Član
- Učlanjen(a)
- 25.12.2012
- Poruka
- 1.901
Poslije opomene da se ne klanjamo zvijeri i ikoni njezinoj, proročanstvo kaze: »Ovdje je trpljenje svetih, koji drže zapovijesti Božje i vjeru Isusovu.« Pošto se oni koji drže Bozje zapovijesti ovdje ističu nasuprot onima koji se klanjaju zvijeri i njenoj ikoni i primaju njen žig, to je jasno da poštovanje Božjeg zakona, s jedne strane, i njegovo prestupanje s druge strane, sačinjavaju razliku izmedju onih koji se klanjaju Bogu i onih koji se klanjaju zvijeri.
Naročito obilježje zvijeri, a time i njene ikone, jeste gaženje Božjih zapovijesti. Danijel kaže o malome rogu, tj. papstvu: »I pomišljat č da promijeni vremena i zakone« (Danijel 7, 25.). Pavao je istu vlast nazvao »čvjekom bezakonja«, koji se uzdiže znad Boga. Jedno proročnstvo dopunjuje drugo. Samo mijenjanjem Božeg zakona se papstvo moglo podič iznad Boga. Tko svjesno drž ovako promijenjen zakon, odaje time najviš cast vlasti koja ga je promijenila. Ovakva poslušost papskim znakovima je znak vjernosti papi, a ne Bogu.
Papstvo je pokušlo da promijeni Boži zakon. Druga zapovijest, koja zabranjuje obožvanje ikona, uklonjena je iz zakona, a čevrta zapovijest je tako promijenjena da nareduje svetkovanje prvoga dana mjesto sedmoga dana u sedmici. A pristalice papstva tvrde da je druga zapovijest zato uklonjena šo je, po njihovom mišjenju, sadržna u prvoj i prema tome suvišn, i da oni daju zakon točno u onom obliku kako je Bog htio da zakon bude shvačen. Ali to ne može biti, ona promijena koju ie prorekao prorok. Ovdje je riječ o namjernoj i dobro
promišljenoj promjeni: »I pomišljat če da promijeni vremena i zakone.« Promjena izvršena u četvrtoj zapovijesti točno ispunjava proročanstvo. Crkva tvrdi da samo ona ima vlast da učini tu promjenu. Time se papska vlast otvoreno uzdigla iznad Boga.
Dok se poštovaoci Boga naročito poznaju po svom držanju četvrte zapovijesti - jer je ona znak Božje stvaralačke moći i svjedok da samo On kao Stvoritelj ima pravo na poštovanje od strane ljudi - pristalice zvijeri če se poznavati po svom nastojanju da obore dan sječanja na Stvoritelja, da bi uzdigli ustanovu Rima. U korist nedjelje je papstvo najprije istupilo sa svojim drskim zahtjevima, i prvi put pozvalo državu u pomoć kad je htjelo da prisili narod na svetkovanje nedjelje kao »dana Gospodnjeg«. Ali Biblija upučuje na sedmi dan kao na dan Gospodnji, a ne na prvi. Krist je rekao: »Dakle je gospodar Sin čovjećji i od subote.« Četvrta zapovijest veli: »A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvcjemu.« Preko proroka Izaije sam Gospod naziva ovaj dan: »Moj sveti dan.« (Marko, 2, 28; 2. Mojsijeva 20, 10; Izaija 58, 13.)
