Pcelarstvo-Ljubav i zanat

[Nostradamus]

Prema zakonskim propisima samo na temelju pretrage obavljene u laboratoriju pčelar može dobiti zdravstvenu potvrdu za selenje ili prodaju pčela tijekom godine. Proizvodnja matica treba biti pod posebnim nadzorom.
Nozemoza se suzbija prema odredbama Zakona o zaštiti životinja od zaraznih i nametničkih bolesti koje ugrožavaju cijelu zemlju. Ali, samim veterinarsko - upravnim mjerama teško je postići konačni uspjeh

 

[Nostradamus]

U suzbijanju nozemoze vrlo je važan ispravan postupak s pčelinjom zajednicom i samo dobrom suradnjom između pčelara i veterinarske službe moguće je bolest uspješno suzbijati.
Rasprostranjenost nozemoze na pčelinjaku najviše ovisi o pčelaru i načinu pčelarenja. Jedna je od najvažnijih mjera pravodobno otkrivanje bolesti, što se postiže redovnim slanjem zimskih gubitaka na pretragu.
Uređenje higijenskog pojilišta za pčele smanjuje mogućnost šire*nja bolesti iz košnice u košnicu na pčelinjaku i između obližnjih pčelinjaka. Bojenjem prednje stijenke košnice smanjuje se zalijetanje pčela u tuđe košnice, a pažljivim radom valja nastojati da na pčelinja*ku ne dođe do grabeža.

 

[Nostradamus]

Kako je bolest široko rasprostranjena, preporučuje se redovna izmjena starog saća, a svo sumnjivu saće valja uvijek raskužiti prije uporabe. Košnice i pribor mehanički se očiste i zatim pažljivo opale, kako je to opisano kod američke gnjiloće pčelinjeg legla. Pretapanjem saća u vosak spore uzročnika nozemoze sigurno ugibaju. Saće se može raskužiti parama 80 - postotne octene kiseline, te tako sačuvati i dalje upotrebljavati. Priprema se za raskužbu tako da se izvrca sav med, a potom se rastaljenim voskom pažljivo premazu sve vidljive žice između saća i okvira. To je nužno jer octena kiselina nagriza metal, pa bi nezaštićene žice popucale pri najmanjem opterećenju ili prvom vrcanju. Saće se može raskužiti u praznoj košnici, nastavcima, drvenom sanduku ili manjoj prostoriji koja se dade dobro zatvoriti

 

[Nostradamus]

Valja pripa*ziti da ni ovdje nema nikakvih metalnih dijelova koje bi kiselina oštetila. Zapremnina prostora u kojem se raskužuje saće izračuna se u litrama (dužina x širina x visina u dm). Saće se polaže tako da slobodno visi kao u košnicama, tj. s malim razmacima. Na satonoše gornjih okvira postave se široke plastične, emajlirane ili staklene posude u koje se ulije na svaku litru prostora po 2 ccm 80 - postotne octene kiseline. Octena kiselina polako isparava. Njezine pare su teže od zraka te oplakuju saće, ulaze u stanice i uništavaju spore uzročnika nozemoze. Prostor u kojem se obavlja raskuživanje treba biti dobro zatvoren tjedan dana, nakon čega se saće vadi i prozrači dok se ne izgubi miris octene kiseline. Raskuženo saće se može dodati u košnicu ili pohraniti zaštiće*no od voskovih moljaca do daljnje uporabe.
U jesen treba paziti da zajednica uđe u zimu sa što mlađim pčelama i što boljom zimnicom, što se postiže jesenskim prihranjivanjem pčela. U svakom slučaju valja iz košnice ukloniti sav med medljikovac. Tijekom zimovanja mora se spriječiti svako uznemiravanje pčela.
U današnjoj tehnologiji se matice zamjenjuju svake godine ili svake druge godine. Pčelinjaci za proizvodnju matica moraju biti pod strogim nadzorom da ne bi bolesnim maticama širili nozemozu.

