Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.303
Zato i jesu ostali na tom nivou, zbog zabluda koje imaju.
Sola Scriptura- da li je dovoljno
- Začetnik teme Jovan Prezviter
- Datum pokretanja
Zato i jesu ostali na tom nivou, zbog zabluda koje imaju.
- Učlanjen(a)
- 11.02.2009
- Poruka
- 8.070
Dabome, ostali smo na tom nivou zbog zabluda koje imamo. Mi smo svo zlo ovog sveta jer smo otpali od pravog učenja. A koje je pravo učenje? Pa kako koje, Kvinta Sola, ili pet samo. To što se po učenjima pojedinih sledbenika Samo Pet (pet stubova islama) izvrće prvo od Pet, pa se tako Bog predstavlja kako se vozika u vatrenim kočijama (da nije parna lokomotiva), što se određuju datumi, i što se Sin Čovečiji, šetka sa prestola do Svetinje nad Svetinjama, to nije bitno. Bitno je da se prati "zakon". Samo, nigde u tom zakonu ne piše da se Bog vozika u vatrenim kočijama, ne piše da je Isus tek 22.10.1844 ušao u Sancta Sanctorum, niti piše još što šta što čini osnovu vere onih koji sebe nazivaju "biblijskim" Hrišćanima. Mojsije u pravoj Bibliji sklanja lice kada Bog prolazi pored njega na Sinaju, Daniel u svojoj viziji tako dragoj Pet Samo, opisuje Boga kao pradavnog Izraela, proroci isto tako ne govore o Bogu kao o Heliosu (jer on je po grčkoj mitologiji vozio vatrene kočije), Ivan - Jovan u Apokalipsi Boga opisuje kao onaj koji sedi na prestolu i koji je kao Jaspis i Sard. Pre toga u Evanđeljima, konkretno kod Ivana stoji da Boga niko nikada video nije do li Jedinorođenac, koji je u krilu Očevu. Isti apostol, evanđelista pominje i to da su od Isusa tražili da im pokaže Oca, na šta im je ovaj rekao da su ON i Otac jedno, da je ON u Ocu i Otac u njemu. To je uz Jakovljev noćni susret, jedini put da je neko od ljudi gledao BOGA licem u LICE. Dakle, prava Biblija tvrdi jedno, a uputstva za tumačenje PISMA koje prema Pet Samo, SAMO SEBE TUMAČI, tvrde da je navodno po DUHU, osnivač jedne od Pet Samo zajednica video Boga u vatrenim kočijama, pre toga na prestolu. Šta je od ta dva istina? Ono opisano u pravoj Bibliji, ili u tumačenjima jedne od Pet Samo zajednica? Ista osoba tvrdi da joj je sve to preneo anđeo. Pitanje je samo kako je taj anđeo izgledao, da nije možda bio oblika krilatog konja sa licem devojke?
- Učlanjen(a)
- 11.02.2009
- Poruka
- 8.070
Stvarno? Ili bi ste voleli zaista? Nisam ja ničiji klon. Pišem ekavicom jer sam rođen u onoj kojoj je Honorius III bulom dao status kraljevine davne 1217 godine gospodnje.
Što se tiče pravoslavaca, koji časte Aleksandra Nevskog, i koje bi ste da prevedete na svoju vodu, tj na Sola Scriptura samo zato što imaju animozitet prema primatu pape, i oni su katolici. deo jedne Crkve. Za razliku od onih koji sebi grade "Crkvu" od ljudskih umotvorina i pobuna. I braniću ih kada god budu napadani da su pagani, da su otpad. Napadajući njih, napadate Crkvu, okrećući PISMO, njeno delo protiv nje. Koju terminologiju koristim, da li pišem ekavicom, ili jekavicom, pišem onako kako mi je volja i kako čitam u crkvi. A to je zapadna varijanta Biblijskih imena. Ako nekome to smeta, i predstavlja zamerku, žao mi je, neka ne čita moje postove, tu je opcija ignore.
