying at the family altar, the Holy Ghost fell upon me, and I seemed to be rising higher and higher, far above the dark world. I turned to look for the Advent people in the world, but could not find them, when a voice said to me, "Look again, and look a little higher." At this I raised my eyes, and saw a straight and narrow path, cast up high above the world. On this path the Advent people were traveling to the city, which was at the farther end of the path. They had a bright light set up behind them at the beginning of the path, which an angel told me was the midnight cry. This light shone all along the path and gave light for their feet so that they might not stumble. If they kept their eyes fixed on Jesus, who was just before them, leading them to the city, they were safe. But soon some grew weary, and said the city was a great way off, and they expected to have entered it before. Then Jesus would encourage them by raising His glorious right arm, and from His arm came a light which waved over the Advent band, and they shouted, "Alleluia!" Others rashly denied the light behind them and said that it was not God that had led them out so far. The light behind them went out, leaving their feet in perfect darkness, and they stumbled and lost sight of the mark and of Jesus, and fell off the path down into the dark and wicked world below.* Soon we heard the voice of God like many waters, which gave us the day and hour of Jesus' coming. The living saints, 144,000 in number, knew and understood the voice, while the wicked thought it was thunder and an earthquake. When God spoke the time, He poured upon us the Holy Ghost, and our faces began to light up and shine with the glory of God, as Moses' did when he came down from Mount Sinai.
[* See appendix] p. 14, Para. 1, [EW].

Evo ti tog "viđenja" Ellen White koje je najprije objavljeno u brošuri "A Word to the Little Flock" 1847., i istog tog viđenja koje je uvršteno u knjigu Rani spisi iz 1882. godine.

Tekstovi su identični, osim što u knjizi Rani spisi ne nalazimo dio označen crveno. Dakle, Ellen White je iz svog originalnog teksta izbacila ovaj dio:

It was just as impossible for them to get on the path again and go to the City, as all the wicked world which God had rejected. They fell all the way along the path one after another

Prijevod: "Njima je tako bilo nemoguće vratiti se ponovo na put i poći u grad, kao i čitavom pokvarenom svijetu kojeg je Bog odbacio. Padali su uzduž čitavog puta jedan za drugim".

Zašto je Ellen White izbacila ovaj dio teksta? Iz vrlo jednostavnog razloga. Punih sedam godina, od 1844.-1851., Ellen White i svi oko nje vjerovali su i naučavali "Teoriju zatvorenih vrata". U tom periodu mnoštvo je članaka u kojima se govori kako je vrijeme pokajanja za griješnike završilo 22.10.1844. Sedam godina (1844.-1851.) nije slučajnost, poklapa se s naučavanjem koje je iznjedrio Joseph Bates, a prihvatili su ga svi ostali. Nakon isteka tog perioda, u jesen 1851. odustaju od tog naučavanja i pokušavaju zamesti svaki trag do njega. Izostavljanje ovih dijelova, i još nekih drugih, u svim izdanjima nakon 1851. dio su tog pokušaja "zametanja tragova". Što je najgore, Ellen White i James White sve su to činili uz znanje i suglasnost vodstva crkve ASD.

Trece, ova vizija Elene Vajt ne odnosi se uopste na svet, nego na one koji su se oko Miklera bili okupili zato sto su se uplasili da dolazi kraj sveta, kao sto ga je i Papa bio objavio 1000. godine, a kada se Milerovo tumacenjue nije ispunilo, mnogi su se vratili u svet poroka i greha.

Ostavimo malo Jelenu. Pitao sam Laodikeju, pa pitam i tebe. Tko su oni za koje gore Ellen White, James White i Joseph Bates jednoglasno tvrde da im je Bog "zatvorio vrata" i "da ih je odbacio" u listopadu 1844. godine?

Ja u ovom tekstu ne vidim nikakav problem.

Tvoj problem.

 

[Laodikeja]

O kome govore i Ellen White i James White i Joseph Bates u slijedećim citatima:

Neki su se činili istinski obraćeni, kako bi zaveli Božji narod, ali kad bi se mogla vidjeti njihova srca pokazala bi se crna kao i uvijek. Moj anđeo pratitelj pozvao me je da pogledam muke duše griješnika, kako je to bilo. Pogledala sam, ali nisam to mogla vidjetijer je vrijeme za njihovo spasenje bilo prošlo." (Ellen White, Present Truth Kolovoz 1849.)

