Pcelarstvo-Ljubav i zanat

LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Pcelarstvo-Ljubav i zanat



Postovani posetioci ovoga dela foruma pokrecem novu rubriku o pcelarstvu,uzgoju pcela ,pravljenju kosnica i svega sto je vezano za tu temu .Nadam se da cu imati i vasu pomoc i da cemo zajedno uzivati u citanju istih.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Pčelarstvo
pcela%20na%20cvetu.jpg

Pčelarstvo je specifična grana poljoprivrede u kojoj poljoprivrednik nije vezan za vlastito zemljište. Osobu koja se bavi pčelarstvom nazivamo pčelar. U pčelarstvu razlikujemo seleće pčelarstvo (pčelinjak u kojem pčelar seli košnice u blizinu paše zavisno o godišnjem dobu) i stacionirano pčelarstvo pčelinjak u kojem pčelar smješta košnice uglavnom na vlastito zemljište) i kao novija grana ekopčelarstvo. Pčelari su specifična vrsta poljoprivrednih proizvođača jer ne ovise o svom zemljištu, često ga ni nemaju ili imaju vrlo malo.Uz med, važan proizvod pčelarstva su i pčelinji otrov, matična mliječ, pčelinji vosak i propolis ,koji nije direktan proizvod pčela već je pčele sakupljaju sa cvijeća i unose u košnicu. U pčelarstvu nalazimo i druge proizvode koji su nastali obradom pčelinjih proizvoda kao npr. gvirc, medovina, medena rakija, liker od meda, propolis kocke, medenjaci i drugo.
Iz istorije pčelarstva
Pčele su postojale još u tercijalnom periodu Zemlje, to jest priližno 56 miliona godina pre pojave prvobitnog čoveka.Sačuvani svedoci drevne materijalne kulture svedoče da je prvobitni čovek istrajno tražio med, znajući za njegova ukusna i hranljiva svojstva.verovatno je zbog toga gotovo u svim narodima pčela zauzimala počasno mesto u poređenju sa drugim insektima.O pčelama su stvoreni mnogobrojni mitovi i legende.Tako je na obeliksu Flemiš, sagrađenom otprilike pre 6.000 godina u drevnim Egiptu napravljen lik pčele sa nagnutom glavom i uzdignutim krilima.Amblem Gornjeg Egipta bio je lotosov cvet, a Donjeg Egipta -pčela.Izražavajući svoju pokornost faraonu, Egipćani su u pismenim molbama crtali pčelu kao znak svoje privrženosti.Na grobovima prve dinastije faraona redovno je slikana pčela.U Srednjem Egiptu je bilo pčelara od zanata koji su gajili pčele još 1.900. godine pre nove ere.U grobnicama i na zidovima hramova još i danas se vidi kako u nekada izgledale košnice i kako se dolazilo do meda.Slike koje se vide u Abukiru datiraju iz 2.500. godine pre naše ere.Već tada se med upotrebljavao za izradu medenjaka, a isto tako i u medicini, kozmetici i religijskim ceremonijama tadašnjih vladara.U staroindijskoj mitologiji pčele zauzimaju počasno mesto i smatzraju se svetim životinjama.Glavni bog Višnu, koji je stvorio Sunce i davao život Vasioni, crtan je u obliku malene pčele, koja se odmara na lotosovom cvetu.Bog Krišna predstavljen je zajedno sa pčelom plave boje, koja leti iznad njegove glave.U Bibliji se više puta spominje Hanajana, kao zemlja kroz koju teče med i mleko, a jevrejskicar Solomon više puta savetuje sina : "Sine, jedi med jer je zdrav,a i slatko medno saće je po tvom ukusu."Asirija se u stara vremena nazivala zemljom meda i maslionovog drveća.Još 2.000 .godine pre naše ere tele umrlih oblagana su voskom i utapana u med.Postoje pismena uputstva iz kojih se vidi da su Asirci izuzetno vešto rukovali pčelama i da su poznavali neku zvičnu tajnu kojom su vladali pčelinjim rojevima.Stari Grci su isticali med kao hranu, a znali su i za njegova lekovita svojstva.Naročito su cenili med od majčine dušice sa planine Himet.Tada se verovala da bogovi na Olimpu piju "ambroziju", piće u kome je glavni sastojak med.Jedan od najvećih mislilaca stare Grčke Aristotel naširoko je izučavao pčele,a za med je govorio da je "rosa prečišćena od duge i zvezda".Hipokrit, rodonačelnik medicine,znao je mnogo o vrednosti meda kao leka za niz bolesti.Med je u to vreme upotrebljavan za uaceljivanje rana.Demokrit i Pitagora su verovali da med može produžiti život i učvrstiti i podići moć čovekovog duha.U Grčkoj je za boginju Artemidu izrađen proslavljeni hram i gradu Efesu.Statua boginje bila je ukrašena vencima od grančica različitih voćaka sa pčelama koje su se na njima odmarale.Veliki i slavni rimski pesnik Virgilije (70-19.godine pre naše ere).i sam pčelar, veliki je značaj pridavao osobinama meda.On smatra pčelu besmrtnim plemenom koje u sebi nosi deo Božanske mudrosti, nebesku iskru i etersku dušu.Mnogo ranije pre Virgiloija, još u Bibliji , premudri Sirah spominje mkarljivost pčela i mrava, koji u miru i radu provode svoj vek , slaveći tvorca prirode i divnog poretka koji vlada u njoj.I islamski narodi su bili poznati pčelari i velike količine meda su koristili za svoje orijentalne slatkiše.U Kuranu se navodi da je Muhamed govorio bolesnicima: ; Jedite med , pa ćete ozdraviti", a čuveni lekar Avicena je najpopularniji način u arapskoj medicinskoj školi preporučivao med kao lek i hranu, jer održava zdravlje i produžava život.Kelti( staro indoevropsko pleme) koristili su med kao sredstvo za razmenu dobara, a stari Germani su imali običaj da jedan proizvod - piće od meda aromatizovano biljkama - piju u velikim kolličinama.Može se, međutim, smatrati sigurnim da je medonosna pčela do 1.500.godine bilo samo u Evropi, Aziji i Africi.U Americi, Australiji i na Novom Zelandu nije je bilo.
Košnica izvor zdravlja
Čovek poznaje pčele još od najstarijih vremena.Loveći životinje i sakupljajući razne plodove za svoju hranu, u šupljem drveću i pećinama , otkrio je pčele imed.Da bi mu pčele bile što bliže prebivalištu, vremenom je i sa u krošnjama živih stabala počeo da buši prostrane udubine , na njihove otvore stavljao je vrata , označavao ih svojim znakom i tako je nastalo svesno pčelarenje.
danas je špčelarenje u mnogim zemljama organizovano na savremenim naučnim i tehnočoškim osnovama, a uz pčelinji med, naučbnici i pčelari sve veću pažnju poklanjaju i drugim proizvodima iz košnice - cvetnom prahu ( polenu), matičnom mleču, propolisu, vosku i pčelinjem otrovu, jer su brojne laboratorijske analize pokazale da ti proizvodi sadrže čitavo bogatstvo hranljivcih i lekovitih materija, koje imaju ogromnu biološku i profilaktičku vrednost.
Pčelinji proizvodi imaju značajnu ulogu u sprečavanju i lečenju mnogih bolesti čoveka, jer sadrže amiono - kiseline, belančevine, ugljenohidrate, balzame, fermente vitamine i što je naročito važno - mikroelemente.
Proizvodi medonosne pčele sadrže sledeće elemente i mikroelemente:
U medu: aluminijum, bor, gvožđe, jod, kalijum, kalcijum, sillicijum,litijum, magnezijum, mangan, bakar, natrijum, nikl, kalaj, olovo, sumpor, tita, fosfor, hlor, hrom, cink.
U pčelinjem otrovu: gvožđe, jod, kalijum, kalcijum, magnezijum, mangan, bakar,sumpor, hlor, cink.
U matičnim mleču: gvožđe, zlato, kalcijum, kobalt, silicijum, magnezijum, mangan, nikl, srebro, sumpor, hrom, cink.
U propolisu: aluminijum, vanadijum, gvožđe, kalcijum, silicijum, mangan, stroncij.
U svetnom prahu: barijum, vanadijum, volfram, gvožđe, zlato, iridijum, kalcijum, kadmijum, kobalt, silicijum, magnezijum, bakar, molibden, arsenik, kalaj, poladij, platinu, srebro, fosfor, hlor, hrom, cink, stroncej.
U organizmu čoveka i životinja nijedan biohemijski i fiziološki proces ne zbiva se bez učešća mikroelemenata.Oni učestvuju u procesima razmene, metabolizma(belančevina,masti,ugljenohidrata) , zatim u sintezi belančevina u organizmu, razmeni toplote, krvotoku, formiranju kostiju, razmnožavanju i u imunobiološkim reakcijama.Naučnici su dokazali uzajamnu povezanost mikroelemenata sa vitaminima, fermentime i hormonima.
Čovekov organizam uglavnom dobija mikroelemente iz prehrambenih proizvoda i vode.Zanimljivo je istaći da je većina mikroelemenata koji se nalaze u pčelinjim proizvodima otkrivena u krvi i nekim organima čoveka.Dokazano je da čovekova krv sadrži 24 mikroelemenata od kojih 22 ulaze takođe u sastav pčelinjih proizvoda.Pri nedovoljnom unošenju u organizam takvih mikroelemenata kao što su , na primer - vanadijum , gvožđe, kobalt, bakar, mangan, nikl i cink - narušava se proces krvotoka.Unošenjem tih mikroelemenat kojih ima u medu,matičnom mleču i cvetnom prahu, doprinosi se otklanjanju anemije.
Mikroelementi obogaćuju pčelinje proizvode
