- Učlanjen(a)
- 22.07.2016
- Poruka
- 11.465
Zna to Jovan, samo mu istina ne paše. Isto kao i muslimanima u BiH. Muslimanima ova laž treba da svoju državotvornost iz 20. stoljeća vrate do Kulina bana i 12. stoljeća, a Jovanu (Adventistima) da svoj EGWizam povežu s apostolima, Nazarenima, rekao bi Jovan.
Eh moj Slape, žao mi je što si tako tvrdokoran i pored mnogih dokaza..no dobro. Vidiš paradoksa u ovome. Ti recimo ovaj BIH izvor smatraš pogrešnim ali zato bi rado potpisao sve što kažu o Bogumilima..recimo ovako nešto:
"Iako su se razlicite gnosticke skole vremenom razvodnile, njihova ucenja su i dalje zivjela, podrzavana od grupa koje su isto tako bile pod utjecajem manihejstva. Jedna takva jaka struja pojavila se u 7. stoljecu u Armeniji pod imenom pauliciani, odnosno pavlicani. Pod njihovim utjecajem nastaje u 10. stoljecu u Bugarskoj bogumilstvo, nazvano po popu Bogumilu. Pod razlicitim imenima pavlicanski se impuls iz bugarske i Dugmathije siri dalje na zapad i istok pod razlicitim imenima: katari u dijelu Francuske i uz Rajnu, albigenzi uz gradove Albi, Argena i Tolouse, patareni u Italiji i hrvatskom primorju te krstjani u Bosni i Humu".
Ti ovo apsolutno podržavaš iako se vidi da oni po ovom pitanju imaju apsolutnu jedoobraznost i koriste jednoobrazne izvore.
Međutim, ja bih tebe pozvao da slediš jedan drugi izvor...šta misliš koji? Iznenadićeš se. Izvor je tvoj...od Đaje. Slušaj kako on lepo daje smernice kako se pristupa recimo pitanju razumevanja krstjana i pogledaj šta on tu govori o "crkvenim izvorima" Istoka i Zapada o njima..molim te najiskrenije poslušaj kako Đaja ukazuje da je potrebno da se oslobodimo tendencioznosti po pitnanju razumevanja Krstjana:
"Latinski izvori koji su poslužili kao temelj za bogu-milsko-dualističku tezu o Crkvi bosanskoj dvojakog su karaktera.Jednu skupinu poput “Raspre između rimokato-lika i bosanskog patarena” i “Dijaloga protiv manihe-jaca u Bosni” fra Jakova Markijskog čine tzv. suvremeni hereziološki spisi, tj. teološke rasprave u kojima se bo-sanski heretici proglašavaju manihejcima ili manihejcima sličnim sektama, te im se pripisuju slični obredi i stavovi prema društvu. Povjesničari koji prihvaćaju ovakve iz-vore kao vjerodostojna svjedočanstva suočeni su s problemom političkih motivacija, koje su u srednjem vijeku pri proglašavanju nekoga heretikom bile odlučujuće, te sa specifi čnim karakterom hereziološke literature uopće. Naime, opća je značajka tradicionalne crkvene polemike da se nove oblike heterodoksije antikiziralo, tj. vještački rastvaralo u pojedine rečenice koje podsjećaju na stare ili općenito poznate hereze – da bi im se onda moglo objesi-ti zvono starih hereza. Dakle, u pitanju je jedan klišej, koji je na sličan način primjenjivan i u suvremenim društvima u kojima se političke i ideološke protivnike proglašavalo revizionistima, iako u većini slučajeva nije bio u pitanju revizionizam.Drugu vrstu latinskih izvora čine normativni tekstovinastali kao rezultat pokušaja da se osumnjičene ili “zab-ludjele” vrati vjeri velike Crkve i crkvenom jedinstvu. U tu svrhu tražilo se od njih da potpišu dokumente koji su izražavali vjeru Crkve i odricanje od krivovjerja. Klasičan primjer takvog dokumenta predstavlja abjuracija koju su predstavnici bosanskih krstjana potpisali 8. travnja 1203. na lokalitetu Bolino Poili (Bolino Polje),smještenom vje-rojatno u današnjem Visočkom polju.Latinski pisanim izvorima slične su po hereziološkom naboju i povijesnoj (ne)vjerodostojnosti optužbe na bo-sanske krstjane zbog dualističke hereze iz pravoslavne grčke i srpske sredine, samo ih izvori iz ovih sredina ne nazivaju manihejcima, nego kutugerima, bogomilima (?) i babunima", Bosanski Krstjani niti dualisti niti bogumili, str 4
Pogledaj kako Đaja pogađa u centar problema(podvukao sam crvenom)..šta on kaže u suštini..da je Krstajanima ovo "pripisano" iz "političkih" motiva. Još kaže da je i Crkva tradicionalno pripisivala ovo svojim protivnicima u srednjem veku:Naime, opća je značajka tradicionalne crkvene polemike da se nove oblike heterodoksije antikiziralo, tj. vještački rastvaralo u pojedine rečenice koje podsjećaju na stare ili općenito poznate hereze – da bi im se onda moglo objesi-ti zvono starih hereza."
Zatim isti motiv on nalazi i u izvorima vizantijske pravoslavne orjentacije kada pišu o krstjanima:"Latinski pisanim izvorima slične su po hereziološkom naboju i povijesnoj (ne)vjerodostojnosti optužbe na bo-sanske krstjane zbog dualističke hereze iz pravoslavne grčke i srpske sredine, samo ih izvori iz ovih sredina ne nazivaju manihejcima, nego kutugerima, bogomilima (?) i babunima"
E sad ako smo pošteni i ako ovde se slažemo da zapdno-katolički izvori pripisuju krstjanima olako dualizam te se traže drugačiji putevi sagledavanja hajde da budemo onda pošteni i kada su u pitanju Bogumili, Albigenzi itd...id aza početak zauzmemo isti kriterijum koji Đaja drži:
"Povjesničari koji prihvaćaju ovakve iz-vore kao vjerodostojna svjedočanstva suočeni su s problemom političkih motivacija, koje su u srednjem vijeku pri proglašavanju nekoga heretikom bile odlučujuće....opća je značajka tradicionalne crkvene polemike da se nove oblike heterodoksije antikiziralo, tj. vještački rastvaralo u pojedine rečenice koje podsjećaju na stare ili općenito poznate hereze – da bi im se onda moglo objesi-ti zvono starih hereza."
Budi iskren Slape pa primeni ovo što navodi Đaja u odbranu Krstijana i na Bogumile...bar u pogledu razmatranja da postoje tendencioznosti zapadnih i istočnoih crkvenih izvora za njih. Jer šta vredi ako jedan aršin primenjujemo na Krstjane i kažemo "ma to su tendecniozni zapadni izvori" a kada su Bogumili u pitanju te iste izvore primamo bez ikakvih rasprava. Pa zar to nije dvoličnost?