Vocarstvo

[Nostradamus]

Planika maginja

Područje na kojem raste planika je atlantsko područje zapadne Europe, Sredozemlje, Dalmacija i Istra. Planika maginja (Arbutus Unedo L.), sinonimi Jagodičnica, Jagodnjak, Planičac je zimzelena biljka. Uzgajamo je kao grm ili manje drvo, a spada u vrlo cijenjene ukrasne biljke. Listovi su joj dugi 6 – 9 cm, usko jajoliki i 2 – 3 cm široki, na 3 – 10 mm dugoj peteljci. Plodovi planike – maginje su okrugli, debljine oko 2 cm, narančasto – crveni, a crvenkasta kora im je bradavičasta, točkasta slična vrtnoj jagodi ili kori na plodu Liči - ja. Plodovi dozorijevaju u listopadu, kada počinju mijenjati boju iz zelene u žutu, narančastu i žarko crvenu. Taj se proces odvija postupno, tako da se plodovi počinju bojiti u različito vrijeme.

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 1​

[/TD]
[TD]

Slika 2​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

U isto vrijeme postupno počinje i cvat, pa se iz bijelih grozdova razvijaju cvjetovi slični vrijesu koji su zanimljivi za kukce, posebice pčele, koji ga veselo oblijeću, jer u to doba nema cvijeća koje daje med. Kod planike je vrlo zanimljivo da ima istovremeno zrijuće plodove i bijele cvjetove, koji će se u razdoblju od jedne godine oblikovati u zrele plodove. Crveni zreli polodovi su ukusni i sadrže veliku količinu vitamina C, mogu se jesti ušečereni, a kada su već mekani, sadrže i izvjesnu količinu alkohola, stoga uživanje veće količine takvih plodova može prouzročiti i laganu opijenost. Stoga ih preporučam za izradu likera, šerbeta i marmelade.

U kozmetici se plodovi planike upotrebljavaju kao dodatak kremi za njegu lica (omogućuje jednakomjerno tamnjenje kože), jer sprečava nastajanje smeđih pjega na obrazima. Krema je preporučljiva protiv starenja kože, raznih izraslina, nejednakomjerne puti, pjega nastalih od izlaganja suncu, hormonskih poremećaja i sl.

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 3​

[/TD]
[TD]

Slika 4​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Mi u Krškoj Vasi pored Brežica imamo sadnice posađene u većim posudama, koje prije jake zime sklanjamo u zavjetrinu.

Glede vrste tla, biljka nije zahtjevna. Djelomično vapnenasta tla ne pričinjaju joj poteškoće, no bolje uspijeva u djelomično kiselim ili šumskim tlima, s puno lišća i humusa u sadnoj jami. U uzgoju planike nema poteškoća, sušu podnosi vrlo dobro, a prskanje nije potrebno. Stoga je pogodna i kao ukrasna i kao voćna biljka.

• slika 1 - Plodovi postupno dozrijevaju i počinje cvatnja
• slika 2 - Plodovi planike kasno u jesen
• slika 3 - Kasna jesen - plodovi i cvjetovi
• slika 4 - Plodovi dozrijevaju i otvaraju se cvjetovi

 

[Nostradamus]

Krunoplodni kesten - maron


Domaći je kesten (Castanea Sativa) je u nas bio dosta raširen, no napala ga je bolest pod nazivom kestenov rak (Endothia Parasitica), koja je uništila dosta stabala. No, stučnjaci na tom području su istraživačkim radom uzgojili sorte kestena koje su otporne na tu bolest. To su japanske sorte koje potječu od vrste Castanea Crenata, a zanimljive su radi velike otpornosti kestenovom raku, no zahtjevnije su zbog klime i slabije rastu, pa kod nas ne uspjevaju najbolje. Zbog tih nedostataka, stučnjaci su uzgojili europsko – japanske sorte križanjem sorte Castanea Sativa sa sortom Castanea Crenata. Navedene sorte marona odlikuje otpornost kestenovom raku, bujnost u odnosu na japanske sorte, brza i obilna rodnost, te velika debljina plodova. Neke sorte marona dozorijevaju ponešto prije europskih sorti, stoga na tržištu plodovi dosižu dvostruku cijenu u odnosu na sitniji domaći kesten. Najprimjereniji položaj za kesten je položaj koji je osvjetljen i s kojeg voda dobro otječe, s rahlim tlom bogatim humusom, i što je važno, blago kiselim. Prilikom sadnje, sadne jame moraju biti nešto veće. Potrebno je osigurati dovoljnu količinu humusa, a primjerena je zemlja koju uzimamo ispod starih kestena, kojoj dodajemo dodatnu kiseli treset obogaćenu domaćim uzorelim stajskim gnojem. Izbjegavamo vapno i vapnene dodatke, jer na takvim mjestima kesten slabije uspijeva. Iako je kesten šumska biljka, dobro reagira na gnojenje azotom, a možemo mu dodati nešto fosfora i kalija.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 1​

[/TD]
[TD]

Slika 2​

[/TD]
[TD]

Slika 3​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Listanje kestena započinje u travnju. Kesten je jednodomna biljka, pri kojoj se na istom stablu nalaze razdvojeni muški i ženski cvjetovi. Ženski cvjetovi združeni su po 2 – 3 u grozdove i nalaze se na kraju listnih izdanaka. Muški cvjetovi združeni su u mačice i razvijaju se pri osnovi ljetnih izdanaka. Kesten cvate u lipnju i srpnju. Oprašivanje vrše vjetar i kukci, posebice pčele.