Poznato je da se u organizmu čoveka mikroelementi sakupljaju birajući različite organe: cink - prvenstveno u polnim žlezdama, hipofizi i gzušterači; jod -u štitastoj, tiroidnoj žlezdi; bakar - u jetri i koštanoj srži; kadmij i molibden - u bubrezima; nikl - u gušterači; litij - u plućima; stroncij - u kostima; hrom i mangan - u hipofizi.Koncentracija mikroelemenata u krvi i tkivima organizma je promenljiva, menja se u zavisnosti od bolesti, uzrasta i drugih fizioloških stanja, pa čak i u zavisnosti od doba dana i godišnjeg doba.Biološka aktivnost mnogih mikroelemenata povezana je time što oni stupaju u uzajamnu vezu sa fermentima i vitaminima.Gvožđe , na primer, ulazi u sastav disajnih fermenata; cink - u sastav fermenata koji učestvuju u razmeni ugljenihidrata i belančevinna.Med sadrži gotovo sve elemente koji ulaze u sastav ljudske krvi.Značaj tih elemenata je teško proceniti.Tako, na primer, hrom reguliše mehanizam dejstva insulina u organizmu, a takođe se ni hemoglobin - crveni pigment krvi, koji odnosi kiseonik u najmanje delioće organizma, ne može obrazovati ako nema dovoljno gvožđa.U tom procesu je pored gvožđa potrebna izvesna količina bakra.Med sadrži oba minerala i zato je vrlo koristan u stvaranju krvnog hemoglobina.Kao namirnica biljnog i životinjskog porekla, pčelinji med je takođe bogat i organskim kiselinama.Sadrži petnaestak vrsta kiselina, između ostalih: jabučnu, vinsku, limunsku, mlečnu, oksallnu i dr...
Prirodna i lako svarljiva hrana
Smatra se , naime , da med je "živa materija", što bi trebalo da znači da je med izvor oligo - elemenata - vitamina i mineralnih soli, za razliku od industrijskog šećera koji predstavlja "mrtvu namirnicu".Med zaista i jeste "živ", ali na svojstve način: on živi zato što nastavlja evoluciju i nakon vađenja iz košnice.Med se gotovo u celini sastoji od šećera, i to prirodnih šećera, koje organizam lako apsorbuje.Složene ugljenehidrate nektara pčele prilikom prerade prevode u proste.Med zbog toga ne izaziva previranje u crevima i naročito je pogodan za davanje deci i starijim osobama.Med se odlikuje i visokom hranljivišću.Po kaloričnoj vrednosti jedan kilogram meda može se porediti sa 3 kg goveđeg mesa; 50 jaja, 3 kg rečne ribe,ili 5 kg pomarandži.Dokazano je da svaka kaplja meda sadrži više od stotinu različitih za organizam veoma važnih supstanci.Osim glikoze i fruktoze, koje čine osnovnu sadržinu meda, u njegov sastav ulaze i mineralne soli, vitamini, fermenti i organske kiseline.
Zašto je med toliko poseban
Biljke sakupljaju vlagu i hranljive materije iz zemlje i atmosfere i ovo ima uticaja na proizvodnju nektra. Ova tečnost izlučena sadrži velike količine nektara i male količine proteina, soli, kiselina, enzima i aromatičnih sastojaka. Stvaranje meda ne zavisi samo od biljke, već i od geografske pogodnosti i vremena. Ukratko, teško da ćete ikad dobiti isti nektar a samim tim i med, što ga čini posebnim. Nektar varira u ukusu i količini i vrsti šećera. Npr. nektar lipe sadrzi 32-35%, bele deteline 40% a mazurana 70% šečera. Da li ste se ikad zapitali zašto jabuka ima vise plodova na sunčanoj strani drveta? To je zbog toga sto se nektar na sunčanoj strani koncentrisaniji, a samim tim i mnogo atraktivniji za pčele. Veća poseta pčela je i bogatije oprašivanje za biljku. Kada se jednom sakupe, to se nosi natrag do košnice u saće sa pčelinjim medom, u nesvarljivi deo, i onda se prenosi u košnicu gde je skladište. Dve stvari moraju da budu urađene da se nektar pretvori u med, prvo vodeni sastojci moraju biti smanjeni do ispod 20% da se izbegne fermentacija. Pčele to postižu izlažući male količine tečnosti toplim i dobro provetrenim delovima košnica. Drugo,saharoza u nektaru je pretvorena u glukozu i fruktozu dodavanjem enzima preoblikovanim proizvodima pčelinjih žlezda. Krajnji rezultat je hrana napravljena od dehidriranog nektra-meda koji je smešten u zapečaćenim voštanim saćima. Pčelar uzme samo višak na kraju sezone i ponekad ih hrani slatkim tečnostima. Kada su zapečaćene u voštano saće med je čista tečnost i njegovo skladištenje je model higijenske zaštite hrane. Sav med će se na kraju postaviti i granulirati, i ovaj proces može biti preokrenut blagim zagrevanjem meda da se on otopi. Neki medovi su prirodno napravljeni i imaju ukus kao granulirani šećer u medu. Neki su napravljeni kao Kraljevski Preliv veoma čvrsti. Da bi prevazišli ovaj problem, pčelari mešaju male količine meda sa trunjem pre no što ga postave i onda nežno premeštaju med pre nego što on pomocu toga postane mekan. Neki medovi nemaju aditive i korisniji su i stabilniji nego oni koji ih imaju. Zahvaljujući velikom sadržaju prostih šećera (voćnih i grožđanih), vitamina, mineralnih materija i dr., med je dragocena , prirodna, lako svarljiva hrana, koja posle unošenja u organizam, direktno prelazi u krvotok. Med je vrlo pogodna hrana za decu i sportiste, stare i iznemogle, kao i za sve one koji se bave fizičkim ili intelektualnim radom. Med ima antibakterijsko i antifungicidno dejstvo. Takva svojstva meda, uz njegova hranljiva i lekovita svojstva, doprinose da je med izvanredna hrana, da obnavlja tkiva, da uklanja bol, da stimuliše i poboljšava rad srca, da uklanja zamor, da ublažava razne upale, da povećava otpornost organizma, da deluje umirujuće na nervni sistem, da u mnogim slučajevima trovanja ima protiv otrovno dejstvo, da reguliše krvni pritisak, da ublažava tegobe u slučaju oboljenja štitne žlezde hroničnih i akutnih oboljenja disajnih organa, da jača organizam dece, iznemoglih i obolelih osoba, da smanjuje staračke slabosti, da pospešuje oporavak od raznih oboljenja jetre, bubrega, prostate, nervnog sistema, da jača umne i fizičke sposobnosti, itd. Da li je komercijalni med bolji od lokalnog? To sve zavisi od toga odakle dolazi i kako je bio tretiran i napravljen. U nekim zemljama pčele se hrane šećernim sirupom da se poveća količina meda. Da bi ubrzali proces filtriranja i prekinuli granulaciju, neki proizvođaci greju med na veoma visokim temperaturama. To uništava elemente koji štete medu,kao i čestice polena i sve ostalo što nije dobro po med.
Med - najprirodniji zaslađivač za decu
Med je prirodna hrana, tj. složen prirodni proizvod, prijatnog mirisa i ukusa. Sadrži proste šećere, vitamine i minerale, i deluje pozitivno na apetit. Treba ga upotrebljavati umesto šećera u ishrani starije odojčadi i male dece. Zbog mogućnosti pojave alergije u opštoj populaciji, potrebna je opreznost pri uvođenju u jelovnik odojčadi iz porodica sa alimentarnim alergijama. Iz tih razloga med se daje odojčetu tek posle 6. meseca starosti, kaže zvanični stav jednih naučnika, ne daje se u prvoj godini života, zvaničan stav drugih naučnika. A evo i šta kažu naučnici širom sveta, i to oni koji se bave pčelinjim proizvodima kao hranom i kao lekom: Dr Lutingen, pedijatar iz Njujorka preporučuje med za ishranu odojčadi jer on ne izaziva acidozu, brzo se resorbuje u tankom crevu i sprečava alkoholnu fermentaciju,a njegove slobodne kiseline potpomažu "usisavanje" masnoće. Knot je utvrdio da med koji se dodaje dečijoj hrani pomaže brzom iskorišćavanju kalcijuma. Poznati pedijatar Dr Kobi, ugledan naučnik iz Pariza, preporučuje da se deci u mleko ne stavlja fabrički šećer, već isključivo med. "Prokuvajte dobro mleko", savetuje Dr Kobi "i kada se rashladi, ne suviše, tada ga zasladite medom. Time dajete dečijem organizmu i ugljene hidrate, i vitamine, i mineralne materije i gvožđe". Metoda Dr Kobija "regeneracija mleka" uspešno se primenjuje u sanatorijumu Amden u Švajcarskoj. Upotreba meda kao sredstva za zaslađivanje (od 6 do 15 %) u veštačkoj hrani odojčeta je veoma korisna. I Dr Marta Černejits, rukovodilac pedijatrijskog odeljenja bolnice u Mariboru davala je deci kašu od jabuka i meda. Ovakvom hranom u toku 6 meseci hranjeno je oko 200 novorođenčadi od kojih je polovina bila prerano rođena, pa je takva hrana davana kao lek. "Kaša od jabuka kojoj smo dodavali pčelinji med", izjavila je Dr. Černejits, "bila je takva da je u svom sastavu imala isceđene i osušene aromatične jabuke, a kasnije je dodavan pčelinji med. Mislim da je dovoljno ako kažem da su sve analize do danas pokazale da nije bilo nikakvih poremećaja u varenju, kada su deca hranjena ovakvom kašom". Uopšteno uzevši, med je za decu idealna slatka hrana. Obzirom na to da je lako probabljiv i sladak, malo koja deca ga ne prihvataju. Veliki značaj meda za normalan razvoj dečijeg organizma utvrđen je kako empirijski, tako i naučno - eksperimentalnim putem. Savremene hemijske i biološke analize meda pokazuju da povoljna kombinacija hranljivih materija u njemu ne opterećuje i ne angažuje probavni sistem dečijeg organizma dodatnom preradom. Za decu med predstavlja gotovu hranu koja se 100 % iskorisćava u organizmu i uključuje u njegove životne funkcije.
MED U ISHRANI ODOJČETA
e ispune sledeći uslovi: Med se može uvesti u jelovnik odojčeta posle navršenih 6 meseci života, ukoliko s
Odojče nema izraženo alergijsku manifestaciju (ekcem, atopski dermatit, alergiju na proteine kravljeg mleka, ili alergiju na neku drugu hranu).
Nema alergijskih reakcija na med, ili neku drugu hranu u porodici.
Može se uzeti isključivo prirodni (nektarski) med - BAGREMOV.
Med mora biti zdravstveno bezbedan (proizvođač poseduje potvrdu o zdravstvenoj ispravnosti meda).
