Vocarstvo

[Nostradamus]

[h=6]Sušenje mladica u cvatnji (M. laxa)[/h]

Simptomi:
Sušenje mladica manifestira se u cvatnji i odmah iza cvatnje. Mladica procvate, ali tada veći ili manji broj cvjetova počinje naglo smeđiti, sušiti se i propadati (slika 1, 2, 3). Mladica se osuši (slike 4, 5, 9). Mnogi ljudi ne znajući za uzrok svode to na hladnoću ili mraz. Međutim, ako se radi o mrazu, onda se suše svi cvjetovi jedne voćke, a u ovom slučaju se suše samo cvjetovi na pojedinim mladicama (slika 6).
Broj tako osušenih mladica s cvjetovima može na stablu biti velik, pa čitava voćka ima žalostan izgled jer je zahvaćena u punoj cvatnji (slika 7). Roda naravno nema.​

​

​

​

[TABLE]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 7​

[/TD]
[TD]

Slika 8​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 9​

[/TD]
[TD]

Slika 10​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 11​

[/TD]
[TD]

Slika 12​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

Biologija: Gljiva prezimljuje u zaraženim suhim granama na kojima u proljeće nastaju ležišta konidija (slika 8) i u takozvanim mumijama (slika 10, 11, 12) . Osim grančica i mumija na stablu mogući je razvoj i iz ostavljenog i trulog voća ispod stabala u proljeće. Nastaju apoteciji koji daju askuse, a oni oslobađaju askospore (slika 18). Askospore i konidije vrše primarnu zarazu. Konidije iz zaraženih grančica i mumija nastaju puno češće nego askospore. Te konidije inficiraju u cvatnji mladicu preko cvjetnih organa. Izuzetno do infekcije može doći i ranije dok je cvijet još zatvoren, a i kasnije kada se plodovi zametnu. Za to moraju vladati posebni uvjeti i oni su rijetkost dok je infekcija kroz cvijet najčešća. Konidije gljive prodiru kličnom cijevi u unutrašnjost cvijeta putem cvjetne njuške, latica ili prašnika. Većinom preko cvjetne njuške. Micelij nastavlja rastom i ulazi u cvjetnu stapku te poslije u mladicu. Izlučujući toksine u mladici, gljiva uzrokuje naglo sušenje mladice i to već u završetku cvatnje.

​

​

[TABLE]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 13​

[/TD]
[TD]

Slika 14​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 15​

[/TD]
[TD]

Slika 16​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 17​

[/TD]
[TD]

Slika 18​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
​

Ako se cvatnja oduži, ili ako se dogodi da se dio cvjetova na stablu naknadno otvori, moguća je i sekundarna infekcija s ocvalih i osušenih cvjetova na nove tek procvale, ali samo putem konidija. Na odumrlim cvjetovima i mladicama se za vlažnog vremena obilno razviju jastučići konidija sive boje (slike16 i 24). Jastučići kod M. fructigene su više žućkasti. Konidije se stvaraju u velikom broju pa je tako i moguća jaka zaraza mladica u cvatnji i kasnije, odraslih plodova.

Najkritičnije je upravo razdoblje cvatnje i kišovito i prohladno vrijeme s velikom količinom vlage u to doba. Kada voćka prođe fazu cvatnje i plodovi malo narastu, nema više mogućnosti prodora gljive u mladicu. Tek kasnije kada su plodovi već veliki dolazi opet do infekcije, ali je posljedica samo trulež ploda (slike 13,14,15 ). Od takve infekcije nastaju mumije. Ciklus Monilije laxe prikazan je na slici 19.

Ako su suhi i povoljni uvjeti u vrijeme cvatnje ne dolazi do zaraze i te godine nema sušenja mladica. No, u slučaju uzastopnog ponavljanja kišovitog vremena više godina u vrijeme cvatnje, stradaju mladice, javlja se smolotok (slika 17) i voćka se polagano slabi i suši. To se najčešće događa kod breskve, marelice i višnje, a daleko slabije je izraženo kod trešnje i šljive. ​

 

[Nostradamus]

[h=6]Zaštita:[/h]

Zaštita je najvažnija za breskve i višnje kod kojih neke sorte jako stradavaju od te bolesti. Većina sorata je osjetljiva na tu bolest, posebno u intenzivnim nasadima. Maraska npr. često stradava od te bolesti.

