Brate ortodoxi nemaju nista s rimokatolicima! oni su upravo ta jeres od koje ste se svi vi ispilili.
Nije pravoslavna crkva izasla iz vere,a rimokatolicka a potom dalje se napilise.
Dali znas koliko je pravoslavni narod propatio od tih rimokatolika,jeresi?lepo rekose dok vam je sveti sava necete vi u evropu.
Pravo-slavlje mora da se unisti da bi zver zavladala svetom.A ti joj pomazes u tome.
Ipak je suprotno, Rimokatolicizam i pravoslavlje su dve strane istog novcica, i drugo je proizvod prvog
Prilazem jednu istorijsku analizu, pa prouci je dobro.
ISTORIJSKI KONCEPT HRISCANSKE CRKVE I NJENOG USTROJSTVA.
Gledajuci istorijski razvitak prve Hriscanske crkve, Hristos i apostoli su posle svog zemaljkog zivota, ostavili crkvi Hricansko nasledje zasnovano na istini zapisanoj u svetoj Bozjoj reci Bibliji.
Takodje su upucivali na to, da ce se posle njihovog zemaljskog zivota, u crkvi pojaviti mnogi lazni ucitelji, koji ce u crkvu uneti lazna ucenja i ljudske filozofije:
`Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom;
Jer ja ovo znam da će po odlasku mom ući među vas teški vuci koji neće štedeti stada;
I između vas samih postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom.
( Dela svetih Apostola 20. 28 - 30 ).
A beše i lažnih proroka u narodu, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, koji će uneti jeresi pogibli, i odricaće se Gospodara koji ih iskupi i dovodiće sebi naglu pogibao.
I mnogi će poći za njihovim nečistotama kojima će se huliti na put istine.
I u lakomstvu loviće vas izmišljenim rečima. Njihov sud odavno ne docni, i pogibao njihova ne drema.
( 2 poslanica Petrova 2. 1 - 3 )
Čudim se da se tako odmah odvraćate na drugo jevanđelje od Onog koji vas pozva blagodaću Hristovom,
Koje nije drugo, samo što neki smetaju vas, i hoće da izvrnu jevanđelje Hristovo.
1:8 Ali ako i mi, ili anđeo s neba javi vam jevanđelje drugačije nego što vam javismo, proklet da bude!
Kao što pre rekosmo i sad opet velim: ako vam ko javi jevanđelje drugačije nego što primiste, proklet da bude!
( Galatima poslanica 1. 6 - 9 ).
Hriscanska crkva je sve do druge polovine drugog veka nove ere sacuvala ovu autenticnu cistotu biblijske istine, i prakticnog zivota.
Od druge polovine drugog veka, u crkvi nastaju duboke promene pod uticajem mnogobostva i mnogobozackih filozofofija koje su se polako uvlacile u okrilje mlade novonastale Hriscanske crkve.
Sva ova ucenja poticu iz jednog centra a to je drevni Vavilon, i ova cinjenica daje potpuni istorijski odgovor, kako je doslo do mesanja Hriscanstva sa mnogobozackom filozofijom, i kako su nastali odredjenie sekte, filozofski pravci, i hriscanske organizacije.
Vavilon je bio centar mnogobozacke filozofije staroga sveta.
Dva od najznacajnijih Bozanstava ili kultova Vavilona su bili `Kult sunca, i kult Bogova plodnosti, sa razvijenom obrednom praksom koju su vodili Vavilonski svestenici, takozvani magovi.
Posle pada Vavilona od trane Persijanaca 538 godine p.n.e i njegovim osvajanjem od strane Grcke predvodjene Aleksandrom Makedonskim 331 godine p.n.e, Vavilonski svestenici su pod najezdom osvajaca napustili grad Vavilon,
i tom prilikom sa sobom poneli svoje Bogove, i obredno ritualne elemente, i nastanili se u gradu Pergamu.
Posle smrti Pergamskog cara Atala 133 godine p.n.e, Etruscani su iz Lidije (podrucja Pergama), dosli u Italiju, i sa sobom doneli Vavilonsku religiju sa svim njenim ucenjima i obredima.
Oni su uspostavili pontifeksa koji je bio glava svestenstva, kasnije su Rimljani usvojili oog pontifeksa kao svog gradskog upravitelja, Julije Cezar je bio uzdignut do vrhovnog pontifeksa Vavilonskog reda, tako je postao naslednik prava i titule Atala, Pergamskog pontifeksa koji je dao Rimu nasledje Vavilonskog svestenstva
Tako je prvi Rimski imperator postao glava Vavilonskog svestenstva, a Rim je postao naslednik Vavilona.
Posto je u doba pojave Hriscanstva mnogobozacka Vavilonska filozofija bila u krizi opstanka, napravljen je istorijski kompromis izmedju ove dve filozofije, a kljucni dogadjaj se odigrao 300 godine, kada je Rimski imperator Konstantin Veliki, prihvatio Hriscanstvo kao drzavnu religiju Rimskog carstva, i ako sam nikada nije u sustini postao Hriscanin, vec do kraja zivota slavio svoje omiljeno Bozanstvo `Mitru-Boga sunca.