Dnevna količina meda je 1g/kg TM - podeljeno u 2 ili 3 puta.
Uvodi se u ishranu, tako što se počinje sa 1/4 kafene kašičice, uvek rastvorene u tečnosti (voda, čaj, sok, voćna kaša...). Nakon prvog davanja, u tečnosti, sačekati 4 dana, ukoliko nema znakova nepodnošljivosti (osip, svrab, povraćanje, proliv) nastaviti sa postepenim povećanjem, tako da se tokom 2 nedelje unese dovoljna njena količina. Tek nakon toga može se dati svakog dana.
Ukoliko se bilo kad pojave znaci nepodnošljivosti, prekinuti uzimanje i javiti se pedijatru. Med je najbolje davati ujutru i to na razne načine: med, maslac, hleb; napici sa medom (čaj, mleko, limunada), kompoti sa medom.
MED U ISHRANI MLADOG DETETA
Ako vaše dete ima više od 12 meseci, tj. staro je 1,2 godine, još nije probalo med, postupite na isti način kao što je savetovano za ishranu odojčeta. Naravno, starije dete je teže, pa će njegova dnevna količina meda biti veća, shodno onoj preporuci 1 g/kg TM. Ako je dete starije od 2 godine, pri izboru vrste meda ne morate se ograničiti samo na bagremov med, iako je on i dalje broj jedan, deca ga najradije uzimaju. Detetu se može ponuditi i livadski med, med od lipe ili nane.Kulinarske veštine u upotrebi meda za stariju decu svakako su mnogo maštovitije i raznovrsnije. Setite se samo medenih kolača, kohova i drugih poslastica sa medom koji uz mleko, limunadu ili biljni čaj mogu biti odlična užina za decu.
KOMBINACIJA MEDA I JABUKA
Kaša od jabuke i meda: očistiti 1 krupnu jabuku, sitno naribati, dodati 1 kafenu kačičicu meda, izmiksati. Ovoj kaši može se dodati i pola banane.Kaša od jabuka, meda i zobenih pahuljica: mešavina od kuvanih jabuka, zobne kaše, meda i jogurta. Sve se miksa dok se ne dobije izgled šlaga. Ovo je naročito bogata hrana za starije odojče. Krem od jabuka, sira i meda: sastojci: 200 g mekog kravljeg sira, 2 kafene kašike meda, kisela jabuka, šlag. Sir izgnječiti viljuškom, dodati med i izmešati. Jabuku oljuštiti, izrendati, ukrasiti šlagom i služiti kao zdravu i ukusnu poslasticu.
Fermenti u medu
Fermenti koji se nalaze u pčelinjem medu su: dijastaza, invertaza, kataliza, peroksidaza, lipaza.Po sadržajima fermenata med zauzima jedno od vodećih mesta među proizvodima ishrane..Prema savremenim podacima biologije, posebno molekularne biologije, danas se zna da je starenje u stvari posledica postepenog gubljenjanasledne supstance koja je koncentrisana u svim našim ćelijama.iz tih razloga čovek postepeno gubi i mogućnosti da sintetiše fermente koji mogu da svare jednu ili drugu hranu.Med, sa bogatim sastavom dragocenih , fermenata , u ovom smislu daje izuzetnu prednost, jer čovek unoseći u organizam med, unosi i one fermente koje starenjem postepeno gubi, tj. koje nije u stanju da postepeno sintetiše.Prema tome, med ima biološku vrednost isto koliko i biološka vrednost proteina.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[FONT=Arial, Arial, Helvetica]Kako započeti sa pčelarenjem? [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica] Sa pčelarenjem se obično započinje u toku proleća ili leta. Najbolje je upoznati se sa nekim pčelarom iz okoline i posetiti njegov pčelinjak. Možemo ga zamoliti da prisustvujemo pregledima pčelinjih društava koje on vrši, a kada se malo priviknemo na zujanje i poneki ubod pčela, pomagaćemo mu u radu sa pčelama i pri vrcanju meda. Od njega ili nekog njegovog kolege, možemo kupiti rojeve ili kompletna pčelinja društva i tako zasnovati sopstveni pčelinjak. Čitaćemo pčelarsku literaturu, nabaviti osnovnu opremu i pribor i odmah započeti sa sadnjom medonosnih biljaka u blizini našeg pčelinjaka. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Možda će se poneko baš ovih zimskih dana zainteresovati za pčelarstvo i poželeti da i sam odgaja pčele. Dok nestrpljivo očekuje proleće, savetujemo mu da nabavi neku knjigu o pčelarenju i da se uključi u rad lokalnog udruženja pčelara, kako bi se upoznao sa lokalnim pčelarima i prisustvovao predavanjima.Na našem sajtu moći će da sazna koji ga sve poslovi očekuju i šta treba da pripremi i nauči, imaće uvid u rad pčelarskih društava, a moći će da postavlja pitanja i dobija odgovore elektronskom poštom. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Izbor mesta za pčelinjak [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Mesto na kome se nalazi pčelinjak je od ogromne važnosti za uspeh u pčelarenju, pa njegovom izboru treba posvetiti posebnu pažnju. Pri tome, pčelar treba da vodi računa o više faktora, od kojih su najvažniji prisustvo dobre pčelinje paše i ocedit i sunčan teren, zaklonjen od jakih vetrova, kao i da postoje dobri prilazni putevi. Poželjno je da pčelinjak, bar na samom početku pčelarenja, ne bude daleko od pčelareve kuće, kako bi mogao češće da ga obilazi i da posvetu odogovarajuću pažnju pčelinjim društvima. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica] Opredeljenje za tip košnice [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Pčelari, posebno početnici, često su u dilemi kojim tipom košnice da pčelare. Obično se opredeljuju za onaj o kome nešto više saznaju iz literature, a često je presudan tip košnice pčelara preko koga pčelar - početnik uspostavi svoj prvi kontakt sa pčelama. Svaki pčelar najčešće ističe prednosti košnica sa kojima pčelari, ali oni objektivniji će istaći da se visoki prinosi mogu postići svim tipovima košnica i da je samo važno ovladati tehnikom pčelarenja. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]U našoj zemlji, u nešto većem procentu su zastupljene DB (Dadan Blat) košnice u odnosu na LR (Langstrot Rut). Ostali tipovi košnica su AŽ, pološke, Farar, a ima i drugih. Poželjno je da na jednom pčelinjaku bude zastupljen samo jedan tip košnica, što znatno ubrzava i olakšava rad, a to se posebno odnosi na veće pčelinjake.[/FONT]
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[h=2][FONT=Arial, Arial, Helvetica][FONT=Trebuchet MS, Arial, Helvetica]Osobine pojedinih tipova košnica[/FONT][/FONT][/h] [FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Dadan Blatova košnica [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Košnica sa jednim telom visine 31cm, koje služi kao plodište i 2 polunastavka, spoljašnje visine 15,5cm, za smeštaj viška meda. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Standardna košnica ima 12 ramova, ali je sve popularnija i DB košnica sa 10 ramova. Unutrašnje dimenzije rama su 420´270mm. Satonoša rama je dužine 470mm. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Dubok ram omogućava dosta prostora za razvoj legla, deponovanje polenovog praha i meda. To je posebno pogodno za zimovanje. Medne kape mogu da budu visoke 10 pa i 15cm, što omogućava sigurno prezimljavanje, bez potrebe za intervencijama pčelara. Jedan ram sa obe strane napunjen medom teži 3 do 4kg. Kada ga pčele vrlo gusto prekriju, na njemu može biti do 300 grama pčela. Znači, plodište DB košnice može da prihvati oko 3,6kg pčela. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Društva u DB košnici mogu jako dobro da se razvijaju u proleće i bez velikih intervencija. Ipak, dobro je još u jesen pčele ostaviti na nešto manjem broju ramova, npr. 10 pa u proleće eventualno izbaciti još neki ram sa lošijim saćem, koji je ostao sa malo meda. Tako će se stvoriti uslovi da mogu da se dodaju lepi izgrađeni ramovi ili satne osnove i plodište ispuni ramovima do bagremove paše. Kod jakih društava i u dobroj paši, to se obično dešava i ranije, pa je potrebno stavljati medišta u voćnoj paši. Društva koja nisu dovoljno jaka, pojačavaju se dodavanjem ramova sa leglom iz drugih košnica ili na neki drugi način. Obično se zamera DB košnici da se mora raditi ramom a ne nastavkom, da je društva teško odvratiti od rojenja. Međutim, rad DB košnicom nije komplikovan i ne zahteva mnogo intervencija pčelara. Popularna je i što su plodište i medište razdvojeni ne samo posebnim telima (to je slučaj i kod većine drugih košnica), nego i različitom visinom tela, pa je jasno šta pripada pčelama a šta pčelaru. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Langstrot Rutova košnica [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]To je košnica koja se sastoji od tri jednaka nastavka spoljašnje visine 242mm. Ram je spoljašnje visine 232mm a dužina satonoše je 480mm. To je za 1cm duže od satonoše DB rama, a po visini za 7cm kraće. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]U novije vreme, ustalilo se nekoliko načina gajenja pčela u ovim košnicama. