Upoznajmo Srbiju

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Šetnja antičkim Singidunumom

Dok šeta centrom Beograda, većina nas nije ni svesna preko kakvog kulturnog blaga prelazi. Više o tome možete saznati svake nedelje u 11h kada u organizaciji Turističke organizacije Beograda ispred Palate Albanija kreće dvočasovna Šetnja kroz antički Singidunum koja nas vraća u prvi vek nove ere. Biće vam potrebno samo malo mašte kako biste dočarali život zaboravljenih antičkih stanovnika na tlu Beograda.

Današnji Beograd počiva na ostacima nekada moćnog antičkog Singidunuma koji su Rimljani počeli da grade u 1. veku naše ere. Gotovo da i ne postoji lokacija u starom delu Beograda na kojoj nema svedočanstava iz rimskog perioda. Ispod sadašnjih pločnika, na pravcu od Trga Republike do Beogradske tvrđave i parka Kalemegdan, nalaze se rimske lampe, keramičke posude, ostaci vodovoda, rovovi, peći, rimski grobovi, trase bedema, ognjišta…

Brojni arheološki lokaliteti čine Beograd jednom od najbogatijih evropskih prestonica antičkim nalazištima, a arheološki ostaci koji svedoče o nastanku, usponu i nestanku rimskog Singidunuma čuvaju se u Narodnom muzeju i Muzeju grada Beograda.

Prvo pominjanje Singdinuma

Daleki tragovi praistorijskih ljudskih zajednica na tlu današnjeg Beograda mogu se pratiti još od neolita (mlađeg kamenog doba). Oko 600. godine pre n. e. ovim prostorom prolazila su tračkokimerska i skitska plemena, a za prisustvo keltskog plemena Skordisci vezuje se nastanak Singidunuma, koji se, kao utvrđeno naselje, prvi put pominje 279. godine pre n. e.

Moguće je da naziv potiče od imena tračkog plemena Singa, zatečenog u vreme dolaska Kelta, a drugi deo reči, „dunum“, označava utvrđenje ili grad.

Od starosedelaca i keltskih pridošlica formirana je plemenska zajednica Skordiska koja je živela u utvrđenim naseljima na obali Dunava. Nema gotovo nikakvih tragova o tom keltskom gradu, osim što su na lokalitetima Karaburme i Rospi ćuprije pronađene nekropole ratnika plemena Skordiska.

Znatni keltski kulturni uticaji utkani su u duhovnu kulturu stanovništva Singidunuma, koji su delom preneti i pomešani sa rimskim antičkim kulturnim elementima.

Dolazak Rimljana

Prvi period nastanka rimskog Singidunuma vezuje se za dolazak rimske vojske i zauzimanje današnje teritorije Beograda. Rimljani su učvrstili svoj položaj na ovom strateški važnom delu Podunavlja, a keltski Singidunum se uklopio u okvire rimske države i antičke civilizacije.

Za sada je nepoznato koja je prva rimska vojna jedinica zaposela ovo područje. Arheološka istraživanja u Knez Mihailovoj ulici broj 30 ukazuju na postojanje skromnog vojnog logora koji je na ovom prostoru podignut krajem 1. veka. Ostaci ulice na istom lokalitetu govore da je upravo ona predstavljala glavnu komunikaciju unutar vojnog logora.

Kao i većina gradova Rimske imperije, Singidunum se razvijao od legijskog logora i naselja veterana, a u prvoj polovini 2. veka postao je municipium – administrativni centar provincije Mezije, da bi verovatno sredinom 3. veka bio proglašen za koloniju osle pobede rimskih trupa nad Dačanima i nakon formiranja rimske provincije Dakije, legija IIII Flavija Feliks se trajno nastanjuje u Singidunumu.

Tada se podiže i kameno utvrđenje čiji se ostaci nalaze neposredno ispod današnje Beogradske tvrđave i parka Kalemegdan. Veliki legijski logor imao je površinu od 20 hektara. Protezao se od Biblioteke grada Beograda u čijoj Rimskoj dvorani su i danas vidljivi ostaci južne kapije, sve do severozapadnog bedema Gornjeg grada.

Kroz ovu kapiju rimskog vojnog logora, više od dva veka prolazile su generacije rimskih legionara sa visoko podignutom zastavom na kojoj je bio Lav – simbol IIII legije Flavija Feliks.

Rimski vojni logor

Krajem 2. i početkom 3. veka, severozapadno od privremenog logora podignut je pravi rimski kastrum sa kamenim bedemima i kulama. Legijski logor je predstavljao centar oko kojeg se u narednim stolećima razvijalo gradsko naselje.

Na prostoru oko današnje Knez Mihailove ulice počeo je da se razvija grad čija je centralna ulica – Via Cardo – odgovarala trasi današnje beogradske pešačke zone.

Sam kastrum je imao trapezastu osnovu, a dva bedema su se spuštala ka Savi od zapadnog, odnosno ka Dunavu od severnog ugla kastruma. U to vreme rečna obala je dolazila približno do centralne donjogradske staze, koja prolazi kroz Kapiju Karla VI.

Postojao je relativno mali pojas obale, pa su se antička zdanja nalazila zbijena uz samo podnožje padine. Istraživanja na prostoru Donjeg grada potvrdila su postojanje nekoliko sakralnih objekata.

Moguće je da su to bila svetilišta posvećena bogovima Mitri, Nemesi i Silvanu. Do danas je otkriveno malo ostataka samog kastruma. U jezgru severoistočnog srednjovekovnog bedema Gornjeg grada mogu se videti delovi rimskog bedema.

Pored toga, u osnovi Dizdareve kule u kojoj je danas smeštena Astronomska opservatorija, otkriveni su ostaci severne kule rimskog kastruma, kao i ostaci još jedne, nedaleko od nje.

Arheološka istraživanja su potvrdila postojanje barem dve kapije: severozapadne, sa dve uvučene kvadratne kule kod današnje Dizdareve kapije, i jugoistočne kapije, sa dve uvučene i dve izbočene kvadratne kule, čiji se ostaci danas mogu videti u Rimskoj dvorani Biblioteke grada Beograda, na samom kraju Knez Mihailove ulice.

Unutrašnjost legijskog logora sa nizom legionarskih baraka i ulicom koja se protezala između njih omogućavala je pristup bedemima i kulama. Na osnovu istraživanja koja su sprovedena u drugim legijskim logorima na teritoriji Rimskog carstva znamo da su kupatila, bolnice i magacini ispunjavali ostali prostor unutar logora.

U središtu logora nalazio se štab (principia) u kojem su donošene vojne odluke, analizirana ratna dejstva i obavljani administrativni poslovi. U logoru je posebna zgrada bila namenjena čuvanju namirnica za vojnike. Jedna takva zgrada otkrivena je u Gornjem gradu ispod Sahat kule.