Ovde ona govori onima koji su imali obličje pobožnosti a nikada se stvarno nisu obratili Bogu, već su radili čisto iz sebičnih interesa da bi zavodili Božji narod.
Pošto se ovde govori o mukama grešnika nakon isteka vremena milosti neposredno pre Hristovog drugog dolaska - to znači da ona ovde govori o tom vremenu kada prođe vreme milosti i odpočnu sedam poslednjih zala.

"Tada sam vidjela da je Isus molio za svoje neprijatelje. Ali to nije obvezivalo nas da se molimo za pokvareni svijet, kojeg je Bog odbacio. Kad je on molio za svoje neprijatelje postojala je nada za njih, i oni su mogli biti opravdani i spašeni njegovim molitvama, i u vrijeme nakon što je bio posrednik u vanjskom boravištu za cijeli svijet. Ali sada, njegov duh i naklonost napustili su svijet, i naša naklonost mora biti s Isusom, i mora biti povučena od bezbožnih... Vidjela sam da pokvareni svijet više ne može biti opravdan našim molitvama."

Ovaj drugi tekst govori o grupi onih koji su bili okupljeni oko Milera i nakon velikog razočarenja odbacili svetlost o očišćenju nebeske Svetinje nad Svetinjama.
U ovom citatu jasno kaže da su vrata PRVOG ODELJKA SVETINJE bila zatvorena, i da je Isus završio svoju službu u tom prvom odeljku, i da oni koji su odbacili svetlost o početku Isusove nove službe u drugom odeljku ili Svetinji nad Svetinjama, da Isus nije mogao da posreduje za njih, i da molitve vernih više ništa nisu mogle da učine za njih, jer su oni svesno odbacili Isusa i njegovu posredničku službu u drugom odeljku.

"Uzbuđenja i lažne reformacije ne mogu nas danas pokolebati, jer znamo da je gospodar kuće ustao 1844. i zatvorio vrata prvog stana nebeskog Šatora, i sada mi dakako očekujemo da će oni ići sa svojim ovcama tražiti Gospodina, ali ga neće naći; on se sam povukao (iza zavjese) od njih. Gospodin mi je pokazao da je snaga koja je s njima puka ljudska moć, a ne Božja."

"Od završetka našeg rada za svijet, listopada 1844."

(Joseph Bates, A Word to the Little Flock", 1847. god.)

Ovaj treći tekst je upravo potvrda onoga što sam izneo gore, da je Isus 1844 godine ustao i zatvorio vrata prvog odeljka Svetinje i ušao u drugi da obavi završno delo posredovanja za ljude.
Oni koji su odbacili ovu svetlost ostali su iza ovih vrata ili zavese, i za njih je jedina mogućnost bila da prihvate ovu svetlost i da uđu u drugi odeljak Svetinje kako bi Isus posredovao za njih, ali oni su to odbacili i desilo se šta se desilo.

"Mi razumijemo da je on (Krist) bio posrednik za sve na svijetu, služeći u Svetinji (Hebrejima 9,26), u Šatoru nazvanom Svetište, od dana Pedesetnice (31. godine) do određenog vremena, kraja 2300 dana, odnosno godina - jeseni 1844. godine. U tom vremenskom trenutku dakle, zatvorena su vrata za odbačenu Crkvu i pokvareni svijet."

(Joseph Bates, The Review and Herald, 19. 1851. god.)

"Od uzašašća do zatvaranja vrata, u listopadu 1844., Isus je stajao raširenih ruku punih ljubavi i milosti; spreman primiti, i zastupati u parnici svakog griješnika koji bi došao pred Boga po njegu. Na deseti dan sedmoga mjeseca 1844., On je prešao u Svetinju nad svetinjama, gdje je odonda milosrdni veliki svećenik nad domom Božjim. ... Ja mislim da se slijedeće proročanstvo ispunilo listopada 1844. (James White, A Word to the Little Flock", 1847. god.)

I ovaj citat potvrđuje ovo gore rečeno.

Isus je završio službu u prvom odeljku Svetinje, izašao i zatvorio vrata, i PREŠAO u drugi odeljak.
Oni koji su odbacili ovu svetlost (crkve i pojedinci), bili su odbačeni jer su oni sami prethodno odbacili Isusa i njegovu posredničku službu u Svetinji nad Svetinjama.