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Po jednom, dva nastavka se koriste za plodište i međusobno im se menjaju mesta. To je podsticajno za razvoj legla, a kao meru protiv rojenja posebno preporučuju umetanje trećeg nastavka sa satnim osnovama ili izgrađenim saćem između ta dva. Kada je društvo zazimljeno sa mngo pčela i hrane u gornjem nastavku, dobra matica već na početku proleća ispuni leglom gornji nastavak i spusti se u donji. To je vreme da se zamene mesta nastavcima i ako je potrebno kasnije, još jednom. Po takvom načinu pčelarenja, pčelinja društva bi trebalo da imaju pred bagremovu pašu najmanje dva puna nastavka pčela. Onda im se mogu dodati i po dva LR tela za medište. Prilikom pripreme društava za zimu, preporučuje se iznad plodišnog nastavka staviti nastavak sa zapečaćenim medom (15-20kg) a u čiju sredinu se stave 2-3 rama sa leglom odozdo i većom mednom kapom (ili bar ramovi sa velikom mednom kapom i praznim saćem ispod). Na taj način se obezbeđuje da ziimsko klube zahvati i gornji nastavak i da krajem zime ne ostane u donjem bez hrane. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Treba napomenuti da takav način pčelarenja nije lako ostvariti i da se u praksi ipak najčešće mora raditi i pojedinačnim ramovima a ne nastavcima. To je najpre iz razloga što pčelinje zajednice nisu dovoljno jake i što nemaju velike zalihe hrane. Rad LR košnicom tada može da bude prilično komplikovan, posebno za početnike. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Neki pčelari, pogotovu oni sa više košnica i u novije vreme, uvode i polunastavak kao deo LR košnice. Visine je 147mm (najčešći standard) i postavlja se iznad plodišta. Veći pčelari ispod njega stavljaju matičnu rešetku, da bi sprečili prelazak matice. Taj polunastavak služi kao rezerva hrane i medna kapa tokom zime. U proleće se može spustiti ispod plodišta i tada predstavlja izvor podsticajne hrane koju če pčele prenositi u plodište. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Još jedan od mogućih načina pčelarenja se sastoji u razvijanju društva u proleće u plodištu od dva LR tela, a pred bagrem se stavlja matična rešetka iznad prvog nastavka i time ograničava matica. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]LR košnica se koristi i za pčelarenje sa dva pčelinja društva, koja se drže jedno iznad drugog, da pčele ne mogu da prlaze iz jednog u drugo. Pred bagrem se mogu spojiti a matica iz slabijeg se uklanja iili se sa njom formira rojić. Često se na početku unosa bagrema uklanja gornje društvo i tako izletnicama pojačava donje. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Fararova košnica [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]To je košnica kod koje su svi nastavci jednaki, bilo da se koriste kao plodišni ili medišni. Obično je sa 10 ili 12 ramova. Nastavci su visine od 155mm do 200mm. Plodište je u dva tela. Za sprečavanje rojenja, zamenu saća, umeće se ceo nastavak satnih osnova ili praznog saća između. U odnosu na LR košnicu, Fararova ima pogodnost plićeg nastavka, pa pčele brže zaposedaju dodate nastavke. To pogoduje da se ovom košnicama može uspešnije raditi nastavkom nego što je sllučaj sa drugim. Za zimovanje, na plodište od dva tela, ostavllja se pun nastavak meda. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Anton Žnidarićeva košnica [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]AŽ košnica se najčešće koristi u pčelarskim paviljonima, pokretnim (na vozilima ili prikolicama) ili nepokretnim. Zastupljena su dva osnovana tipa, AŽ Grom sa ramom 2cm plićim od DB i nešto kraćim, i AŽ standard, koja ima još plići ram. Sastoji se iz plodišnog i medišnog prostora, razdvojenih matičnom rešetkom. Obično imaju 10 ili 11 ramova. Ramovi nemaju ušice, obično stoje na dve poprečne šipke a sa prednje i zadnje strane ulaze u llimene razmake. Košnica se otvara sa zadnje strane. Prednost AŽ košnice je što je veoma pogodna za ugradnju u paviljone i laka za selidbu. Ograničenost prostora i teži rad ramovima su njeni izraziti nedostatci. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Pčelari se pojedinačnim ramovima, koji se premeštaju unutar košnice, otklapa se med, preokreću itd. Kada se plodište ispuni leglom, vrši se prebacanje ramova sa leglom u medišni prostor, čime se proširuje prostor za leglo. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Pološka [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][FONT=Arial, Arial, Helvetica]To je tip košnice koja se sve ređe sreće. Za razliku od drugih košnica, plodište i medište pološke su jedno pored drugog, najčešće razdvojeni matičnom rešetkom, a ne jedno iznad drugog. Ram je dubok, od dimenzija DB rama (42´27cm) do 40´30cm, pa i veći. Pološke obično imaju 18 ili 20 ramova. Neki pčelari su za pološke pravili i plitka medišta, sa ramovima visine kao DB medišni ram. Da nisu toliko teške i glomazne, bile bi pogodne za selidbu. Odlika im je ograničenost zapremine i nužnost rada pojedinačnim ramom. Pogodne su za držanje dva ili više pčelinjih društava u jednoj košnici, koja se pred pašu mogu spajati.[/FONT]
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[h=2][FONT=Arial, Arial, Helvetica][FONT=Trebuchet MS, Arial, Helvetica]Pčelinja zajednica[/FONT][/FONT][/h] [FONT=Arial, Arial, Helvetica]Pčelinju zajednicu čine matica, pčele radilice i trutovi. U zavisnosti od doba godine i njen sastav se menja. Krajem proleća i u leto je najbrojnija, a na izmaku zime najmanja. U proleće i u leto okuplja maticu, trutove i radilice, a u jesen i zimu, u normalnom društvu, po pravilu, nema trutova, da bi se u proleće opet pojavili. Matica i pčele radilice rađaju se iz oplođenih jaja, a trutovi iz neoplođenih. [/FONT]
[h=5][FONT=Arial, Arial, Helvetica][FONT=Trebuchet MS, Arial, Helvetica]Matica[/FONT][/FONT][/h] [h=5][FONT=Arial, Arial, Helvetica][FONT=Trebuchet MS, Arial, Helvetica]
Queen.JPG
[/FONT][/FONT][/h] [FONT=Arial, Arial, Helvetica]Matica je jedina polno zrela ženska jedinka u društvu. Da li će se iz oplođenog jajeta, razviti matica ili pčela, zavisi od hrane kojom pčele budu hranile larvu koja se razvije iz jajeta. Ako je hrane matičnim mlečom, za 16 dana od polaganja jajeta, razviće se matica. Ukoliko je hrane biološki manje vrednom hranom, iz nje će se razviti pčela. Matica izleće na orijentacioni let radi upoznavanja okoline 4 – 5 dana posle izlaska iz matičnjaka, a 2-3 dana kasnije na svadbeni let, radi sparivanja. Sparuje se visoko u vazduhu sa desetak i više trutova, koji posle čina sparivanja uginjavaju. Nekoliko dana posle toga (2-3), matica počinje da nosi jaja i nosi ih celog svog života, sa izuzetkom jednog dela jesenu ili zime, kada društvo miruje i ne odgaja leglo. Živi obično 2-3 godine, ali i duže. [/FONT]
[h=5][FONT=Arial, Arial, Helvetica][FONT=Trebuchet MS, Arial, Helvetica]Pčele radilice [/FONT][/FONT][/h] [FONT=Arial, Arial, Helvetica]To su ženske jedinke sa nerazvijenim polnim organima, najbrojniji članovi pčelinje zajednice. Njihovo razviće, iz oplođenih jaja, traje 21 dan. U jakom pčelinjem društvu, u toku leta, može biti više desetina hiljada pčela radilica, 40-50.000 i više. U toku proleća i leta, žive 35 do 45 dana a pčele izležene krajem leta i u jesen, žive do proleća naredne godine, kako bi izvele novo potpmstvo. Prvi deo života provode u košnici, tada se nazivaju «kućne pčele» koje čiste košnicu, hrane larve, hrane maticu, luče vosak, prihvataju nektar i obavljaju druge poslove. Kasnije, izleću na orijentacioni let, donose vodu, nektar, polenov prah, čuvaju košnicu. [/FONT]
[h=5][FONT=Arial, Arial, Helvetica][FONT=Trebuchet MS, Arial, Helvetica]Trutovi[/FONT][/FONT][/h]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica]Trutovi su muške jedinke, koje se razvijaju iz neoplođenih jaja. Trutova obično ima od nekoliko stotina do nekoliko hiljada. Biološki zadatak im je oplodnja matice, čime se omogućavaj nastavak vrste. Kada prestane pčelinja paša i prođe sezona rojenja, pčele isteraju trutove iz košnice i oni do jeseni uginu. U jesen i zimu se mogu sresti jedino u društvima koja nemaju maticu ili u onima koja se spremaju da je zamene. Na proleće, kada otopli i pojavi se unos nektara i polena, matica opet zaleže, pored oplođenih, i neoplođena jaja, iz kojih se razvijaju trutovi. Za razliku od pčela, trutovima je dozvoljeno da slobodno uleću u sve košnice. Unutar košnice, trutovi se obično nalaze na ramovima kraj legla, sa polenovim prahom ili medom. Žive obično oko 2 meseca, a u bezmatičnim društvima i duže. [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica]Pčelinju zajednicu treba shvatati kao jedinstvenu celinu. U toku miliona godina, koliko pčela, kao jedinka postoji, od insekta koji je živeo pojedinačno, stvorila je visokoorganizovanu zajednicu, izuzetno prilagođenu spoljnoj sredini.[/FONT]
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[FONT=Arial, Arial, Helvetica]
ZIMSKO UGINUĆE PČELA
Predrag Cvetković
Fotografije:Oliver Mihajlović