Tim cinom Konstantin je napravio kompromis izmedju mnogobostva i Hriscanstva, omogucivsi njihovo spajanje, cime su u Hriscansku crkvu tokom vremena uneseni mnogi mnogobozacki obicaji, ucenja, i verovanja, mnogobostvo je u sustini samo promenilo ime, a zadrzalo sva svoja negativna obelezja.
Hricani koji nisu prihvatali ovo mesanje, i promene koje su se desavale unutar crkve, bili su iskljuceni iz zajednice, i sa njima se postupalo krajnje nehumano.
Rimski imperator je nastavio da vrsi ulogu vrhovnog pontifeksa sve do 376 n.e, kada je imperator Gracijan iz Hriscanskih razloga odbio ovu titulu.
Medjutim, Damaskus, biskup crkve u Rimu, bio je izabran za ovu poziciju vrhovnog pontifeksa.
U ono vreme on je vec 12 godina bio biskup, od 366 godine, a na to mesto bio je postavljen uticajen uticajem svestenika svetog Karmela, visoke skole Vavilonske religije koju su osnovali Jezaveljini svestenici (1 knjiga o carevima 18 i 19 poglavlje).
Godine 381 n.e glava Vavilonskog poretka i svestenstva postala je upravitelj Rimske crkve, tako su Vavilon i Rim ujedinjeni u jedinstvo jednog verskog sistema, Rimokatolickoj crkvi, sa Vavilonskom religijom i svestenstvom.
Ubrzo posle toga kada je biskup Damaskus postao vrhovni pontifeks, u crkvi su se poceli pojavljivati Vavilonski rituali, obicaji, i ucenja.
1054 godine dolazi do velike sizme ili Raskola na istocnu i zapadnu crkvu, to jest na Rimokatolicku i Pravoslavnu, koja i ako se odvojila od Rima, ipak je zadrzala Vavilonska ucenja, obrednu praksu, i svestenstvo, po uzoru na Vavilonsku religiju, tako su od jedne, nastale dve vestacki stvorene organizacije, kao proizvod Mnogobozacke Vavilonske religije, Rimokatolicka i Pravoslavna.
538 godine, armije Rimske imperije pod vodstvom cara Justinijana, isterale su Arijanske Ostrogote iz Rima i svu vlast prepustile Rimskom bikupu, nazvan Papa, sa sedistem u Vatrikanu, cime je zvanicno otpoceo mracni srednji vek progonstva Hriscana koji nisu zeleli da prihvate mnogobozacka ucenja Rima i Rimske crkve, i autoritet Rimskog biskupa.
Na istoku je vlast vrsio Patrijarh, nazvan Vaseljenski, sa sedistem u Carigradu.
Razlozi ove istorijske sizme izmedju istocnog i zapadnog dela Hriscanstva su uglavnom bili doktrinalne prirode, i ticali su se Subote dana od odmora, posta u Subotu, od koga izlazi Sveti Duh, od Oca ili od Sina,primat Rimskog pape, i slicno.
U to vreme, Papa Leo 9 je poslao jednu delegaciju svojih legata na celu sa Kardinalom Humbertom, oni su dosli u Konstantinopolj, u pokusaju da razgovaraju sa tadasnjim Patrijarhom Mihajlom Kerularijusom.
Takodje su imali kontakte sa grckim imperatorom, ali razgovori nisu urodili plodom, i jaz izmedju istoka i zapada je bio sve veci.
Jednog dana Kardinal Humbert sa svojim legatima dosao je u crkvu Hagija Sofija u Konstantinopolj, tu su usli vrlo oholo i gordo, i stavili bulu ekskomunikacije za istocni deo Hriscanstva, a onda su otresli prah sa svojih nogu i izasli.
Ljudi koji su bili prisutni u crkvi, su zgazili ovu bulu i pocepali je u param parcad.
Kardinal Humbert je otisao sa svojim legatima u Rim, i posle ovog dogadjaja je nastao ovaj veliki rascep u Hriscanstvu.
Sto se tice Hriscanske crkve, prva Hriscanska crkva u Jerusalimu koju su osnovali Hristos i Apostoli posle Hristovog vaznesenja, je bila Jevrejska crkva.
Ovi prvi Hriscani su u istoriji poznati pod imenom Nazareti, ili Nazareni ( Nazoreji ).
U bibliji u Delima Apostolskim 24 poglavlju, Jevreji su optuzili Apostola Pavla da je kolovodja Nazaretske sekte.
Crkveni istoricar Epifanije ( 315 - 403 n.e ), svedoci da su Nazareni drzali 10 zapovesti, i biblijsku subotu kao dan odmora, da priznaju hrista kao Mesiju i Bozjeg sina, da je Bog stvoritelj, i da su oni direktni potomci Apostola.
Epifanije i crkveni otac Euzebije ( 260 - 334 n.e ), svedoce da je do 135 godine nove ere, postojala jos jedna grupa Hriscana po imenom `Ebioniti.