Katolik sam, ako to nekome smeta, neka me ignoriše. Uostalom, moderator vam je već napisao da ovo nije tema. Ali vama čini se ne pada na pamet da koristite bilo šta osim spamovanja i niskih udaraca.
Ja nisam Luterov pristalica. Neke njegove stavove ne prihvatam, ali ima mnogo toga sto je dobro i zato sam kopirao ovaj izvetsj.
Kako je Martin Luther promijenio svijet
31. oktobra 1517. Martin Luther je pokrenuo proces reformacije crkve. Proces ne samo da je pokrenuo raskol unutar Rimokatoličke crkve, nego je imao posljedice i po zbivanja u cijelom svijetu.
Monah Martin Luther želio je da progovori o lošim stvarima unutar Katoličke crkve. Međutim, ono što se 31. oktobra 1517. desilo u Wittenbergu, završilo se reformom koja je ostavila bitan pečat na istorijska zbivanja kako u Njemačkoj i Evropi, tako i u cijelom svijetu. Da bi se moglo razumjeti kakav zemljotres je izazvalo 95 teza Martina Luthera, moramo se vratiti u daleku prošlost.
Pokornost Bogu
Kršćanskom vjerom u kasnom Srednjem vijeku dominirao je stav o rimo-katoličkom monopolu na davanje odgovora na sva pitanja koja se tiču vjere. To se odražava i kroz samo ime "katoličko" koje ima korijene u grčkom jeziku i znači "sveobuhvatno". Dogme i propisi određuju život običnih ljudi. Iznad svih bdi Bog koji presuđuje i kažnjava i kome ne promiče ni najmanja greška njegovih vjernika.
Zbivanja i događaji koji se nisu mogli jasno definisati, poput lične nesreće, propalih ljetina, ratova ili kriza - mogli su se objasniti samo na jedan način: riječ je o posljedicama čarobnjaštva, magije, čaranja vještica i ljudi koji su sklopili pakt s đavolom. Lomače za spaljivanje ljudi su bile uobičajena stvar u to doba.
Strah kao motiv
Martin Luther je bio sin vlasnika jednog malog rudnika. Rođen je 1483. u Eislebenu i od malena je važio za nadareno dijete. U proljeće 1501. počeo je studij na univerzitetu u Erfurtu. Četiri godine kasnije stiče titulu Magister Artium i počinje studij prava, također u Erfurtu.
Ipak, desilo se nešto što je promijenilo njegov život. 5. jula 1505. mladi student je zapao u veliku oluju. Šokiran je nakon što ga je udar groma bacio na zemlju. Odmah ga je obuzeo veliki strah od smrti i da će "nepripremljen" stati pred Boga. U velikoj nevolji se sjetio Svete Ane, zaštitnice rudara i uskliknuo: "Sveta Ana, pomozi mi, želim da postanem monah!"
Rodna kuća Martina Luthera u Eislebenu
Bila je to izjava s posljedicama. Dvanaest dana kasnije, mladi Martin Luther je zakucao na kapiju samostana reda augustinaca u Erfurtu i zatražio da ga prime. Strah je, dakle, bilo ono što je pokrenulo Luthera u tom smijeru.
Redovnički život
U redovničkom životu je vidio šansu za ostvarenje savršenosti života koju od vjernika traži Bog. Bila je to i potraga za samilosnim Bogom, drugim riječima strahovao je da će propustiti šansu za vječnim životom, nakon što okonča ovozemaljski.
Od početka je pao u oči zbog rigoroznog pridržavanja pravila redovničkog života. U to su se ubrajale molitve koje su trajale i po šest sati dnevno, strogi post, samokažnjavanje, potpuna ispovijed i odricanje od vlastite volje. Već 20 mjeseci nakon ulaska u samostan proglašen je svećenikom.