 

[Nostradamus]

Zajednice, za koje se laboratorijskom pretragom utvrdi da su nositelji nametnika, treba u rano proljeće prije selidbe na pašu izlije*čiti. Nozemozne zajednice liječe se metodom prevješavanja okvira s leglom i davanjem lijeka. Postupak se može obaviti u svakoj košnici koja se dade pregraditi matičnom rešetkom. Prije nego se pristupi postupku, valja pripremiti novu ili raskuženu košnicu i okvire sa saćem iz provjereno zdravih zajednica ili prethodno raskuženim. Kad je sve spremno, pristupa se prevješavanju okvira. Na mjesto stare košnice stavlja se nova ili raskužena, u čije se plodište stavlja raskuženo ili čisto saće. Okvire s leglom stavljamo u medište nove košnice. Treba naći maticu i pustiti je u plodište na raskuženo saće. Pčele iz nozemozne košnice treba istresti pred novu košnicu tako da same uđu u nju. Na taj način se u novoj košnici dobiju dva dijela odijeljena matičnom rešetkom. U plodišnom je odijeljena matica na praznom čistom saću, a u medišnom su okviri saća sa starim leglom, na kojima su još spore uzročnika bolesti. Nova košnica ostaje tako 21 dan, da iz starog saća izađu sve mlade pčele. Nakon tog razdoblja staro saće se vadi a pčele istresu pred košnicu. Okviri saća iz stare košnice u kojima se nalazi samo med, izvrcaju se, nakon čega se raskuže, obično skupa s onima iz kojih su izašle sve mlade pčele.

 

[Nostradamus]

Tijekom tri tjedna, dok se u novoj košnici još nalazi staro saće iz kojeg postupno izlaze mlade pčele, zajednici valja davati lijek koji će zaštititi pčele od prodora nametnika. Za sada se kao najbolji lijek pokazao antibiotik fumagilin. Daje se u količini od dva grama za svaku pčelinju zajednicu. Nužna količina zajedno davanje otopi se u malo vode, zatim se dodaje 2,5 litre šećerne otopine 1:1 i dobro promiješa. Pčelinjim zajednicama daje se pet puta po pola litre te ljekovite otopine u razmacima od po tri dana. Istodobno s prevješavanjem, daje se i svim zdravim zajednicama na istom pčelinjaku po gram fumagilina u 1,5 litre šećerne otopine u tri navrata s razmakom od po tri dana u obrocima od po pola litre. Kod davanja antibiotika treba se pridržavati svih općih mjera. Otopina antibiotika se priprema u količini potrebnoj samo za taj dan, a svi nepotrebni okviri sa saćem, posebno iz medišta, moraju se ukloniti da antibiotik ne bi dospio u med, te da ga pčele što prije pojedu a ne pohrane.

 

[Nostradamus]

Pažljivo provedenim liječenjem spašava se pčelinje leglo, što omo*gućava nesmetan razvoj pčelinje zajednice. Davanjem lijeka gotovo sigurno se sprječava obolijevanje mladih pčela, a zamjenom košnice i prevješavanjem okvira uklanja se izvor spora nametnika. Dobro je da sanaciju provedu istodobno svi susjedni pčelari. Lokvice iz kojih pčele piju vodu potrebno je zatrpati i postaviti higijenske pojilice.
Nakon saniranja nozemoznih zajednica pčelar može dobiti zdrav*stvenu potvrdu za selenje ili prodaju pčela.
Radi saniranja nozemoze na većem prostoru, ako je ona proširena u velikog broja pčelinjih zajednica, preporučljivo je provesti liječenje svih pčelinjih zajednica davanjem fumagilina u zadnjim obrocima šećerne otopine za popunu zimskih zaliha. Kako je ljekovita šećerna otopina zadnja pohranjena, pčelinja će je zajednica prvo potrošiti i to već na samom početku zimovanja. Teže bolesne pčele će uginuti već prije početka pravog zimovanja. Lakše bolesne, tek napadnute pčele će biti zaliječene, te kasnije neće širiti spore putem izmetina čak i ako dođe do pojave baleganja u košnici. Sam postupak je jednostavan, a sastoji se u davanju 4 - 5 grama fumagilina u zadnjih 4 - 5 litara šećerne otopine za popunjavanje zimskih zaliha. Pri tome nema opasnosti da bi antibiotik dospio u med, jer ga pčelinja zajednica u potpunosti potroši tijekom prve polovine zimovanja.