Važno je da imamo posađene razne sorte kestena radi međusobnog oprašivanja. Kesten uzgajamo u piramidnu ili kotlastu krošnju. Orezivanje je ograničeno na najnužnije zahvate, a obuhvaća čišćenje krošnje i usmjeravanje grana. Sve rane nastale orezivanjem obavezno premažemo voskom za cijepljenje. U rujnu, kada plodovi zore, možemo ih lako otresti, ili ih pak puštamo da sami popadaju s drveta. Zorenje kestena ovisi o položaju drveta, vremenskih uvjeta ili područja. Ljuštenje plodova iz ježinca koji su pali na tlo, pospješujemo tako da ježince pograbljamo na hrpu i tako ih ostavimo nekoliko dana. Plodovi nakon nekoliko dana dodatnog zorenja sami ispadaju iz ježinaca i tada su i ukusniji. Plodove kestena pohranjujemo u spremišta, skladišta ili klijeti pri 80% relativne vlažnosti zraka i pri temperaturi od 0 °C. U takvim uvjetima plodovi mogu izdržati dva do tri mjeseca. Po mome iskustvu se može kesten održat do proljeća, ako ga pokrijemo sa sitnim pijeskom (mivka za maltarenje), koju po potrebi vlažimo.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 4​

[/TD]
[TD]

Slika 5​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

• Kesten maroni sorta PRECOCE MIGOULE, drvo je srednjeg rasta, s otvorenom krošnjom, brzom i dobrom rodnošću, s ježincem u kojem su dva do tri normalno razvijena ploda, debela i svjetlo mahagonijeve boje. Dozorijeva nakon 15. rujna.
• Kesten maroni sorta BUCHE DE BETIZAC, drvo je srednje bujnog i okomitijeg rasta. Rodi dobro i redovito, a u ježincu su po dva debela ploda, tamno crvenkase kestenjaste boje. Dozorijeva krajem rujna.
• Kesten maroni sorta MARSOL, raste bujno i okomito. Rodnost je dobra, u ježincu su dva do tri ploda, srednje debela do debela, sjajne crvenkaste boje. Dozorijeva početkom listopada.
• Kesten maroni sorta MARAVAL, srednje je bujno, okomitog rasta. U ježincu se nalazi jedan ili dva podeblja ploda sjajne tamno smeđe crvenkaste boje. Dozorijeva sredinom listopada.
• Mi u Krškoj Vasi pored Brežica imamo posađene različite sorte kestena koje dobro rode, što je vidljivo i na priloženim fotografijama. Sve sadnice su cijepljene i možemo očekivati plodove treću godinu nakon sadnje. Kod nas su rodili i kesteni posađeni u posude. Kod nas možete dobiti i sadnice debeloplodnog kestena (marona).

• slika 1 - Plodovi kestena
• slika 2 - Maroni u vrijeme zriobe
• slika 3 - Krupnoplodni kesten
• slika 4 - Mlada cijepljena stabljika
• slika 5 - Cvat marona u posudi

 

[Nostradamus]

Aronija - ljekovita svojstva plodova


Crnoplodna Aronija (Aronia Melanocarpa L.) je dospjela u Europu iz istočnog dijela Sjeverne Amerike. Navodno su je poznavali tamošnji Indijanci, njene plodove su sušili i upotrebljavali za zimske pogače. Aronija kao hrana i lijek, su prvi počeli upotrebljavati Sjevernoamerički Indijanci. Kako plodovi aronije dugo vremena ostaju na grmu i se ne kvare, Indijanci su se hranili njime, plodove su sušili i mljeli, te miješali sa životinjskom mašću i osušenim mesom. Sušeni plodovi aronije bili su hrana za zimu, te lijek protiv želučanih i crijevnih tegoba i proljeva. Osim zrelih plodova, sjevernoamerički Indijanci su kao lijek upotrebljavali i listove i koru aronije. U ljeti su sušili listove i koru, pripremali su čaj, koji su koristili kao sredstvo protiv proljeva i za zaustavljanje krvarenja iz rana. U Europi je aronija privukla pažnju prije svega zbog svoje ljepote, jer su njeni bijeli cvjetovi, koji se rascvatu u mjesecu svibnju, jedni od najljepših cvjetova naših grmolikih biljaka. Posebno čudesni su jesensko obojeni listovi aronije, koji žare u posebnoj crvenoj boji. Zato je 1972. godine crnoplodna Aronija primila nagradu Kraljevskog vrtlarskog udruženja u Engleskoj. Prije približno 20 godina su je u većoj količini posadili također u Sloveniji, iako nije bila posebno prihvaćena, prije svega zbog nepoznavanja ljekovitih svojstava, koja nam nudi.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 1​

[/TD]
[TD]

Slika 2​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Zbog viskog stupnja otpornosti na mraz, izdrži zimu do minus 47°C zato ima ime i SIBIRSKA BOROVNICA, tako se je aronija naselila u Rusiji, Finskoj i Švedskoj. Kao ukrasni grm ili kao voćka, aronija je nezahtijevna biljka, pogodna i za sadnju i unutar malih vrtova i na manje plodnom tlu. Otporna je na niske zimske temperature i kasne proljetne mrazove, te uspjeva i u hladnim područjima. Aronija ne zahtjeva posebnu njegu, poželjno je da je opljevimo i omogućimo primjernu vlažnost. Raste u svakoj zemlji, naravno ako nije previše kamenita, preplitka ili močvarna. Kako je odporna na sol, aroniju možemo posaditi uz cestu kao živu ogradu. A ako je posadite u plodnu zemlju na razdaljinu od 2 m, grmovi će doseći visinu od 1,5 do 2,5 m i u mjesecu rujnu će bogato roditi. Aronija ne zahtjeva špricanje (prskanje), jer nema nametnika ili bolesti.

Posađena u vrt, aronija će već druge godine, imati cvatove u skupinama do 30 cvatova što je vidljivo sa fotografija i dati prve plodove, a plodova će biti više ako raste na hranjivom tlu. Nakon toga, redovito će svake godine davati obilje plodova, jer njezini se cvjetovi javljaju krajem svibnja kad više ne postoji opasnost od mraza.

Zanimljivo je,da su plodovi crne aronije prava vitaminska bomba, a ptice ih jedu već u vrijeme kad imaju crvenu boju. Možda je to i zbog toga, jer su tada vidljiviji nego kasnije, kada pocrne. Aroniju beremo negdje u rujnu, kada su plodovi dovoljno zreli i blještavo crni. Napominjem, da zreli plodovi crnoplodne aronije ostanu na biljci ne opadaju i ne kvare se, zato možemo branje plodova produžiti i na dva mjeseca.