Crkveni otac Irinej Ebionitre naziva Judeognostickom sektom, i ubraja ih u krivokletstvo, posto su njihova ucenja bila mesavina hriscanskih elemenata i mnogobozackih filozofija.
Ebioniti su u pocetku postovali subotu kao cetvrtu Bozju zapovest dekaloga, ali su pod uticajem mnogobozackih filozofija prihvatili nedelju - Dies Solis, mnogobozacki dan posvecen bogu sunca Mitri.
Ove crkve iz mnogobostva, narocito one iz Aleksandrije i Rima, u drugoj polovini drugog veka, pocinju pod uticajem mnogobozacke filozofije i gnosticizma, da odstupaju od prvobitnih principa Hristove nauke, tako je nastao jaz izmedju ostatka Hriscana Jevrejskog porekla koji su ostali verni Apostolskoj nauci, i ovih hriscana mnogobozackog porekla koji su odstupili od izvesnih tacaka Hristove nauke, i prihvatili mnogobozacke filozofije.
Smatra se da Ebioniti poticu iz grada Efesa, koji je bio centar gnosticizma i gnosticke filozofije.
BIBLIJSKI KONCEPT CRKVE I CRKVENOG UCENJA
Kao sto je navedeno na pocetku ovog izlaganja, Hristos i apostoli su posle svog zemaljkog zivota, ostavili crkvi Hricansko nasledje zasnovano na istini zapisanoj u svetoj Bozjoj reci Bibliji, i upucivali na to, da ce se posle njihovog zemaljskog zivota u crkvi pojaviti lazni ucitelji, koji ce propovedati lazna ucenja koja nisu zasnovana na ovom pisanom Bozjem otkrivenju, vec na ljudskoj mnogobozackoj tradiciji:
`Čudim se da se tako odmah odvraćate na drugo jevanđelje od Onog koji vas pozva blagodaću Hristovom,
Koje nije drugo, samo što neki smetaju vas, i hoće da izvrnu jevanđelje Hristovo.
1:8 Ali ako i mi, ili anđeo s neba javi vam jevanđelje drugačije nego što vam javismo, proklet da bude!
Kao što pre rekosmo i sad opet velim: ako vam ko javi jevanđelje drugačije nego što primiste, proklet da bude!
( Galatima poslanica 1. 6 - 9 ).
`Osveti ih istinom svojom: reč je Tvoja istina. ( Jevandjelje po Jovanu 17. 17 ).
U nastavku su navedena pojedina ucenja i obicaji koji su zastupljeni u Organizacijama tradicionalnog "Hriscanstva" istocnog Pravoslavlja, i zapadnog Rimokatolicizma, kao i biblijska ucenje po ovim navedenim pitanjima.
1. UCENJE TRADICIONALNOG HRISCANSTVA: Mngobozacki ritualni obicaj klanjaja ikonama, slikama, i kipovima.
BIBLIJSKA OSUDA OVOG UCENJA:
DRUGA ZAPOVEST - ` Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje.
Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene; ( 2 knjiga Mojsijeva 20. 4 )
OPOMENA PROTIV SLIKA I KIPOVA - `Nemojte graditi sebi idola ni likova rezanijeh, niti stupova podižite, ni kamena sa slikama mećite u svojoj zemlji da mu se klanjate; jer sam ja Gospod Bog vaš. ( 3 knjiga Mojsijeva 26. 1)
NE GRADITI SLIKU BOGA U LIKU ZENE ILI COVEKA - `Onaj dan kad stajaste pred Gospodom Bogom svojim kod Horiva, kad mi Gospod reče: saberi mi narod da im kažem riječi svoje, kojima će se naučiti da me se boje dok su živi na zemlji, i da uče tome i sinove svoje;
Kad pristupiste i stajaste pod gorom, a gora ognjem goraše do samoga neba i bješe na njoj tama i oblak i mrak;
I progovori Gospod k vama isred ognja; glas od riječi čuste, ali osim glasa lika ne vidjeste;
I objavi vam zavjet svoj, koji vam zapovjedi da držite, deset riječi, koje napisa na dvije ploče kamene.
I meni zapovjedi onda Gospod da vas učim uredbama i zakonima da ih tvorite u zemlji u koju idete da je naslijedite.
Zato čuvajte dobro duše svoje; jer ne vidjeste nikakoga lika u onaj dan kad vam govori Gospod na Horivu isred ognja,
Da se ne biste pokvarili i načinili sebi lik rezan ili kaku god sliku od čovjeka ili od žene,
Sliku od kakoga živinčeta koje je na zemlji, ili sliku od kake ptice krilate koja leti ispod neba;
Sliku od čega što puže po zemlji, ili sliku od kake ribe koja je u vodi pod zemljom;
I da ne bi podigavši oči svoje k nebu i vidjevši sunce i mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku, prevario se i klanjao im se. i služio im; jer ih Gospod Bog tvoj dade svijem narodima pod cijelijem nebom; ( 5 Mojsijeva 4. 10-19 )
PROKLETSTVO GRADITELJIMA SLIKA - `Proklet da je čovjek koji bi načinio lik rezan ili liven, stvar gadnu pred Gospodom, djelo ruku umjetničkih, ako bi i na skrivenu mjestu metnuo. A sav narod odgovarajući neka reče: amin. ( 5 Mojsijeva 27. 15 ).