"Mislim da ćemo jasno vidjeti kako ne postoji ni jedno drugo vrijeme za zatvaranje vrata, osim u jesen 1844. god. .... Kad smo došli do te točke vremena sve naše suosjećanje, odgovornost i molitve za grešnike su prestale, i naš jednodušni osjećaj i svjedočanstvo bilo je da je naš rad za svijet bio zauvijek završen. ..... Razlog da su žive grane osjećale da je njihov posao obavljen, bilo je to što je 2300 dana ispunjeno, te je došlo vrijeme da Isus zatvori vrata Svetinje i pređe u Svetinju nad svetinjama, primiti kraljevstvo i očistiti svetište. ... Isus je još uvijek milosrdan prema svojim svetima i uvijek će biti, i On je još uvijek njihov zagovornik i Veliki svećenik. Ali griješnik, kojemu je Isus ispružao ruke čitavo vrijeme, a koji je odbacio tu ponudu spasenja, ostao je bez zagovornika kad je Isus prešao iz Svetinje i zatvorio vrata 1844. god.Lažna crkva koja je odbacila istinu također je odbačena, kažnjena sljepoćom, i sada sa svojim ovcama i govedima idu tražiti Gospodina, kao da je još uvijek zagovornik griješnika. Ali, kaže prorok (Hs 5,6-7): 'Ali ga naći neće - povukao se od njih! Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad.'

(James White, Present Truth, 1850. god.)

I na kraju ovaj poslednji citat je kruna svega gore rečenog i najveći dokaz da se ovde govori o odbacivanju onih koji su u to vreme odbacili ovu svetlost o Isusovom prelasku iz Svetinje u Svetinju nad Svetinjama.

Ellen White u ovom citatu kaže sledeće:

"Isus je još uvijek milosrdan prema svojim svetima i uvijek će biti, i On je još uvijek njihov zagovornik i Veliki svećenik"

Dakle, ona kaže da Isus nakon 1844 godine još uvek obavlja svešteničku službu u korist čoveka i da će to uvek obavljati.

U drugom delu ona jasno kaže koji ljudi su odbačeni:

"Ali griješnik, kojemu je Isus ispružao ruke čitavo vrijeme, a koji je odbacio tu ponudu spasenja, ostao je bez zagovornika kad je Isus prešao iz Svetinje i zatvorio vrata 1844. god.
Lažna crkva koja je odbacila istinu također je odbačena, kažnjena sljepoćom, i sada sa svojim ovcama i govedima idu tražiti Gospodina, kao da je još uvijek zagovornik griješnika. Ali, kaže prorok (Hs 5,6-7): 'Ali ga naći neće - povukao se od njih! Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad"

Dakle, ovde vidimo da ona govori da je Isus do 1844 godine pružao ruku spasenja ljudima, tada je prešao u drugi odeljak Svetinje - Svetinju nad Svetinjama, i zatvorio vrata prvog odeljka.
Oni koji su odbacili ovu istinu - ostali su napolje i Isus nije mogao za njih da posreduje u Svetinji nad Svetinjama, jer su ga oni odbacili, odbacili su njegovu posredničku službu u drugom odeljku i onemogućili Isusu da posreduje za njih.

Isus od 1844 godine posreduje u drugom odeljku Svetinje - u Svetinji nad Svetinjama, i svako ko prihvati ovu istinu omogućava da Isus za njega posreduje.
Oni koji odbacuju, oni se stavljaju u poziciju da se nalaze "IZA ZAVESE" i da su za njih vrata spasenja zatvorena.

To se desilo sa crkvama i ljudima onoga vremena, to se nažalost događa i danas, jer ljudi odbacuju Isusa i njegovu posredničku službu u Svetinji nad Svetinjama - u kojoj je jedina nada za spas čovečanstva.. AMIN!

 

[Marko1932]

Dobro jutro Slape,
ponovo zahvaljujem na prilozenim podacima.
Ti tvrdis da ona recenica koju si osencio crvenim ne postoji u Ranim spoisima.
Evo imam knjigu Early Writings izdanje 1945. godine i na stranici 15. postoji recenica:

"The light behind them went out, living their feet in perfect darknes, and they stumbled and lost sight of the mark and of Jesus, and fell of the path down in to the dark and wicked world below."