Otkup od grijeha
1510. Luther je kao delegat svog svešteneničkog reda poslovno otišao u Rim. Putovanje ga je promijenilo. Crkva je bila u velikim finansijskim problemima zbog gradnje Bazilike Svetog Petra. Da bi ublažila finansijske probleme Kurija u Vatikanu je uvela otkup od grijeha. To je značilo da se za novac ili dobra djela mogao isposlovati oprost od grijeha u prošlosti, ali i onih u budućnosti. Postojale su i tarife koje su zavisile od primanja koja su imali vjernici. Štaviše: navodno su se novcem od vječne vatre u paklu mogli spasiti i preminuli članovi porodice. Mladi sveštenik je u prvi mah, ne razmišljajući kritički, i sam učestvovao u tome. Tek kasnije mu postaju jasne negativne posljedice takve prakse.
Martin Luther kao redovnik
Bezuspješna potraga
Godinu i po dana kasnije, u oktobru 1512., Luther postaje doktor teologije i postaje profesor za tumačenje Biblije na Univerzitetu u Wittenburgu. Već tada je uživao veliki ugled kod kolega i pretpostavljenih.
Međutim, Martin Luther je još uvijek čovjek u potrazi za samilosnim Bogom koji se još uvijek pita: šta treba da učinim kako bi na Strašnom sudu izbjegao vatru pakla?
Ujedno nastavlja proučavati teologiju, mnogo čita Bibliju, prvenstveno poslanice apostola Pavla u Novom zavjetu. Poslanica svetog Pavla ranokršćanskoj zajednici Rima ga je posebno dirnula. Lutherova potraga za samilosnim Biogom koncentriše se sve više na pojmove kao što su "Božija pravda" i "opravdavanja" grešnih ljudi pred pravednim Bogom.
Lutherov preokret
Tako se u njegovoj glavi iskristalisalo sve ono što će kasnije postati sadržajem njegove reformatorske teologije. Luther je shvatio: Bog nije samo pravedan i strog sudija, nego i Otac koji voli ljude koje je stvorio i koji je svog Sina poslao na svijet kako bi pobijedio grijeh - dakle ono što razdvaja Boga i ljude.
Iz toga se zaključuje: onaj ko vjeruje u Boga i njegovog sina Isusa, njemu je već oprošteno. Bog je ljudima već podario oprost. Time je Luther pronašao odgovor na pitanje koje ga je mučilo godinama: "Kako da dobijem milost na dan Strašnog suda?"
Biblija iz 15 .vijeka: Luther je Bibliju preveo na njemački i tako je postala dostupna svim vjernicima
Četiri stuba vjere
Za Martina Luthera kršćanska vjera počiva na četiri stuba.
Prvo: Sveta knjiga. Biblija je jedino mjerilo vjere. Njegovi protivnici su se uglavnom pozivali na ono što su pisale pape ili papski konciliji.
Drugo: Oprost je stvar božije milosti. Kršćani oprost dobijaju ne na osnovu vlastitih zasluga i zarade, nego isključivo od Boga i na osnovu božije milosti. Time se okrenuo protiv crkvene prakse otkupa grijeha.
Treće: Isus Krist. Isusova smrt na križu, simbol koji ukazuje na grijehe svih ljudi, most je koji vodi ka Bogu.
Četvrto: Vjera. Ono što pri tome misli objašnjava ovako: "Sve počiva na vjeri, na tome počiva život kršćana. Kroz vjeru je Isus u nama i sa nama. Kroz vjeru je njegov oprost ujedno i naš, a sve ono što je njegovo, pa i on sam, postaje naše."
Revolucionarno učenje
Luther je odnos čovjeka i Boga podigao na novi stepen. Čovjek se sada može direktno obratiti svom Stvoritelju, za to mu ne trebaju ni crkva, ni sveštenici, ni sveci kao posrednici. On je na taj način slobodan od bilo kakvih odluka koje mu nameće Crkva.