Najnovijim istraživanjima u Ulici Tadeuša Košćuškog utvđeni su glavni pravci najvažnijih rimskih komunikacija, pozicije severoistočnog bedema, kao i glavnih elemenata infrastrukture logora. Od ranije je poznato da je, neposredno uz bedeme, išla ulica koja je omogućavala pristup šetnoj stazi na bedemu, kao i ulazima u kule.

Paralelno ulici postavljeni su vodovodni i otpadni kanali. U jednom od njih otkriven je mač iz prve polovine 3. veka, jedinstven nalaz u ovom delu carstva.

Pored velike građevine u severoistočnom delu logora, koja je možda služila kao vojna bolnica, otkrivena je građevina u blizini jedne od glavnih ulica u logoru.

Ta zgrada je posedovala ogromna vrata, od kojih je ostao veliki prag, dug 4 metra. U nju se ulazilo preko trema ukrašenog malim crvenim opekama poređanim u obliku motiva riblje kosti i poda napravljenog od posebnog vodootpornog maltera.

Izvan logora su tri odbrambena rova sprečavala upad neprijatelja i otežavala mu osvajanje bedema. Brojne kamene kugle nam svedoče o bacačkim spravama koje su korišćene prilikom odbrane.

Mačevi, ostaci štitova, oklopa, kopalja i strelica ilustruju opremu koju su rimski legionari koristili u svakodnevnoj borbi.

Život u civilnom naselju

Uz vojni logor, Rimljani su naseljavali veterane svojih legija kako bi još više obezbedili svoju granicu. Pretpostavlja se da je vojno naselje bilo na prostoru Donjeg grada.

Naselje veterana se vremenom širi, ono raste doseljavanjem prvo trgovaca, a zatim i svih ostalih. Od vojnog naselja nastaje civilno naselje. Kroz jugoistočnu kapiju (Porta decumana) izlazilo se, dvema ulicama, u civilno naselje (duž današnjih ulica Vasine i Knez Mihailove), municipium Singidunum, nastanjeno šarolikim stanovnicima iz Rimskog carstva, kao i pripadnicima raznih domorodačkih etničkih grupa – Kelta, Tračana i Ilira.

Zgrade civilnog naselja pokrivale su prostor od Pariske ulice do Trga Republike, Kosančićevog, Obilićevog i Topličinog venca ka Savi i Siminoj i Gospodar Jovanovoj ka Dunavu.

To neveliko naselje imalo je sve potrebne elemente kojima su se dičili rimski gradovi: forum koji se nalazio u blizini zgrade Narodne banke u Ulici kralja Petra (o tome svedoče pronađeni žrtvenici i spomenici božanstvima koji su obično krasili rimske trgove) i javna kupatila u Studentskom parku i ispred Filozofskog fakulteta.

Tri polukružna zidića od savremenog materijala na pjaceti ispred Filozofskog fakulteta, predstavljaju repliku delova nekadašnjih termi (javnih kupatila), čiji ostaci postoje na dubini od oko 4 metra.

Sa centralnog trga, gde je bio smešten rimski forum sa gradskim većem i upravnim zgradama, širile su se dve glavne ulice duž današnje Vasine i Knez Mihailove. Tu su se nalazile stambene zgrade antičkog grada, verovatno skromnije građene, kao i brojne tržnice.

Kosančićev venac krasila je jedna od najlepših vila Singidunuma. Dekorisana freskama i mozaicima, tipičan je primer izgleda kuća uglednih i imućnih ljudi Singidunuma. Rimski vešti graditelji umeli su da zagreju kuće sistemima podnog grejanja. U posebnoj prostoriji postojala je ogromna peć iz koje se širio topli vazduh i zatim proticao između dva podna sloja.

U neposrednoj blizini ovog lokaliteta, između sadašnje Saborne crkve i zgrade Francuske ambasade, pretpostavlja se da su se nalazile terme. Sudeći prema natpisu sa ploče koja je tu otkrivena, gradio ih je jedan veteran u spomen na svoju preminulu suprugu.

Da bi se život u Singidunumu normalno odvijao, bila je potrebna i komunalna infrastruktura. O tome govore pronađeni ostaci rimskog vodovoda čija je trasa išla iz pravca današnjeg Malog Mokrog Luga preko delova Zvezdare i Vračara, Pionirskog parka, sve do Beogradske tvrđave. O tome svedoče i ostaci jedne vodovodne cevi u Rimskoj dvorani Biblioteke grada Beograda, kao i ostaci brojnih kanala u kojima su bile smeštene vodovodne cevi.

Nedaleko odavde, na uglu ulica Knez Mihailove i Kralja Petra, arheolozi su pronašli prostor popločan kaldrmom iz 2. veka. U pitanju je javna površina koja se nalazila ispred same kapije utvrđenja.

Na razvijenu kanalizacionu mrežu ukazuju i ostaci kanalizacionih kanala otkriveni blizu nekadašnjeg rimskog vojnog logora (današnje ulice: Cincar Jankova, Rajićeva i ispod tramvajskih šina na ulazu u park Kalemegdan). Izgled jednog kanala biće konzerviran i prezentovan na spoljnoj fasadi budućeg objekta u Cincar Jankovoj ulici (izgradnja je u toku).

Ritual sahranjivanja

Groblja, kao mesta poslednjeg prebivališta, svedoci su istorije, kulture i običaja, gde se mogu pronaći dragoceni podaci upravo o životima ljudi. Na mnogim nadgrobnim spomenicima i ostacima grobnih konstrukcija ostali su očuvani natpisi koji spominju imena stanovnika Singidunuma, njihova zanimanja, godine života, društveni položaj.

Na osnovu ovih natpisa znamo da su neki stanovnici živeli čak 90 godina. Osim stela, kao nadgrobna obeležja pronađene su i male kamene skulpture lavova.

Evo prevoda epitafa sa jedne nadgrobne ploče iz 3. veka (nađen na Obilićevom vencu), koji je otac posvetio prerano umrlom sinu:

„Bogovima podzemnog sveta!

Putniče, ti koji ideš putevima, ma ko da si, molim te čuj:

Kada su se u petnaestoj godini malje prve brade rasule po obrazima mladićevog lica, uzeo ga je čamac*

i oteo nesrećnom ocu jedinu utehu.

On sada ovde leži. Otet je iz zagrljaja svoga oca, kao što ralo otkida cvet iz zemlje.

No, cvetić će ponovo da cveta u prijatnim livadama.

Ali tebe mrtvoga više ne mogu da oživim.“

*Čamac kojim se mrtvi prevoze na drugi svet.