SLIKE NISU NI NA KAKVU KORIST - `Koji grade rezane likove, svi su ništa, i mile stvari njihove ne pomažu ništa, i one su im svjedoci da ne vide i ne razumiju, da bi se posramili.
Ko gradi boga i lije lik, nije ni na kaku korist.
Gle, svi će se drugovi njegovi posramiti, i umjetnici više od drugih ljudi; neka se skupe svi i stanu, biće ih strah i posramiće se svi.
Kovač kliještima radi na živom ugljevlju, i kuje čekićem, i radi snagom svoje ruke, gladuje, te iznemogne, i ne pije vode, te sustane. I
Drvodjelja rasteže vrvcu i bilježi crvenilom, teše i zaokružuje, i načinja kao lik čovječji, kao lijepa čovjeka, da stoji u kući. I
Siječe sebi kedre, i uzima česvinu i hrast ili što je najčvršće među drvljem šumskim; sadi jasen, i od dažda raste.
I biva čovjeku za oganj, i uzme ga, te se grije; upali ga, te peče hljeb; i još gradi od njega boga i klanja mu se; gradi od njega lik rezan, i pada na koljena pred njim.
Polovinu loži na oganj, uz polovinu jede meso ispekavši pečenje, i biva sit, i grije se i govori: aha, ogrijah se, vidjeh oganj.
A od ostatka gradi boga, rezan lik svoj, pada pred njim na koljena i klanja se, i moli mu se i govori: izbavi me, jer si ti bog moj.
Ne znaju, niti razumiju, jer su im oči zaslijepljene da ne vide, i srca, da ne razumiju.
Niti uzimaju na um, nema znanja ni razuma da bi koji rekao: polovinu ovoga spalih na oganj, i na uglju od njega ispekoh hljeb, ispekoh meso i jedoh; i od ostatka eda li ću načiniti gad, i panju drvenom hoću li se klanjati?
Taki se hrani pepelom, prevareno srce zavodi ga da ne može izbaviti duše svoje, niti reći: nije li laž što mi je u desnici?
( knjiga proroka Isaije 44. 9-20 ).
KOJI GRADE LIKOVE POSRAMICE SE - `Oni će se svi postidjeti i posramiti, otići će sa sramotom svikoliki koji grade likove.
A Izrailja će spasti Gospod spasenjem vječnijem, nećete se postidjeti niti ćete se osramotiti dovijeka. ( knjiga proroka Isaije 45. 16-20 ).
NE IZJEDNACITI BOGA SA SLIKOM - `S kim ćete dakle izjednačiti Boga? i kaku ćete mu priliku naći?
Umjetnik lije lik, i zlatar ga pozlaćuje, i verižice srebrne lije.
A ko je siromah, te nema šta prinijeti, bira drvo koje ne trune, i traži vješta umjetnika da načini rezan lik, koji se ne pomiče.
Ne znate li? ne čujete li? ne kazuje li vam se od iskona? ne razumijete li od temelja zemaljskih?
On sjedi nad krugom zemaljskim, i njezini su mu stanovnici kao skakavci; on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao šator za stan.
On obraća knezove u ništa, sudije zemaljske čini da su kao taština.
Kao da nijesu posađeni ni posijani, i kao da im se stablo nije ukorijenilo u zemlji, čim dune na njih, posahnu, i vihor kao pljevu raznese ih.
S kim ćete me dakle izjednačiti da bih bio kao on? veli sveti.
Podignite gore oči svoje i vidite; ko je to stvorio? ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu, i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje nijedno? ( knjiga proroka Isaije 40. 18-26 ).
BOG NECE DATI SLAVU LIKOVIMA REZANIM - `Ja sam Gospod, to je ime moje, i slave svoje neću dati drugome ni hvale svoje likovima rezanijem. ( knjiga proroka Isaije 42. 8 ).
LIKOVI TASTINA - `Ovako veli Gospod: ne učite se putu kojim idu narodi, i od znaka nebeskih ne plašite se, jer se od njih plaše narodi.
Jer su uredbe u naroda taština, jer sijeku drvo u šumi, djelo ruku umjetničkih sjekirom;
Srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i čekićima utvrđuju ga da se ne pomiče;
Stoje pravo kao palme, ne govore; treba ih nositi, jer ne mogu ići; ne boj ih se, jer ne mogu zla učiniti, a ne mogu ni dobra učiniti.
Niko nije kao ti, Gospode; velik si i veliko je ime tvoje u sili. ( knjiga proroka Jeremije 10. 2-6 ).
LIK NISTA NE POMAZE - `Šta pomaže rezan lik što ga izreza umjetnik njegov? šta liven lik i učitelj laži, te se umjetnik uzda u djelo svoje gradeći nijeme idole?
Teško onome koji govori drvetu: preni se! i nijemu kamenu: probudi se! Hoće li on učiti? Eto, obložen je zlatom i srebrom, a nema duha u njemu.
