Pcelarstvo-Ljubav i zanat

[Nostradamus]

[h=2]Proljetni razvoj do početka proizvodnje[/h]
Bogata rezerva kvalitetne hrane koja se osigura pčelama u avgustu predhodne godine najbolja je stimulacija za uspješan proljetni razvoj sledeće godine. Razvoj dodatno stimulišemo obogaćenim pogačicama. Maticama osiguramo dovoljno saća za polaganje jaja prevješavanjem ramova a posle rotacijom nastavaka. U ovoj proizvodnji svi nastavci u jednoj košnici imaju funkciju plodišta.
Dodatna stimulacija ostvaruje se povremeno spuštanjem punih ramova s medom u nastavak ispod onog u kojem se u tom periodu nalaze matica i leglo. Najčešće to primjenjujemo u drugoj polovini marta kada se pčele počnu spuštati u donji nastavak, a to je uglavnom kada u plodišnom nastavku ima 6-7 ramova legla različite starosti. Nakon toga slobodan prostor do legla prvo ispunjavamo ramovima sa izgrađenim saćem a poslije dodajemo satne osnove na izgradnju.
Te ramove dodajemo u plodišne nastavke ali sa južne strane. U tom nastavku pčele moraju imati neprekidan kontakt s krajnjim ramovima u kojima je glavna zaliha hrane. To je jako važno zbog iznenadnih zahlađenja koja su moguća u aprilu. Najčešće do početka aprila ne dijelimo kompaktnost legla odabranim i dodanim praznim ramovima. Sve isto se radi kod oba pčelinja društva koja uzimimo na jednoj podnjači i pod jednim krovom. Namjera je da do početka proizvodnje matične mliječi u košnici bude što više pčela u 4 raspoloživa plodišna nastavka, što više legla različite starosti, dovesti oba pčelinja društva na vrhunac razvoja a da se ne zaroje i održeti pčele u radnom raspoloženju. To je trenutak kada pčelinja društva imaju višak energije, koju treba početi iskorištavati u proizvodnji za koju su i pripremane.

 

[Nostradamus]

[h=2]Stimulativna sredstva koja koristimo[/h]
Konzervirani polen (perga) glavna je hrana mladih pčela pri većoj proizvodnji matične mliječi. Za tu proizvodnju osiguravamo rezervu perge na pčelinjaku gdje proizvodimo vrcani med. Pune ramove perge dodajemo po potrebi u pčelinja društva kojima je to potrebno. Svjež polen kojeg pčele unose u košnicu najčešće se odmah troši. Veća rezerva osigura se samo u periodu voćne paše i kada cvjeta bagremac (amorfa). Sirup koji redovno dodajem, svako predvečerje obogaćujemo svježim polenom i medom a konstantno je prisutna stimulativna pogačica.

 

[Nostradamus]