(Prevod: prof. dr Miroslava Mirković)

Danas se na prostoru Beogradske tvrđave može videti oko 20 sarkofaga koji su pronađeni iskopavanjem na teritoriji grada. Luksuznije ceremonije sahranjivanja podrazumevale su da se, osim tela pokojnika, u sarkofage polažu i razni predmeti kao što su posude, lampe od keramike zvane žižak, novčići, hrana, a ponekad i vredan nakit.

Mnoštvo posuda, lampi, delova odeće, kopči i zlatnih predmeta (kao što je zlatni prsten pronađen u sarkofagu u Makedonskoj ulici) čuvaju se danas u Narodnom muzeju u Beogradu i Muzeju grada Beograda. Na prostoru Beogradske tvrđave, na više mesta, u objektima iz turskog doba kao i iz doba austrijske uprave, izloženi su kameni spomenici koji potiču sa raznih lokaliteta na teritoriji Singidunuma.

U Velikom barutnom magacinu – Barutani u Donjem gradu (sagrađen između 1718. i 1720. godine kao bezbedno sklonište za barut) nalazi se postavka Narodnog muzeja sa rimskim statuama, stelama, sarkofazima i žrtvenicima.

Rimski car Flavius Iovanius - naš sugrađanin

Jedini rimski vladar koji je rođen u Singidunumu zvao se Flavius Iovianus. Flavije Jovijan je rođen oko 330. godine, kao sin Flavija Varonijana, komandanta garde imperatora Konstantina II, koja je imala sedište u Singidunumu.

Sin je nastavio očevim putem i kao tridesetogodišnjak dospeo je do istog položaja pod imperatorom Julijanom. Bio je oženjen kćerkom visokog vojnog oficira Lucijana iz Sirmiuma.

Amijen Marcelin, hroničar i carev savremenik, zapisao je o imperatoru: „Bio je toliko visok i krupan da se dugo nije mogla naći vladarska odeća koja bi mu odgovarala. Izraz lica mu je bio veseo, oči sive. Skromnog obrazovanja i dobroćudan, Jovijan je takođe bio i proždrljiv i uživao u vinu i ženama.”

Tokom svoje kratke vladavine (jun 363 – februar 364), Jovijan je doprineo razvoju hrišćanstva, ali je vodio politiku tolerancije u odnosu na pagane. Na novcu koji je kovan u vreme njegove vladavine, pojavljuju se kako hrišćanski, tako i neki paganski simboli.

Jovijan je umro u Dadastanu u Maloj Azili, pod nerazjašnjenim okolnostima, ali se pretpostavljalo da je otrovan. Imao je 32 godine, a sahranjen je u Crkvi Sv. Apostola u Konstantinopolju.
Svi nalazi govore da je u 2. i 3. veku Singidunum bio najveći i najsnažniji. O značaju Singidunuma govore i posete careva Septimija Severa 202. godine, Dioklecijana 295. godine i Konstancija 349. godine.

Kraj Singidunuma

Prilikom invazije Gota, Singidunum je pretrpeo velika pustošenja, a opadanjem moći Rimske imperije i podelom Rimskog carstva na Istočno i Zapadno 395. godine, Singidunum je pripao Istočnom carstvu – Vizantiji.

Iako se nalazio na udaru varvarskih naroda koji su nadirali sa severa, Singidon, kako se Beograd naziva pod Vizantijom, zadržava položaj vojnog, administrativnog i trgovačkog centra na severu Vizantijskog carstva.

Može se reći da upad Huna 441. godine pod vođstvom Atile i razaranje i spaljivanje grada, predstavlja kraj antičkog, odnosno rimskog Singidunuma.

U vekovima koji slede, smenjuju se brojni osvajači, a u prvim decenijama 7. veka, oko nekadašnjeg antičkog grada naseljavaju se Sloveni, koji mu menjaju ime u Beograd.

Značajni ostaci rimskog Singidunuma ostali su ispod moderne gradske infrastrukture. Preostaje čitav prostor parka Kalemegdan i Savske padine za buduća istraživanja, jer po mišljenju stručnjaka, baš na tom mestu krije se najstariji sloj Beograda.

Ispod parka su nizovi građevina od početka 2. do kraja 4. veka koji čekaju arheološka iskopavanja, ali i prikazivanje široj javnosti u sklopu istorijskog kompleksa Beogradske tvrđave.

Autor: Vesna Aleksic
Izvor: B92
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Ovo mesto je naseljavano još od preistorije, a po dolasku Rimljana na Dunav, pretpostavlja se da je i Ram bio deo sistema utvrđenja koji su čuvali granice carstva i činili takozvani Dunavski limes.


v4oux4.jpg


O nastanku dunavske tvrđave Ram, koja se nalazi u danas istoimenom selu, između Kostolca i Velikog Gradišta, na mestu gde Dunav pravi veliku krivinu, sačuvano je nekoliko narodnih predanja i legendi. Jedna od njih kazuje da je Ram osnovao Rem, brat Romulov, zato što je želeo da se i po njemu imenuje neki grad kao što je Rim nazvan po njegovom bratu. Pošao je u potragu za mestom gde bi podigao grad i poveo sa sobom lepu Leticiju. Putujući Dunavom, ugledali su cvetni brežuljak i, zadivljeni njegovom lepotom, odlučili da na njemu podignu grad po imenu Ram. Druga legenda vezuje nastanak Rama za doseljavanje Slovena koji su ovde podigli paganski hram, po kome je potonji grad dobio ime. Treća legenda osnivanje grada vezuje za sultana Bajazita II, koji je u predahu od ratovanja sa Ugarima naložio da mu na uzvišenju nad Dunavom polože na travu ćilim –ihram. Nakon uspešnog završetka vojevanja naložio je da se na mestu gde je stajao njegov ihram podigne tvrđava, nazvana po tome Ihram, odnosno Haram-Ram, i lično položio kamenje na rubove, zbog čega je tvrđava dobila karakterističan petougaoni oblik.