Tako često isticano tvrđenje da je Krist promijenio subotu opovrgnuto je njegovim vlastitim rijećima. U svcjoj propovijedi na gori On veli: »Ne mislite da
sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke, nisam došao da pokvarim, nego da ispunim. Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neče nestati ni najmanjeg slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši. Ako tko pokvari jednu od ovih najmanjih zapovijesti i nauči tako ljude, najmanji nazvat če se u carstvu nebeskome; a tko izvrsi i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskome.« Matej 5, 17-19,
Nepobitna je činjenica koju općenito priznaju svi protestanti da Sveto pismo ne odobrava promjenu subote. To se jasno vidi iz najpoznatijih spisa protestanata. Jedno od ovih djela priznaje da »Novi zavjet šuti sto se tiće izričite zapovijesti da se svetkuje nedjelja ili u pogledu propisa za njeno svetkovanje.Jedan drugi veli: »Sve do Kristove smrti nije učinjena nikakva promjena u pogledu dana«, i, »prema postojećim izvještajima, apostoli nisu dali nikakvu zapovijest za napuštanje subote kao sedmoga dana i za svetkovanje prvoga dana u nedjelji kao sedmoga.«
Rimokatolici priznaju da je promjenu subote izvršila njihova crkva i izjavljuju da protestanti svetkovanjem nedjelje priznaju njihovu vlast. U knjizi »Katolički katekizam krsćanske vjere«, na pitanje: Koji dan treba da se svetkuje po četvrtoj zapovijesti? nalazi odgovor: »Za vrijeme staroga zakona, subota je bila posvećeni dan; ali je crkva, poucena od Isusa Krista i pod vodstvom Svetoga Duha, zamijenila subotu- nedjeljom, tako da mi sada svetkujemo prvi a ne sedmi dan. To znači da je nedjelja sada dan Gospodnji.«
Kao znak papskog autoriteta katolički pisci navode upravo »ovu promjenu subote u nedjelju, koju odobravaju i protestanti... jer svetkovanjem nedjelje oni priznaju vlast crkve da određuje praznike i da je prestupanje tih praznika grijeh. Prema tome šta je drugo promjena subote nego žig ili znak moći rimske crkve-žig zvijerin ?
Rimska crkva nije se odrekla svoga zahtjeva za prevlašču i kada svijet i protestantske crkve prihvate njenu nedjelju za subotu, a odbace biblijsku subotu, onda oni, u stvari, priznaju njenu vlast. Oni se mogu pozivati na autoritet otaca i predanja za ovu promjenu, ali čineći to, poriču upravo ono načelo koje ih odvaja od Rima - da je »BibIija, i samo Biblija, vjera protestanata.« Svaki pristalica Rima može vidjeti da protestanti varaju sami sebe i da namjemo zatvaraju, u ovom slučaju, oči pred činjenicama. Kao pokret u korist svetkovanju nedjelje nailazi na odobravanje, pristalice Rima se raduju znajuči da ce vremenom cio protestantski svijet doci pod zastavu Rima.
Pristalice Rima izjavljuju da je »svetkovanje nedjelje od strane protestanata poštovanje autoriteta katoličke crkve, ma i protiv njihove vlastite vo]je.« Primoravanje od strane protestantskih crkava da se svetkuje nedjelja znači prisiljavanje na poštovanje papstva - zvijeri. Oni kcji razumiju zahtjeve četvrte zapovijesti, pa ipak radije svetkuju lažnu subotu mjesto prave subote, klanjaju se time onoj vlasti koja je naredila tu promjenu. Ali upravo time što crkve pomoću svjetovne vlasti hoće da primoraju Ijude na vršenje vjerskih dužnosti, one same čine ikonu zvijeri; prema tome, primoravanje na svetkovanje nedjelje je primoravanje na postovanje zvijeri i njene ikone.Ali krsćani prošlih vjekova su svetkovali nedjelju misleć da svetkuju biblijsku subotu. Ima još i danas pravih kršćana u raznim kršćanskim crkvama, pa i u rimokatolićkoj, koji iskreno vjeruju da je nedjelja od Boga određena subota. Bog prima njihovu iskrenu namjeru i njihovo poštenje. Ali kada svetkovanje nedjelje bude zakonom nametnuto i svijet bude potpuno upučen i prosvijetljen u pogledu duznosti prema pravoj suboti, onda če svi koji budu prekršili Božju zapovijest, da bi poslušali naredbu koja se ne temelji na večem autoritetu nego što je Rim, time dati veče poštovanje papstvu nego Bogu. Oni