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 3​

[/TD]
[TD]

Slika 4​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

• Slika 1 - Cvijet aronije u svibnju​
• Slika 2 - Cvijet aronije​
• Slika 3 - Aronija u rujnu​
• Slika 4 - Zreli plod aronije​

 

[Nostradamus]

[h=6]Ljekovita svojstva i primjena plodova aronije[/h]

• GLAVA - poboljšava cirkulaciju krvi u krvnim žilama glave te pomaže kod glavobolje i migrene.​
• ENDOKRINE ŽLIJEZDE - pospješuje bolji rad štitnjače, poboljšava i regulira izlučivanje njezinih hormona, te pomaže kod bolesti štitnjače i gušavosti.​
• KRV I KRVNE ŽILE - čisti krv , pospješuje cirkulacijo krvi, smanjuje previsok krvni tlak, smanjuje količinu šećera u krvi te pomaže kod ateroskleroze, upale vena i proširenih vena.​
• ŽELUDAC - smiruje grčeve i bolove želuca, smiruje upalu sluznice želuca, te pomaže kod čira na želucu i želučane nervoze.​
• CRIJEVA - smiruje grčeve i bolove crijeva, smiruje upalu sluznice crijeva i zaustavlja proljeve.​
• JETRA I ŽUČ - pospješuje bolji rad jetra i izlučivanje žuči, pomaže jetri neutralizirati štetne tvari, te pomaže kod bolesne i oštećene jetre, kod upale žučnog mjehura i žučnih kanala, žutice, žučnog pijeska i žučnih kamenaca.​

Istraživanja ruskih znanstvenika potvrdila su da zreli plodovi aronije ljekovito djeluju na jetra i žuč tako aronija ima utjecaj na bolji rad jetra i izlučivanje žuči, te pomaže jetri neutralizirati štetne tvari, kod oštećene i bolesne jetre pomaže da popravi funkciju iste, pomaže kod upale žučnog mjehura, žučnih kanala, žučnog pijeska, kamenaca i žutice. Želudac i crijeva, aronija smiruje grčeve i bolove, smiruje upalu sluznice, te pomaže kod čira i želučane nervoze i zaustavlja proljeve. Aronija pomaže kod šećerne bolesti, tako da smanjuje količinu šećera u krvi, pomaže kod bolesti štitnjače i gušavosti, poboljšava i regulira rad njenih hormona te jačaju imunološki sustav. Aronija čisti krv, pospješuje cirkulaciju krvi u venama, smanjuje previsok krvni tlak, aronija pomaže kod ateroskleroze, upale i proširenja vena. Aronija poboljšava cirkulaciju krvi u krvnim žilama mozga i glave, te pomaže kod glavobolje i migrene. Osim toga, istraživanja ruskih znanstvenika su pokazale da to voće pospješuje izlučivanje teških metala kao i nekih radioaktivnih elemenata iz tijela. Zbog preventivnog i ljekovitog djelovanja zrelih plodova aronije, ruski znanstvenici uvrstili su aroniju među ljekovite biljke. Poznato je kako su nakon nuklearne katastrofe u Černobilu plodovi aronije korišteni za ublažavanje zdravstvenih tegoba ozračenih osoba.

Zreli plodovi aronije sadrže veliko količinu biofenola, tanina, flavonoida i antocijana. Od antocijana potječe tamna boja zrelih plodova, ali neki antocijani čak sadrže tvari koje, kao i flavonoidi, štite stanice tijela od oštećenja i kancerogene degeneracije. Zreli plodovi aronije sadrže i različite biofenole koji dezinficiraju, pospješuju zaceljivanje rana, odstranjuju otrovne tvari iz tijela, smanjuju upale i previsok krvni tlak, poboljšavaju elastičnost krvnih žila te sprečavaju njihovo začepljenje. Zreli plodovi sadrže i veliko količinu karotena, koji štiti stanice od oštećenja, oči od nastanka sive mrene, a kožu od opasnih opekotina sunca.

O bogatoj vrijednosti vitamina, minerala, aromatično i biološko aktivnih tvari koje ima aronija, je mnogo toga napisanoga. Skoro za pola abecede vitamina (A,C,P, iz skupine B-B9, B6, B2, vitamin E i betakaroteni, antocijani-boje, tanini i čreslovina) je u plodu aronije, zajedno sa kalijem, kalcijem, željezom, manganom, molibdenom, jodom i fosforom. Poznata nam je uputa da sok odnosno čaj iz aronije preporučaju svima koji imaju poteškoće sa krvožilnim sustavom i krvnim pritiskom. Posebno se preporuča također kod upale bubrega, čira na želucu, šećernoj bolesti, migrenama, unutarnjim krvarenjima i slabokrvnosti.Tvari sadržane u plodu aronije, odstranjuju teške metale iz tijela te se zato preporučaju za bolesnike oboljele od raka i one koji su bili podvrgnuti težoj operaciji ili su preboljeli neku bolest.

Svakako je sok odnosno čaj od aronije vrlo ljekovit i okrepljujući napitak, koji se preporuča piti i starijima kao i mlađim osobama. Nema popratnih efekata,u svakom slučaju povoljno djeluje na imunološki sustav, na otpornost organizma te poboljšavanje krvne slike. Osim soka i čaja se mogu iz ovih dragocjenih plodova pripremati ukusne marmelade, kompoti, voćne kaše, želeji, sirupi, sokovi i razne voćne slastice, a kod miješanja sa drugim voćem ostvarujemo bogatu aromu i lijepu tamnu boju. Zreli, slatkasto kiselkasti i pomalo trpki plodovi aronije mogu se jesti svježi bez ograničenja, a naročito se preporučaju kod bolesti želuca i crijeva te protiv proljeva. Kuhani, pečeni ili osušeni, a mogu se i zamrznuti za kasniju upotrebu. Plodovi su vrlo ukusni umiješani u jogurt, svježi sir te ostala mliječna jela. Zbog velike količine pektina koji lako želira, plodovi aronije posebno so ukusni pripremljeni kao miješana marmelada s kruškama, rabarbarom, ogrozdom, ribizom i marelicom. Plodovi se mogu osušiti i samljeti, te kao cijeli ili kao brašno dodavati tijestu za kruh, peciva i kolače. Od plodova aronije mogu se pripremati osvježavajući voćni napici, rakija, liker, ocat, ili vino. Tanini koji se nalaze u tamnocrvenom soku zrelih plodova daju bezalkoholnim i alkoholnim pripravcima bistru i svijetlu boju, i mogu se miješati. Plodovi aronije se mogu upotrijebiti kao prirodna boja za žigove na mesu u proizvodnji sokova i u proizvodnji pekarsko slastičarskih proizvoda.