[h=2]Priprema pčelinjih društava za zimovanje[/h]
Naši pčelinjaci nalaze se na tri lokacije kao tri zasebne proizvodne jedinice. Oplodna stanica za uzgoj matica, seleći pčelinjak za proizvodnju vrcanog meda i pčelinjak za proizvodnju matične mliječi.
Ovaj poslednji je ciljano postavljen na lokaciji gdje je jaka polenska paša a nektarna konstantno nadražajna. Na lokacijama gdje je jaka nektarna paša nejma ekonomski i planski organizovane proizvodnje matične mliječi.Uperiodu jakih nektarnih paša pčelinja društva su vrijednija na sakupljanju nektara nego na proizvodnji matične mliječi.
Pčelinja društva u periodu dok su uključena u ovu proizvodnju konstantno svaku noć dobijaju obogaćenog sirupa u količini od 0,75 lit. Iz ovih košnica nikada se ne vrca med. Potrošnja hrane u ovoj proizvodnji je velika. U borbi protiv varoe lijekovi na bazi hemije izbačeni su iz upotrebe već četir godine. Saće iz tih košnica zamjenjeno je sa satnim osnovama dobijenih od sakupljenih: zaperaka, mednih poklopaca, ramova građevnjaka.
Na osnovu našeg proizvodnog iskustva iznijet ću sledeće: pčelinja društva koja su uključena za razne potrebe na oplodnoj stanici, potroše dvostruko više hrane za godinu dana nego ona koja su u proizvodnji vrcanog meda. Ali pčelinja društva koja se koriste za proizvodnju matične mliječi potroše čak tri puta više hrane od onih za proizvodnju meda.
Svako pčelinje društvo namjenjeno za ovu proizvodnju uzimljavamo pod istim uslovima ali sa većom rezervom hrane od oko 30 kg. Ovu proizvodnju počeli smo s jednomatičnim pčelnjim društvima, a danas to radimo isključivo s dvomatičnim u L R košnicama. Za tu proizvodnju pčelinja društva treba dovesti na vrhunac razvoja, toj. da stalno imaju višak energije a da se ne zaroje.
Za ovakav nivo razvoja i konstantan stepen održanja na vrhuncu ali bez zarojavanja presudnu ulogu imaju matice koje se planski proizvode i mjenjaju početkom svakog septembra za narednu godinu. Taj višak energije je presudan uslov za dosta matične mliječi. Zadržavanje na vrhuncu snage pčelinjih društava postižemo različitim prirodnim stimulativnim srestvima. Uzimljavamo samo jaka dvomatična pčelinja društva.

 

[Nostradamus]

[h=2]Odabir pčelinjih društava za proizvodnju[/h]
Ova pčelarska proizvodnja je veoma specifična i zahtjeva kompletnog, vrijednog, odgovornog, pedantnog i edukovanog pčelara. Ovi uslovi su potrebni pri profesionalnoj proizvodnji. Zbog toga se planski i organizovano treba prići odabiru pčelinjih društava za ovu proizvodnju.
Na jednom manjem ili većem pčelinjaku sva pčelinja društva i ako su približnog brojčanog stanja i imaju: približno istu količinu legla, hrane, satrosnu strukturu pčela, matice iste starosti a kada se zaposle da proizvode matičnu mliječ ne daju ni približno iste rezultate.
Pri tome postoje velike razlike u vrijednoći ishrane matičnih larvi. Za ovu proizvodnju potrebno je odabrati najbolje toj. koje pod istim uslovima proizvedu najviše matične mliječi. Takva pčelinja društva su nam interesantna za racionalnu i ekonomičnu proizvodnju kako za uzgajivačka društva pri uzgoju matica tako i za proizvodnju matične mliječi.
Potreban kvalitet tih pčelinjih društava ne može se dobiti praćenjem za jednu godinu. Na našim pčelinjacima taj odabir mi smo radili pet godina prije početka organizovane proizvodnje.I dalje u toku proizvodnje ponekad vršimo manje korekcije toj. uklanjamo sa pčelinjaka koji je namjenjen za ovu proizvodnju ona pčelinja društva koja ne ispunjavaju zahtjevane rezultate a na njihovo mjesto dovozimo druga provjerena i odabrana pčelinja društva.

 

[Nostradamus]

[h=2]Oduzimanje matične mliječi iz matičnjaka[/h]
Matičnu mliječ oduzimamo 72 sata nakon svakog presađivanja.Redoslijed radnji je sličan prethodnom.

1. Ramovi se vade i oslobađaju od pčela a iz njih se vade nosači matičnjaka i stavljaju na sto.
2. Nosači matičnjaka se uzimaju po redoslijedu i skalpelom se podrezuju do visine iznad larvi a to je najčešće do visine oko 10 mm.
3. Sterilisanom iglom vade se larve iz matičnjaka.
4. Namjenskom japanskom lopaticom vadi se matična mliječ iz matičnjaka i odmah pakuje u sterilisane bočice.

