Vaš odnos prema homoseksualizmu

Status
Zatvorena za pisanje odgovora.
Učlanjen(a)
17.11.2009
Poruka
306
Ti, Millane, moram da kažem, u svojoj temi treba da budeš arbitar, a ne agresor.
 
Član
Učlanjen(a)
22.10.2009
Poruka
688
Već sam više puta pominjala da se ovaj forum odlikuje neverovatnom kulturom i uvažavanjem! Ako sam dobro razumela smisao foruma je da iznesemo svoje stavove i da se sa istomišljenicima složimo a da one koji drugačije misle uvažavamo (potegnuću asertivan pravac psihologije - imam pravo na svoje mišljenje i imam pravo da se ne složim sa tvojim mišljenjem!). Ono što počinje da mi smeta u nekim postovima, nije činjenica da sam nazvana ovčicom (to je skupa , lepa i korisna životinjka) već uporno ubeđivanje da je moje mišljenje pogrešno! Ako nešto ne volim - ne znači da ti i ne poznajem pa zbog toga imam strah od nepoznatog i različitog (ne volim ni "Anu Karenjinu" a čitala sam je sto puta i znam je u detalje, ne volim ni morske plodove a probala sam ih gomilu puta...)! Takođe mi smeta što forumaši kojima homoseksualnost ne smeta (što je takođe njihovo pravo) uporno pa i agresivno nameću svoje mišljenje!

I nikada, kako mi je imputirano, nisam rekla da bilo koga mrzim! Mržnja je vrlo jaka emocija i ako bih bila u situaciji da je na nekog trošim to sigurno ne bi bili homoseksualci i njihove pristalice!
 
Poslednja izmena:
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Vidi,Tebi niko ne moze da nametne svoje misljenje niti te iko ubedjuje.Kao ni bilo koga drugog.Jednostavno,svako iznosi svoje misljenje,sto je i svrha otvaranja teme,i trudi se da argumentima pobije suprotna misljenja.Po meni je to sasvim u redu dok ne dodje do vredjanja.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
19.08.2009
Poruka
981
Videh jutros šta sam napisao pred spavanje i uvideh da se to može drugačije tumačiti.Stvarno mi nije bila namera da nekog vređam i nazivam ovcom, hteo sam samo da kažem kako sam počeo da brojim ovce i da je vreme za spavanje. Ja se izvinjavam svima koji su se našli uvređeni.
Osim toga , ne mislim da je neko ko ima drugačije mišljenje od mog glup ili nešto slično ali imam pravo da se ne slažem s njim.
ti to grokćeš ili mi se učinilo?


Laku noć i sanjaj paradu, možda te i prime u stroj.

Draga Kalimerčice , znam da da si želela s razlogom da me uvrediš ali ja se na ovu tvoju rečenicu uopšte ne vređam – naprotiv. Ne bih imao ništa protiv i da odem na paradu,( mada mislim da to nije potrebno) pa ni da postanem član gej udruženje jer ja to gledam kao recimo udruženje gluvonemih ili Romska udruženja (ili bilo koje udruženje manjinskih grupa). Jedino što me sprečava u tome je, jer ne volim udruženja to podrazumeva disciplinu i prilagođavanje većinskom mišljenju a ja nisam sklon tome. Mene zabrinjava jedna druga stvar , a to je tolika mržnja a ako ne mržnja onda prezir prema gejevima i njihovim udruženjima. Ispade kao da su to najgori zločinci. Ima u ovoj zemlji mnogo, mnogo zločinastijih ljudi i udruženja.
A ako još nekoga zanima šta se o tome piše po medijima, evo pogledajte...
http://serbianforum.org/zdravlje/58882-poremecaj-ili-subkultura.html
Malo bih prokomentarisao ovaj tekst iz novina.
Pošto sam jedno kratko vreme radio u jednom takvom listu i pošto znam ko piše za te listove a i kakvi su, tj. listovi za laku razonodu , (letnju razbribrigu ). U skladu sa tim je i ovaj tekst.
Početni deo teksta ne daje nikakve dokaze da se radi o bolesti samo se konstatuje da to što homići sebe ne smatraju bolesnim ne znači da nisu (poredeći ih sa šizofreničarima) . Ali to isto možemo primeniti i na recimo levoruke .
Drugi deo teksta govori o impotentnima i njihovom strahu da nisu homići , i ovde ima interesantnih stvari ali preskočićemo to jer je izvan teme.
Duboki uticaj detinjstva
Slabije integrisan polni identitet u skoro svim slučajevima govori o suštinskoj nesigurnosti u sebe i nedostatku samopouzdanja, što najčešće ima korena u ranim konfliktima u detinjstvu, u kojima je odnos prema majci i ocu bio presudan. Često je postojao strah od oca (strog otac, kažnjavajući ili preteći) ili strah od gubitka očeve ljubavi, ako je dečak više bio vezan za oca. Strah od kastracije je termin koji se ovde najviše pominje, a koji u stvari znači strah od gubitka sopstvenog polnog identiteta, zbog želje deteta da ima svoju majku samo za sebe. Na jednom još dubljem nivou, vezanost za majku i strah od gubitka njene ljubavi, kao i posledična nemogućnost odvajanja od nje može biti ključni problem.