Dakle ta recenisa postoji u knjizi Rani spisi. Njoj je pokazana slika staze kojom su isli oni koji su tvrdili da slede hrista, ali su Ga izgubili iz vida, skrenuli sa staze i pali dole gde je biili gresnici. To je slika koja joj je pokazana. Ona je svojim recima opisala ono sto je videla. (kasnije cemo videti, moze li Bozji prorok u svom opisu da pogresi?)

O cemu se radi? Elen Wajt nije zavrsila ni osnovnu skolu, nego je govorila narodnim govornim engleskim jezikom. Ona nije dobro poznavala i gramaticka pravila jezika.

Zato je imala sekretaricu po imeno Feni Bolton koja je bila novinar. Feni kao novinar u svojim novinama pratila je seriju predavanja koju je drzala Elen Wajt i objavljivala u novinama. Tom prilikom razumela je ono sot je Wlen Wajt iznosila , prihvatila njeno tumacenje Biblije i postala vernik Adventisticke crkve. Elen Wajt uzela ju je za sekretatricu i njen zadatak bio je da lektorise njene spise i da ih stavi u gramaticku i knjizevnu formu. EGW je uvek pregledala ispravke lektora i odobrila promene u tekstu, a neker od njih nije odobrila. Zato u nekim izdanjima mogu da se primete redakciske promene koje je lektor uradio.

 

[stvarnoslap]

Ovaj drugi tekst govori o grupi onih koji su bili okupljeni oko Milera i nakon velikog razočarenja odbacili svetlost o očišćenju nebeske Svetinje nad Svetinjama.
U ovom citatu jasno kaže da su vrata PRVOG ODELJKA SVETINJE bila zatvorena, i da je Isus završio svoju službu u tom prvom odeljku, i da oni koji su odbacili svetlost o početku Isusove nove službe u drugom odeljku ili Svetinji nad Svetinjama, da Isus nije mogao da posreduje za njih, i da molitve vernih više ništa nisu mogle da učine za njih, jer su oni svesno odbacili Isusa i njegovu posredničku službu u drugom odeljku.

Ovaj treći tekst je upravo potvrda onoga što sam izneo gore, da je Isus 1844 godine ustao i zatvorio vrata prvog odeljka Svetinje i ušao u drugi da obavi završno delo posredovanja za ljude.
Oni koji su odbacili ovu svetlost ostali su iza ovih vrata ili zavese, i za njih je jedina mogućnost bila da prihvate ovu svetlost i da uđu u drugi odeljak Svetinje kako bi Isus posredovao za njih, ali oni su to odbacili i desilo se šta se desilo.

I ovaj citat potvrđuje ovo gore rečeno.

Isus je završio službu u prvom odeljku Svetinje, izašao i zatvorio vrata, i PREŠAO u drugi odeljak.
Oni koji su odbacili ovu svetlost (crkve i pojedinci), bili su odbačeni jer su oni sami prethodno odbacili Isusa i njegovu posredničku službu u Svetinji nad Svetinjama.

I na kraju ovaj poslednji citat je kruna svega gore rečenog i najveći dokaz da se ovde govori o odbacivanju onih koji su u to vreme odbacili ovu svetlost o Isusovom prelasku iz Svetinje u Svetinju nad Svetinjama.

Ellen White u ovom citatu kaže sledeće:

"Isus je još uvijek milosrdan prema svojim svetima i uvijek će biti, i On je još uvijek njihov zagovornik i Veliki svećenik"

Dakle, ona kaže da Isus nakon 1844 godine još uvek obavlja svešteničku službu u korist čoveka i da će to uvek obavljati.

U drugom delu ona jasno kaže koji ljudi su odbačeni:

Dakle, ovde vidimo da ona govori da je Isus do 1844 godine pružao ruku spasenja ljudima, tada je prešao u drugi odeljak Svetinje - Svetinju nad Svetinjama, i zatvorio vrata prvog odeljka.
Oni koji su odbacili ovu istinu - ostali su napolje i Isus nije mogao za njih da posreduje u Svetinji nad Svetinjama, jer su ga oni odbacili, odbacili su njegovu posredničku službu u drugom odeljku i onemogućili Isusu da posreduje za njih.

Isus od 1844 godine posreduje u drugom odeljku Svetinje - u Svetinji nad Svetinjama, i svako ko prihvati ovu istinu omogućava da Isus za njega posreduje.
Oni koji odbacuju, oni se stavljaju u poziciju da se nalaze "IZA ZAVESE" i da su za njih vrata spasenja zatvorena.