Takvim učenjem je srušena pozicija moći koju je imala crkvena hijerarhija. Time je za Luthera pogrešno i tumačenje da je papa autoritet koji stoji iznad Biblije. Lutherova saznanja su revolucionarna, ona ruše sva moralna načela cijelog Srednjeg vijeka. Pri tome ovaj sveštenik ne misli da je stvorio nešto novo, nego da je samo obrisao prašinu sa onoga što je odavno zapisano.
Crkva u Wittenbergu: Lutherove teze su danas izlivene u bronzi na vratima ove crkve
Borba protiv otkupa grijeha
Profesor teologije je ove spoznaje prenosio u propovijedima i u predavanjima svojim studentima. U prvi mah je to prošlo nezapaženo. Pažnju je privukla tek Lutherova reakcija na to. On je odlučan u namjeri da se bori protiv pogrešnog učenja i da kršćansku teologiju vrati na njeno izvorište. Ono na šta se prvo obrušio je otkup grijeha koji je uzeo maha u svim crkvama Njemačke. Moto koji se tada mogao čuti glasi: "Novčić u kutiju za priloge, duša iz pakla." Luther nije htio da šuti pred praksom da se novcem kupuje oprost za počinjene grijehove.
Lutherove teze na vratima crkve
Iz tog razloga je u oktobru 1517. sazvao teologe na razgovor o praksi otkupa grijeha. Niko se nije odazvao. Nakon toga je svoje teze poslao direktno nadbiskupu i vojvodi Albrechtu od Brandenburga. Istovremeno je, navodno, tačno 31. oktobra 1517. prikucao svojih 95 teza na vrata crkve u Wittenbergu.
Kako je Luther u to doba imao pristup i novoj tehnici štampanja knjiga na Gutenbergovoj mašini, bilo je moguće da se na taj način njegove ideje brzo rašire cijelim Njemačkim carstvom. To je izazvalo pravi zemljotres u Rimokatoličkoj crkvi koja je bila uzdrmana do temelja. Epicentar tog zemljotresa bio je Wittenberg.
Kršćani koji pripadaju Evangelističkoj crkvi danas taj dan slave kao Dan reformacije, a planiran je niz manifestacija tokom cijele 2017. godine. U svakom slučaju, ono što se prije 500 godina dogodilo na prelazu iz Srednjeg u Novi vijek označilo je početak pokreta obnove Crkve, početak protestantizma i početak brojnih reformi u skoro svim segmentima društva.
Kako je Martin Luther promijenio svijet
31. oktobra 1517. Martin Luther je pokrenuo proces reformacije crkve. Proces ne samo da je pokrenuo raskol unutar Rimokatoličke crkve, nego je imao posljedice i po zbivanja u cijelom svijetu.
Monah Martin Luther želio je da progovori o lošim stvarima unutar Katoličke crkve. Međutim, ono što se 31. oktobra 1517. desilo u Wittenbergu, završilo se reformom koja je ostavila bitan pečat na istorijska zbivanja kako u Njemačkoj i Evropi, tako i u cijelom svijetu. Da bi se moglo razumjeti kakav zemljotres je izazvalo 95 teza Martina Luthera, moramo se vratiti u daleku prošlost.
Pokornost Bogu
Kršćanskom vjerom u kasnom Srednjem vijeku dominirao je stav o rimo-katoličkom monopolu na davanje odgovora na sva pitanja koja se tiču vjere. To se odražava i kroz samo ime "katoličko" koje ima korijene u grčkom jeziku i znači "sveobuhvatno". Dogme i propisi određuju život običnih ljudi. Iznad svih bdi Bog koji presuđuje i kažnjava i kome ne promiče ni najmanja greška njegovih vjernika.
Zbivanja i događaji koji se nisu mogli jasno definisati, poput lične nesreće, propalih ljetina, ratova ili kriza - mogli su se objasniti samo na jedan način: riječ je o posljedicama čarobnjaštva, magije, čaranja vještica i ljudi koji su sklopili pakt s đavolom. Lomače za spaljivanje ljudi su bile uobičajena stvar u to doba.