Kako bilo, svaka od ovih legendi ima svoje istorijsko utemeljenje, jer je nastanak i razvoj tvrđave vezan za Rimljane, Slovene i Turke. Ovo mesto je naseljavano još od preistorije, a po dolasku Rimljana na Dunav, pretpostavlja se da je i Ram bio deo sistema utvrđenja koji su čuvali granice carstva i činili takozvani Dunavski limes. Po doseljavanju Sloveni u neposrednoj blizini rimskog naselja formiraju svoje naselje. Krajem IX veka, u izveštajima iz ugarsko-bugarskih ratova pominje se i tvrđava Horom. Pisani izvori pominju Ram i kao mesto sukoba Vizantije i Ugarske tokom XII veka, a zna se da je 1483. godine po nalogu sultana Bajazita II tu, na granici sa Ugarskom, podignuta tvrđava petougaone osnove s kamenim bedemima i pet kula sa topovskim otvorima, što je Ram učinilo jednim od prvih artiljerijskih utvrđenja. Prve detaljnije opise Ramske tvrđave ostavio je turski putopisac iz XVII veka Evlija Čelebija. U periodu Kočine krajine tvrđava je znatno oštećena zbog eksplozije municije 1788. godine, kada je austrijska posada izginula do poslednjeg branioca, predvođena austrijskim grofom, baronom Fon Lopreštijem, poznatijim kao "heroj od Rama". U XIX veku u Ramu je bila carinarnica u kojoj je jedno vreme kao carinik radio i Vuk Karadžić. Na obali, ispod Tvrđave, još uvek se nalazi zgrada odakle je Vuk slao pisma Knezu Milošu. U to vreme se skelom odvijala glavna trgovina prehrambenim proizvodima. Tokom XVIII i XIX veka, Ram je bio značajno mesto, o čemu svedoči i činjenica da je tada imao i svoj grb.

Tvrđava Ram je bila tema interesovanja malobrojnih arheologa i arhitekata. Relativno dobro je očuvana, ali je nažalost i prilično zapuštena. U njoj nema nikakvih sadržaja.

Izvor: Vreme

Dodato posle 11 Sati 20 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

Fetislam, tvrđava kod Kladova

Podizanjem tvrđave Fetislam, nekoliko kilometara uzvodno od današnjeg Kladova, završena je turska odbrambena linija prema Ugarskoj koju su činile tvrđave Smederevo, Kulič, Ram, Golubac i Fetislam.


1z2lpus.jpg


Prvih šest vekova nove ere, ovaj deo Dunava je bio u sklopu Rimske imperije, da bi se u sledećem veku tu trajno nastanili Sloveni. U XIV veku dolaze Turci, razaraju ranije fortifikacije i naselja a grade svoje. Fetislam im je bio baza za dalja osvajanja i kontrolu Dunava. Tvrđavu čine dve celine, Malo utvrđenje iz 1524. godine, i Veliko, koje je pridodato oko njega u vreme austro-turskih sukoba 1717–1739. godine.

Veliku tvrđavu, bastion, čine kameni bedemi visoki do 14 metara sa zupčastim završecima, ojačani sa šest isturenih kula – takozvanim špic bastionima. Tvrđava je opkoljena i danas vidljivim, širokim rovom koji je nekada bio ispunjen vodom prirodnog rukavca Dunava. U nju se ulazilo kroz tri kapije od kojih je jedna bila povezana sa rekom. U unutrašnjosti Tvrđave sačuvani su oružarnica, stambeni objekat, kasarna, barutni magacin, manja prostorija za stražu, lagumi-skloništa, kaldrmisane ulice i vodovod.

Malo utvrđenje, kastel, podignuto je na najvišem mestu, i inkorporirano je u bedem Velike tvrđave. Njegovi bedemi su ojačani kružnim kulama visokim četiri metra i simetrično postavljenim trougaonim i pravougaonim bastionima. Bedeme okružuje rov. U unutrašnjosti su isključivo vojne građevine.

Fetislam se ne koristi niti se održava, čak je i uređena otvorena scena na obali Malog utvrđenja zapuštena. Obrastao je u korov i delom devastiran. Pre dve godine grad Kladovo je inicirao izradu projekta korišćenja i revitalizacije Fetislama. Namera je, osim očuvanja ovog kulturnog spomenika, i razvijanje turističke ponude.

Izvor: Vreme
 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Fruška gora spremna za više od 300.000 izletnika

24. april 2010.

Fruška gora spremna za više od 300.000 izletnika

Tokom vrelih letnjih dana mnogi skoknu do bazena u Vrdniku...

Prvomajski praznici se bliže, a Fruška gora se uveliko sprema za najezdu turista. Kao i proteklih godina, najlepše mesto za odmor i relaksaciju u Vojvodini će i ovog puta, prema procenama, posetiti više od 300.000 ljudi. Kako kažu u upravi ovog nacionalnog parka, izletišta se intenzivno uređuju i pripremaju za sezonu.

Vrdnik%20Termalni%20bazen.jpg


Radi se na sakupljanju smeća, košenju trave, uređenju ložišta, obnavljanju oštećenih i dotrajalih stolova, klupa, dečjih igrališta, postavljanju putokaza kao i ostalim aktivnostima na poslovima zaštite i očuvanja prirode. U tom cilju će biti organizovana i velika radna akcija sakupljanja smeća 29. i 30. aprila, na koju su pozvane sve organizacije koje se bave zaštitom životne sredine, kao i pojedinci, istinski zaljubljenici u prirodu, da svojim doprinosom pomognu da Fruška gora poprimi još lepši izgled.
Prema rečima direktora NP „Fruška gora” Dobrivoja Antonića, dogovara se i saradnja sa nadležnim policijskim stanicama u cilju obezbeđivanja uslova maksimalne bezbednosti posetilaca i nesmetanog odvijanja saobraćaja.
- Apelujemo na sve naše posetioce da i sami povedu računa o svojoj bezbednosti, a posebno o bezbednosti dece, te da se ponašaju u skladu s osnovnim pravilima boravka u prirodi - poručio je Antonić.
Kao i proteklih godina, tokom prvomajskih praznika i u narednim vikendima ovlašćeni radnici naplaćivaće objedinjenu taksu za loženje vatre i parkiranje vozila u iznosu od 100 dinara po vozilu, za celodnevnu posetu Fruškoj gori. Ova godina je posebno značajna, budući da se obeležava pola veka od proglašenja ove planine za nacionalni park. Tim povodom, između ostalog, tokom godine planira se izdavanje monografije i fotomonografije „Fruška gora”, kao i nekoliko knjiga i publikacija.
Pored toga, organizovaće se izložbe fotografija Fruške gore, konkursi za najlepše fotografije i edukacija dece o prirodi, akcije čišćenja nacionalnog parka, uklanjanja podrasta, postavljanje tabli i uređenje značajnih kulturno-istorijskih lokaliteta.

Od izletišta do nacionalnog parka

Aktom Vlade Narodne Republike Srbije, broj 692 od 18. decembra 1948. godine, osnovano je državno privredno preduzeće od republičkog značaja pod imenom „Narodno izletište Fruška gora” sa sedištem u Sremskoj Kamenici. Predmet poslovanja bilo je podizanje, iskorišćavanje i uređenje šumskog kompleksa Fruške gore za masovna izletišta i odmarališta ljudi, kao i izvršavanje svih ostalih zadataka koji su u nadležnost šumskog gazdinstva. Ovakav kombinovani oblik zaštite predstavljao je u to vreme pionirski poduhvat u Evropi nakon čega je 23. decembra 1960. godine, pre punih 50 godina, Fruška gora proglašena za nacionalni park.