To se desilo sa crkvama i ljudima onoga vremena, to se nažalost događa i danas, jer ljudi odbacuju Isusa i njegovu posredničku službu u Svetinji nad Svetinjama - u kojoj je jedina nada za spas čovečanstva.. AMIN!

Sve ovo zajedno ne vrijedi ti ama baš ništa. Sve ovo zajedno možeš slobodno baciti u vodu ili u vatru. Adventisti tada nisu ni mogli odbaciti "istinu o očišćenju Svetinje i Isusovom prelasku iz Svetinje u Svetinju nad svetinjama" jer je naprosto 1844. nisu ni razumijeli. Kako ćeš odbaciti nešto što nisi ni razumio, nisi imao?

Dakle, ostaje ti i dalje odgovoriti na pitanje. Tko su oni za koje gore Ellen White, James White i Joseph Bates jednoglasno tvrde da im je Bog "zatvorio vrata" i "da ih je odbacio" u listopadu 1844. godine?

ponovo zahvaljujem na prilozenim podacima.
Ti tvrdis da ona recenica koju si osencio crvenim ne postoji u Ranim spoisima.

Da, tvrdim.

Evo imam knjigu Early Writings izdanje 1945. godine i na stranici 15. postoji recenica:

"The light behind them went out, living their feet in perfect darknes, and they stumbled and lost sight of the mark and of Jesus, and fell of the path down in to the dark and wicked world below."

Marko, pa nisam ja tu rečenicu označio crvenim. Pogledaj gore bolje, ovu rečenicu sam označio crvenim: "It was just as impossible for them to get on the path again and go to the City, as all the wicked world which God had rejected. They fell all the way along the path one after another" Imaš li ovu rečenicu u svojoj knjizi Rani spisi? Ajde na brzinu provjeri.

Dakle ta recenisa postoji u knjizi Rani spisi.

Dakle, ona crvena ipak ne postoji u knjizi Rani spisi.

O cemu se radi? Elen Wajt nije zavrsila ni osnovnu skolu, nego je govorila narodnim govornim engleskim jezikom. Ona nije dobro poznavala i gramaticka pravila jezika.

Zato je imala sekretaricu po imeno Feni Bolton koja je bila novinar. Feni kao novinar u svojim novinama pratila je seriju predavanja koju je drzala Elen Wajt i objavljivala u novinama. Tom prilikom razumela je ono sot je Wlen Wajt iznosila , prihvatila njeno tumacenje Biblije i postala vernik Adventisticke crkve.

Jadna sekretarica kriva!?

Elen Wajt uzela ju je za sekretatricu i njen zadatak bio je da lektorise njene spise i da ih stavi u gramaticku i knjizevnu formu.

Baš joj je sekretarica baksuz. U najboljoj namjeri, lektorirajući i stavljajući spise u gramatičku i književnu formu, poispadoše joj iz spisa baš oni dijelovi gdje je Jelena pisala da je Bog odbacio sav pokvareni svijet.

EGW je uvek pregledala ispravke lektora i odobrila promene u tekstu, a neker od njih nije odobrila. Zato u nekim izdanjima mogu da se primete redakciske promene koje je lektor uradio.

Baš je i Jelena baksuz. Vjerojatno je pregledajući uočila sve nedostatke, osim da nedostaju dijelovi u kojima piše kako je Bog odbacio sav pokvareni svijet. Ispada da je "duh proroštva" uradak "dviju baksuzica".

 

[Laodikeja]

Stvarnoslap.

Žao mi je -odgovori se nalaze u samim citatima koje si postavio, ja sam u mom odgovoru samo izveo zaključke koji su navedeni i u samim citatima, ali očigledno da je u tebi jača tvoja nezaustavljiva želja da po svaku cenu diskredituješ Ellen White i Adventiste, od činjenica koje su ovde iznesene, jer tebe nikakvi kontraargumenti ili jasno vidljive činjenice ustvari i ne zanimaju, i sve što se iznese - ti ćeš reći da nije istina, već da je istina u onome što ti iznosiš, a stvar je sasvim suprotna, jer ti razmišljš - kada bi postojali kontraargumenti i suprotne činjenice od onih koje ti znosiš, onda propada tvoj plan da se diskredituje Ellen White i Adventisti, i zato treba izvrnuti sve što može, i negirati svaki kontraargument i svaku činjenicu prikazati lažnom, i čak optužiti Ellen White i Adventiste da lažu.