Kada se povadi matična mliječ iz prvih nosača matičnjaka odmah se u iste matičnjake ponovo presađuju pripremljene šestočasovne larve. Tako se redom uradi i sa kompletna dva rama koji se odmah vraćaju u svoje košnice. Odmah se dodaje sirup kako je ranije objašnjeno. Obično iz jedne košnice iz presađenih 30 matičnjaka dobije se oko 10 gr matične mliječi. Kada se bočice napune do vrha sa matičnom mliječi odmah se zatvaraju gumenim čepom i stavljaju u prenosivi frižider pošto se svi ovi poslovi obavljaju na terenu. Prihvat larvi je bolji kada se presađuju u korištene matičnjake jer u njima ostane po malo matične mliječi a i pčele su ih dobro obradile i učvrstile za nosače.

 

[Nostradamus]

[h=2]Dvomatično pčelarenje[/h]


Mi ne možemo biti zadovoljni s onim što smo postigli u pčelarstvu, grani poljoprivrede o kojoj već smo ranije rekli govorimo mnogo i lijepo. Rezultati su takvi koji nas ne zadovoljavaju. Veliki dio naših pčelara radi s malim brojem pčelinjih zajednica, a prinosi meda nisu atraktivni. Agroekonomisti bi rekli da je između ostalog naš izlaz u povećanoj produktivnosti, dakle imati što veću vrijednost proizvodnje po košnici i u ekonomičnosti proizvodnje, dakle smanjenju troškova meda i drugih pčelinjih proizvoda. Naravno nije predmet ovog rada ekonomska analiza naše proizvodnje. No pokušati cemo dati neke informacije koje bi mogle koristiti pčelarima.

Za povećanje produktivnosti uvjet je prije svega imati jake pčelinje zajednice, nadalje iskorištavati što je moguce više glavne paše. Ne smije se zaboraviti da osim meda u pčelarskoj proizvodnji vrijednu robu na tržištu predstavljaju oplođene matice, paketne pčele, vosak, cvjetni prah i dr.

Kako raste težina zajednice pokusi pokazuju i sve veći prinos meda. Kod lagane zajednice prinos meda je 8,2 kg, kod zajednice teške 5,4 kg, prinos meda je 24 kg. Pod istim uvjetima zajednica od 7 kg pčela sakupit če 32 kg meda.

Navesti cemo još jedan zgodan primjer o značenju jakih zajednica. Postavimo dvije zajednice svaka s 50000 pčela i na kraju paše svaka ce zajednica imati 30 kg prinos meda. No pored ove dvije zajednice postavimo u isto vrijeme i treću košnicu s 100000 pčela. Neće na kraju paše imati 60 kg meda nego 90 kg. Mogli bi zaključiti da pčelar mora primijeniti takvu tehnologiju koja ce mu omogućiti stvaranje jakih zajednica.

Za stvaranje jakih zajednica mora se u ljetu prethodne godine izvršiti sve pripreme. To znači da moramo uzimati jake zajednice sa što više mladih pčela, mladom maticom, kvalitetnim saćem, dovoljnim kolicinama hrane te zdravim pčelama. Pri ovom stvaranju jakih zajednica moramo upotrijebiti i neke druge mjere, koje su ugradene u poslove selekcije pčela. Odabiranje dobrih zajednica vršimo dva puta i to jedan u proljece, a drugi puta još rigoroznije kod prvog vrcanja meda. Proljetnim odabiranjem ustanovimo koje su zajednice slabo prezimile (veliki broj uginulih pčela na podnici, zastoj u razvoju, nozemoza i dr.). Od takvih zajednica sigurno necemo uzimati materijal za reprodukciju.

Drugo odabiranje vršimo kod prvog vrcanja meda. Tada grupiramo svoje zajednice u tri grupe, jedna grupa su slabe zajednice koje iskljucujemo iz uzgoja. Druga grupa predstavlja zajednice, koje više godina proizvode nadprosječne količine meda. Ta grupa je jako interesantna za obnovu i povećanje zajednica. Na koncu treća grupa je najbrojnija i predstavlja u prosjeku dobre zajednice. No i pored niza aktivnosti pčelar nije u mogucnosti uvijek doći do jakih zajednica pčelareci s jednom maticom u košnici. Često nije u mogućnosti u kratkom vremenu razviti tako zajednice da iskoristi rane paše pod kojima mislimo na uljanu repicu i bagrem u našim panonskim krajevima. U današnjim uvjetima pčelarenja radi raznih zaštitnih mjera voćara i ratara dio pčela letacica strada. Ništa nisu lakši problemi za varou i nezemozu bolesti koje ozbiljno mogu ugroziti broj pčela u zajednici.