A Gospod je u svetoj crkvi svojoj; muči pred njim, sva zemljo! ( Avakum 2. 18-20 )
BOG MRZI NA LIKOVE KRAJ OLTARA - `Ne sadi luga ni od kakvijeh drveta kod oltara Gospoda Boga svojega, koji načiniš;
I ne podiži nikakoga lika; na to mrzi Gospod Bog tvoj. ( 5 Mojsijeva 16. 21-22 ).
IDOLI DELO RUKU COVECIJIH - `Ne nama, Gospode, ne nama, nego imenu svojemu daj slavu, po milosti svojoj, po istini svojoj.
Zašto da govore narodi: gdje li je Bog njihov?
Bog je naš na nebesima, tvori sve što hoće.
Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku čovječijih.
Usta imaju, a ne govore; oči imaju, a ne vide;
Uši imaju, a ne čuju; nozdrve imaju, a ne mirišu;
Ruke imaju, a ne hvataju; noge imaju, a ne hode, i ne puštaju glasa iz grla svojega.
Taki su i oni koji ih grade, i svi koji se uzdaju u njih.
Dome Izrailjev, uzdaj se u Gospoda; on im je pomoć i štit. ( psalam 115. 1-9 ).
BOG NIJE IKONA - `A Pavle stavši nasred Areopaga reče: ljudi Atinjani! po svemu vas vidim da ste vrlo pobožni;
Jer prolazeći i motreći vaše svetinje nađoh oltar na kome bješe napisano: Bogu nepoznatome. Kojega dakle ne znajući poštujete onoga vam ja propovijedam.
Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, on budući gospodar neba i zemlje, ne živi u rukotvorenijem crkvama,
Niti prima ugađanja od ruku čovječijeh, kao da bi onome trebalo što koji sam daje svima život i dihanje i sve.
I učinio je da od jedne krvi sav rod čovječij živi po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed određena vremena i međe njihovoga življenja:
Da traže Gospoda, ne bi li ga barem opipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga nas;
Jer kroz njega živimo, i mičemo se, i jesmo; kao što i neki od vašijeh pjevača rekoše: jer smo i rod njegov.
Kad smo dakle rod Božij, ne treba da mislimo da je Božanstvo kao ikone zlatne ili srebrne ili kamene, koje su ljudi majstorski načinili po smišljanju svome. Isa.
Ne gledajući dakle Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju;
Jer je postavio dan u koji će suditi vasionome svijetu po pravdi preko čovjeka koga odredi, i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvijeh. ( dela Apostola 17. 22-31 ).
PROKLETSTVO IDOLOPOKLONICIMA - `Blago onome koji tvori zapovijesti njegove, da im bude vlast na drvo života, i da uđu na vrata u grad.
A napolju su psi i vračari i kurvari i krvnici i idolopoklonici i svaki koji ljubi i čini laž. ( Otkrivenje 22. 14-15 ).
( napomena: Lik rezan-Grcki `Ikonos ).
2. UCENJE TRADICIONALNOG HRISCANSTVA: Sveci covekovi posrednici pred Bogom
BIBLIJSKO UCENJE:
`Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni.
Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj.
Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer ne vjerova u ime jedinorodnoga sina Božijega. ( jevandjelje po jovanu 3. 16-17 ).
Reče mu Toma: Gospode! ne znamo kuda ideš; i kako možemo put znati?
Isus mu reče: ja sam put i istina i život; niko neće doći k ocu do kroza me. ( jevandjelje po Jovanu 14. 5-6 ).
Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus,
Koji sebe dade u otkup za sve, za svjedočanstvo u svoje vrijeme, ( 1 poslanica Timotijeva 2. 5-6 ).
Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija;
Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti.
3. UCENJE TRADICIONALNOH HRISCANSTVA: praznovanje nedelje koja ima mnogobozacko poreklo, naspram jasne Bozje zapovesti koja nalaze postovanje subote Bozjeg dana od odmora.
BIBLIJSKO UCENJE:
CETVRTA ZAPOVEST - `Sjećaj se dana od odmora da ga svetkuješ.
Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje.
A sedmi je dan odmor Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim.
Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga. ( 2 knjiga Mojsijeva 20. 8-11 ).
SUBOTA SIBOL STVARANJA POSVECENA OD SAMOG TVORCA KAO DAN POCIVANJA: `Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova.
I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini;
I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini; 2.Moj. 16, 22. -
To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo, ( 1 knjiga Mojsijeva 2. 1-4 )
SUBOTA ZNAK PRAVOGA BOGA KOJI POSVECUJE SVOJ NAROD - `I reče Gospod Mojsiju govoreći:
A ti kaži sinovima Izrailjevijem i reci: ali subote moj čuvajte, jer je znak između mene i vas od koljena do koljena, da znate da sam ja Gospod koji vas posvećujem...
To je znak između mene i sinova Izrailjevih dovijeka; jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, a u sedmi dan počinu i odmori se.
I izgovorivši ovo Mojsiju na gori Sinajskoj, dade mu dvije ploče svjedočanstva, ploče kamene pisane prstom Božijim.