Ja sam sve ovo razotkrio još u početku, i mene nisi prevario.
Čini što ti je volja, a sve što činiš je na tvoju štetu.

Pozdrav!

 

[stvarnoslap]

Stvarnoslap.

Žao mi je -odgovori se nalaze u samim citatima koje si postavio, ja sam u mom odgovoru samo izveo zaključke koji su navedeni i u samim citatima,

OK, idemo onda sve staviti na svoje mjesto, i konačno rezimirati ovaj naš prijepor. Ja sam tebe u više navrata pitao, "Tko su oni za koje gore Ellen White, James White i Joseph Bates jednoglasno tvrde da im je Bog "zatvorio vrata" i "da ih je odbacio" u listopadu 1844. godine?" Ti si također u više navrata odgovarao, pa ćemo u nastavku vidjeti koliko su ti tvoji odgovori valjani i točni.

ali očigledno da je u tebi jača tvoja nezaustavljiva želja da po svaku cenu diskredituješ Ellen White i Adventiste, od činjenica koje su ovde iznesene, jer tebe nikakvi kontraargumenti ili jasno vidljive činjenice ustvari i ne zanimaju, i sve što se iznese - ti ćeš reći da nije istina, već da je istina u onome što ti iznosiš, a stvar je sasvim suprotna,

Provjerimo onda argumente i činjenice koje si ti iznio odgovarajući na ono moje pitanje. "Tko su oni za koje gore Ellen White, James White i Joseph Bates jednoglasno tvrde da im je Bog "zatvorio vrata" i "da ih je odbacio" u listopadu 1844. godine?", pitam ja, a ti odgovaraš:

Ovaj drugi tekst govori o grupi onih koji su bili okupljeni oko Milera i nakon velikog razočarenja odbacili svetlost o očišćenju nebeske Svetinje nad Svetinjama.

Ovaj treći tekst je upravo potvrda onoga što sam izneo gore, da je Isus 1844 godine ustao i zatvorio vrata prvog odeljka Svetinje i ušao u drugi da obavi završno delo posredovanja za ljude.
Oni koji su odbacili ovu svetlost ostali su iza ovih vrata ili zavese, .... ali oni su to odbacili i desilo se šta se desilo.

Isus je završio službu u prvom odeljku Svetinje, izašao i zatvorio vrata, i PREŠAO u drugi odeljak.
Oni koji su odbacili ovu svetlost (crkve i pojedinci), bili su odbačeni jer su oni sami prethodno odbacili Isusa i njegovu posredničku službu u Svetinji nad Svetinjama.

Dakle, ovde vidimo da ona govori da je Isus do 1844 godine pružao ruku spasenja ljudima, tada je prešao u drugi odeljak Svetinje - Svetinju nad Svetinjama, i zatvorio vrata prvog odeljka.
Oni koji su odbacili ovu istinu - ostali su napolje i Isus nije mogao za njih da posreduje u Svetinji nad Svetinjama, jer su ga oni odbacili, odbacili su njegovu posredničku službu u drugom odeljku i onemogućili Isusu da posreduje za njih.

Dakle, tvoja teza i tvoj odgovor je da su Ellen White, James White i Joseph Bates mislili na adventiste koji su tada (1844.) odbacili "istinu o očišćenju Svetinje i Isusovom prelasku iz Svetinje u Svetinju nad svetinjama". Ja sam ustvrdio, i dalje tvrdim, da je ova tvoja teza toliko šuplja, da je slobodno možeš u vodu ili u vatru baciti. Teza ti je šuplja iz jednog vrlo prostog i banalnog razloga. Naime, adventisti naprosto nisu mogli 1844. odbaciti "istinu o očišćenju Svetinje i Isusovom prelasku iz Svetinje u Svetinju nad svetinjama", jer je 1844. nisu uopće razumijeli i imali. A ti meni odgovaraš:

kada bi postojali kontraargumenti i suprotne činjenice od onih koje ti znosiš, onda propada tvoj plan da se diskredituje Ellen White i Adventisti, i zato treba izvrnuti sve što može, i negirati svaki kontraargument i svaku činjenicu prikazati lažnom, i čak optužiti Ellen White i Adventiste da lažu.