Mnogo je mogućih uzroka zimskog stradanja pčela a ovom prilikom osvrnućemo se na najčešče.

Glad. Nedostatak hrane je čest uzrok stradanja. Tom prilikom uginjava celo pčelinje društvo ili samo pčele koje se nađu u pojedinim "ulicama" između ramova na kojima nema hrane. Hladno vreme onemogućava kretanje pčela i pomeranje klubeta na veća rastojanja na saću pa se dešava stradanje usled gladi i u slučajevima kada u drugim delovima košnice ima dovoljno hrane (sa strane ili u nastavcima iznad klubeta). Pčele koje su stradale imaju ispružene rilice, uvučene su u prazno saće i nalaze se najčešče na ramovima na kojima nema meda, ili je med udaljen od klubeta. Deo pčela je iz klubeta pao na podnjaču.
Varoa i virusi. Pčelinja društva koja su bila jako zaražena varoom i virusima koje ona prenosi su u većini slučajeva stradala i pre zime, ali ako pčelar to nije uočio ranije, to sada može videti. Znaci koji nas upućuju na ovakvu sumnju su nalaženje košnica u kojima i nema pčela (napustile su košnicu), zatim jako oslabljena pčelinja društva - vrlo malo pčela koje najčešće i uginjavaju zato što ne mogu da obezbede minimalno grejanje klubeta ili eventualnog legla, iscrpljene su i često boluju i od nozemoze.
Nozemoza. Stradanje pčela od nozemoze se obično ne događa sredinom zime već tek pri samom kraju, i u proleće. Znaci koji ukazuju na bolest mogu biti smeđe mrlje od izmeta na košnici, ramovima i saću, pčele koje teško hodaju i poleću, slabljenje pčelinjeg društva i sl. Potrebno je razlikovati nozemozu od uobičajenog čišćenja pčela. Najsigurnija dijagnoza se daje u ovlašćenim veterinarskim ustanovama a da bi se bolest koliko-toliko predupredila, savetuje se slanje uzoraka mrtvih pčela na pregled a to je uostalom po naredbi republičkog veterinarskog inspektora u Srbiji i zakonom obavezujuće za pčelare. Uzorkovanje treba izvršiti najbolje u januaru ili februaru.

