Stvarnoslap: Ja te taman mislio priupitati - Isabeleta, što ti bi da se vratiš u ovu "kaljužu"? Bježi što prije i bježi što dalje.
Bog, Slape!
Na distanci sam i bez brige, pazim da se ne uprljam. Onaj kojem je srce čisto ako se i nađe u "kaljuži", neće se uprljati, barem ne dušu. Ali, razumijem što želiš reći. Jedno je sigurno: nitko nikoga u ništa neće uvjeriti, osim Duha Svetoga. On hoće, ali
ljudi neće.
Znaš, nekad sam zamišljala kako će doći, ne do ujedinjenja, ali barem do približavanja kršćana upravo zbog "duha svijeta" o kojem Isus govori, ali sad mislim da je i to utopija jer se "duh svijeta" prisutan u svim vjeroispovjestima, i u Katoličkoj crkvi također. Posvjetovnjačenje, iako smo stoput čuli: "Ne suobličujte se ovome svijetu". Ali, sretna sam što ne uzmičemo ni milimetar od
nauka svete Crkve i što je Isus u kojeg vjerujemo isti
"i jučer i danas -i uvijeke". Sad konkretno, mislim na ono što ste pisali ti i DarthShone o Kristu u shvaćanju adventista i protestanata i svim drugim modifikacijama kršćanskih istina/dogmi.
Kad je svojevremeno Željka Markić pokrenula inicijativu za referendum o braku, sjećaš se, kolika je frka bila? Malo zatim , evangelici (ili možda pentekostalci ne sjećam se više) poslali su pismo podrške homoseksualcima suosjećajući s njima, kao, eto, katolici su nazadni. Ili pitanje abortusa, naši stoje i mole kod bolnica, nazivaju ih fanaticima, katolibanima i prijete i vrijeđaju, a "napredni" protestanti ne vide u abortusu veliko zlo, jer nema direktne zapovijedi. Da ne spominjem Ispovijed i svetu Pričest koju protestanti tako olako odbaciše. Hoću reći, vidim da nas
ne vodi isti Duh. U tom smislu mislim da nećeš moći ništa postići ni s najboljim argumentima ni s istinitim činjenicama.
Bila sam na jednom sastanku jedne protestanske zajednice. Neki ogranak u Madridu kojeg je osnovao, reformirao, transformirao...kako god, jedan Latinoamerikanac. Išla sam s dobrom namjerom, da nešto novo čujem i naučim ( oni se hvale da bolje poznaju Sveto Pismo od nas, pa, ok).
Majko moja, kad je seansa počela, pa to je bio šou za 10.
Taj propovjednik je u tumačenju Božje riječi u početku bio živahan, dinamičan, poskakivao na pozornici, da bi na kraju doslovno skakao, galamio, skočio na leđa drugom čovjeku...htio je, naime, dočarati kakav teret nosimo i kako ga moramo prebaciti na Isusa.
BIla sam i na jednoj pravoslavnoj Misi. Trebalo mi je malo vremena da se snađem i stanem na mjesto određeno za žene i da se ne pričestim, jer toga dana nije bilo crveno slovo, ali to mi je ipak bilo bliže. Pobožnije.
Ponekad u liftu sretnem jednog adventistu. Fin čovjek, uglađen i srdačan, ali ako mi počne govoriti protiv Katoličke crkve ovako kako ovdje adventisti govore, čut će me...:
Njihova crkva je u ulici Djure Deželića, ako se ne varam...jednom sam prilazila onud,a pa sam malo zavirila. Imaju na vratima oglase i raspored aktivnosti o predavanjima o Svetom pismu, o zdravlju, neke aktivnosti za žene i gimnastiku. Teretane nema.