Izvor: 24sata
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Pećine istočne Srbije

Zbog svojih lepota i bogatog pećinskog nakita kojim su prekrivene, pećine Srbije čine poseban deo turističke ponude. Najviše njih, od kojih su neke pravi biseri prirode, nalazi se u istočnoj Srbiji, pišu Večernje novosti


1. RISOVAČA (Aranđelovac)

Pećina Risovača, koja je otvorena u dužini od 150 metara, uređena je kao svojevrsni podzemni muzej paleolita. U njoj se mogu videti figure porodice okupljene oko vatre, muškarca koji se vraća iz lova, žene s naramkom drva... U pećini su pronađene i kosti životinja iz ledenog doba, kao i mnogobrojne alatke od kamena i kostiju. Pećina je otvorena od 9.00 do 17.00, a cena ulaznice je 100 dinara.

2. STOPIĆA PEĆINA (Užice)

Ovo je rečna pećina, pošto kroz nju protiče Trnavski potok. Ulaz u pećinu, visok 40 a širok 18 metara, nalazi se na 711 metara nadmorske visine. Sastoji se od pet celina: Svetla dvorana, Tamna dvorana, Velika sala sa kadama, Kanal sa kadama i Rečni kanal. Turistički deo pećine nije bogat ukrasima, ali ima nekoliko atraktivnih elemenata, poput otvora u tavanici, vodopada Izvor života i, pre svih, niza bigrenih kada, dubokih sedam metara. Otvorena je od 9.30 do 18.00, ulaznica je 100 dinara.

3. POTPEĆKA (Užice)

Jedinstvena je po monumentalnom ulazu u obliku potkovice, visine 50 i širine 12 metara. Dugačka je 555 metara, a staza ima više od 700 stepenika. Pećinu su ”sagradile” vode reka ponornica, beličaste je boje, mozaičke strukture. Bogatstvo pećinskog nakita spada u red veoma retkih u kraškim pećinama. Radno vreme je od 10.00 do 17.00, ulaznica košta 150, a za decu 100 dinara.

4. RESAVSKA (Despotovac)

Otkrivena je 1962. godine, a danas je otvorena za posetioce u dužini od 800 metara. Unutrašnjost obiluje mnogobrojnim dvoranama, kanalima, galerijama, stubovima, stalaktitima, stalagmitima, draperijama i okamenjenim vodopadima. Posetioce kroz pećinu ”vodi” spiralna betonska staza koja prolazi kroz različite dvorane na dva nivoa. Pećina je otvorena od 9.00 do 17.00, ulaznica za decu košta 220, a za odrasle 270 dinara.

5. RAJKOVA PEĆINA (Majdanpek)

Dobila je ime po Rajku Vojvodi, iz 19. veka, koji je pljačkao turske karavane i blago sakrivao u ovoj pećini. Jovan Cvijić je ovu pećinu prvi istraživao još 1894. godine.

NEMAR

U istoČnom delu Srbije, gde su najlepše i najbrojnije pećine, kao da nisu zainteresovani da od njih naprave turističke atrakcije. Teško je doći i do osnovnih podataka o njima, čak ni kada su otvorene za posetioce.

Nije mnogo bolje ni u drugim delovima zemlje, pa tako jedna od najatraktivnijih pećina, Hadži-Prodanova, kod Ivanjice, godinama čeka da dobije osvetljenje.

Izvor: B92

Dodato posle 4 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

Manastir Poganovo privlači turiste

Zavod za zaštitu spomenika Niša pokrenuo je postupak da se čuveni manastir Poganovo, posvećen svetom Jovanu Bogoslovu,proglasi za nepokretno kulturno dobro od izuzetnog značaja.

34jeovd.jpg


Jedan od najznačajnijih srednjovekovnih spomenika kulture Ponišavlja iz 14. veka, desetak kilometara udaljen od autoputa Niš - Sofija, između Odorovačkog i Vlaškog ždrela, građen je u moravskom stilu od lomljenog kamena i krečnjaka.

- Vrednost manastira je izuzetna, pa će novom rekategorizacijom ova dobra imati veći i bolji stepen zaštite - kaže, za ”Novosti”, Mile Veljković, direktor Zavoda za zaštitu spomenika Niša, dodajući da u praksi pomaže da se lakše obezbeđuju sredstva za aktivnosti na samom objektu.

O najranijoj prošlosti manastira koji je posvećen svetom jevanđelisti Jovanu Bogoslovu svedoči zapadna strana hrama, gde su uzidana tri okrugla kamena sa urezanim imenima: Jovan Bogoslov, patron, gospodin Konstantin i gospođa Jelena, najverovatnije ktitori.
Veruje se da je poganovski manastir nastao krajem 14. veka, verovatno 1395. godine, kao zadužbina Konstantina Dejanovića Dragaša i njegove ćerke Jelene Dragaš.

U Turističkoj organizaciji Dimitrovgrad, manastir u Poganovu vide kao svoju razvojnu šansu i značajnu destinaciju, koju prosečno, samo u letnjim mesecima, poseti 4.500 turista, a najviše u organizovanim turama iz Bugarske.

- Manastir je izuzetno značajan za našu turističku ponudu,zajedno sa celim kanjonom reke Jerme koji je vrlo atraktivan - objašnjava, za ”Novosti”, Zoran Dimitrov, direktor Turističke organizacije. - Krajem prošle godine Skupština opštine Dimitrovgrad usvojila je strategiju prema kojoj je Poganovo značajan potencijal. U neposrednoj blizini imamo dve registrovane kuće sa 15 ležajeva, a selo Poganovo u narednih 10 godina vidimo kao centar etnoturizma.

BUGARI OPLJAČKALI

U crkvi Aleksandra Nevskog u Sofiji nalazi se veći deo dragocenosti Poganova koje su bugarski vojnici poharali 1917. godine. Manastirska riznica čuva preostale sasude, knjige i ikone od istorijske i umetničke vrednosti.