( 2 knjiga Mojsijeva 31. 12-18 ).
SUBOTA DAN SVETOG SABORA - `Još reče Gospod Mojsiju govoreći:
Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: praznici Gospodnji, koje ćete zvati sveti sabori, ovo su praznici moji:
Šest dana radi, a sedmi dan, koji je subota za počivanje, neka bude sveti sabor, ne radite ni jednoga posla; subota je Gospodnja po svijem stanovima vašim. ( 3 knjiga Mojsijeva 23. 1-3 ).
CETVRTA ZAPOVEST SA OBECANJEM BLAGOSLOVA - `Držite subote moje, i svetinju moju poštujte; ja sam Gospod.
Ako uživite po mojim uredbama, i zapovjesti moje uzdržite i uščinite,
Davaću vam dažd na vrijeme, i zemlja će rađati rod svoj, i drveta će u polju rađati rod svoj;
I vršidba će vam stizati berbu vinogradsku, a berba će vinogradska stizati sijanje, i ješćete hljeb svoj do sitosti, i živjećete bez straha u zemlji svojoj.
Jer ću dati mir zemlji, te ćete spavati a neće biti nikoga da vas plaši; učiniću, te će nestati zle zvijeri iz zemlje, i mač neće prolaziti preko vaše zemlje.
Nego ćete tjerati neprijatelje svoje, i padaće pred vama od mača.
Vas će petorica tjerati stotinu, a vas stotina tjeraće deset tisuća, i padaće neprijatelji vaši pred vama od mača.
I obratiću se k vama, i učiniću vam da rastete, i umnožiću vas, i utvrdiću zavjet svoj s vama.
I ješćete žito staro, od mnogo godina, i izasipaćete staro kad dođe novo.
I namjestiću stan svoj među vama, i duša moja neće mrziti na vas
I hodiću među vama, i biću vam Bog, i vi ćete biti moj narod. ( 3 Mojsijeva 26. 2-12 ).
ZAPOVEST O SUBOTI NAMENJENA SVIM NARODIMA - `Ovako veli Gospod: pazite na sud, i tvorite pravdu, jer će skoro doći spasenje moje, i pravda će se moja objaviti.
Blago čovjeku koji tako čini, i sinu čovječijemu koji se drži toga čuvajući subotu da je ne oskvrni, čuvajući ruku svoju da ne učini zla.
I neka ne govori tuđin koji pristane uz Gospoda: Gospod me je odlučio od svoga naroda; i neka ne govori uškopljenik: gle, ja sam suho drvo.
Jer ovako veli Gospod za uškopljenike: koji drže subote moje i izbiraju što je meni ugodno, i drže zavjet moj,
Njima ću dati u domu svom i među zidovima svojim mjesto i ime bolje nego sinova i kćeri, ime vječno daću svakome od njih, koje se neće zatrti.
A tuđine koji pristanu uz Gospoda da mu služe i da ljube ime Gospodnje, da mu budu sluge, koji god drže subotu da je ne oskvrne i drže zavjet moj,
Njih ću dovesti na svetu goru svoju i razveseliću ih u domu svojem molitvenom; žrtve njihove paljenice i druge žrtve biće ugodne na oltaru mom, jer će se dom moj zvati dom molitve svijem narodima. ( knjiga proroka Isaije 56. 1-7 )
SUBOTA NA NOVOJ ZEMLJI - `Jer kao što će nova nebesa i nova zemlja, što ću ja načiniti, stajati preda mnom, veli Gospod, tako će stajati sjeme vaše i ime vaše.
I od mladine do mladine, i od subote do subote dolaziće svako tijelo da se pokloni preda mnom, veli Gospod.
I izlaziće i gledaće mrtva tjelesa onijeh ljudi koji se odmetnuše od mene; jer crv njihov neće umrijeti i oganj njihov neće se ugasiti, i biće gad svakom tijelu. ( knjiga proroka Isaije 66. 22-24 ).
SUBOTA DAN GOSPODNJI U STAROM ZAVETU - `Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš šta je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, sveti dan Gospodnji slavnim, i budeš ga slavio ne idući svojim putevima i ne čineći šta je tebi drago, ni govoreći reči, Tada ćeš se veseliti u Gospodu, i izvešću te na visine zemaljske, i daću ti da jedeš nasledstvo Jakova oca svog; jer usta Gospodnja rekoše. ( knjiga proroka isaije 58. 13 )
ISUS PO OBICAJU ODLAZI U HRAM U SUBOTU - `I dođe u Nazaret gdje bješe odrastao, i uđe po običaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da čita.
I daše mu knjigu proroka Isaije, i otvorivši knjigu nađe mjesto gdje bješe napisano:
Duh je Gospodnji na meni; zato me pomaza da javim jevanđelje siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da će se otpustiti, i slijepima da će progledati; da otpustim sužnje;
I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.
I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu na nj.
I poče im govoriti: danas se izvrši ovo pismo u ušima vašima. ( Jevandjelje po Luki 4. 16-21 ).
PAVLE PO OBICAJU SVOME UDJE U HRAM U SUBOTU - `Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju dođoše u Solun, gdje bješe zbornica Jevrejska.