Strah kao motiv
Martin Luther je bio sin vlasnika jednog malog rudnika. Rođen je 1483. u Eislebenu i od malena je važio za nadareno dijete. U proljeće 1501. počeo je studij na univerzitetu u Erfurtu. Četiri godine kasnije stiče titulu Magister Artium i počinje studij prava, također u Erfurtu.
Ipak, desilo se nešto što je promijenilo njegov život. 5. jula 1505. mladi student je zapao u veliku oluju. Šokiran je nakon što ga je udar groma bacio na zemlju. Odmah ga je obuzeo veliki strah od smrti i da će "nepripremljen" stati pred Boga. U velikoj nevolji se sjetio Svete Ane, zaštitnice rudara i uskliknuo: "Sveta Ana, pomozi mi, želim da postanem monah!"
Rodna kuća Martina Luthera u Eislebenu
Bila je to izjava s posljedicama. Dvanaest dana kasnije, mladi Martin Luther je zakucao na kapiju samostana reda augustinaca u Erfurtu i zatražio da ga prime. Strah je, dakle, bilo ono što je pokrenulo Luthera u tom smijeru.
Redovnički život
U redovničkom životu je vidio šansu za ostvarenje savršenosti života koju od vjernika traži Bog. Bila je to i potraga za samilosnim Bogom, drugim riječima strahovao je da će propustiti šansu za vječnim životom, nakon što okonča ovozemaljski.
Od početka je pao u oči zbog rigoroznog pridržavanja pravila redovničkog života. U to su se ubrajale molitve koje su trajale i po šest sati dnevno, strogi post, samokažnjavanje, potpuna ispovijed i odricanje od vlastite volje. Već 20 mjeseci nakon ulaska u samostan proglašen je svećenikom.
Otkup od grijeha
1510. Luther je kao delegat svog svešteneničkog reda poslovno otišao u Rim. Putovanje ga je promijenilo. Crkva je bila u velikim finansijskim problemima zbog gradnje Bazilike Svetog Petra. Da bi ublažila finansijske probleme Kurija u Vatikanu je uvela otkup od grijeha. To je značilo da se za novac ili dobra djela mogao isposlovati oprost od grijeha u prošlosti, ali i onih u budućnosti. Postojale su i tarife koje su zavisile od primanja koja su imali vjernici. Štaviše: navodno su se novcem od vječne vatre u paklu mogli spasiti i preminuli članovi porodice. Mladi sveštenik je u prvi mah, ne razmišljajući kritički, i sam učestvovao u tome. Tek kasnije mu postaju jasne negativne posljedice takve prakse.
Martin Luther kao redovnik
Bezuspješna potraga
Godinu i po dana kasnije, u oktobru 1512., Luther postaje doktor teologije i postaje profesor za tumačenje Biblije na Univerzitetu u Wittenburgu. Već tada je uživao veliki ugled kod kolega i pretpostavljenih.
Međutim, Martin Luther je još uvijek čovjek u potrazi za samilosnim Bogom koji se još uvijek pita: šta treba da učinim kako bi na Strašnom sudu izbjegao vatru pakla?
Ujedno nastavlja proučavati teologiju, mnogo čita Bibliju, prvenstveno poslanice apostola Pavla u Novom zavjetu. Poslanica svetog Pavla ranokršćanskoj zajednici Rima ga je posebno dirnula. Lutherova potraga za samilosnim Biogom koncentriše se sve više na pojmove kao što su "Božija pravda" i "opravdavanja" grešnih ljudi pred pravednim Bogom.
Lutherov preokret
Tako se u njegovoj glavi iskristalisalo sve ono što će kasnije postati sadržajem njegove reformatorske teologije. Luther je shvatio: Bog nije samo pravedan i strog sudija, nego i Otac koji voli ljude koje je stvorio i koji je svog Sina poslao na svijet kako bi pobijedio grijeh - dakle ono što razdvaja Boga i ljude.