Prvi dio zaštite se odnosi isključivo na preventivne mjere suzbijanja, budući da bolest nije lako suzbiti, posebno ne u kišnim uvjetima i još k tome pogoditi pravu potfenofazu cvatnje prilikom tretiranja.
​

• Potrebno je odstraniti sve suhe i polusuhe grančice s koštićavih voćaka. Čak i grane. Odstraniti i do 20 cm ispod suhog dijela jer gljiva ide dosta duboko u drvo. Koštićave voćke se mogu rezati u vegetaciji, tako da ne bi to trebalo ostavljati za proljetnu rezidbu, već za ljetnu.​
• Obavezno se moraju skinuti i spaliti ili zakopati sve mumije ostale na drvetu. Također ispod voćaka bi bilo dobro počistiti teren od mogućih ostataka voća.
  ​

Od sredstava za zaštitu bilja primjenjujemo preparate:​

1. Klasično prskanje s bakrenim sredstvima u bubrenju pupova kao prvi oblik zaštite: Nordox, Cuperblau, Champion, Caffaro. Ovo je standardno prskanje za sve voćne vrste. Naravno, to nije dosta za moniliju. ​
2. Daljnje je prskanje organskim fungicidima uoči cvatnje (peteljka cvijeta dužine 1 cm) i to sa: Dithane, Captan, Merpan, Stoper, Star, Polyram. ​
3. I ono najvažnije, treće prskanje u punoj cvatnji također s organskim fungicidima: Baycor, Ronilan DF, Konker, Mythos, Teldor, Kidan, Signum, Cezar, Botril, Folicur, Folicur multi, Ikar, Rektor, Sumilex, Toska, Chorus. ​

Prilikom primjene sredstava za zaštitu bilja u punoj cvatnji treba napomenuti da u slučaju jakog pritiska bolesti i nepovoljnih uvjeta (kiša, vlažno vrijeme) treba u opadanju latica ponoviti tretiranje s istim sredstvima navedenim pod trećom stavkom, naravno pridržavajući se uputstava o dozvoljenom broju prskanja pojedinim sredstvom.

Svakako treba dati prednost novijim sredstvima kao što su Teldor i Signum. Mythos, Cezar i Botril (pirimetanil) kod nas nisu registrirani za ovu namjenu, ali isto tako djeluju dobro. Isti je slučaj i sa Chorusom (ciprodinil).

Starija sredstva tipa Ronilan, Konker, Kidan, Ikar, Rektor, Sumilex, Toska (dikarboksimidi) treba koristiti strogo pridržavajući se uputa za svaku pojedinu koštićavu vrstu jer gljiva vrlo lako postane rezistentna na ova sredstva.

 

[Nostradamus]

[h=6]Trulež ploda (M. fructigena)[/h] Simptomi:
Simptomi bolesti su slični kao i kod truleži plodova jabuke i kruške. Plod prvo dobije smeđu pjegu koja se naglo širi, meso smeđi, trune i ubrzo je zahvaćen čitavi plod (slika 20, 21, 22, 23).

​

​

​

​

[TABLE]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 19​

[/TD]
[TD]

Slika 20​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 21​

[/TD]
[TD]

Slika 22​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 23​

[/TD]
[TD]

Slika 24​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
​

Na površini ploda se razviju sivi (M.laxa) ili žućkasti (M.fructigena) jastučići. Katkada u koncentričnim krugovima, ali često i nepravilno raspoređeni. Ako se dva ploda dodiruju, prelazi trulež iz jednog u drugi.

 

[Nostradamus]

Biologija: Trulež ploda se naglo širi posebno iza dugotrajnih kiša, osobito ako su te kiše došle nakon dužeg perioda lijepog i sunčanog vremena. U tom slučaju dolazi na plodu do sitnih, nevidljivih okom, pukotina. To je slično kao kod Botrytisa (sive plijesni ) na grožđu. Te pukotine su ulazna mjesta za infekciju gljivom. Također sve bolesti i štetnici koji ranjavaju plod su isto tako uzročnici širenja monilije, kao i tuča.

Te su rane i pukotine također ulazna mjesta za širenje bolesti, naročito iza kiše.
Vrlo je mnogo štetnika na koštićavim vrstama koji mogu izazvati ovakvim „ umjetnim“ putem trulež ploda. Treba napomenuti da se trulež plodova širi i kasnije u transportu plodova i prodaji. Dosta je da plod bude samo malo nagnječen ili oštećen noktom prilikom branja i pakiranja. Breskve i marelice te stolne šljive se zato i pakiraju svaka odvojeno u svoje ležište i pokrivaju folijom. M. fructigena prezimljuje na koštićavim voćkama samo u mumijama (slika 25, 26, 27, 28 ).