Izvor: Vecernje novosti
 
Poslednja izmena:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Hotelski kompleks kod Resavske pećine

Hotelski kompleks kod Resavske pećine

Tanjug, 29.04.2010 09:45:12

DESPOTOVAC - Na prostoru Resavske pećine, za koju stručnjaci Zavoda za zaštitun prirode i speleolozi kažu da je "speleološki biser pod zemljom", opština Despotovac planira izgradnju hotelskog kompleksa koji bi trebao da unapredi turizam u tom kraju, izjavio je danas Tanjugu predsednik opštine Despotovac Mališa Alempijević.
Reč je o kapitalnoj investiciji za opštinu, "jer je turizam glavna privredna grana u budućnosti Despotovca", istakao je Alempijević. Direktor Direkcije za izgradnju Despotovca Darko Petrović je Tanjugu izjavio da je planirano da budući hotel ima tri ili četiri zvezdice, 200 postelja, veliku kongresnu salu, bazen, saune, teretanu i prateće sadržaje.
"To područje je zaštićeno

prirodno dobro, ali smo dobili saglasnost Ministarstva za zaštitu životne sredine i prostorno planiranje, da se može na tom mestu graditi", rekao je Petrović.
Hotelski kompleks treba da bude veličine 6.000 do 7.000 kvadratnih metara i njegova izgradnja stajaće oko pet miliona evra, napomenuo je Petrović.
Iako je za turiste otvorena daleke 1972. godine i godišnje je poseti preko 40.000 (prošle godine 44.000) turista, Rasavska pećina nema ni jedan pristojan ugostiteljski objekat.
"Restoran 'Toplica' nije u funkciji nekoliko godina, a u postojećem ugostiteljskom objektu, koji ima oko 70 kvadrata, može se samo popiti kafa, otići u toalet ili kupiti sladoled", rekao je Petrović.

 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
излетишта спремна за роштиљијаду

Излетишта спремна за роштиљијаду

Дневник 29.04.2010 21:37



Каменички парк ће спремно дочекати излетнике, који планирају у природи да проведу првомајски празник, рекао је за "Дневник" портпарол "Градског зеленила" Иван Ножинић.

У сарадњи са "Чистоћом" постављена су два велика контејнера и стотину мобилних корпи за отпатке. Дежурни радници ова два предузећа сакупљаће смеће. Трава је уредно покошена, па апелују на грађане да чувају зелену оазу, да покупе за собом смеће, да роштиљају само на местима предвиђеним за то и да на крају излета угасе ватру. Обезбеђени су и мобилни тоалети, а што се тиче паркирања, које је дозвољено само до рампе, наплаћиваће се 100 динара. Они који желе да поставе своје тезге на овом излетишту, могу да се јаве на телефон 021/ 4881 – 634, а контакт особа је Зорица Плавшић. Такса за заузеће зелене површине моћи ће да се плати и на лицу места, а тезге ће бити постављене у близини дворца. Занимација за најмлађе свакако ће бити монтиран Луна парк.
Традиционални првомајски уранци биће организовани и на Рибарском острву и на Фрушкој гори. Према речима руководиоца службе надзора Националног парка "Фрушка гора" Милана Радојчића плаћаће се накнада 20 динара за квадратни метар шатора и 100 динара за паркинг и ложење ватре, по возилу. У сарадњи са "Чистоћом" из Новог Сада, Ирига и Беочина обезбеђено је око 80 контејнера.
- Трава је покошена, а на видним местима су постављена обавештења о локацијама предвиђеним за ложење ватре – рекао је Радојчић и апеловао на посетиоце да се придржавају прописаних правила. Због великог броја грађана који се очекују да ће боравити на Фрушкој гори, а предвиђа се 300 хиљада, Радојчић упозорава родитеље да чувају своју децу, како се не би изгубила, као што се дешавало претходних година. Полиција ће бити задужена за контролисање саобраћаја.

 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Otkriven austrijski arsenal podno Kalemegdana

Otkriven austrijski arsenal podno Kalemegdana

Tanjug | 29. 04. 2010. - 16:07h | Foto: Z. Raš |

Ispred Kule Nebojše na Kalemegdanu otkriveni su ostaci velikog austrijskog arsenala, podignutog oko 1725. godine u kome je za vreme Prvog srpskog ustanka radila Karađorđeva topolivnica. Ministar kulture Nebojša Bradić, koji je obišao nalazište, istakao je da je to značajan signal koliki potencijal ima Beogradska tvrđava .

vrbqc1.jpg


Veličina Arsenala je 92 x 70 metara


Sa najnovijim arhološkim otkrićem podno Kalemgdana Bradića je upoznao predsednik republičke Komisije za spomenike od izuzetnog značaja i srpske spomenike u inostranstvu, naučni savetnik u Arheološkom institutu, Marko Popović koji je rekao da se, na sreću, pokazala netačnom tvrdnjada su svi zidovi arsenala povađeni krajem 19. veka i da od njega nije ostalo ništa.

On je dodao da je našoj arheološkoj struci bilo poznato gde se nalazi Arsenal, koji je upravo pronađen tokom radova na uređenju prostora oko Kule Nebojša, ali da nije bilo poznato koliko je očuvan.

"Ostalo je dosta očuvanih zidova koji nude mogućnost prezentacije bar jednog dela tog ovbjekta", ocenio je naš poznati arheolog i dodao da će tek sutra početi pravi arheološki radovi i biti iskopana livačka peć, a njena konstrukcija biti potpuno vidljiva.

On je dodao da se ispod Donjogradskog bulevara, kojim tutnje kamioni, protežu ostaci zidova Arsenala i najveći deo livnice, izražavajući nadu da će makar neka buduća generacija, koja bude doživela izmeštanje saobraćajnice, moći da otkrije ceo Arsenal veličine 92 metra puta 70 metara, u okviru koga je bilo i centralno dvorište.

Pokretni predmeti do sada nisu pronađeni. Za sada su otkriveni zidovi i uklonjen šut, a tek predstoji "silazak" u slojeve gde se nalazi i livačka peć, što znači da će se kopati još metar u dubinu, gde bi eventualno moglo da bude arheoloških nalaza.

Sada smo na nivou poda, a peć je bila ukopana ispod njegovog nivoa. Peć će biti otkrivena, snimljena i zatrpana, a zidovi će biti konzervirani, nadzidani iznad ravni Donjogradskog bulevara i biće vidljivi oko dva metra, precizirao je Popović.

Ministar kulture je posle obilaska Kule Nebojša, koja se rekosntruiše zahvaljujući grčkoj donaciji i sredstvima Grada, rekao da je veliko zadovoljstvo videti da se poslovi završavaju na najbolji način i pre roka.

Ne samo što se zaključuje građevinski deo, već on omogućuje nove, dalje korake, dodao je Bradić, napomenuvši da je revitalizavcija Kule Nebojša koja je naredni potez cilj kojim se bave i naši i grčki stručnjaci, i potvrda da imamo izuzetne kapacitete sa kojima planirano možemo da završimo.

On je ocenio da će najvažnija biti prezentacija kulturne istorije, nasleđa koje povezuje i Grčku i Srbiju, ali i kutlurne istoriju Srbije koja je izuzetno bogata.