Iz toga se zaključuje: onaj ko vjeruje u Boga i njegovog sina Isusa, njemu je već oprošteno. Bog je ljudima već podario oprost. Time je Luther pronašao odgovor na pitanje koje ga je mučilo godinama: "Kako da dobijem milost na dan Strašnog suda?"
Biblija iz 15 .vijeka: Luther je Bibliju preveo na njemački i tako je postala dostupna svim vjernicima
Četiri stuba vjere
Za Martina Luthera kršćanska vjera počiva na četiri stuba.
Prvo: Sveta knjiga. Biblija je jedino mjerilo vjere. Njegovi protivnici su se uglavnom pozivali na ono što su pisale pape ili papski konciliji.
Drugo: Oprost je stvar božije milosti. Kršćani oprost dobijaju ne na osnovu vlastitih zasluga i zarade, nego isključivo od Boga i na osnovu božije milosti. Time se okrenuo protiv crkvene prakse otkupa grijeha.
Treće: Isus Krist. Isusova smrt na križu, simbol koji ukazuje na grijehe svih ljudi, most je koji vodi ka Bogu.
Četvrto: Vjera. Ono što pri tome misli objašnjava ovako: "Sve počiva na vjeri, na tome počiva život kršćana. Kroz vjeru je Isus u nama i sa nama. Kroz vjeru je njegov oprost ujedno i naš, a sve ono što je njegovo, pa i on sam, postaje naše."
Revolucionarno učenje
Luther je odnos čovjeka i Boga podigao na novi stepen. Čovjek se sada može direktno obratiti svom Stvoritelju, za to mu ne trebaju ni crkva, ni sveštenici, ni sveci kao posrednici. On je na taj način slobodan od bilo kakvih odluka koje mu nameće Crkva.
Takvim učenjem je srušena pozicija moći koju je imala crkvena hijerarhija. Time je za Luthera pogrešno i tumačenje da je papa autoritet koji stoji iznad Biblije. Lutherova saznanja su revolucionarna, ona ruše sva moralna načela cijelog Srednjeg vijeka. Pri tome ovaj sveštenik ne misli da je stvorio nešto novo, nego da je samo obrisao prašinu sa onoga što je odavno zapisano.
Crkva u Wittenbergu: Lutherove teze su danas izlivene u bronzi na vratima ove crkve
Borba protiv otkupa grijeha
Profesor teologije je ove spoznaje prenosio u propovijedima i u predavanjima svojim studentima. U prvi mah je to prošlo nezapaženo. Pažnju je privukla tek Lutherova reakcija na to. On je odlučan u namjeri da se bori protiv pogrešnog učenja i da kršćansku teologiju vrati na njeno izvorište. Ono na šta se prvo obrušio je otkup grijeha koji je uzeo maha u svim crkvama Njemačke. Moto koji se tada mogao čuti glasi: "Novčić u kutiju za priloge, duša iz pakla." Luther nije htio da šuti pred praksom da se novcem kupuje oprost za počinjene grijehove.
Lutherove teze na vratima crkve
Iz tog razloga je u oktobru 1517. sazvao teologe na razgovor o praksi otkupa grijeha. Niko se nije odazvao. Nakon toga je svoje teze poslao direktno nadbiskupu i vojvodi Albrechtu od Brandenburga. Istovremeno je, navodno, tačno 31. oktobra 1517. prikucao svojih 95 teza na vrata crkve u Wittenbergu.
Kako je Luther u to doba imao pristup i novoj tehnici štampanja knjiga na Gutenbergovoj mašini, bilo je moguće da se na taj način njegove ideje brzo rašire cijelim Njemačkim carstvom. To je izazvalo pravi zemljotres u Rimokatoličkoj crkvi koja je bila uzdrmana do temelja. Epicentar tog zemljotresa bio je Wittenberg.