Mnogi pčelari su došli do spoznaje da pčelareći sa dvije matice mogu znatno popraviti broj pčela u zajednici. To ipak nije nova metoda. Ona je stara 100 i više godina. Važno je znati da i kod izuzetno jakih zajednica oko dvije trecine pčela mora biti vezano za sakupljanje meda, a jedna trećina da su kućne pcele. Tako na primjer za 48 dana zajednica sa jednom maticom postiže nešto preko 500000 pčela, a zajednica sa 2 matice istovremeno postiže skoro 80000 pcela. Pčelariti s dvije matice moguce je s više vrsta košnica. No vjerujem da je najpogodnije s nastavljacama. Moguce je formirati dvomatične zajednice u jesen, ali i u proljeće. U stvari to je moguće napraviti u sve vrijeme sezone kada pčele normalno lete.

Ako formiramo dvomatičnu zajednicu koristeci košnicu LR moramo jednu zajednicu staviti na podnicu, a drugu na razdjelnu dasku kojom je pokrivena zajednica na podnici. U stvari razdjelna daska je osnova ovakve košnice. Njome se odredenim zahvatima pčele koje su uzgojene u gornjoj zajednici usmjeravaju u medište donje zajednice. Mogli bi reci da je glavni zadatak ove gornje zajednice koju možemo nazvati Plodište 2 proizvodnja pcela kojima ce se pojačavati Plodište i medište na podnjači. Pcele iz gornje zajednice nose nektar u zajednicko medište. Za regulaciju kretanja pcela u gornjoj i donjoj zajednici služe više leta koja se prema pravilima tehnologije otvaraju i zatvaraju na raznim mjestima.

No, tu tehnologiju nije moguće na ovom mjestu opisati zbog zadanog ogranicenog prostora. O tehnologiji pripreme takvih dvomaticnih zajednica za pašu uljane repice, bagrema, suncokreta zainteresiranim pčelarima stojim na raspolaganju.

by Dr. sc. Zdravko Laktić

 

[Nostradamus]

[h=2]Kvalitet matice, deo I[/h]



"Pčela i društvo vrijedi onoliko, koliko vrijedi njegova matica." U posljednjih desetak godina sve više pčelara koji su napredovali u uzgoju pčela shvataju koliko je ova pčelarska krilatica postala istinita. Tekst koji slijedi je odlomak iz male ali veoma vrijedne brošurice ’Matica i njen kvalitet’ autora Franje G. Tomažina koji se uzgojem pčela bavi pola vijeka, a uzgojem matica- preko 40 godina. U ruci je držao više od 100 hiljada matica i sa njima (i za njih) izvodio brojne eksperimente.

Uovom dugom periodu, iz dana u dan, iz godine u godinu, usavršavao sam tehničko tehnološki i biotehnološki proces uzgoja matica od jajeta do njenog izlaska iz matičnjaka.
U posljednjih 25 godina od kada sam registrovao svoju firmu “Selection” za uzgoj selekcioniranih matica i unapređenje pčelarstva, počeo sam raditi po preciznom i tačno utvrđenom programu koji sam nazvao “Uzgoj matica po sitemu TF”. Projektovao sam, konstruisao i izradio veći broj složenih naprava i alata, te izveo na desetine složenih eksperimenata. U tom vremenu sam posjetio desetak pčelarskih instituta u Evropi i Sovjetskom Savezu, gdje sam boravio kao student i stekao potpun uvid o tome šta mi valja raditi za usavršavanje procesa uzgoja matica. Smatram da nisam kompetentna osoba da bih mogao govoriti o molekularno-genetičkim teorijama jer za to nemam formalnog obrazovanja iako sam mnogo toga naučio u biologiji i genetici pčela, potrebnom znanju za uzgoj matica i prenošenje mojih iskustava na pčelare. Međutim, kompetentna sam osoba da govorim o matici jer sam za proteklih 50 godina uzgoja pčela i 40 godina uzgoja matica, u ruci držao više od 100.000 matica i sa njima i za njih izvodio razne eksperimente. Malo je pojedinaca pčelara, koji se tako dugi niz godina bave proučavanjem pčela i matica.