"Novo otkriće Arsenala značajan je signal koliki potencijal ima Beogradska tvrđava, kako on treba da bude upotrebljavan u buduće, koliko će to biti podsticaj za kulturni turizam i koliko će promeniti naša znanja o sopstvenoj istoriji koja se dešavala i stvaralk na ovim prostorima", rekao je Bradić.

Po njegovom mišljenju, rekonstrukcija Kule Nebojša, u kojoj je Riga od Fere (1757 -1798), grčki revolucionar , pesnik, nacionalni heroj, prva žrtva ustanka protiv Otomanskog carstva, bio zatočen i pogubljen, jedan je od uzoritih modela kako se može sve zajedno završiti na dobar način.

Bradić je izrazio očekivanje da do kraja leta grčka strana kompletira postavku Memorijala Rige od Fere i da tada revitalizovana Kula Nebojša bude predstavljena javnosti.

Snimak Arsenala čuva se u Beču
Marko Popović je napomenuo da je njegova rekonstrukcija moguća s obzirom na to da se u Ratnom arhivu u Beču čuvaju planovi iz 18. veka među kojima je i tehnički snimak Arsenala.



Izvor: Blic online
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Sve bolja kapljica na Festivalu rakije

ZLATIBOR 03. 05. 2010
PRESS

Sve bolja kapljica na Festivalu rakije


Na Trećem festivalu rakije u podnožju Zlatibora u selu Šljivovica, za najboljeg proizvođača juče je proglašen Rade Tomonjić, građevinski inženjer iz Šljivovice. Stručni žiri je ocenio da su rakije iz godine u godinu sve bolje

1405.jpg


Nazdravljalo se u dobrom raspoloženju...
Festival rakije u Šljivovici


U školskom dvorištu u Šljivovici juče su odjekivale trube, nadmetali se zdravičari, drvoseče, domaćice u pravljenju pite savijače, mlade čobanice, izvorne pevačke grupe. Više stotina gostiju na ulazu je dočekivao sa čuturom Dragan Urošević Đađa iz Šljivovice.

1406.jpg


Ispekao najbolju rakiju...
Pobednik Rade Tomunjić


Rakija je guja ljuta...
- Da bi rakija bila slađa, brine se zdravičar Đađa. Bez jedne mogu, sa jednom ne mogu. Ili mi uz jednu daj još koju, ili mi nemoj davati - nazdravljao je Đađa, i nastavio:
- Rakija je guja ljuta, jača je kada steže no kad pušta. Od nejaka napravi junaka, a junaka u budalu. Ona je kao žena, što je više koristiš sve više traži. Znači, treba je kao mlađu maziti i paziti da bi od nje im'o koristi. Bolja je od Boga, uzme vam pamet, pa je posle vrati. Rakija naša ima tri prepoznatljive osobine: prvo - hoće, kad se pijucne, u švaleraj, drugo - oće u kavgu, treće - hoće u veselje.
Manifestaciju je otvorio predsednik opštine Milan Stamatović paljenjem kazana za pečenje rakije. A onda su krenuli trubački orkestri, zaigralo se kolo. Na drugom kraju školskog dvorišta vo na ražnju.
- Bio je težak pet i po tovara. Za sat vremena smo ga sredili i stavili na šipku. Pečemo ga od sinoć od 22 sata. Prošle godine je brzo pojeden - kaže Dobrosav Nikolić, majstor koji je sekao i služio posetioce Festivala.
Proizvođač najbolje rakije Rade Tomonjić veruje da su samo nijanse odlučivale o pobedniku.
- Rakiju proizvodim po tradicionalnim receptima uz primenu uputstava stručnjaka. Imam 220 zasada kruške viljamovke i oko 300 šljiva. Samostalno proizvodim rakiju 12 godina - kazao je Rade, i dodao da mu u proizvodnji savetima pomaže ćerka koja studira na Poljoprivrednom fakultetu.

Biće zaštićena

Kostadin Mihailović, predsednik žirija, kaže da je za takmičenje 70 proizvođača prijavilo svoje rakije, od čega su dve trećine bile šljivovice.
- Niko nije diskvalifikovan, što govori da su proizvođači poboljšali kvalitet rakije verovatno uz sugestije koje smo davali prethodne dve godine - rekao je Mihailović, i dodao:

Zdravičarski rekord uz - vodu
Među zdravičarima najbolji je bio penzioner Mladomir Protić iz Milića sela.
- Ja sam i svetski prvak u zdravicama. Imam više od stotinu mojih zdravica, a zdravičenjem sam počeo da se bavim pre 15 godina. Jednom sam u Guči na Saboru trube zdravičio šest i po sati bez prestanka, nijednu istu zdravicu nisam ponovio, a samo sam tražio vode da pijem - kaže Protić.

- Evropska unija je prihvatila da zaštiti rakiju šljivovicu kao srpski brend. To znači da niko više u svetu ne može da stavi ime šljivovica bez geografske odredbe, jer imaju češka šljivovica, mađarska... Ovaj deo Balkana ima sve prirodne uslove za gajenje šljive, i mi to treba da iskoristimo. Poljoprivredni proizvođači sada dobijaju ogromnu šansu, ali prvo moraju da se prilagode tržištu i ukusu potrošača. Na zapadu traže da onaj koji pravi rakiju stavi etiketu na kojoj je njegova slika, podatke o voćnjacima i kapacitetima, o tradiciji, jer sa tim podacima daje se sigurnost kvaliteta. Evropa traži proizvode baš iz domaće radinosti, ali da se poštuje kvalitet. Naša rakija je u ravni sa konjakom. Ako se proizvodi rakija za sopstvene potrebe, niko neće tražiti posebne papire i slično, ali ako ide u prodaju, onda je obavezno ispoštovati sve ove uslove - rekao je Mihailović.
Član komisije Nermina Spaho iz komisije Evropske unije za voćne destilate kaže da je o Šljivovici kao selu i rakiji čitala i čula, pa je iskoristila priliku da dođe.
- Neke od rakija koje smo ocenjivali imaju sjajan potencijal. Nažalost, ima rakija koje ne zaslužuju nijednu medalju, pa time ni da se pojave na tržištu. Na sreću, takvih rakija je veoma malo. Potencijal u proizvodnji rakije je ovde veliki, tako da se uz stručne savete mogu praviti veoma kvalitetne rakije i za evropsko tržište - rekla je Spaho.