Ovaj treći deo je najinteresantniji . I malo ću se zadržati na njemu. Osnovna teza koja se tu provlači je da homoseksualizam nastao u ranom detinstvu i pri tom se koriste Frojdove teorije, naravno na pogrešan način. Ovde je nabacana Frojdova teorija o kastraciji kao jedan od uzroka homoseksualizma.Naravno taj strah postoji samo kod muške dece ,a šta ćemo sa lezbejkama ? Istovremeno se indirektno pominje Edipov kompleks („zbog želje deteta da ima svoju majku samo za sebe. Na jednom još dubljem nivou, vezanost za majku i strah od gubitka njene ljubavi, kao i posledična nemogućnost odvajanja od nje može biti ključni problem.“) ovaj kompleks takođe važi samo za muškarce.
Takođe i nedovoljna vezanost u kojoj nikad nije ostvarena prava bliskost može biti problem, jer majka uvek ostaje "loš" objekat, pa dete - kasnije čovek - nema model bliskog vezivanja u svom iskustvu, koji mu je neophodan da bi bio blizak sa osobom suprotnog pola.
U svakom slučaju, analizom i razgovorom se može ispraviti "iskrivljenje" odnosa prema drugima i sebi, otkloniti strahovi i sumnje i omogućiti pravilna seksualna orijentacija.

A šta ćemo sa decom koja su odrasla u sirotištima(recimo brutalnim, kakvih je bilo) , sa decom koja nikada nisu imala ni oca ni majku , znači li to da su ona obavezno homoseksualci ?
Ovaj drugi deo je najbolji . Nikakvom analizom i razgovorima se ne može ispraviti homoseksualizam, ako nekog privlači istopolac, tu se ne može ništa učiniti, može se samo učiniti nesrećnijim
Biološki nagon je određen u pogledu objekta sa manjim ili većim odstupanjima, ali tih odstupanja nikada nema u pogledu polnog identiteta partnera. Zato među životinjama nema homoseksualizma.
Dr Marija Jovanović, neuropsihijatar, nije zoolog ali da se malo raspitala ili pogledala po netu našla bi da je i među životinjama rasprostranjena ova pojava.
U ovom tekstu uvaženi neuropsihijatar se ne poziva ninakakve studije , ni na vlastita istraživanja , ne govori se o metodama, tehnikama ,primenjenim mernim instrumentima, koje su dovele do ovakvog zaključka. Nego se koriste Frojdovske teorije na iskrivljen način. Zapravo ovaj tekst je obično tezgarenje kao i većina u takvim listovima.
 
Poslednja izmena:
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Vidi,Tebi niko ne moze da nametne svoje misljenje niti te iko ubedjuje.Kao ni bilo koga drugog.Jednostavno,svako iznosi svoje misljenje,sto je i svrha otvaranja teme,i trudi se da argumentima pobije suprotna misljenja.Po meni je to sasvim u redu dok ne dodje do vredjanja.
A, šta misliš o kulturi dijaloga o čemu je govorila milenčica? Šta misliš o tome kada postavljač teme, u nedostatku argumenata, posegne za titoističkim diskursom, to jest, prilijepi ga onome na čija pitanja nema razumnog odgovora? I na kraju, šta misliš o poznatoj tezi - da je lako liječiti onoga koji priznaje da je bolestan, ali da je to nemoguće, ako bolesnik smatra da je zdrav?
 
Član
Učlanjen(a)
19.08.2009
Poruka
981
Pa šta ja mogu kad je to zaista bio Titov diskurs, pošto sam malo stariji prepoznajem ga. Uostalom to nije nikakva uvreda. Osim toga pročitaj malo postove i vidi da sam ti dao sasvim razumne odgovore.Ali ja ne bih da se vraćamo šta je bilo jer to može izazvati još veće nesporazume.
 
Poslednja izmena:
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Jurivaka,sta ja mislim o kulturi dijaloga mogao si da procitas u mom prethodnom postu,poslednjoj recenici.Ali,evo,"ponovicu" samu sebe:"Po meni je to sasvim u redu dok ne dodje do vredjanja."
Sto se lecenja tice,mislim da prvo treba postaviti dijagnozu,je li taj neko stvarno bolestan.
 
Član
Učlanjen(a)
19.08.2009
Poruka
981
Pa kako se može homoseksualizam dijagnosticirati da je bolest kad u klasifikaciama bolesti homoseksualizam praktično ne postoji kao dijagnoza ?
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Pa kako se može homoseksualizam dijagnosticirati da je bolest kad u klasifikaciama bolesti homoseksualizam praktično ne postoji kao dijagnoza ?

Ne postoji sada, pošto je tamo negdje sedamdesetih godina, pod uticajem lobija homoseksualaca, homoseksualnost brisana iz klasifikacija bolesti. Šta nam to govri? Govori o trendu porasta broja homoseksualaca i njihovog uticaja, čak i na nauku.
 
Status
Zatvorena za pisanje odgovora.
Natrag
Top