I Pavle po običaju svome uđe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma,
Pokazujući i dokazujući im da je trebalo Hristos da postrada i vaskrse iz mrtvijeh, i da ovaj Isus kojega ja, reče, propovijedam vama, jest Hristos. ( dela apostola 17. 1-3 ).
PAVLE PROPOVEDA U HRAMU U SUBOTU, NEZNABOSCI MOLE PAVLA DA IM PROPOVEDA I U DRUGU SUBOTU - `A oni otišavši iz Perge dođoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotni sjedoše.
A po čitanju zakona i proroka poslaše starješine zborničke k njima govoreći: ljudi braćo! ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite.
A Pavle ustavši i mahnuvši rukom reče: ljudi Izrailjci i koji se Boga bojite! čujte....
A kad izlažahu iz zbornice Jevrejske, moljahu neznabošci da im se ove riječi u drugu subotu govore.
A kad se sabor raziđe, pođoše za Pavlom i za Varnavom mnogi od Jevreja i pobožnijeh došljaka; a oni govoreći im svjetovahu ih da ostanu u blagodati Božijoj.
A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju riječi Božije. ( dela apostolska 13. 14-44 ).
PAVLE RADI SEST DANA A SUBOTOM A ODLAZI U HRAM I PROPOVEDA O HRISTU - Potom se odluči Pavle od Atine i dođe u Korint,
I nađe jednoga Jevrejina, po imenu Akilu, rodom iz Ponta, koji bješe skoro došao iz Talijanske sa ženom svojom Priskilom (jer bješe zapovjedio Klaudije da svi Jevreji idu iz Rima), i dođe k njima.
I budući da bješe onoga istog zanata, osta kod njih i rađaše, jer bijahu ćilimarskog zanata.
A prepiraše se u zbornicama svake subote, i nadgovaraše Jevreje i Grke. ( dela apostola 18. 1-4 ).
PAVLE SAVETUJE DA UDJEMO U SUBOTNI ODMOR PO PRIMERU GOSPODA KOJI SE ODMARAO U SEDMI DAN, A NE PO PRIMERU NEPOSLUSNOSTI JEVREJA KOJI SU PREKRSILI ZAPOVEST O SUBOTI - `Da se bojimo dakle da kako dok je još ostavljeno obećanje da se ulazi u pokoj njegov, ne odocni koji od vas.
Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomaže čuvena riječ, jer ne vjerovaše oni koji čuše.
Jer mi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj, kao što reče: zato se zakleh u gnjevu svojemu da neće ući u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od postanja svijeta.
Jer negdje reče za sedmi dan ovako: i počinu Bog u dan sedmi od sviju djela svojijeh.
I na ovom mjestu opet: neće ući u pokoj moj.
Budući pak da neki imaju da uđu u njega, i oni kojima je najprije javljeno ne uđoše za neposlušanje;
Opet odredi jedan dan, danas, govoreći u Davidu po tolikom vremenu, kao što se prije kaza: danas ako glas njegov čujete, ne budite drvenastijeh srca.
Jer da je Isus one doveo u pokoj, ne bi za drugi dan govorio po tom.
Daklem je ostavljeno još počivanje narodu Božijemu.
Jer koji uđe u pokoj njegov, i on počiva od djela svojijeh, kao i Bog od svojijeh.
Jer je živa riječ Božija, i jaka, i oštrija od svakoga mača oštra s obje strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i pomislima srdačnijem.
I nema tvari nepoznate pred njim, nego je sve golo i otkriveno pred očima onoga kojemu govorimo.
Imajući dakle velikoga poglavara svešteničkoga, koji je prošao nebesa, Isusa sina Božijega, da se držimo priznanja.
Jer nemamo poglavara svešteničkoga koji ne može postradati s našijem slabostima, nego koji je u svačemu iskušan, kao i mi osim grijeha.
Da pristupimo dakle slobodno k prijestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoć. ( Jevrejima poslanica 4 poglavlje ).
( Napomena: na ovom mestu u Jevrejima poslanici 4 poglavlju, u originalnom Grckom tekstu umesto reci POCIVANJE, stoji izraz SABATISMOS, koji znaci `Subotni odmor - subotnje pocivanje, i u Biblijskoj terminologiji oznacava svetkovanje Subote ).
SUBOTA- DAN GOSPODNJI I U STAROM I U NOVOM ZAVETU ( prorecena obnova subote ) - `I tvoji će sazidati stare pustoline, i podignućeš temelje koji će stajati od koljena do koljena, i prozvaćeš se: koji sazida razvaline i opravi putove za naselje.
Ako odvratiš nogu svoju od subote da ne činiš što je tebi drago na moj sveti dan, i ako prozoveš subotu milinom, sveti dan Gospodnji slavnijem, i budeš ga slavio ne idući svojim putovima i ne čineći što je tebi drago, ni govoreći riječi,
Tada ćeš se veseliti u Gospodu, i izvešću te na visine zemaljske, i daću ti da jedeš našljedstvo Jakova oca svojega; jer usta Gospodnja rekoše. ( knjiga proroka Isaije 58. 13 )
Bijah u duhu u dan nedjeljni, i čuh za sobom glas veliki kao trube koje govoraše: ja sam alfa i omega, prvi i pošljednji ( Otkrivenje Jovanovo 1. 10 ).