Z. GLIGORIJEVIĆ





 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Erskom selu u pohode

Erskom selu u pohode

Opštine užičkog kraja, udružene u razvoju seoskog turizma, gostu nude bogat izbor sela i 25 organizovanih izleta

LONAC.jpg


Grnčar Mileta Lazić grnčari u selu Zlakusa Fotodokumentacija TO Užice

Užice – Čari erskog sela, odvajkada lek za umornog i sivilom betona zasićenog čoveka, otvaraju se za turiste. Uredili su mnogi domaćini svoje kuće i okućnice, sagradili vajate, zdanja i bazene, a turističke organizacije opština Zlatiborskog okruga zajedno osmislile novi projekat za sadržajniji seoski odmor.
Nazvale su ga, moderno, „Kreativna mreža za razvoj seoskog turizma“, a u taj poduhvat, od koga mnogo očekuju, uključili ne samo seoske domaćine, već i turističke agencije, prevoznike, hotelijere, kao i Regionalnu razvojnu agenciju „Zlatibor“.
– Stvaramo mrežu sela u opštinama Užice, Čajetina, Prijepolje, Priboj, Nova Varoš i Arilje gde će domaćinstva biti uključena u zajedničku ponudu. Kad gost dođe u ovaj kraj, željan odmora na selu, izabraće gde bi se odmarao, a mi mu sve dalje organizujemo. Od domaćinstva i sadržaja do nekog od 25 celodnevnih izleta. Za sada, u centru ovog projekta su užička sela Zlakusa, Kremna, Mokra Gora, pa Sirogojno, Gostilje, Ljubiš na Zlatiboru, u prijepoljskom kraju Kamena Gora i Sopotnica, u Priboju Banja, sela kod Uvačkog jezera u okolini Nove Varoši, živopisna ariljska sela. Prednost pri uključivanju u poduhvat imaju ona kategorisana seoska domaćinstva koja su, osim smeštaja, spremna da gostu ponude i druge sadržaje. Da turista vidi etnosadržaje ili kako se, recimo, izrađuju suveniri, grnčarija, da prisustvuje berbi malina, branju borovnica, pečenju rakije, seoskim poslovima – objašnjava Miroslav Ivanović, direktor TO Užice, dodajući da je ovo lepa šansa za domaćinstva, pri čemu je važna uloga i Regionalne razvojne agencije koja omogućuje finansijsku podršku za kreiranje ove mreže.

Zlakusa,-etno-domacinstvo-Terzica-avlija,-iz-fotodokumentacije-TO-Uzice.jpg


Etno domaćinstvo Terzića avlija


U Zlakusi, selu grnčara, nude se izleti na osam raznih odredišta. Da tokom jednog boravka ceo kraj upozna. Naravno, pristojan komfor u selu se podrazumeva, pa zato isprva u ponudu uključuju ona bolja, uređenija domaćinstva. A ko od domaćina uđe u mrežu vremenom dobija priliku da mu država pomogne u ulaganju u objekte, u standardizaciju usluga i normativa ishrane, pa da tako stekne stroge evropske sertifikate o tome.

Priča oko izlaska erskih sela na turističko tržište zasnovana je, pre svega, na ovdašnjim lepotama, zdravoj domaćoj hrani i čistim vodama, tradicionalnom gostoprimstvu. Jer, u užičkom kraju gost se dočekuje s posebnom pažnjom. A posluženje: čašica rakije, meze s pršutom, pa i ručak i konak se podrazumevaju.

Branko Pejović


[objavljeno: 01.05.2010.]
Izvor: Politika





 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Razvoj seoskog turizma u ekspanziji

Razvoj seoskog turizma u ekspanziji
rajac.jpg


Snimak sa tradicionalne "Kosidbe na Rajcu" koja privlači sve više turista (foto arhiva Tanjuga)
KOŠTUNIĆI - Razvoj seoskog turizma u Srbiji je u ekspanziji, a njime se sada bavi 981 domaćinstvo u 64 opštine, koja izdaju 5.720 ležajeva, rečeno je u Koštunićima, na Suvoboru, na prezentaciji letnje ponude te vrste turizma.
Turisti su prošle godine u selima ostvarili 250.000 noćenja, od kojih 19,9 odsto inostrani, što pokazuje da izvoz može da se realizuje i na kućnom pragu, ukazala je predsednica Udruženja preduzetnika u seoskom turizmu Slavka Nedeljković.
Ona je konstatovala da su naša sela spremna za doček gostiju u ovoj godini i da mogu da zadovolje tražnju i mladih i starijih turista.
Napominjući da se seoski turizam u Srbiji razvija već 35 godina, ona je istakla da je cilj da postanemo član evropske asocijacije ruralnih zemalja „Eurožit”, kako bi naši domaćini koji imaju viskostandardnu ponudu, mogli da dobiju taj sertifikat.
Takvih kandidata već ima kao što su vila „Albedo” u Varni, etno kompleksi Vrhpolje i Jevtović u Leušićima, a cilj nam je da tako postanemo ravnopravni konkurenti na evropskom tržištu kazala je ona. „Imamo šansu, jer se prema statistici Svetske trgovinske organizacije 800 miliona ljudi kreće prema Evropi u traganju za zelenim prostorima, a Srbija takvu ponudu ima. Istraživanja pokazuju da Evropa želi da se vrati prirodi, a to može na prostoru Srbije, gde zaista imamo izuzetnu ponudu netaknute prirode”, rekla je Nedeljkovićeva.
Naša zemlja može da ostvari profit na resursima i potencijalima seoskog prodručja, koje čini 90 odsto Srbije, a turizam je realna osnova, na kojoj se privređivanjem može dosta doprineti državnoj kasi i ostavriti cilj da se zaposli stanovništvo, zadrže mladi na selu i doprinese revitalizaciji i obnovi naših sela, dodala je ona.
Prema njenim rečima potrebno je organizovati i radionice starih zanata i drugih veština, u kojima mogu da se obučavaju domaćini, ali i turisti. Tako se japanski turisti interesuju da nauče kako se prave kajmak i ajvar, a Osečina je već ponudila i suvenire u vidu kolača od šljiva i pekmeza i slatka bez dodatka šećera.
Direktor Turističke organizacije Ljiga najavio je da će se 27. i 28. maja održati 1. kongres ruralnog turizma u Kragujevcu, u hotelu „Šumarice” na kojem će učestvovati i predstavnici drugih zemalja, što će biti prilika da se razmene iskustva.
Zapadna Srbija se ove godine još bolje pripremila za turističku sezonu, po prvi put je izdala katalog jedinstvene ponude seoskog turizma za ceo region, u kojem su glavne destinacije Ivanjica i Kosjerić.
Direktor Turističke organizacije Zapadne Srbije Miroslav Rađen je rekao da na tom području ima 300 kategorisanih domaćinstava, koji nude 1.800 ležajeva, uglavnom visoke kategorije.

Tanjug-EKOS
[objavljeno: 03/05/2010.]
Izvor: Politika





 
Natrag
Top