[/FONT][TABLE]
[TR]
[TD="width: 50%"][FONT=Arial, Arial, Helvetica]
zugin1.JPG
[/FONT][/TD]
[TD="width: 50%"][FONT=Arial, Arial, Helvetica]
zugin2.JPG
[/FONT][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 50%"][FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica]Mrtve pčele na podnjači[/FONT]​
[/TD]
[TD="width: 50%"][FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica]Uginuće od gladi[/FONT]​
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica]
Štetočine. Miševi i rovčice mogu da predstavljaju uzroke stradanja pčela jer u jesen i tokom zime ulaze u košnice, uznemiravaju pčele i prave štete. Rovčice se i hrane pčelama, pa mogu da naprave vrlo velike štete. Znak da su bile u košnici su isitnjene mrtve pčele na podnjači (nekada i na satonošama pa i na letu), delovi tela pčela, kao i tragovi njihovog izmeta na satonošama. Znak da su miševi bili prisutni su isitnjeni komadi saća na podnjači, izgriženo i oštećeno saće, a miševi često u košnicama naprave i čitava gnezda.


[/FONT][TABLE]
[TR]
[TD="width: 50%"][FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica]
zugin5.JPG
[/FONT]​
[/TD]
[TD="width: 50%"][FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica]
rovcicakos.JPG
[/FONT]​
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 50%"][FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica]Tragovi izmeta na zidu košnice[/FONT]​
[/TD]
[TD="width: 50%"][FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica]Kostur rovčice[/FONT]​
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][TABLE]
[TR]
[TD][FONT=Arial, Arial, Helvetica]
[/FONT][/TD]
[/TR]
[/TABLE]
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] Predrag Cvetković
OSNOVNO O VRSTAMA MEDA
Prema načinu dobijanja, može biti: vrcani (centrifugiran), med u saću, presovan (gnječeni), topljen itd.
Prema konzistenciji može biti u tečnom i kristalisanom stanju, a postoje i prelazi između tih stanja, kao i posebno, želatinasto stanje za neke (malobrojne) vrste medova.
Podela se može napraviti i prema geografskom poreklu, na region odakle potiče ili prema nadmorskoj visini terena.
Prema tehnološkoj obradi, može biti bez obrade, zatim proceđen (kroz sita), filtriran (kroz posebne filtere), pasterizovan, dekristalisan (zagrevan), prerađen u finokristalisan itd.
U zavisnosti da li potiče od jedne ili više vrsta biljaka, deli se na monoflorni i poliflorni.