Pogledajmo onda je li moja teza baš ovakva kakvom je ti pokazuješ. Ako ne vjeruješ meni vjeruješ li proročici"? Evo što ti "proročica" piše:

Pitanje svetinje bio je ključ koji je otvorio tajnu razočaranja 1844. godine. On je otvorio pogled na niz istina, povezanih i skladnih, koje su pokazivale da je Božja ruka vodila veliki adventni pokret i, objasnivši položaj i zadatak Božjeg naroda, odredila mu njegove sadašnje dužnosti.

U službi zemaljske svetinje, koja je, kako smo videli, simbol službe u nebeskoj svetinji, završila se služba u prvome odeljenju kada je poglavar sveštenički na Dan očišćenja ušao u svetinju nad svetinjama. Bog je zapovedio: »A niko ne da bude ne izađe.« ***3. Mojsijeva 16, 17. Tako je Hrist, kada je ušao u svetinju nad svetinjama da izvrši poslednje delo pomirenja, prestao sa službom u prvom odeljenju. Ali kada se svršila služba u prvome odeljenju, otpočela je služba u drugom odeljenju.

Ovo pitanje adventisti nisu razumeli 1844. godine. Pošto je prošlo vreme u koje je Spasitelj bio očekivan, oni su i dalje verovali da je njegov dolazak blizu; smatrali su da je za njih nastupio kritičan momenat i da je pred Bogom završeno Hristovo posredovanje za čoveka. (Ellen White, Velika borba, poglavlje "U Svetinji nad svetinjama")

Jeli ti sada konačno jasno da oni koje je „Bog odbacio i zatvorio im vrata u listopadu 1844.", nemaju baš nikakve veze sa onima koji su „najprije primili a onda odbacili istinu o očišćenju Svetinje“, kako to ti tvrdiš. Vidi što ti sama proročica piše - Ovo pitanje adventisti nisu razumeli 1844. godine. Vidi, "proročica" ti sama ovdje priznaje da su oni zaista vjerovali kako je 22.10.1844. "završeno Kristovo posredovanje za čovjeka"!? Kako su onda mogli odbaciti nešto što nisu ni imali ni razumijeli 1844.? Hoćeš li sada i "proročicu" optužiti, kao i mene, da vam podmeće i da vas pokušava prikazati lažovima? Vidi, "proročica" vam ovdje piše točno ono što sam i ja tvrdio - Adventisti nisu razumijeli pitanje Svetinje 1844., pa ga nisu mogli ni odbaciti, pa slijedom toga ni "pokvareni i odbačeni svijet", o kojima pišu Ellen, James i Joseph, ne mogu biti adventisti koji su "odbacili istinu o očišćenju Svetinje". Dakle, tvoja teza je zaista šuplja, i zaista je možeš baciti u vodu, ili "mačku o rep".

Dakle, ipak su "pokvareni svijet" svi oni koji se nisu pridružili Jeleni i pionirima ASD, prema Ellen White, James-u White-u i Joseph-u Bates-u. Bog ih je odbacio i zatvorio im vrata u listopadu 1844. Da, upravo su ovu bogohulnu nauku širili punih sedam godina. I sami će odustati od ove svoje bogohulne nauke koncem 1851. godine, ali neće priznati grešku. Ne samo da neće priznati grešku, nego će Ellen White i James White, uz znanje vodstva crkve, početi „klistirati“ Jelenine spise i izbacivati iz njih sve dijelove koji govore o ovoj njenoj i adventističkoj bogohulnoj nauci.

Ja sam sve ovo razotkrio još u početku, i mene nisi prevario.

Meni se svidjelo da se sve ipak razotkrije na kraju. Kao u filmu ili romanu.

 

[Marko1932]

MOZE LI BOZJI PROROK DA POGRESI?

Adventisticka Crkva nikad nije ucila niti adventisti veruju da je Elen Vajt nepogresiva, to katolici tvrde za Papu. Apostol Pavle je rekao “Svi pogresujemo mnogo puta. Ono sto necu to cinim i vidim dva zakona u mojim udima zakon duhovni i zakon grehovni. Zato je i uzviknuo: Ja nesrecan covek Bozji, ko ce me izbaviti od tela smrti ove.” Ako je jedan Pavle priznao da moze da pogresi, onda ko bi i mogao drugacije da veruje.