( Napomena: na ovom mestu u Otkrivenju 1. 10 u originalnom Grckom tekstu umesto `DAN NEDELJNI, stoji izraz `DAN GOSPODNJI.
Dan gospodnji i u starom i u novom zavetu pretstavlja Subotu - uporedi knjigu proroka Isaije 58. 13 i Otkrivenje 1. 10
).
4. UCENJE TRADICIONALNOG HRISCANSTVA: Mnogobozacko okultno verovanje u besmrtnost duse, u pakao, i cistiliste ( Mitarstva ) nasprram biblijskog ucenja da se ljudi nakon smrti nalaze u jednom stanju koje biblija naziva snom, i cekaju u svojim grobovima dan vaskrsenja u poslednji dan prilikom Hristovog drugog dolaska.
BIBLIJSKO UCENJE:
`Jer živi znaju da će umreti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio.
I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dela nikada ni u čemu što biva pod suncem.
( knjiga propovednikova 9. 5 - 6 ).
`A čovek umire iznemogao; i kad izdahne čovek, gde je?
Kao kad voda oteče iz jezera i reka opadne i usahne,
Tako čovek kad legne, ne ustaje više; dokle je nebesa neće se probuditi niti će se prenuti oda sna svog.
O da me hoćeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnev Tvoj, i da mi daš rok kad ćeš me se opomenuti!
Kad umre čovek, hoće li oživeti? Sve dane vremena koje mi je određeno čekaću dokle mi dođe promena.
Zazvaćeš, i ja ću Ti se odazvati; delo ruku svojih poželećeš. ( knjiga o Jovu 14. 10 - 15 ).
`I niko se ne pope na nebo osim koji siđe s neba, Sin čovečiji koji je na nebu. ( Jevandjelje po Jovanu 3. 13 ).
`I mnogo onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, jedni na život večni, a drugi na sramotu i prekor večni.
( knjiga proroka Danila 12. 2 ).
`Neću vam pak zatajiti, braćo, za one koji su umrli, da ne žalite kao i ostali koji nemaju nada;
Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s Njim
Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su pomrli.
Jer će sam Gospod sa zapovešću, sa glasom Arhanđelovim, i s trubom Božjom sići s neba; i mrtvi u Hristu vaskrsnuće najpre;
A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Tako utešavajte jedan drugog ovim rečima. ( 1 poslanica Solunjanima 4. 13 - 18 ).
`Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijeg,
I izići će koji su činili dobro u vaskrsenje života, a koji su činili zlo u vaskrsenje suda.
( Jevandjelje po Jovanu 5. 28 - 29 ).
5. - UCENJE TRADICIONALNOG HRISCANSTVA: Stavlja ljudsku tradiciju i predanje iznad autotriteta Bozje reci.
BIBLIJSKO UCENJE:
`A On odgovarajući reče im: Dobro je prorokovao Isaija za vas licemere, kao što je pisano: Ovi ljudi usnama me poštuju, a srce njihovo daleko stoji od mene.
No zaludu me poštuju učeći naukama, zapovestima ljudskim.
Jer ostaviste zapovesti Božje, a držite običaje ljudske,
I reče im: Dobro ukidate zapovest Božju da svoj običaj sačuvate. ( Jevandjelje po Marku 7. 6 - 9 ).
`Braćo! Čuvajte se da vas ko ne zarobi filozofijom i praznom prevarom, po kazivanju čovečijem, po nauci sveta, a ne po Hristu. ( Kolosanima poslanica 2. 8 ).
`Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom;
Jer ja ovo znam da će po odlasku mom ući među vas teški vuci koji neće štedeti stada;
I između vas samih postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom.
( Dela Apostola 20. 28 - 30 ).
OSTALO:
6. - Praktikuje mnogobozacke obicaje ritualnog paljenja sveca posvecenih Bogu sunca.
- uzimanje svete vode posvecene paganskom obicaju ritualnog pranja i verovanja u njena magijska i lekovita svojstva.
- svestenicko ritualno blagosiljanje osenjivanjem rukom u znaku krsta, okultni cin proklinjanja u magiji i satanizmu.
- ritualno prekrstavanje rukom sa tri prsta, okultni magijski Joga znak poznatiji kao MUDRA, simbol astralnih okultnih Bozanstava, pri cemu svaki prst simbolizuje jedno od Bozanstva, Palac - Jupiter, Kaziprst - Merkur, Srednji - Sunce, dodirom odredjenih delova tela sa tri spojena prsta ostvaruje se Bozansko delovanje na coveka, Celo - intelekt, Grudi - srce, emocije, ramena - ruke, aktivni deo coveka.
- Ritualna upotreba obrednih relikvija, posudja, nakita, itd, i verovanje u njihovu magicnu moc, i uticaj koji vrse na coveka, ili onoga ko ih nosi uz ili na sebi, itd...
