pa kada to sve znaš
kako možeš tvrditi da je Bog trojstvo
prvo govoriš, pišeš da je jedan
zatim drugi red da je mnoštvo
jedan u mnosštvu, mnoštvo jednoga
sablazan zdravog razuma
nisi nigdje napisao kako se zove taj vaš Bog?
Boldao sam ovo tvoje, "
sablazan zdravog razuma", baš zbog toga što si ti ovom svojom konstatacijom na tragu, samo na tragu, odgovora na pitanja o Trojstvu. Već i samo spominjanje Trojstva neke sablažnjava i grozi, a kada im se priliži "mjestu mozga" onda im sablazni "zdrav razum". Međutim, sablazan ne dolazi od toga što bi vjerovanje u Trojstvo samo po sebi bilo sablažnjavajuće, već im sablazan dolazi zbog njihove ljudske oholosti. Naime, razum je čovjeku darovao Bog, pa je onda razum dobar i čovjeku potreban. Dobro je da čovjek koristi razum, ali je vrlo opasno kada čovjek svoj razum postavi kao
vrhunski kriterij -
uzoholi se. Navest ću jedan karakterističan primjer, a zgodan je i zbog toga što je vezan baš za ovu temu.
Advent Review je adventistički časopis koji je uređivao James White. U časopisu je postojala rubrika „Pitanja za brata Loughborough-a“, u kojoj su čitatelji mogli postavljati pitanja, na koja bi onda on odgovarao. Tako u broju 23., od 5. studenog 1861. godine, jedan čitatelj piše:
Brate White, želio bih da slijedeća pitanja proslijedite bratu Loughborough-u da ih pojasni.
Pitanje 1.:
Koji je ozbiljan prigovor nauku o Trojstvu?
W. W. Giles, Toledo, Ohio.
Odgovor Loughborough-a: Postoji mnoštvo primjedbi koje bismo mogli iznijeti, ali s obzirom na ograničenost našeg prostora, svest ćemo ih na slijedeće tri:
1.
U suprotnosti je sa zdravim razumom.
2.
U suprotnosti je sa Svetim Pismom.
3.
Izvor mu je u poganstvu i legendama.
Pogledajte,
mnoštvo je primjedbi, kaže Loughborough, i onda navodi ove tri. Na prvom mjestu Loughborough navodi kako je nauk o Trojstvu
suprotan zdravom razumu. Sve tri Loughborough-e konstatacije su, naravno, netočne, ali u onoj prvoj ima
malo istine. Naime, nije nauk o Trojstvu suprotan zdravom razumu, on je samo suprotan
razumu Loughborough-a.
Iz prve suprotnosti, suprotnosti
razumu Loughborough-a, proizlaze i ostale dvije suprotnosti. Ma nije "Biblija knjiga" nekim čudom progovorila i rekla kako je nauk o Trojstvu njoj suprotan. Ma ne kažu povjesničari i povjesne činjenice kako je nauk o Trojstvu Crkva preuzela iz poganstva, nego je to iznjedrio
Loughborough-ov razum.
Adventisti sedmog dana, 120 godina nakon ove
Loughborough-e bravure, prihvatit će nauk o Trojstvu, ito baš onaj i onakav za koji je Loughborough sve ono gore izgovorio, a sami i ovdje možete vidjeti koliko se sada upinju dokazivati njegovu biblijsku utemeljenost i odbacivati svaku njegovu povezanost s poganstvom. Što se dogodilo? Je li se što mjenjalo u Bibliji pa sada više Trojstvo nije protivno Bibliji? Jesu li otkrivene nove povjesne činjenice pa više nije poganskog podrijetla? Ništa od toga, samo su neki malo skresali krila svojoj oholosti, pa im je i Bog dao vidjeti.
spedy, to je recept i za tebe.