Uprošćeno gledajući, prvi kvalitet matice može se utvrđivati na sljedeći način:
srednja težina neoplođene matice treba se kretati od 180-205 mg, a broj jajovodnih cjevčica u jednom jajniku od 200-250 komada. Kod rekordnih matica taj broj može biti znatno veći. Koliko će u jednom jajniku biti jajovodnih cjevčica i kolika će biti njihova dužina zavisi od genetičkih osobenosti njenih roditelja, kao i od uspješnog uzgoja od jajeta do matice. Da bi se utvrdila prava težina matice, mjerenje je neophodno izvršiti u vremenu od izlaska iz matičnjaka do njene starosti od 5 sati. To se čini radi toga što matica u prvih 5 sati života gubi od svoje prvobitne težine od 6 mg. Poslije 8 sati života gubi oko 16 mg, a prije nego što izaže na oplodnju izgubi čitavih 40 miligrama.

Drugi bitan kvalitet matice predstavlja procent preživjelih jaja u odnosu na broj položenih u ćelije saća. Mjerenje tog kvaliteta može izvršiti svaki pčelar na sljedeći način: ako napravi limeni kvadrat dimenzije 10x10 cm (sa jedne strane pokriven mrežom 2x2mm i postavi ga na središnjidio saća), nježno ga pritisne da ostavi otisak dimenzije u vosku, izbroji koliko je jaja matica tek položila. Nakon pet dana ponovo su na isto mjesto postavili limeni ram da bi se pojačao prvobitni otisak pa se izbroje larve koje su u ćelijama. Na taj način dobije se koliko je jaja preživjelo. Ali to još ne znači da će toliko pčela biti izleženo. Poslije 15 dana ponovi se otisak na zatvorenom leglu i dobije se broj pčela u posljednjoj fazi razvoja. Dvadestog dana limeni okvir sa mrežom se utiskuje u saće na prethodno obilježenom mjestu i ostavlja do 23 dana kada se ispod mreže prebroje izležene pčele. Na taj način tačno se utvrđuje broj preživjelih jaja, larvi, broj
dobijenih pčela i broj oštećenih pčela po bilo kom osnovu.

by Pčela i Med, Sarajevo 2004.

 

[Nostradamus]

[h=2]Kvalitet matice, deo II[/h]


Treći bitan kvalitet je težina jajeta kojeg je matica položila u ćeliju saća. Ovo mjerenje se vrši uz pomoć mikroskopa sa malim ekranom, ili nekim savrš enijim elektronskim mikroskopom. U oba slučaja težina se određuje mjerenjem srednjeg prečnika i dužine jajeta. Kod kvalitetne matice dužina jajeta iznosi od 1,5 do 1,7 mm, a srednji prešnik od 0,32 do 0,35 mm (što odgovara težini od 0,1 do 0,12 mg).
Posebnim postupkom uzgoja teških matica uz primjenu sistema zadržanog polaganja jaja, mogu se dobiti jaja teža za oko 20%. Ovakva jaja ili larve stare do 10 sati upotrebljavaju se za uzgoj selekcioniranih matica.

Četvrti bitan kvalitet matice sastoji se u dužini vremena kojeg matica troši za polaganje jednog jajeta bez obzira na godišnje doba. Može se lako uvrditi da jednogodišnja matica to čini 20% brže od trgodišnje matice. Isto tako važan je način na koji matica polaže jaja. Bolja od dobre matice započinje polaganje jaja u centru saća i pravi koncentričnu elipsu, a sva jaja su okrenuta, uglavnom, prema centru saća i položena u samom centru ćelije.