Aronija ne zahtjeva posebnu njegu, orezujemo je po potrebi ili tada kad se koja grana izrodi, prikraćujemo i predugačke izdanke, grm se sam obnavlja to je dugovječna, korisna i ljekovita voćka. Poželjno ju je opljeviti i malčarati. Trebamo joj omogućiti primjernu vlažnost, gnojidbu i prihranu. Dodati zreli stajski gnoj ili BIOGREN, a kod sadnje možemo dodati AGROGEL (sredstvo za zadržavanje vlage u zemlji sa više godišnjim djelovanjem). Aronija ne zahtjeva špricanje, jer nema nametnika ili bolesti tako da je aronija ekološki uzgojeno bobičasto voće.

Svima vama, koji uživate u prirodi i volite svoje zdravlje, preporučam, da na svojem vrtu, voćnjaku ili ukrasnom vrtu pronađete kutak gdje ćete posaditi ovu jedinstvenu i otpornu biljku. U proljeće vas će grm aronije razveseliti sa obiljem čudesnih cvjetova, u jesen sa velikom količinom svjetlećih crnih plodova i žarkim bojama jesenskog lišća. Tada aronija više neće biti nepoznanica nego svima dobro poznata prijateljica, toliko o ljepoti i korisnosti aronije. Sadnice (rasad) Aroniju, može se saditi dok ne smrzne zemlja isto tako kad popusti zima.

 

[Nostradamus]

Aronija malo poznato jagodasto voće


Crnoplodna aronija (Aronia Melanocarpa L.), sadnica raste kao grm visok 1,5 – 2,5 m, bujnog je rasta, a rezidbom je oblikujemo i kao manje drvo. Njezina posebnost je otpornost na zimske niske temperature i kasne proljetne mrazove, a uspijeva i na manje plodnim tlima. Dobro podnosi sušu, otporna je na bolesti i štetnike, stoga prskanje nije potrebno. Aronija je listopadni grm, koji možemo oblikovati i kao ukrasni grm koji cvate u svibnju bijelim cvjetnim grozdovima. Oprašuju je pčele i vjetar, a u jesen listovi mijenjaju boju u crvene nijanse, te je možemo uzgajati i kao ukrasnu biljku.

Aroniju uvrštavamo u skupinu jagodičastog voća. Njezina domovina je sjeverna Amerika, dok je kao voćna vrsta najraširenija u državama bivšeg Sovjetskog Saveza. Poznato je kako su nakon nuklearne katastrofe u Černobilu plodovi aronije korišteni za ublažavanje zdravstvenih tegoba ozračenih osoba.

Plodovi rastu također u grozdovima, isprva su crveni, dozrijevaju u kolovozu kada postaju crni i slatko – trpkoga su okusa. Dozrijevaju brzo i ne osipaju se, a rodnost je velika.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 1​

[/TD]
[TD]

Slika2​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Uporaba plodova je svestrana, a poznati su ljekoviti učinci zrelih plodova, koji pored prirodne boje – antociana, sadrži i vitamine A, B, C, te minerale koji su korisni za krvotok, uravnotežuju krvni tlak, liječe jetrene i želučane tegobe, čir, migrenu, šećernu bolest, arterosklerozu i druge bolesti.

Aronija - plodove prerađujemo u sokove, kompote, marmelade, džemove, možemo ih koristiti i svježe, sušene, a možemo ih i zamrznuti. Upotrebljavaju se za pripremu osvježavajućih napitaka, a moguće je i pripremiti različite likere, rakiju i vino.

Više informacija o sadnji, uzgoju, ljekovitosti plodova Aronija i o ponudi sadnica možete dobiti u tvrtki "RAST" - Krška vas kraj Brežica. U Krškoj Vasi kod Brežica možete pronaći crnoplodne aronije posađene i u posudama, pripravne za uporabu, na dohvat ruke.

 

[Nostradamus]

Žižula – Kineska datulja

Žižula (Zizyphus Jujuba L.), sinonimi Žižola ili Čičimak, nazivaju je Kineska datulja, sadnica mogu uspjevati kako u primorskoj klimi, kako i u kontinetalnom dijelu zemlje. Posebnost i značajnost Žižule je da ima kasnu vegetaciju u svibnju i postupno cvatnju dva mjeseca, i isto tako postupno zore plodovi. Drvo ove vrste je vrlo zanimljivo zbog svog oblika. Zgrbljene, donekle viseće i povijene grane imaju naznačenu smeđe crvenu boju, više ili manje su obrasle oštrim trnjem iza kojih iz naznačenih brstova u svibnju izrastaju lisne grančice dužine do 25 cm na kojima se nalaze manji listovi, koji su duguljasti, kožnati, sjajni, blago nazubljeni s tri uzdužne žile, na kojima se formiraju cvatovi i plodovi. Po završetku vegetacije grančice sa listovima upadaju.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 1​

[/TD]
[TD]

Slika 2​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
U svibnju, pa sve do kolovoza, se na zaliscima razvijaju manji cvjetovi žute boje prijetnog mirisa, koji su dvospolni i vrlo privlačni pčelama. Plodovi, koji su zelene boje, jajasti su i duguljasti oblike masline, ili su sorte sa krupnim plodovima blago kruškoliki ili jabukastog oblika ploda, sve je ovisno o sorti.