Ispod su navedene značajnije vrste monoflornih medova. Data su i njihova najvažnija lekovita svojstva i neke od primena, pri čemu treba imati u vidu da med bez obzira na vrstu zadržava svoja osnovna svojstva i opštu primenu.

Bagremov med. Prozračan, ima bledo zelenu nijansu, koja može ići i u svetlo žutu. Visoko je cenjen, aromatičan i prijatan, blagog ukusa, zbog čega se preporučuje deci i starijima. Dugo ne kristališe. Vrlo je pogodan za proizvodnju meda u saću.
Smanjuje lučenje kiselina u želucu, reguliše funkciju želuca, pomaže zaustavljanje krvarenja, kod kašlja, visoke temperature, može se koristiti kod bolesti očiju itd.
[/FONT][TABLE]
[TR]
[TD="width: 50%"][FONT=Arial, Arial, Helvetica]Lipov med. Svetlo žute boje, specifičnog mirisa i prilično izraženog oštrog ukusa, na osnovu kojih se vrlo lako prepoznaje. Vremenom kristališe, krupnozrnasto.Veoma je dobro sredstvo za izazivanje znojenja i zbog toga skoro nezamenljiv kod oboljenja izazvanih prehladom. Zbog izraženih anibaktericidnih svojstava predstavlja dobro profilaktičko (preventivno) sredstvo, koristi se kod angine i kod mnogih upalnih procesa, rana, opekotina i sl. Preporučuje se kod različitih bolesti želuca, jetre i bubrega.
Kestenov med. Med od pitomog (jestivog) kestena je tamno žut, slabog mirisa, gorkog ukusa, nekada smatran trećerazrednom vrstom a sada je jedan od najviše traženih, zbog svojih lekovitih svojstava i bogatstva u polenu. Pomaže kod bronhitisa, astme i drugih bolesti disajnih puteva, bolesti krvnih sudova, popravlja apetit. Ima jako baktericidno dejstvo, sadrži u sebi mnogo vodonik peroksida pa je dobar za obradu rana i kod angine.
[/FONT][/TD]
[TD="width: 50%"][FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica]
med1.JPG
[/FONT]​
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 50%"][FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT][/TD]
[TD="width: 50%"][FONT=Arial, Arial, Helvetica] [/FONT]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica]Fotografija: Oliver MIhajlović[/FONT]​
[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[FONT=Arial, Arial, Helvetica] Suncokretov med. To je posle kestenovog meda jedan od najbogatijih polenom. Žute boje, vrlo brzo kristališe u sitne kristale. Posebno se preporučuje kod prehlada, gripa, kijavice, bolesti disajnih organa.
Heljdin med. Taman, jakog, otužnog mirisa i ne baš prijatnog ukusa. Veoma bogat mineralnim materijama, posebno gvožđa. Posebno koristan kod anemija, hipo i avitaminoze, različitih krvarenja, povišenog pritiska, bolesti krvnih sudova i mnogih drugih bolesti.
Deteline. Daju manje ili više svetle medove, prijatnog ukusa i blagog mirisa. Med se smatra pogodnim u lečenju kašlja, arterioskleroze, bolesti jetre, za pojačano mokrenje, za čišćenje krvi, pri raznim upalama i dr. Med od detelina ima nisku vrednost dijastaze.
Kupina. Divlja i pitoma kupina daju vrlo kvalitetan med, proziran, svetložute boje, vrlo prijatnog ukusa i mirisa. Pomaže kod bolesti respiratornih organa.
Malina. Pitoma i divlja malina daju vrlo aromatičan svetložut med, suptilnog mirisa, prijatnog ukusa, koji kristališe u vrlo fine kristale bele boje. Vrlo je koristan kod svih bolesti usled prehlade i preporučuje se kao profilaktičko sredstvo protiv gripa.
Voćni med. Dobija se od različitog drvenastog voća koje cveta u proleće. Dominiraju obično jabuke, trešnje, a može biti i nektara dženerike, šljive, kao i maslačka, koji cveta kada i voćke. Boje je obično tamnožute. Prijatnog je mirisa i ukusa, a ako preovladava koštičavo voće, miris može biti na voćne koštice, a ukus malo nagorak. Bogat je polenom i odličan za žvakanje saća sa medom, lečenje prehlada.
Uljana repica. Med je žut, brzo kristališe i tada dobije belo-sivkastu nijansu. Nije mnogo cenjen, verovatno samo zbog kristalizacije. Daje dobre rezultate u lečenju čireva, jako je sredstvo za podsticanje mokrenja.
Vrijesak. Med je žute boje ili tamniji, zavisno od vrste vrijeska, jakog mirisa i prijatnog ukusa, želatinast, kristališe. Vrlo je cenjen i tražen.
Vrba. Med žute boje, specifičnog mirisa, pomalo nagorkog ukusa.
Lavanda. Daje svetložut med, vrlo jakog mirisa i ukusa. Spada u vrlo tražene medove. Smatra se posebno pogodnim kod bolesti jetre, podstiče pojačano lučenje žuči.
Žalfija (kadulja). Daje tamno žut ili još tamniji med, prijatnog mirisa i ukusa, pomalo gorak. Vrlo tražen zbog svojih lekovitih svojstava, posebno za bolesti disajnih organa. Pomaže zaustavljanju krvarenja, protiv upala, ima jako baktericidno dejstrvo. Preporučuje se upotreba u kozmetičke svrhe.

Poliflorni cvetni med je livadski, a u tu kategoriju može se uvrstiti i planinski med.
Livadski. To je poliflorni med (potiče od više vrsta biljaka), pa s obzirom na različito poreklo, vrste livada i drugo, može mnogo varirati po boji, mirisu i ukusu. Boja mu je od žute i svetlo crvene, do tamno žute, crvene, a može biti i tamniji. Miris je posebno izražen, prijatan, preovlađuje miris dominante biljke. Ukus je prijatan, izražen, sladak, može biti i malo kiselkast.