poštuju Rim i vlast koja naređuje da se drži ustanova koju je uveo Rim. Oni se klanjaju zvijeri i njenoj ikoni. Kada ljudi odbace ustanovu o kojoj je Bog rekao da je znak njegove moći, a mjesto nje poštuju onu koju je Rim izabrao da bude znak njegove vrhovne vlasti, oni će time primiti znak vjernosti Rimu - »žig zvijerin«. Tek onda kada sve to bude jasno Ijudima, i oni se nađu u položaju da biraju izmedu Božjih i ljudskih zapovijesti, tada će oni koji budu ostali u svome prijestupu primiti »žig zvijerin.«
Najstrašnija prijetnja koja je ikada upućena smrtnome čovjeku, nalazi se u trećoj anđeoskoj vijesti. Mora da je to strašan grijeh zbog koga se izliva na glave krivaca Božji gnjev nepomijšsan sa milošću. Ljudi ne smiju ostati u tami u pogledu ovog vrlo važnog predmeta. Opomena protiv ovog grijeha treba da se objavi svijetu još prije dolaska Božjih sudova da bi svi mogli znati zašto oni treba da dođu, i da bi im se pružila prilika da ih izbjegnu. Proročanstvo kaže da prvi anđeo objavljuje svoju vijest »svakome plemenu i jeziku i koljenu i narodu.« Opomena trećeg anđela, koja sadrži dio iste trostruke vijesti, mora da se također objavi cijelome svijetu. Prema proročanstvu, ova će opomena biti objavljena »glasom velikim« od strane jednog anđela koji leti posred neba, i koji će privuci na kraju borbe cijelo krsćanstvo će biti podijeljeno na dva velika dijela -na one koji drže Božje zapovijesti i vjeru Isusovu, i na one koji se klanjaju zvijeri i njenoj ikoni i primaju njen žig. Mada će crkva i država sjediniti svcju moć da primoravaju »male i velike, bogate i siromašne, slobodnjake i robove«, da prime žig zvijerin« (Otkrivenje 13, 16), ipak, Božji narod ga neće primiti. Prorok je već na Patmosu vidio »one koji pobijediše zvijer i ikonu njezinu, i žig njezin, i broj imena njezina, gdje stoje na moru staklenome i imaju gusle Božje; i pjevahu pjesmu Mcjsija sluge Božjega, i pjesmu Jagnjetovu.« (Otkrivenje 15, 2. 3.)
Naročito obilježje zvijeri, a time i njene ikone, jeste gaženje Božjih zapovijesti. Danijel kaže o malome rogu, tj. papstvu: »I pomišljat č da promijeni vremena i zakone« (Danijel 7, 25.). Pavao je istu vlast nazvao »čvjekom bezakonja«, koji se uzdiže znad Boga. Jedno proročnstvo dopunjuje drugo. Samo mijenjanjem Božeg zakona se papstvo moglo podič iznad Boga. Tko svjesno drž ovako promijenjen zakon, odaje time najviš cast vlasti koja ga je promijenila. Ovakva poslušost papskim znakovima je znak vjernosti papi, a ne Bogu.
Papstvo je pokušlo da promijeni Boži zakon. Druga zapovijest, koja zabranjuje obožvanje ikona, uklonjena je iz zakona, a čevrta zapovijest je tako promijenjena da nareduje svetkovanje prvoga dana mjesto sedmoga dana u sedmici. A pristalice papstva tvrde da je druga zapovijest zato uklonjena šo je, po njihovom mišjenju, sadržna u prvoj i prema tome suvišn, i da oni daju zakon točno u onom obliku kako je Bog htio da zakon bude shvačen. Ali to ne može biti, ona promijena koju ie prorekao prorok. Ovdje je riječ o namjernoj i dobro
promišljenoj promjeni: »I pomišljat če da promijeni vremena i zakone.« Promjena izvršena u četvrtoj zapovijesti točno ispunjava proročanstvo. Crkva tvrdi da samo ona ima vlast da učini tu promjenu. Time se papska vlast otvoreno uzdigla iznad Boga.