U rujnu plodovi počinju mijenjati boju na blago bijelo do žučkasto, a nakon toga se od peteljke prema dolje počinju bojati izrazito sjajnom smeđe crvenkastom ili smeđom bojom. Plodovi žižule se mogu koristiti u rujnu i listopadu, odmah kad se dobiju boju, postupno dozriju i tada im se površina nabora i meso omekša u kome se nalazi duguljasta koštica.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 3​

[/TD]
[TD]

Slika 4​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Meso je blijelo žuto, prijatnog kiselkasto slatkog okusa. Plodove koristimo svježe ili sušene. Od plodova žižule radimo marmelade, sokove i rakiju, ako plodove stavimo u rakiju imamo specijalno piće. Zbog visokog sadržaja korisnih sastojaka i vitamina C, plod žižule upotrebljavamo za sniženje krvnog tlaka i za lječenje želučne i crijevne tegobe. Lišće, kora i biljna masa koristi se u farmaciji za izradu raznih lijekova i čajeva. Iz svog izkustava, savetujem, ako nekoga boli želudac ili ima želučne grčeve, neka ubere i pojede plod ili dva žižule, makar i pola zrijele, u vrlo kratkom vremenu će prestat bolovi i grčevi u trbuhu.

Stablo, koje je izuzetno dekorativno i ljeti i zimi, kada odbaci ljetne izrođene izdanke s listovima, u razdoblju mirovanja podnosi temperaturu i do -25°C. U ljetnom je razdoblju otporna na sušu i ne treba je prskati protiv bolesti. Stablo narasta 2 – 5 metara u visinu, što je ovisno o vrsti uzgoja, jer žižulu možemo oblikovati kao grm ili kao stablo. Obrezivanje skoro nije potrebno, odstranjuju se samo suhe grane ili one koje previše izrastaju iz krošnje. Sadnja žižule slična je i kao kod drugih voćnih vrsta, a trebamo izbjegavati sadnju na područjima gdje je teško i nepropusno tlo koje zadržava vodu. Stablo žižule donosi plod već u trećoj godini nakon sadnje.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 5​

[/TD]
[TD]

Slika 6​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

U Krškoj Vasi pored Brežica imamo različite sorte žižule, posađene u posudama i vani, koje nam lijepo rode. Kod nas možete dobiti sve dodatne informacije i možete vidjeti plodove i nabaviti tri sorte sadnica Žižule za sadnju.

• Slika 1 - Plodovi domaći sitniji plod i krupni plod​
• Slika 2 - Potpuno zreli plodovi krupni plod​
• Slika 3 - Sadnica žižule u ljeti​
• Slika 4 - Cvatnja i postupno formiranje plodova​
• Slika 5 - Krupni plod jabučastog oblika prije zorenja​
• Slika 6 - Krupni plod kruškastog oblika postupno dozrijevaju​

 

[Nostradamus]

Oskoruša - staro skoro zaboravljeno eko voće


Oskoruša (sinonimi: Skorš, Oskorš, Skurš, Skruš, Skoruša) – latinskog imena (Sorbus domestica), kod nas je vrlo rijetko drvo. Ta voćna vrsta polako izumire, jer se u prirodi teško razmnožava. Ta vrsta drveta je izvanredno tvrda i žilava, pa su ga naši preci upotrebljavali za izradu raznih kotača i zupčanika za vodene mlinove, za izradu okretnih osi tzv. svijeće kamenih utega preša za grožđe te zbog lijepog dekorativnog drveta upotrebljivanog u stolarstvu. Nekada je bilo poželjno da je stablo oskoruše uspijevalo na svakom domaćinstvu, jer ljekovitost plodova, posebno sušenih, koji su se kuhali za ljekovite čajeve, za mljeveno brašno koje se je dodavalo u kruh, kompot od suhih plodova oskoruše, miješan sa drugim voćem je posebnog okusa. Oskoruša je prilagodljiva za različita podnebja, prilagođava se na zapuštena i suha zemljišta; jedino je važno da ima dovoljno svjetlosti, a otporna je na sušu i niske temperature. Deblo joj je ravno i prekriveno sa tankom sivo-smeđom korom; koja je raspucana i vrlo slična deblu kruške. Krošnja oskoruše je okruglasta ili piramidasta oblika, razgranata, glavne grane su snažno uspravne, a sa strane na krajevima su više vodoravne. Listovi su neparni (pernati) i sastavljeni od 13 do 21 streličastih dlakavih listića. Pupovi i cvjetni i lisni su poludugi, zašiljeni, ljepljivi, te pokriveni sa nježnim dlačicama, lišče i stablo je lijepo i dekorativno i može nam služiti kao voćno i ukrasnu drvo.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 1​

[/TD]
[TD]

Slika 2​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Oskoruša cvijeta u svibnju ili lipnju, cvjetovi su bijeli, skupljeni u skupinu cvjetova. Plodovi su jabukolikog ili kruškolikog oblika, više je oblika (tipova, vrsti); debeli su od 2-5 cm, na jednom sucvijeću ih je cijeli buket, čak i preko 10; a može i manje, što ovisi od oprašivanja, od sorte, tla i međusobne udaljenosti. Plodovi na drvetu su blijedo-zelene boje, na sunčanoj strani malo crvenkasti. Kad dozrijevaju u rujnu ili listopadu, tada požute i počinju postupno padati sa drveta. Možemo ih otresti, ali moramo pričekati da plodovi posmeđe i da se umede. Meso je isprva tvrdo i jako trpko, a plodovi postanu ukusni tek nakon kraćeg ili dužeg vremena umeđivanja. Nekada su oskoruše medili u slami ili sjenu na sjenicama, gdje je temperatura bila viša. Danas oskoruše možemo mediti ubrane u gajbe poslagane u podrumu, skladištima ili smočnicama, gdje na umjetan način prilagođavamo zračnu vlagu i visinu temperature.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 3​

[/TD]
[TD]

Slika 4​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Plodovi oskoruša su višenamjenski, koristimo ih umedene, sušimo ih, radimo iz njih kompote, namačemo ih u rakiju, a kod kuhanja žestokog pića daju jako kvalitetan liker. Ljekoviti plodovi se upotrebljavaju za uravnoteženje probave (želučane i crijevne probleme). Naši preci su govorili da su gradska gospoda jako cjenila rakiju od oskoruša. U kvalitetu žestokog pića oskoruše sam se sam uvjerio, no ono mora neko vrijeme odležati, a njegov okus i kvaliteta samo time pridobivaju na kvaliteti.