Med koji nije nektarskog porekla:
Šumski. Ta vrsta meda ne potiče od nektara, već je ili biljnog porekla ("medna rosa") ili životinjskog ("medljika"). U oba slučaja, pčele ga sakupljaju sa listova i grančica različitog listopadnog i zimzelenog drveća i ređe, žbunja. Najčešće se javlja tokom leta, sve do jeseni, pri visokim temperaturama vazduha. Najčešća u Srbiji je hrastova medljika, u Sloveniji naprimer jelova, sa smreke itd.
Hrastova medljika je gusta, lepljiva, tamno crvene boje koja skoro prelazi u crnu. Ne kristališe tako brzo, nema izražen miris a ukus je jak i specifičan, pomalo nalik karamelu (ali ga ne treba mešati sa pregrejanim medom). Sadrži dosta mineralnih materija.
Jelova medljika je tamno zelene boje, ka crnoj. Nema izražen miris, prijatnog je ukusa. Vrlo je cenjena.
Sve vrste medljike imaju jaka antiseptička i protivupalna svojstva i pomažu kod bolesti disajnih puteva i organa za mokrenje. Prisustvo smolastih materija daje purgativna svojstva i umirujuće dejstvo na upale creva. Korisne su kod anemija.
[/FONT]
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[h=2]Anton Žnidarićeva košnica[/h]
AŽ košnica se najčešće koristi u pčelarskim paviljonima, pokretnim (na vozilima ili prikolicama) ili nepokretnim. Zastupljena su dva osnovana tipa, AŽ Grom sa ramom 2cm plićim od DB i nešto kraćim, i AŽ standard, koja ima još plići ram. Sastoji se iz plodišnog i medišnog prostora, razdvojenih matičnom rešetkom. Obično imaju 10 ili 11 ramova. Ramovi nemaju ušice, obično stoje na dve poprečne šipke a sa prednje i zadnje strane ulaze u llimene razmake. Košnica se otvara sa zadnje strane. Prednost AŽ košnice je što je veoma pogodna za ugradnju u paviljone i laka za selidbu. Ograničenost prostora i teži rad ramovima su njeni izraziti nedostatci.

Pčelari se pojedinačnim ramovima, koji se premeštaju unutar košnice, otklapa se med, preokreću itd. Kada se plodište ispuni leglom, vrši se prebacanje ramova sa leglom u medišni prostor, čime se proširuje prostor za leglo.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
[h=2]Dadan Blatova košnica[/h]


Košnica sa jednim telom visine 31cm, koje služi kao plodište i 2 polunastavka, spoljašnje visine 15,5cm, za smeštaj viška meda. Standardna košnica ima 12 ramova, ali je sve popularnija i DB košnica sa 10 ramova. Unutrašnje dimenzije rama su 420´270mm. Satonoša rama je dužine 470mm. Dubok ram omogućava dosta prostora za razvoj legla, deponovanje polenovog praha i meda. To je posebno pogodno za zimovanje.

Medne kape mogu da budu visoke 10 pa i 15cm, što omogućava sigurno prezimljavanje, bez potrebe za intervencijama pčelara. Jedan ram sa obe strane napunjen medom teži 3 do 4kg. Kada ga pčele vrlo gusto prekriju, na njemu može biti do 300 grama pčela. Znači, plodište DB košnice može da prihvati oko 3,6kg pčela.

Društva u DB košnici mogu jako dobro da se razvijaju u proleće i bez velikih intervencija. Ipak, dobro je još u jesen pčele ostaviti na nešto manjem broju ramova, npr. 10 pa u proleće eventualno izbaciti još neki ram sa lošijim saćem, koji je ostao sa malo meda. Tako će se stvoriti uslovi da mogu da se dodaju lepi izgrađeni ramovi ili satne osnove i plodište ispuni ramovima do bagremove paše.

Kod jakih društava i u dobroj paši, to se obično dešava i ranije, pa je potrebno stavljati medišta u voćnoj paši. Društva koja nisu dovoljno jaka, pojačavaju se dodavanjem ramova sa leglom iz drugih košnica ili na neki drugi način. Obično se zamera DB košnici da se mora raditi ramom a ne nastavkom, da je društva teško odvratiti od rojenja. Međutim, rad DB košnicom nije komplikovan i ne zahteva mnogo intervencija pčelara. Popularna je i što su plodište i medište razdvojeni ne samo posebnim telima (to je slučaj i kod većine drugih košnica), nego i različitom visinom tela, pa je jasno šta pripada pčelama a šta pčelaru.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
На Манастирском пчелињаку поред ЛР, Родне Воје и Еко Воје имамо и ДБ кошнице.

Рад са ДБ кошницама је доста једноставан, а предност дајем ДБ десетци мада са њом има више посла него са ДБ дванаестицом. По нашим искуствима ДБ 10 даје у просеку више приноса меда. Бар за наше пашне услове на Манастирском пчелињаку. За другачије пашне услове не могу да тврдим ништа коначно и прецизно мада мислим да је ДБ десетка ипак у предности, поготово за планинске пределе где су паше обично средње и продужене. У случају нашег Манастирског пчелињака користили смо једноставно упоредну методу.

Највећа предност ДБ кошница у односу на све остале је то што се са њом лакше добија чисти мед из незалеженог саћа, што ја са другим кошницама такође могуће, али обично уз много више труда.

Ако Бог да ускоро ћемо покушати и са ДБ 8 и мислим да ће приноси бити још већи од ДБ 10. Али ће око ДБ осмице имати више посла да се у пролеће сузбије ројеви нагон.

Колико за сада видимо ЛР десетка нам је дала више меда и од ДБ десетке.

Ипак сматрам да не постоји лоша кошница, већ добра и мање добра. И да постоје мање спретни и више спретни пчелари. Они који боље познају живот пчелиње заједнице и пашне прилике на терену, а више труда уложе, имаће обично и више приноса. Мада, има једна друга ствар која много значи а то је, колико труда уложите са неком кошницом у датим пашним условима, да би сте добили исту количину меда? Мислим да ће ту Родна Воја ипак победити.

Примера ради, ако пчелар за главну пашу, која је јака, добро спреми ДБ десетку, она ће му донети пуно меда. Ако се пак пчелар потруди па пред јесен, у време слабе паше, сузи плодиште ДБ десетке на 6 или 7 рамова, опет ће имати вишка меда, а ако је остави на десет рамова легло ће обично све појести а пчелару неће остати ништа. Но, за сужавање плодишта треба додатни труд и рад. Али и знање. Зато кажем да нема лоше кошнице већ је питање колико труда и знања уложимо. А ако и Бог помогне, ето нам добрих приноса.

Планирамо ускоро да појачамо наш Манастирски пчелињак са још 5 ДБ кошница. Тако да ћемо ускоро ако Бог да имати и по коју ДБ осмицу.

ДБ кошнице биће заступљене као једна од основних врста кошница. Ако Бог да, после неколико година, када упоредимо све резултате, изабраћемо најпогодније кошнице за нашу регију.

Такмичење је почело. У трци ће бити ЛР 10, ЛР 8, Дб 12, ДБ 10, ДБ 8, Родна Воја и Еко Воја.

Лично навијам за Родну Воју, али ако се не покаже као најбоља нећемо је форсирати нити бити пристасни. Мада од Родне Воје ипак очекујем да ће победити.

Непристрасна искуства и резултате ћемо ако Бог да поделити са осталом браћом пчеларима. Но, за то треба да прође одређено време.

С Богом. Autor: игуман Петар (Драгојловић)
 
Natrag
Top