​

​

[TABLE]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 25​

[/TD]
[TD]

Slika 26​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 27​

[/TD]
[TD]

Slika 28​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
​

Na tim mumijama stvaraju se u proljeće pa sve dalje u tijeku vegetacije neprestano konidije.Te konidije zaraze plodove s time da su plodovi osjetljiviji čim su bliže zriobi. Do infekcije plodova može doći i preko konidija koje nastaju na mladicama koje su iste godine zaražene preko cvjetova što je već spomenuto i opisano kod Monilije laxe i lijepo vidljivo na prikazu ciklusa na slici 19.
[h=6]Zaštita:[/h] Suzbijanje je indirektno. Moramo nastojati ukloniti sve faktore koje možemo, a koji dovode do rana na plodovima. To su neke bolesti kao što je šupljikavost (Stigmina carpophila), zatim štetnici kao što su trešnjina muha (Rhagoletis cerasi), breskvin moljac (Anarsia lineatella), breskvin savijač (Cydia molesta), šljivini savijači (Cydia funebrana i Cydia prunivorana) - ukloniti gnijezda osa i stršena u blizini i dr. Boreći se protiv tih bolesti i štetnika borimo se indirektno i protiv monilije.

Još jednom treba spomenuti uklanjanje mumificiranih plodova sa stabala kao i redovito održavanje krošnje rezidbom svake godine. Monilije će nažalost biti i unatoč tome, a koliko, to ovisi prije svega o vremenskim prilikama te godine u doba zriobe.

Nino Ivančan ​

 

[Nostradamus]

Vocarske zanimljivosti

Specijalni savijači grana

[h=6]Praktička iskustava iz voćnjaka[/h] Rezidba voćaka i formiranje krošnje je jedna od najznačajnijih agrotehničkih radnji, a cilj toga je pravilno obrazovanje krune voćaka, brži urod i zadovoljavajuća rodnost i visok kvaliteta plodova. Pravilno formu krošnje postignemo sa savijanjem grana i postupkom ljetne zelene rezidbe, koja se provodi u tijeku vegetacije.
Povijanje i usmjeravanjem jednogodišnjih izdanaka sa specijalnim savijačima grana je izuzetno značajna mjera u formiranju uzgojnog oblika, a sprovodi se od godine sadnje do formiranja željenog uzgojnog oblika krošnje i to prvih nekoliko godina i kasnije kad pomlađujemo stariju voćku. Savijanje grana sa specijalnim savijačima grana ima za cilj da se uveća kut kod svih jednogodišnjih izdanaka koji u svom razvoju imaju oštar kut u odnosu na osnovu stabla. Ova mjera savijanja grana, provodila se do sada raznim pomagalima, kao vezanje sa špagom, koja može, da se uraste u granu i na tom mjestu grana pukne, neki objese na grane utege koje naprave od betona i žice, takav uteg se lako može kod jakog vjetra pomaknut prema kraju grane i zbog svoje težine takvu granu i otkinuti od stabla. Takav uteg može pasti u travu i kad kosimo ili malčiramo možemo oštetiti kosilicu. Svi dosadašnji načini savijanja grana su bili komplicirani, uzeli su podosta vremena, sada se to može uraditi dvadeset puta brže i efikasnije sa specijalnim savijačima grana. Kut grananja treba uvećati do položaja 65-75° u odnosu na stablo voćke. Ovakav način razvođenja jednogodišnjih izdanaka sa specijalnim savijačima grana ima za cilj bolje i brže formiranje cvjetnih pupoljaka i smanjenje lomljenja grana u kasnijim godinama razvoja i pune rodnosti.


[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 1​

[/TD]
[TD]

Slika 2​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Voćke kojima se ova mjera ne provede, u kasnijim godinama razvoja i pune rodnosti, imaju čestu pojavu oštećivanja grana pod teretom uroda, vjetrova i velikih oluja. Kada se ova mjera savijanja grana propusti u prvoj, eventualno drugoj godini, sa velikim naporom se može korigirati kasnije, jer grane postaju bujnije, lomljivije, teže se savijaju i već tada se lome. Ovu mjeru savijanja grana sa specijalnim savijačima grana treba provoditi kod svih vrsta voćki kod pojedinih stabala u voćnjaku isto tako u zasadima šljiva, jabuka, kruška, trešanja patuljastog, srednjeg i visokog rasta, višnje, marelice, breskve, kaki jabuke i drugih vrsta, gdje se teži slobodnijem formiranju uzgojnog oblika sa dužim skeletnim granama.Posebno se mora savijanje grana primijeniti u sistemu guste sadnje, koja danas kod mnogih voćara zauzima sve veće površine. Ova mjera savijanja grana se može korisno primjenjivati i u zasadima voćara amatera, jer je dosta brza i jednostavna i voćnu sadnicu potaknemo u brzi rod.