Kršćani koji pripadaju Evangelističkoj crkvi danas taj dan slave kao Dan reformacije, a planiran je niz manifestacija tokom cijele 2017. godine. U svakom slučaju, ono što se prije 500 godina dogodilo na prelazu iz Srednjeg u Novi vijek označilo je početak pokreta obnove Crkve, početak protestantizma i početak brojnih reformi u skoro svim segmentima društva.
Poslednja izmena:
- Učlanjen(a)
- 11.02.2009
- Poruka
- 8.070
Ono gore su Lutherove riječi.Krasan vam je reformator. A jezik mu je još krasniji.
Kako ne. Onakvim krasnim riječima o Isusu i vas adventiste uzdigao je sve do Oriona.
Ne Slape, uzdizgli su se do samog početka Univerzuma, zar ne vidiš da se bave i psihoanalizom, postali su profajleri, čitav X Files. Sve u duhu "Pisma". Dve tri reči sa Don Aleksandrom Ninkovićem bi ih oduvalo u mišje rupe i razbilo im koncepciju apologetike.
Član
- Učlanjen(a)
- 03.06.2010
- Poruka
- 14.303
Ko je ostao u tradicio. crkvama uzdizao je ljude (pape, vladike, sveštenike).
Zato je i nastala reform. kao bunt između ostalog protiv uzdizanja ljudi.
Tim se bavio Ignacio Lojola i duhovnim vježbama, što je ravno meditaciji.
Poslednja izmena:
- Učlanjen(a)
- 11.02.2009
- Poruka
- 8.070
Ko je ostao u tradicio. crkvama uzdizao je ljude (pape, vladike, sveštenike).
Zato je i nastala reform. kao bunt između ostalog protiv uzdizanja ljudi.
Tim se bavio Ignacio Lojola i duhovnim vježbama, što je ravno meditaciji.
Ne, reforma je nastala da bi se uzdigli ljudi, tj oni koji su smatrali da su pametniji od ostalih, a svoj autoritet su izvlačili iz svog tumačenja "pisma". Otac pokreta, pre nego što je "osetio" duhovni poziv tj da glumi Isusa koji je, sigurno vam je poznato razbio menjače i trgovce u hramu, i zakucao svoje "teze", sazivao je u pomoć Sv. Anu (sic), a posle će njegovi sledbenici dodati stvari koje čini se Luteru nisu ni padale na pamet, ili ipak jesu. Đavolov sledbenik Kalvin, pa onda Cvingli, pa za njima mnogi drugi, osetili su moć podrške plemstva kome su oni skinuli papu s vrata, i uveli su usukanu teokratiju, kojoj naravno nije padalo na pamet da napada bankarstvo i zelenašenje. Uostalom Švajcarska im je kolevka.
Duhovne vežbe meditacija? Ah, da ne uključuju meditiranje o i nad pismom, ili ipak uključuju? Najbolje duhovne vežbe su molitva i rad, razgovor sa Bogom. A ne istraživanje pisma i papagajsko ponavljanje pravila. Uostalom, Ignatius de Loyola je bio vojnik kontrareformacije.
Ruganje vam neće pomoći. Gospodin stvarno poznaje Bibliju, u toj meri da bi ga da je klanjaoc crnog meteorita smatrali hafizom.
- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.400
Martin Luther, WA 14, 86: “Kada sam pogledao Krista (raspelo), vidio sam đavla”.
- Učlanjen(a)
- 11.02.2009
- Poruka
- 8.070
Koliko jeda i žuči, koliko mržnje. Čini se da je Luter bio opsednut. Naime, koliko sam mogao da saznam, jedan od simptoma opsednutosti je i mržnja prema svetom. Opsednuti često histerično reaguju u prisustvu krsta, raspeća, posvećene vode, dobijaju napade na pomen krunice, na pomen Boga, svetaca, Bogorodice Marije... Psuju, ponašaju se skaredno, vređaju, urlaju, imaju vizije...