Stabla oskoruša su rasla na svakom seoskom dvorištu i bila su hrana i lijek, naših predaka, jer u staroj Austro-Ugarskoj državi je vladarica Marija Terezija imala zapovijest da se mora zasadivat oskoruša, tepka i jabuke bobovac, carjevič, kanada, mošancel i druge, zbog gladi i zdravije prehrane dijece i pučanstva. Oskoruši su jako cijenjeni u Francuskoj i Njemačkoj, gdje su vrlo traženi u prehrambenoj industriji, te ih uzgajaju u nasadima, a upotrebljavaju za izradu voćnog vina i soka. Naši preci su također sok od oskoruša dodavali voćnom moštu, posebno od tepke i vinske mosnjače (moštnice) jer se je tako jako poboljšalo njegovu čistoću i postojanost.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 5​

[/TD]
[TD]

Slika 6​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
S obzirom na njegu i uzgoj, oskoruša je vrlo skromna biljka, obrezivanje se vrši samo ako je nužno. Pri sađenju se iskopaju veće jame, koje pognojimo; prvih godina potrebno je više puta prekopati zemlju pod sadnicom, da je bez korova, po potrebi dognojimo tako da sadnica čim prije izraste i oblikuje se u drvo – koje je lijepo i dekorativno. Oskoruše dočekaju zavidnu starost – više stotina godina. Kod nas, na našem području rastu oskoruše zavidne starosti. Izmjeren je opseg 5 stabla, mjerenje 1,3 m od tla. Najdeblije i najstarije stablo oskoruše kod nas u Sloveniji ima obseg stabla 3,76 m, i procjena je da je staro oko 500 godina, poznaje se mu starost, oštečeno je od strijela i vremenskih nepogoda. Drugo stablo oskoruše ima opseg stabla 2,95 m. Treče stablo ima opseg 2,45 m, četvrto 2,05 m, a peto 1,98 m. Sva četiri stabla su vitalna sa velikim, snažnim krošnjama, te velikom rodnosti. Na fotografijama se vidi njihova snažna krošnja.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 7​

[/TD]
[TD]

Slika 8​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Svaku jesen se kod nas u Krškoj vasi kod Brežica mogu pogledati plodovi različitih sorti oskoruša. Svježi i sušeni, te u boce umočeni u domaću rakiju se mogu i degustirati. Sadnice oskoruša su cijepljene i ne narastu visoko, petu godino poslije sadnje, daje rod. Nekada su sadnice oškoruše uzgajivali sa sjemenom, takvu stablo dugo raste i je kasno zarodilo. Rasadnik cijepi sadnice oskoruše tako da brzo zarode, sade se krajem listopada i u proljeće kad popusti zima. Za eventualna pitanja možete se obratiti autoru ovoga članka.

• Slika 1 - Mlada cijepljena sadnica puna zrelih plodova​
• Slika 2 - Oskoruša puna plodova u jesen​
• Slika 3 - Najstarije stablo oskoruše u Sloveniji​
• Slika 4 - Stablo oskoruše staro oko 500 godina​
• Slika 5 - Završetak cvatnje​
• Slika 6 - Plodovi prije zriobe​
• Slika 7 - Ubrani plodovi s grančicom​
• Slika 8 - Plodovi oskoruše u rakiji​

 

[Nostradamus]

Kaki jabuka - dobro uspijeva i u kontinenatalnoj klimi


Domovina kakija je Kina i Japan, stoga ga zovu istočna ili zlatna jabuka. Voćna vrsta kaki (Diospyros kaki) izuzetno je lijepa kao stablo. Ima tamno zelene kožnate listove, lijepe cvjetove i plodove. U jesen mijenja boju lišča je i ukrasno drvo, kada lišće počinje opadati, plodovi ostaju na stablu, pustimo ih što duže tako dobivaju na kvaliteti i ubiremo ih prije jačih mrazeva. Plodove nekih sorti kaki jabuke možemo uživati i izravno ih ubravši sa stabla. Plodovi dozorijevaju u različito vrijeme, ovisno o sorti, vremenu, osunčanosti i osvjetljenosti, te položaju sadnje, nadmorskoj visini, prehranjenosti stabla, itd. Stablo kakija razvija piramidastu krošnju, te su donje grane dosta duge. Pri početnom uzgoju, krošnju je potrebno oblikovati po etažama, savijanjem mladih jednogodišnjih izdanaka sa posebnim savijačevima grančica i kraćenjem grana. Pri sadnji biramo sunčani položaj koji će omogućiti što veću osunčanost tijekom lijeta a posebno jeseni. U sadnu jamu, koja mora biti što veća i što bogatija gnojem, stavljamo i mineralna gnojiva kako bi ih biljka imala na zalihi. Na korijenje, koje prije sadnje kratimo, treba staviti finu humusnu zemlju. Kod sadnje stavljamo i posebne hranljive tablete PLANTELA za sadnju, te AGROGEL za zadržavanje vlage (vode), oboje s višegodišnjem djelovanjem.

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 1​

[/TD]
[TD]

Slika 2​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
​

Sadnicu treba poduprijeti sa jačim kolcem, po mogućnosti od kestena ili bagrema, za kojeg vežemo sadnicu, koju na proljeće kratimo na onu visinu na kojoj želimo imati krošnju. Izdanke koje trebamo za vođenje i oblikovanje krošnje uzgajamo tako da pustimo rasti samo one izdanke koje trebamo, dok ostale odstranimo. Mlade izdanke obavezno savijamo s posebnim nastavcima za savijanje grana da ne rastu okomito, jer je drvena masa kakija krhka i pod težinom plodova može se slomiti. Kod nas možete dobiti nastavke za savijanje grana i uputstva za uporabu, a preporučam ih za brzu i jednostavnu uporabu za sve vrste voćnih sorti.