[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 3​

[/TD]
[TD]

Slika 4​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[Nostradamus]

[h=6]Tehnika postave[/h] Poslije sadnje voćki i prikraćivanja vrhova i vanjskih grančica se može odmah početi sa savijanjem jednogodišnjih grančica. Savijač grana zapnemo za stablo ili grančicu (prikaz na fotografijama) i uhvatimo grančicu, savijač grančicu drži u željenom položaju savijanja negdje tri tjedna i grana ostane u pognutom položaju, poslije možemo savijač grana premjestiti na drugu granu i postupak ponovimo. Specijalni savijači grana mogu ostat na granama tako dugo, dok ne izraste iz stabla nova grana i tada premjestimo savijač na tu granu i istu savijemo. Postupak radnje savijanje pojedine grane traje tri do pet sekundi i puno je brže od svih poznatih načina savijanja grana, savijač grana ima četiri pozicije i jakosti savijanja grana i upotrebljava se od početka travnja do kraja kolovoza. Početkom devetog mjeseca kada su savijači grana svoju funkciju odradili, iste pokupimo i upotrijebimo slijedeću godinu već u proljeće. Proizveden je iz takvog materijala da je dugotrajan, izdržljiv na sunce i zimu i upotrebljiv dugi niz godina. U Krškoj Vasi kraj Brežica specijalne savijače grana upotrebljavam u voćnjaku i kod proizvodnje sadnica više od deset godina i savjetujem upotrebu svakome tko ima posađene voćke, svakome pokažemo i naučimo sve tehnike savijanja grana.



[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD]

​

[/TD]
[TD]

​

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 5​

[/TD]
[TD]

Slika 6​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

• Slika 1 - Specijalni savijači grana
• Slika 2 - Savijač grana ima četiri načina i jakosti savijanja grana
• Slika 3 - Savijači grana saviju jednogodišnje izdanke
• Slika 4 - Savijači grana na stablu šljive
• Slika 5 - Savijači grana savijaju mlade grane
• Slika 6 - Stablo zapnemo sa savijačem uhvatimo granu te istu savijamo i usmjeravamo

 

[Nostradamus]

Feijoa - zanimljiva voćna vrsta


Feijoa (Lat. Feijoa sellowiana), izgovorni oblik Feđoja, je zanimljiva voćna vrsta. Sadnica je voćna i ukrasna, zimzelena je, formira se u obliku grma ili uzgojena u manje drvce, koje naraste do visine 3 m. Ponegdje je upotrebljavaju kao živa ograda (međa). Listovi su elipsastog oblika, dužine 4-8 cm, gornja lisna površina je tamnozelena, a donja je zeleno srebrnasta i dlakava. Po vjetrovitom vremenu listovi imaju poseban kontrast boja. Ukoliko listove stisnemo ili zgnječimo imaju posebnu aromu. Cvjetovi su pravi melem za oči, imaju posebnu dekorativnu vrijednost, veliki su, razvijaju se u podnožju listova, pojedinačno, ponekad i po više zajedno, bijeli su do bijelo ljubičasti, u unutrašnjosti i odozgor crvenkasti s dugim crvenim prašnicima. Sadnica cvate od svibnja do lipnja i to do 40 dana, medonosna je biljka i vole je pčele. Kod nas u rasadniku Rast imamo samooplodnu (samooprašivu) vrstu Feijoa-e, tako možemo posaditi samo jednu sadnicu, isto imamo u ponudi sadnice različite sorte Feijoe, koje se međusobno opraše. Feijoa se ne šprica jer nema bolesti, zato je ekološki uzgojeno voće.