 

[Nostradamus]

Za liječenje nozemoze se mogu upotrijebiti i neki drugi lijekovi kao npr. sulfamonometoksin, heksametilentetramin ili formalin. Ti lije*kovi imaju nešto slabiji učinak od fumagilina, a pri njihovoj primjeni moraju se strogo poštivati upute za uporabu jer nepravilno uporabljeni mogu izazvati neželjene posljedice.
Osim u šećernoj otopini, fumagilin se može dati pčelinjim zajednicama i u medno-šećernom tijestu. Nije preporučljivo da ga pčelar sam pripre*ma, jer je vrlo teško postići jednoličnu raspodjelu lijeka u svim dijelovima tijesta. Stoga je bolje da pčelar nabavlja već gotov pripravak od provje*renog proizvođača. Uporaba medno-šećernog tijesta radi suzbijanja nozemoze dolazi u obzir gotovo isključivo pred kraj zimovanja i u vrlo rano proljeće, kad se pčelinja zajednica počinje razvijati i kada se dugoživuće, zimske pčele zamjenjuju mladim pčelama kratkog života.
Mogućnost širenja nozemoze može se znatno smanjiti dezinfekci*jom vode za piće u higijenskim pojilicama i drugim napajalištima. Najbolji rezultati su postignuti primjenom jodnih preparata

 

[Nostradamus]

Langstrot Rutova košnica

To je košnica koja se sastoji od tri jednaka nastavka vanjske visine 242mm. Okvir je vanjske visine 232mm a dužina satonoše je 480mm. To je za 1cm duže od satonoše DB okvire, a po visini za 7cm kraće.

U novije vrijeme, ustalilo se nekoliko načina gajenja pčela u ovim košnicama.
Po jednom, dva nastavka se koriste za plodište i međusobno im se mijenjaju mjesta. To je poticajno za razvoj legla, a kao mjeru protiv rojenja posebno preporučuju umetanje trećeg nastavka sa satnim osnovama ili izgrađenim saćem između ta dva. Kada je društvo uzimljeno sa puno pčela i hrane u gornjem nastavku, dobra matica već na početku proljeća ispuni leglom gornji nastavak i spusti se u donji. To je vrijeme da se zamjene mjesta nastavcima i ako je potrebno kasnije, još jednom. Po takvom načinu pčelarenja, pčelinja društva bi trebalo da imaju pred bagremovu pašu najmanje dva puna nastavka pčela. Onda im se mogu dodati i po dva LR tijela za medišt

 

[Nostradamus]

Prilikom pripreme društava za zimu, preporučuje se iznad plodišnog nastavka staviti nastavak sa zapečaćenim medom (15-20kg) a u čiju sredinu se stave 2-3 rama sa leglom odozdo i većom mednom kapom (ili bar okviri sa velikom mednom kapom i praznim saćem ispod). Na taj način se osigura da zimsko klube zahvati i gornji nastavak i da krajem zime ne ostane u donjem bez hrane.

Treba napomenuti da takav način pčelarenja nije lako ostvariti i da se u praksi ipak najčešće mora raditi i pojedinačnim okvira a ne nastavcima. To je najprije iz razloga što pčelinje zajednice nisu dovoljno jake i što nemaju velike zalihe hrane. Rad LR košnicom tada može da bude prilično komplicirano, posebno za početnike.

Neki pčelari, pogotovu oni sa više košnica i u novije vrijeme, uvode i polunastavak kao dio LR košnice. Visine je 147mm (najčešći standard) i postavlja se iznad plodišta. Veći pčelari ispod njega stavljaju matičnu rešetku, da bi spriječili prelazak matice. Taj polunastavak služi kao rezerva hrane i medna kapa tokom zime. U proljeće se može spustiti ispod plodišta i tada predstavlja izvor poticajne hrane koju će pčele prenositi u plodište.