Peti bitan kvalitet matice odnosi se na životnu i radnu sposobnost pčela koja se ogleda u sljedećem:

a) Koliki je prosječan životni vijek pčele? Iako prosječan pčelar to ne može utvrditi potrebno je da zna da od dvije matice (makar one bile i sestre), životni vijek pčele radilice nije isti.

b) Da li matica, kako kažu pčelari radi “na meso” ili na med? Kada rade na ”meso” pčelari trebaju znati da to matica najčešće čini radi toga što je počela pripreme pčelinjeg društva za rojenje druga polovina marta a ne onda kada je pčelar utvrdio da u košnici već postoji rojidbeni matičnjaci. Naravno, takvo će pčelinje društvo imati veći broj pčela a manje meda.

c) Kojom brzinom su pčele radilice pronašle novi izvor nektara i kojom brzinom su uspjele preći sa postojećeg na novi izvor hrane koji se (makar u nijansama) razlikuje od prethodnog.

d) Pčelar treba da ocijeni koji su uzroci što jedno pšelinje društvo (sa približno istim brojem pšela) na istoj paši unese daleko manju količinu nektara i polena od drugog. Za manji unos nektara najčešće je odgovorna mala dužina jezika pčele radilice ali i nekoliko drugih činilaca koji odre|uju radnu sposobnost pčela. Unos i stvaranje zalihe polena, kako u ljetnom periodu tako i jesen, zavisi od genetičkog nasljeđivanja koje je matica prenijela na pčele radilice. Tako jedno društvo u toku ljeta stvara zalihu polena za dva-tri dana, drugo za 10-15 dana a treće za mjesec dana. U jesen, jedno društvo ostavlja samo zalihu na pola okvira, drugo na cijelom okviru a treće na dva ili više okvira. Na taj način, tokom ljeta, ukoliko nestane polenove paše, pčelinje društvo koje nema dovoljnu zalihu polena za zimski i proljetni razvoj, razvijaće se daleko slabije od onog društva koje tu zalihu ima.

e) Pčelar treba ocijeniti kvalitet prezimljavanja u odnosu na broj umrlih pčela, potrošnju meda tokom zime, početak polaganja jajeta u proljeće i brzinu proljetnog razvoja pčelinjeg društva. Iako to teoretski (a manje u praksi) zavisi od rase pčela, dvije matice iste rase i starosti u podjednakim uslovima prezimljavanja ne počinju istovremeno sa polaganjem jaja niti se društva podjednako razvijaju.

Šesti bitan kvalitet matice odnosi se na agresivnost, izazivanje grabeži i slabu odbranu košnice od tuđica. Neophodno je naglasiti da postoji agresivnost pčela kao genetička osobenost i agresivnost pčela prouzrokovana neadekvatnim uzgojem pčela. Što se tiče grabežljivosti i slabe odbrane, košnice obje osobine mogu se svesti pod isti imenitelj.

Sedmi bitan kvalitet odnosi se na otpornost pčela radilica na zarazne i druge bolesti kao i na varoou. Poznato je da su pčele oduvijek bolovale, da boluju i da će bolovati. Znamo da u pčelinjem društvu nisu sve pčele sestre jednog oca jer se matica sparila sa dvadesetak trutova. Određeni broj pčela, potomaka istog oca koji nije imao urođenu otpornost na neku bolest, lakše obolijeva od te bolesti i samo one umiru dok sve ostale preživljavaju. Stoga je mnogo bolje da se matica oplodi sa što većim brojem trutova koji nisu u srodstvu jer se na taj način dobija kvalitetnije i životno sposobnije pčelinje društvo.

by Pčela i Med, Sarajevo 2004.