[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD] [/TD]
[TD] [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 1​

[/TD]
[TD]

Slika 2​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Plodovi su duguljastog jajastog oblika dužine 4-6 cm, debljine 3-5 cm, nedozoreli plodovi su tamno zelene, a zreli zeleno žute boje, plodovi moraju omekšati, kožicu gulimo, a meso je vrlo ukusno. Težina plodova je ovisna od vrste te uvjeta za rast te se kreće od 25 g -100 g. Meso ploda je bijelo žuto, slatko kiselkasto, vrlo ukusno te podsjeća na ananas, jagode i banane. Plod štiti tanka i jaka kora, koja ima na donjem dijelu ostatak cvijeta. [TABLE="align: center"]
[TR]
[TD] [/TD]
[TD] [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 3​

[/TD]
[TD]

Slika 4​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]




U plodu su male sjemenke, koje ne smetaju kod jela, posebnost plodova je, da sadrže visoku količinu prirodnog joda i to više nego bilo koje drugo voće. Poznato je da je jod važan u prehrani jer uravnotežuje rad štitnjače, sprječava gušavost, isto tako sadrži mnogo vitamina C i drugih elemenata, koji su potrebni za zdravu prehranu. Plodovi postepeno dozrijevaju u listopadu i studenom te ne podnose temperature ispod ledišta zato ih je potrebno pravovremeno obrati te ih složiti u kutiju, gdje se postepeno omekšavaju, dobivaju slatkoću, a imaju osobinu da ne trunu i drže se dosta dugo.

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD] [/TD]
[TD] [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 5​

[/TD]
[TD]

Slika 6​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Iako je Feijoa suptropska biljka dobro podnosi zimske temperature, jer u zimskom periodu izdrži u kraćem razdoblju i do minus 10° C. U kontinentalnom dijelu Slovenije potrebno je biljku držati u posudi te ju prije jake zime skloniti na primjeran prostor. U ovoj zimi su sadnice kod nas skroz vani, jedino su pomaknuta uz južnu stranu kuće i dobro se drže. Sadnica se lako prilagođava na različita tla, a najbolje joj odgovaraju humusna, pješčano-ilovasta zemljišta s ne previsokom prisutnošću aktivnog vapna.

• Slika 1 - Feijoa cvijetovi - lijepi i zanimljivi
• Slika 2 - Feijoa cvijetovi na grmu
• Slika 3 - Feijoa cvijetovi se otvaraju postupno
• Slika 4 - Feijoa sadnica u posudi
• Slika 5 - Feijoa zrel plod ​
• Slika 6 - Feijoa plod sadrži najviše prirodnog joda koji uravnotežuje rad štitnjače ​

 

[Nostradamus]

Nove rane sorte kruška


Nove rane sorte kruška su zanimljive zbog svoje kvalitetne, a kako dozrijevaju u mjesecu srpnju, mogu popuniti ponudu ranih kruški na policama trgovina, tržnici, zato su primjerene za plantažni uzgoj isto tako su zanimljve za uzgoj u vrtu i domaćem voćnjaku. Potražnja za ranim sortama kruška je velika zato su zanimljive za plasiranje plodova, na tržnicama, trgovačkim centrima, posebno turistima jer kao rano voće koje dosegne i višu cijenu. ETRUSKA
Etruska rana ljetna sorta kruške (Slika 1, 2 i 3) koja je nastala križanjem sorti Coscia X Gentile u proizvodnju je bila dana 1991. godine. Na našem imanju imamo posađenu Etrusku od 1996. godine i svako ljeto dobro rodi. od godine i vremenskih uvjeta. Plod je je malen do srednje velik, zbog toga jer ima veliku rodnost, te ponekad ima i veliku gustoću plodova. Plod kruške je kruškolikog izduženog oblika koji se prema vrhu postupno sužava, sa peteljkom koja je izrasla na jednu stranu i prilično je dugačka i srednje debela. Kako je Etruska rana ljetna sorta, koja dozrijeva oko 10. 07. sve je u ovisnosti na kojem području je posađena,
Vanjski izgled ploda je privlačan, kožica ploda je glatka, svijetlozelene boje koja dozrijevanjem prelazi u zelenkastožućkastu, na sunčanoj strani prelazi na privlačnu i živahnu crvenu boju, koja daje Etruski lijep izgled plodova. Zrioba je oko 39 dana prije kruške Viljamovke, plodovi se dobro drže ne opadaju, upotreba plodova se razvuče tako da nisu svi zreli u jedno vrijeme, otporna je na brzo prezrijevanje. Meso ploda Etruske je bijele boje, topivo fine teksture dobrog okusa sa posebnom aromom. Stablo ima dosta bujan rast, način rasta je srednje uspravan, zato je potrebno u ljeti savijanje jednogodišnjih izboja koji su srednje debeli. Rodi na dvogodišnjim izdancima i štrcljima .
Kruška cvate srednje rano i dobro se oprašiva, sa drugim sortama kruški, u cvatnom brstu ima prosječno 7 cvijetova. Etrusca je jako rodna sorta i rodi redovito. Sama sorta je zanimiva jer ima na izgled lijepe plodove kao rana kruška dosta debele plodove, dobrog okusa, redovita rodnost, plodovi ne prezrijevaju prebrzo. Sorta se je počela širiti u Sloveniji.