Dok se poštovaoci Boga naročito poznaju po svom držanju četvrte zapovijesti - jer je ona znak Božje stvaralačke moći i svjedok da samo On kao Stvoritelj ima pravo na poštovanje od strane ljudi - pristalice zvijeri če se poznavati po svom nastojanju da obore dan sječanja na Stvoritelja, da bi uzdigli ustanovu Rima. U korist nedjelje je papstvo najprije istupilo sa svojim drskim zahtjevima, i prvi put pozvalo državu u pomoć kad je htjelo da prisili narod na svetkovanje nedjelje kao »dana Gospodnjeg«. Ali Biblija upučuje na sedmi dan kao na dan Gospodnji, a ne na prvi. Krist je rekao: »Dakle je gospodar Sin čovjećji i od subote.« Četvrta zapovijest veli: »A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvcjemu.« Preko proroka Izaije sam Gospod naziva ovaj dan: »Moj sveti dan.« (Marko, 2, 28; 2. Mojsijeva 20, 10; Izaija 58, 13.)
Tako često isticano tvrđenje da je Krist promijenio subotu opovrgnuto je njegovim vlastitim rijećima. U svcjoj propovijedi na gori On veli: »Ne mislite da
sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke, nisam došao da pokvarim, nego da ispunim. Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neče nestati ni najmanjeg slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši. Ako tko pokvari jednu od ovih najmanjih zapovijesti i nauči tako ljude, najmanji nazvat če se u carstvu nebeskome; a tko izvrsi i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskome.« Matej 5, 17-19,
Nepobitna je činjenica koju općenito priznaju svi protestanti da Sveto pismo ne odobrava promjenu subote. To se jasno vidi iz najpoznatijih spisa protestanata. Jedno od ovih djela priznaje da »Novi zavjet šuti sto se tiće izričite zapovijesti da se svetkuje nedjelja ili u pogledu propisa za njeno svetkovanje.Jedan drugi veli: »Sve do Kristove smrti nije učinjena nikakva promjena u pogledu dana«, i, »prema postojećim izvještajima, apostoli nisu dali nikakvu zapovijest za napuštanje subote kao sedmoga dana i za svetkovanje prvoga dana u nedjelji kao sedmoga.«
Rimokatolici priznaju da je promjenu subote izvršila njihova crkva i izjavljuju da protestanti svetkovanjem nedjelje priznaju njihovu vlast. U knjizi »Katolički katekizam krsćanske vjere«, na pitanje: Koji dan treba da se svetkuje po četvrtoj zapovijesti? nalazi odgovor: »Za vrijeme staroga zakona, subota je bila posvećeni dan; ali je crkva, poucena od Isusa Krista i pod vodstvom Svetoga Duha, zamijenila subotu- nedjeljom, tako da mi sada svetkujemo prvi a ne sedmi dan. To znači da je nedjelja sada dan Gospodnji.«
Kao znak papskog autoriteta katolički pisci navode upravo »ovu promjenu subote u nedjelju, koju odobravaju i protestanti... jer svetkovanjem nedjelje oni priznaju vlast crkve da određuje praznike i da je prestupanje tih praznika grijeh. Prema tome šta je drugo promjena subote nego žig ili znak moći rimske crkve-žig zvijerin ?
Rimska crkva nije se odrekla svoga zahtjeva za prevlašču i kada svijet i protestantske crkve prihvate njenu nedjelju za subotu, a odbace biblijsku subotu, onda oni, u stvari, priznaju njenu vlast. Oni se mogu pozivati na autoritet otaca i predanja za ovu promjenu, ali čineći to, poriču upravo ono načelo koje ih odvaja od Rima - da je »BibIija, i samo Biblija, vjera protestanata.« Svaki pristalica Rima može vidjeti da protestanti varaju sami sebe i da namjemo zatvaraju, u ovom slučaju, oči pred činjenicama. Kao pokret u korist svetkovanju nedjelje nailazi na odobravanje, pristalice Rima se raduju znajuči da ce vremenom cio protestantski svijet doci pod zastavu Rima.