 

[Nostradamus]

[h=2]Kvalitet matice, deo III[/h]



Značaj prirodne selekcije
Darvin je otkrio zakonitost evolucije i značaj prirodne selekcije pa na osnovu njegovih postavki znamo da se pčele kao i ostala živa bića razmnožavaju da bi u narednim generacijama stvorile mutante jer je to jedan od osnovnih razloga razmnožavanja. Mutant, to nije “vukodlak” koji se preko noći transformisao. To je živo biće koje se ne razlikuje samo po izgledu, od svojih roditelja, nego I po životno važnim osobinama potrebnim za preživljavanje i dalje razmnožavanje.

Evo konkretnog primjera…
Na pčelinjaku imamo 80 košnica u kojima se pojavila najopasnija bolest, američka kuga. Nikada se neće desiti da strada svih 80 pčelinjih društava, bez obzira da li ih liječimo ili ne. Ostat će nezaraženo jedno ili dva društva (ako se pčelinje dručtvo zarazi kugom znamo da ona sama od sebe neće prestati). Tu se na djelu pokazala prirodna selekcija jer je nezaraženo društvo prirodno otporno na ovu najopasniju bolest pčela. Na isti način pčele se odnose i prema varooi jer znamo da sva pčelinja društva nisu podjednako napadnuta varoom. To se odnosi i na bilo koju drugu bolest. Za pčelara nije važno kakve su boje pčele na njegovom pčelinjaku jer pčelar ne drži pčele radi boje nego radi meda. Lako je uzeti knjigu koju je napisao uvaženi doktor F. Ruthner i prepisati sve parametre recimo kranjske pčele. Da li je bilo ko ikada pokušao, da prema Ruthner-ovim parametrima, utvrdi kakve su pčele na našim pčelinjacima? Kod nas je svaka crna ili siva pčela kranjska a svaka žutatalijanka, a ni jedno ni drugo, naravno, nije tačno…

Uporedni kvalitet matice
Još uvijek ima manji broj pčelara koji kažu da je dobra svaka matica. Ja bih ovu rečenicu izmijenio pa bih rekao: ”Ako se u pčelinjem društvu nalazi slaba matica, bolje je uopšte je ne imati”. Takvo pčelinje društvo koje pčelar pomaže zatvorenim leglom, donosi dvojaku štetu: pomažemo slabo društvo koje i nakon pomoći ostaje slabo i neće sakupiti višak meda a snažno pčelinje društvo kojem smo uzeli zatvoreno leglo slabimo i zbog toga, ono donosi manje meda. Ranije smo rekli da kvalitet matice zavisi već od same težine jajeta… Veći broj pčelara uzgoj matica vrši na taj način što jednostavno izvadi postojeću maticu iz pčelinjeg društva a pčele sagrade prinudne matičnjake. Koju će larvu pčele odabrati i proširiti ćeliju saća u kojoj se ona nalazi, pčelar nikada ne zna. To može biti larva stara i do 30 sati koja je već primila nekoliko obroka hrane za pčelu radilicu čto, naravno, negativno utječe na kvalitet buduće matice. Takve se matice legu nakon 14 ili 15 dana. Prva se izleće ona koja je započela svoj razvoj iz najstarije odabrane larve (a u tom slučaju pčele ne učestvuju u konačnom izboru matice) poruši sve preostale matičnjake, a to znači I one koji su svoj razvoj započele normalno iz larve mlađe od 20 sati. Na taj način dobili smo najslabiju maticu u pčelinjem društvu…

Rojidbena matica
Ne mali broj pčelara tvrdi da je najbolja rojidbena matica. što se tiče veličine matice, veličine jajnika i broja jajovodnih cjevčica u njima na takve matice uglavnom nema primjedbe. Međutim, mi znamo da je rojidba u pčelinjem društvu prirodan proces ali posljedica uglavnom negativnih činilaca od kojih je najčešći uzrok matica. Samim tim mi ne poznajemo majku te matice ali znamo da je rojidbena matica genetički opterećena rojidbenim nagonom koji će se prenijeti na sljedeću generaciju matica i pčela. Kada se u tri generacije koristi rojidbena matica, onda će i u četvrtoj generaciji iz košnice zasigurno izletjeti roj a društvo će se rojiti ne jedanput nego više puta, sve do same propasti pčelinjeg društva, ukoliko pčelar ne interveniše. Ukoliko je pčelinje društvo pred rojidbu jako (brojno), onda matica zalaže veliki broj matičnjaka pa larve ne prime dovoljnu količinu matičnog mliječa. Jedno je sigurno: roj na grani donosi najmanje tri roja manje u košnici (ovaj podatak sam za sebe najbolje govori da je takva matica najskuplja).