Dvije do tri godine poslije sadnje, kada je krošnja već razvijena, iz pupoljaka se počinju oblikovati cvijetovi koji cvatu 14 – 20 dana, početkom lipnja i koje obilazi mnoštvo pčela. Cvijetovi kakija su pretežno ženski, a mogu biti i dvospolni. Plodovi se mogu razviti i bez oprašivanja i oplodnje, te za takve plodove možemo reći da su nastali partenokarpno. Takvi plodovi nemaju sjeme, dok plodovi oprašeni muškim cvjetovima imaju sjeme.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 3​

[/TD]
[TD]

Slika 4​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Plodovi kakija su jabučnog tipa, a ovisno o sorti mogu biti plosnati, okrugli ili duguljasti, različite debljine. Stablo u vegetaciji samo otpušta plodove, jer kaki ima tu mogućnost da sam obavi tri otpuštanja plodova, čime regulira svoju rodnost. U jesen ostavljamo plodove na stablu da što bolje dozore, no svejedno ih uberemo prije jačih mrazeva. Obiranje obavljamo pomoću produženih škara, jer su peteljke plodova skoro sraštene s granama. Plodove po obiranju slažemo u kutije tako da su pregledni, te ih odlažemo u hladan prostor. Plodovi su bogati vitaminom A i sadrže kalij, kalcij i željezo, te vlakna koja blagotvorno djeluju na probavu. Ukoliko želimo da su plodovi prije za konzumaciju i slađi, slažemo ih u pvc vrećicu u kojoj se nalaze jabuke ili banane, pa plodovi kakija nakon nekoliko dana postanu potpuno zreli.

Tijekom zimskog mirovanja sadnica bez posljedica može podnijeti niže temperature, pod uvjetom da takve temperature ne traju predugo. Stoga preporučam da se prve dvije godine sadnica zimi štiti oblogom od lišća, slame, borovih grana na području korjenja. Stablo pak zaštitimo debelim slojem paprati, slame ili kukuruzovine kojeg omotamo pvc folijom kako bi spriječili vlaženje obloge i to samo onda kada nastupa hladna i duga zima.

Kaki stablo po potrebi orezujemo, odstranjujemo nepotrebne izdanke, savijamo novoizrasle izdanke, te ukoliko je potrebno, grane s puno plodova vežemo sa špagom za jače grane ili ih podupiremo dodatnom potporom. Vršimo dohranjivanje azotom, fosforom i kalijem, stajskim gnojem ili Biogrenom, a gnojivo zakopavamo u zemlju oko sadnice. Prskanje protiv bolesti i štetnika nije potrebno.

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 5​

[/TD]
[TD]

Slika 6​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Kod nas u Krškoj Vasi pored Brežica imamo sadnice kaki jabuke koji rastu i daju plodove u većim posudama, ali i različite sorte koje svake godine bogato rode, što je vidljivo i na proloženim fotografijama. Imamo posađene slijedeće sorte: KAKI TIPO, HACHIYA, HIRATANE, ROJO BRILLANTE, plodovi moraju dozorjevati pohranjeni u klijeti, Imamo i sorte koje možemo uživati (brati) izravno sa stabla, to su tako zvani tvrdo užitni plodovi, to su sorte: VANIGLLIA (Vanilija), O`GOSHO, JIRO, FUYU. Kod tih sorti se ponekad javljaju plodovi koji moraju neko vreme stajati (uzoriti), da su dobri za konzumacijo i isto su tvrdi i jedemo ih kao jabuke sa korom. Po mome izkustvu imamo ponekad više plodova na stablima kaki jabuka u kontinentalnom dijelu Slovenije nego imaju u primorskoj klimi.

U Krškoj Vasi možete nabaviti sadnice 8 sorti kaki jabuke za jesenju sadnju u 10-om mjesecu, isto i za proljetnju sadnju, neke sorte su uzgojene u kontejnerima ili sa golim korijenom, a sve informacije, o sadnji i uzgoju možete dobiti kod nas - u tvrtki Rast.

• Slika 1 - Sadnica kaki tipo​
• Slika 2 - Sadnica Kaki vanilija​
• Slika 3 - Kaki sadnica s plodovima zimi​
• Slika 4 - Kaki plodovi u jesen​
• Slika 5 - Kaki tipo - zreli plod​
• Slika 6 - Kaki hachiya zanimljiv oblik ploda​

 

[Nostradamus]

Azijska kruška ili nashi

Azijska kruška ili nashi (Naši) je nova voćna vrsta, podrijetlom, kao što joj i ime govori, iz Azije. Njezini su plodovi slični jabukama, boja je smeđkasta do zlatnožuta, s iznimkom japanske vrte nashija, koja je žutozelena. Osobite su i točkice po plodu, kojeg je meso izvanredno sočno, hrustavo i aromatično. Nashi vrlo povoljno djeluje na ljudski organizam, jer pospješuje izučivanje vode i smanjuje količinu otrovnih tvari u tijelu, te što je posebno zanimljivo – ublažava učinak alkohola.
U Krškoj Vasi pored Brežica sam godine 1992. / 93. probno cjepio nashi na različite sorte krušaka i dunju, pa i na podlogu jabuke. Na jabuku su se cjepovi primili, pa čak i cvjetali, no nisu rasli, čime sam se uvjerio kako nashi s jablanom nije kompatibilan. To me je uvjerilo kako nashi nije križanac između jabuke i kruške, kao što neki tvrde. Nashi nije skladan niti sa dunjom, stoga u tom slučaju zahtjeva posrednu podlogu.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 1​

[/TD]
[TD]

Slika 2​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Na kruški je prijem cijepa očekivano bio idealan, a kao najidealniji posrednik pokazale su se sorte krušaka hardy i pastorčica. Imam posađena 16 godina stara stablja nashija koja imaju bogati urod, što je vidljivo i na fotografijama.