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD="align: center"] [/TD]
[TD="align: center"] [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]Slika 1[/TD]
[TD="align: center"]Slika 2[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="colspan: 2, align: center"] [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="colspan: 2, align: center"] Slika 3
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
​

TOSKA​

Toska (Slika 4 i 5), nova ljetna sorta kruške koja je uzgojena križanjem sorti Coscia x Williams u proizvodnju i razmnožavanje je dana 1993 godine. Kruška Toska je rana ljetna sorta koja dozrijeva oko 21.07. sve je u odvisnosti na kojem području je posađena i od vremenskih uvjeta dozrijevanja. Plod je srednje velik, lijepoga kruškolikog oblika, koji prelazi u kratki i široki vrat koji završava ravnim vrhom i srednje dugačkom peteljkom.
Vanjski izgled i oblik ploda Toske je vrlo lijep, kožica ploda je srednje debela svijetlozelene boje koja dospijevanjem prelazi na žutozelenu na sunčanoj strani sa nešto marmoriranog crvenila, koji daje plodu kruške privlačan izgled. Zrioba je je oko 28 dana prije kruške Viljamovke, sorta je otporna plodovi ne prezrijevaju. Meso ploda je bijele boje, srednje fine teksture i dobrog okusa.

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD="align: center"]
[/TD]
[TD="align: center"]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="align: center"]Slika 4[/TD]
[TD="align: center"]Slika 5[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
​

Stablo ima srednje bujan rast, sa savijanjem jednogodišnjih izdanaka sa posebnim savijačima grana, aktiviramo stvaranje cvijetova i sa time dobru rodnost. Kruška cvate srednje rano oploditi je mogu druge sorte krušaka koje cvatu u ovu vrijeme. Sorta kruške Toska je zanimiva za proizvodnju jer u ovo vrijeme nema u ponudi kvalitetne sorte krušaka. Ova zanimljiva sorta kruške se je počela saditi kod nas u Sloveniji.
Rasadnik cijepi nove sorte kuške Etruske i Toske, tako da u ponudi imamo sadnica za sadnju i mogu se kod nas u Krškoj vasi i nabaviti. Sve informacije o kruškama Etruski i Toski možete dobiti od autora članaka.

 

[Nostradamus]

Ribizl visokog rasta



Ribizl visokog rasta se u rasadniku cijepi na posebnu podlogu, na različitim visinama, obično je to 80 cm do 120 cm od tla. Na takav način cijepljena sadnica napravi na takvoj visini krošnju, koju možemo sa rezidbom oblikovati prema vlastitim željama.Vrlo je lijepog izgleda,zračna krošnja sprječava kvarenje plodova, u vrtu si možemo napraviti kombinaciju sa ukrasnim grmljem ili grmom ribizla i ribizlom visokog rasta i to tako da grmlje ribizla ispuni donji dio, a ribizl visokog rasta gornji dio prostora. Visokog rasta mogu biti također i sadnice ogrozda i grmlje ogrozda ide u tu sadnju, time nastaje zanimljiva u korisna kombinacija. [TABLE="align: center"]
[TR]
[TD][/TD]
[TD][/TD]
[TD][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 1​

[/TD]
[TD]

Slika 2​

[/TD]
[TD]

Slika 3​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

[TABLE="align: center"]
[TR]
[TD][/TD]
[TD][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]

Slika 4​

[/TD]
[TD]

Slika 5​

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

• Slika 1 - Visoko cijepljen ribizl
• Slika 2 - Ribizl visokog rasta
• Slika 3 - Crveni ribizl visokog rasta Rovada
• Slika 4 - Ribizl visokog rasta Jonker
• Slika 5 - Ogrozd visokog rasta
  

Tako uzgojene sadnice ribizla visokog rasta i ogrozda trebaju imati cijelo vreme kolac kao upor i moraju biti pričvrščene jer stabiljka sama ne može nositi težinu krošnje i plodova.