Matici koja je uzgojena u režimu tihe zamjene, može se staviti sljedeća primjedba: najčešće do tihe zamjene dolazi radi slabog kvaliteta matice bez obzira da li je stara ili mlada a znamo da se time i prenose genetičke osobenosti na kćerku-maticu. Ako u tihu zamjenu ulazi matica oštećena od strane pčelara (ili zato što je stara, ali je pčelar znao da je to bila kvalitetna), njenoj kćerki-matici ne mogu se staviti veće primjedbe.

Pčelari često isjecaju matičnjake bilo da su prinudni, rojidbeni ili iz tihe zamjene, ne vodeći mnogo računa o tome koliko su ti matičnjaci stari. Kada ih isijeku iz rama obično ih stavljaju na košnicu, ponovo ne vodeći računa da je matica izložena suncu i da će sigurno biti oštećena. Kada ih prenose to obično čine u nekakvoj kesi. U svim tim slučajevima dešavaju se sljedeće stvari: ako ste matičnjak isjekli 14-og dana i to pravilno učinili bez njegovog oštećenja, pa ste ga potom okretali u ruci ili u kesi, matica je oštetila krila i neće moći letjeti i oploditi se. Korištenje matičnjaka u oplodnjaku kojeg ste tek formirali nije dozvoljeno. Takva će se matica izleći sa zadrškom, nekad i više od jednog dana a sigurno će biti manje ili više oštećena. Uzgoj selekcioniranih matica proizvodi se u principu prema uzgoju koga vrše pšele u tihoj zamjeni. (Detaljno o uzgoju matica, kako se dobija ne samo kvalitet matice nego i kvalitet trutova i pčela radilica, pročitajte u knjizi “Uzgoj selekcioniranih matica po sistemu TF” od istog autora.)

by Pčela i Med, Sarajevo 2004.

 

[Nostradamus]

[h=2]Pčela - Matica[/h]


Matica je jedina polno zrela ženka u pčelinjem društvu, čiji je zadatak nošenje jaja i time obezbjeđivanje opstanka društva, kao i držanje pčelinjeg društva na okupu putem feromona koje luči. Iz oplođenih jaja se razvijaju ženke (radilice ili matice), dok iz neoplođenih se razvijaju mužjaci (trutovi). Jedno pčelinje društvo može da ima samo jednu maticu. Ukoliko se desi da se izleže više matica, doći će do podele društva prirodnim rojenjem. Maticu oplođavaju trutovi. Tokom života matica izleće iz košnice samo jednom, pri parenju, i izuzetno ako dođe do rojenja. Oplođena matica polaže jaja u ćelije saća. Iz najvećeg broja jaja izlegu se radilice, iz malog broja jaja izlegu se trutovi, a iz nekoliko posebno ugrađenih matičnjaka izlegu se matice.

Matica se rađa iz oplođenog jajeta, a da li će opstati zavisi od ishrane. Dnevno matica može sneti od 2500 do 5000 jaja. Matica se, od pčele radilice, razlikuje i po izgledu. Njeno telo je mnogo duže i trbušni deo tela je otvorenije (bronzane) boje, noge su duže, a leđa bez dlačica. Na zadnjim nogama ona nema korpice za odlaganje cvetnog praha (kao radilice) i oblik žaoke je drugačiji nego kod radilice. Matica se u košnici kreće u pravcu kretanja Sunca. Ujutro je na istočnom djelu košnice, u podne je između središnjih ramova, a uveče na zapadnoj strani.