Ostavimo za trenutak po strani Elenu Vajt, a posmatrajmo biblijske proroke.

Prvo, moze li biti prorok, a da nesto NEZNA?
Svakako da moze. Prorok nije “sveznanje”, on znao samo ono sto mu Bog otkrije. Prorok u viziji dobije sliku i nju treba da opise i on je opisuje svojim recnikom koga poseduje, izuzev ako mu je u viziji izricito receno to napisi. Zato i kod biblijskih pisaca vidimo veliku razliku izmedju onoga sto su Jevandjelista Jovan ili Marko napisali i onoga sto je pisao Solumun ili apostol Pavle.

Uzmimo proroka Danila.
On je dobio viziju o 2300 dana i npoci i to ga je veoma uzbudilo. Zbog cega?
“Zapecati utvaru, jer je za mnoga vremena. TADA JA DANILO ZANEMOGOH, I bolovah neko vreme... I cudih se utavari ALI NIKAKO NE RAZUMEH.” Danilo 8,26.27.
I mi citamo u 9, 21. gde se javlja andjeo Gavrilo i kaze mu da je dosao da mu objsni viziju.
Da li znate koliko je dugo Danilo cekao na to objasnjenje? Oko 12 godina. Znaci oko 12 godina Bozji prorok Danilo nije znao sta znaci vizija koju je video. To pokazuje da prorok kao licnost ne mora da sve sam od sebe zna, on zna ono sto mu je otkriveno i i koliko mu je otkriveno i ono sto mu je slikovito pokazano on opisuje svojim recima ili uzme u pomoc predhodne izjave i obavestenja do kojih moze doci, koja mogu da mu pomognu da objasni ono sto mu je bilo pokazano.

Moze li Bozji prorok, kao covek, da pogresi? MOZE!

Uzmimo drugi biblijski primer. Proroik Natan posecuje cara Davida, David mu se zali: “Ja sedim u kuci od kedrova drveta a kovceg Bozjiji stoji pod zavesama.” 2. Carevima 7,2-5.
David mu je otkrio plan da zeli da sagrdi Hram.
Sta je na to Bozji protrok odbgovorio? “Sto ti je god u srcu, idi, cini, jer je Gospod s tobom.”
Dakle prorok je izjavio da ono sto David namerava da ucini je i po Bozjoj volji. Si bismo mi dosli do toga zakljucka, svakako da je po Bozjoj volji da se podizu Hramoviu.
Drugim recima prorok je rekao da je to po Bozjoj volji da David sazida Hram.

Medjutim, sledece noci, prorok Natan dobija san u kom mu Bog daje drugu naredbu:
“Idi i reci sluzi mojemu Davidu: Ovako veli Gospod: Ti li ces mi naciniti kucu da u njoij nastavam?” Tada Bog otkriva proroku da ce Solomu sazidati Hram, a ne David.

Desi se da i prorok nesto ne zna ili da da cak i pogresnu izjavu, sli ako je njegova izjava znacajna i moze nekoga da uputi pogresnim putem, Bog opominje proroka da ispravi gresku, ali ako to nece uticati ni na koga da podje rdjavim putem, greska moze i da ostane.

Svi mi hriscani verujemo da je Sveto pismo istinito i da su pisci vodjeni Svetim Duhom pisali svoje knjige. I to je istoina. Medjutim, da li postoji ikakva greska i u Bibliji? Znam da ce vas iznenaditi ovo, ali greska postoji i to je u Novom zavetu.
Evandjelista Matej pise: “Tada se izvrsi sto je kazao prorok JEREMIJA, I uzese trideset srebrnika...” Matej 27,9.
Da li ste sigurni da to pise u Knjizi proroka Jeremije? Ne pise! Ali pise u knjizi proroka Zaharije 11,12.13.
To je greska. Matej je naprabvio ono sto zovemo “lapsus lingve”, pogreska u recima. Umesto da kaze Zaharija, on je rekao Jeremija. Posto ovo nikoga nece uputiti na pogresan put, ta greska je do danas ostala u Novom zavetu.

Znaci, prorok ne mora da sve zna. On kao covek mose da pogresi, Ako napravi veliku gresku koja se suproti Bozjem planu, prork bude opomenut da ispravi svoju gresku, a ako greska nije toliko znacajna moze i da ostane.