Kod uzgoja stabla potrebno je izdanke savinuti, jer imaju vrlo okomit rast. Za savijanje mladih izdanaka upotrebljavam posebne savijače grana za brzo savijanje, koje stavljam na novo izrasle izdanke. Cijeli postupak savijanja grančica traje nekoliko sekundi. Navedeni postupak potreban je većini vrsta voćaka u razdoblju od svibnja do kraja srpnja, kako bi se pobudilo formiranje cvijetnih nastavaka za slijedeću godinu.

Cvjetovi naši kruške su vrlo privlačni pčelama, a različite vrste nashija se oprašuju međusobno, isto se oprašivanje može izvršiti i s kruškinim cvijetovima. Cvjetni nastavak je obilan, kao i brzi urod, zato je plodove potrebno prorijediti.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 3​

[/TD]
[TD]

Slika 4​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Sorta KOSUI dozrijeva 10 dana prije kruške vilijamovke, sorta SHINSSEIKI dozrijeva isto kada i vilijamovka, dok sorte HOSUI i NIJISSEIKI dozrijevaju 10 dana nakon vilijamovke.

Plodovi se mogu ubirati i koristiti izravno sa stabla, što je odlika proljetnih sorti, koje su nešto manje postojane od jesenskih, primjerenijih za zimsko skladištenje. Plodovi jesenskih sorti skladište se u podrumu i hladionicama. Plodovi nashija najukusniji su kada su ohlađeni, pa možemo uživati u njima kao u "piću na peteljci". Isto tako, izvrstan su dodatak voćnim i pikantnim salatama. Nashi, kojeg beremo izravno sa drveta, daleko je ukusniji od onoga kojeg možemo susresti na policama trgovina.

Rodnost nashija je izvanredna, a prije svega brza. Prirast je iznad očekivanja, stoga se može očekivati kako će se navedena nova voćna vrsta kod nas brzo raširiti.

Nova voćna vrstu Benita je križanac između nashija i kruške.

 

[Nostradamus]

Američka borovnica

U ovo vrijeme dok nije smrznuta zemlja se mogu saditi sve vrste voćaka, među njima je i AMERIČKA BOROVNICA (Vaccinium carymbosum L.), sadnice su uzgojene u kontejnerima, koje imaju dobro razvijen korijen, preporučuje se sadnja trogodišnjih sadnica. Jesenja sadnja je povoljnija, borovnica ima bolje uvjete za rast u sljedećoj godini, sadnice imaju snažnije izdanke i brže se razvijaju, plodove imaju već sljedeću godinu. [TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 1​

[/TD]
[TD]

Slika 2​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Sadnja borovnica se obavlja u to pripremljene kanale ili iskopane sadne jame u kojima mora biti odgovarajuća kisela struktura zemlje, bogata humusom i pognojena. Sorte se sade različite, zbog međusobnog oprašivanja i različitog vremena zorenja plodova, s obzirom da postoje rane, srednje rane i kasne sorte borovnica. Razmak sadnje sadnica u redu je 1m do 1,2m to važi za manje bujne sorte američke borovnice, sorte su: EARLIBLUE, BLUETTA, SPARTAN, i DUKE, ostale sorte sadnica se sade na 1,5 m u redu. Između redova je razmak sadnje od 2,5 m nadalje, sve ovisi o načinu obrađivanja (košnja, malčarenje, gnojenje, itd…) tome prilagodimo razmak između redova.
[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 3​

[/TD]
[TD]

Slika 4​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Nasadi borovnice traju najmanje 20 do 30 godina (u Americi 70 godina), kad se žbun izrodi je potrebno pomlađivanje, izrezivanje starih grana, da izrastu novi izdanci, koji daju krupne plodove, potrebno je i pojačano gnojenje pojedine sadnice ili cijelog nasada.

Visoko grmasta borovnica se može uspješnu gajiti na manjim nadmorskim visinama, iako uspjeva i na većim visinama do 1.000 m, gdje treba saditi ranije i sredne sorte po vremenu zorenja. Dobro uspjeva i na sjenovitim područjima posađena iza kuće, iza drveća ili posađena u veću teglu, ili posađena u vrtu, borovnica je otporna na zimu, mrazove i na bolesti zato prskanje nije potrebno. Zorenje pojedine sorte traje od 3 do 5 tjedana, pojedina sorta se bere postupno po intervalima 4 do 7 puta, sve je odvisno o vremenu i području sadnje, zato ću navesti informativni početak zorenja pojedinih sorti:
[TABLE="align: center"]
[TR]
SortaDoba sazrijanjaVrsta [/TR]
[TR]
[TD]EARLIBLUE, BLUETTA, IVANHOE, SPARTAN, DUKE[/TD]
[TD]Od sredine do kraja mjeseca lipnja[/TD]
[TD]Rane sorte[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]BLUECROP, BLUERAY, BERKELEY[/TD]
[TD]Od početka do sredine 7 mjeseca[/TD]
[TD]Srednje rane sorte[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]JERSEY, COVILLE, HERBERT, ELLIOTT[/TD]
[TD]Od sredine 7 mjeseca nadalje[/TD]
[TD]Kasne sorte[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

U punoj rodnosti je prinos po jednom grmu od 8 do 12 kilograma plodova, plodovi su krupni, sve zavisi o sortama i uslovima rasta, prehranjivanju, navodnjavanju. Zreli plodovi se beru u veće gajbice (sandučiće), tako da nisu u debelom sloju, voze se doma, gdje se sortiraju i pakuju u različitu ambalažu. Plodovi imaju poznata ljekovita svojstva, mogu se sušiti, zamrzivati i prerađivati.

U ponudi imamo trogodišnje sadnice američke borovnice više sorti, savjetujemo o sadnji, orezivanu i uzgoju američke borovnice. Sve dodatne informacije možete pronaći u Brežicama (Slovenija) u tvrtki Rast.

• Slika 1 - Američka borovnica u svibnju sa puno cvijetova (4 godišnja sadnica raste i rodi u posudi)​
• Slika 2 - Američka borovnica Earliblue​
• Slika 3 - Američka borovnica pred zriobu​
• Slika 4 - Američka borovnica pred berbu​