Pristalice Rima izjavljuju da je »svetkovanje nedjelje od strane protestanata poštovanje autoriteta katoličke crkve, ma i protiv njihove vlastite vo]je.« Primoravanje od strane protestantskih crkava da se svetkuje nedjelja znači prisiljavanje na poštovanje papstva - zvijeri. Oni kcji razumiju zahtjeve četvrte zapovijesti, pa ipak radije svetkuju lažnu subotu mjesto prave subote, klanjaju se time onoj vlasti koja je naredila tu promjenu. Ali upravo time što crkve pomoću svjetovne vlasti hoće da primoraju Ijude na vršenje vjerskih dužnosti, one same čine ikonu zvijeri; prema tome, primoravanje na svetkovanje nedjelje je primoravanje na postovanje zvijeri i njene ikone.Ali krsćani prošlih vjekova su svetkovali nedjelju misleć da svetkuju biblijsku subotu. Ima još i danas pravih kršćana u raznim kršćanskim crkvama, pa i u rimokatolićkoj, koji iskreno vjeruju da je nedjelja od Boga određena subota. Bog prima njihovu iskrenu namjeru i njihovo poštenje. Ali kada svetkovanje nedjelje bude zakonom nametnuto i svijet bude potpuno upučen i prosvijetljen u pogledu duznosti prema pravoj suboti, onda če svi koji budu prekršili Božju zapovijest, da bi poslušali naredbu koja se ne temelji na večem autoritetu nego što je Rim, time dati veče poštovanje papstvu nego Bogu. Oni
poštuju Rim i vlast koja naređuje da se drži ustanova koju je uveo Rim. Oni se klanjaju zvijeri i njenoj ikoni. Kada ljudi odbace ustanovu o kojoj je Bog rekao da je znak njegove moći, a mjesto nje poštuju onu koju je Rim izabrao da bude znak njegove vrhovne vlasti, oni će time primiti znak vjernosti Rimu - »žig zvijerin«. Tek onda kada sve to bude jasno Ijudima, i oni se nađu u položaju da biraju izmedu Božjih i ljudskih zapovijesti, tada će oni koji budu ostali u svome prijestupu primiti »žig zvijerin.«
Najstrašnija prijetnja koja je ikada upućena smrtnome čovjeku, nalazi se u trećoj anđeoskoj vijesti. Mora da je to strašan grijeh zbog koga se izliva na glave krivaca Božji gnjev nepomijšsan sa milošću. Ljudi ne smiju ostati u tami u pogledu ovog vrlo važnog predmeta. Opomena protiv ovog grijeha treba da se objavi svijetu još prije dolaska Božjih sudova da bi svi mogli znati zašto oni treba da dođu, i da bi im se pružila prilika da ih izbjegnu. Proročanstvo kaže da prvi anđeo objavljuje svoju vijest »svakome plemenu i jeziku i koljenu i narodu.« Opomena trećeg anđela, koja sadrži dio iste trostruke vijesti, mora da se također objavi cijelome svijetu. Prema proročanstvu, ova će opomena biti objavljena »glasom velikim« od strane jednog anđela koji leti posred neba, i koji će privuci na kraju borbe cijelo krsćanstvo će biti podijeljeno na dva velika dijela -na one koji drže Božje zapovijesti i vjeru Isusovu, i na one koji se klanjaju zvijeri i njenoj ikoni i primaju njen žig. Mada će crkva i država sjediniti svcju moć da primoravaju »male i velike, bogate i siromašne, slobodnjake i robove«, da prime žig zvijerin« (Otkrivenje 13, 16), ipak, Božji narod ga neće primiti. Prorok je već na Patmosu vidio »one koji pobijediše zvijer i ikonu njezinu, i žig njezin, i broj imena njezina, gdje stoje na moru staklenome i imaju gusle Božje; i pjevahu pjesmu Mcjsija sluge Božjega, i pjesmu Jagnjetovu.« (Otkrivenje 15, 2. 3.)
