Pcelarstvo-Ljubav i zanat

[Nostradamus]

Unutar košnice mlade pčele dolaze u doticaj sa sporama uzročnika nozemoze u izmetinama bolesnih pčela. Bolesne pčele balegaju u košnici u doba kad ne postoje uvjeti za češče izlijetanje iz košnice, kao stoje to zimi ili za dugotrajnih kiša. Tijekom lijepog vremena čak i teže bolesne pčele balegaju izvan košnice. Tijekom aktivnog razdob*lja pčele žive vrlo kratko, izmjena naraštaja radilica je brza, pa to usporava razvoj bolesti. Razvoju bolesti pogoduju nagle promjene temperature, slaba paša, uzimljavanje pčela na nekim vrstama meda kao stoje med medljikovac, slabe pčelinje zajednice, uznemiravanje pčela zimi, duge zime bez lijepih dana za pročisne izlete pčela, često otvaranje košnica i dugotrajni pregledi zajednica, kao i intenzivno pčelarenje s čestim selenjem pčelinjih zajednica. Krajem zime i u rano proljeće udio bolesnih pčelinjih zajednica kao i pojedinih pčela unutar zajednica je najveći.

 

[Nostradamus]

Matica može biti nosilac nametnika, a kako ona balega u košnici, može biti važan čimbenik u širenju nozemoze. Matice obično oboli*jevaju u ranoj životnoj dobi, do svog sedmog dana, kad same uzimaju hranu. U pokusu ugibaju dvadesetak dana nakon što su primile spore uzročnika nozemoze. Međutim, matice mogu oboljeti i kasnije u svakoj prilici kad se hrane medom a ne matičnom mliječi. To se može dogoditi tijekom zimovanja, prije rojenja i sličnim okolnostima. Nozemoza je vjerojatno jedan od najčešćih uzroka tihe izmjene matica. U pčelinjoj zajednici matica prirodnim putem pojede manju količinu spora nego u pokusima. Kako pčele hrane maticu intenzivno matičnom mliječi, bolest se polaganije razvija. Do tihe izmjene nozemozne matice obično dolazi tijekom tri mjeseca nakon što u nju uđe uzročnik. Bolesne matice sve slabije nesu jaja stoje vjerojatno uzrok njihove zamjene. Za pčelinju je zajednicu najlošije ako bolesna matica ugine tijekom zime, jer tada ne postoje uvjeti za uzgoj nove matice i zajednica je osuđena na propast

 

[Nostradamus]

Iz spora koje dospiju u srednje crijevo pčele, izlaze ameboidni nametnici koji ulaze u nježne stanice, razaraju ih i time remete njegovu probavnu funkciju. Ovisno o broju nametnika, znakovi bole*sti pojavit će se prije ili kasnije. U pokusima je uspjelo izazvati bolest i samo jednom sporom, ali se općenito smatra da je za uspješno izazivanje bolesti potrebno više od 100 000 spora. To je zbog toga što peritrofna membrana štiti unutrašnju površinu crijeva i od prodora raznih nametnika. Oštećenje te membrane uzrokuje i povećanu osjetljivost prema nozemozi. Nametnici se u stanicama crijeva razmnošavaju vrlo brzo i stvaraju obilje spora koje s izmetima izlaze napolje. Najveći broj spora (30 - 50) nalazi se u crijevu dva tjena nakon početka bolesti. Kod pčela koje ne mogu balegati, u strašnjem se crijevu moše nakupiti i više od 100 milijuna spora.

 

[Nostradamus]

Bolesna pčela ne moše potpuno iskoristiti hranu, pa osjeća stalno glad. Posljedica toga je uzimanjeveće količine hrane, koja samo prolazi kroz bolesno crijevo. Uslijed toga se u strašnjem crijevu nakuplja velika količina slatkih izmetina punih spora uzročnika nozemoze. Bolesne pčele ne mogu zadršati balegu duše vrijeme, te ako su spriječene izlaziti iz košnice, balegaju u košnici. Izmetine su tekuče i slatke, pa ih pčeke lišu i tako se stvaraju idealni uvjeti za širenje nozemoze.
Uslijed slabijeg iskorištenja hrane, bolesne pčele brže troše masno-bjelančevinasto tijelo, radi čega im se skraćuje život, a također nemaju dobro razvijene mliječne žlijezde. To dovodi do slabije ishrane legla, pa je razvoj pčelinje zajednice, posebice u proljeće, usporen i otežan. Bolesne pčele ugibaju prije nego zdra*ve. U jako zahvaćenim pčelinjim zajednicama leglo je slabije hranjeno i njegovano te samim time podložnije pojavi drugih bolesti, od kojih valja posebno istaknuti vapnenasto leglo.

 

[Nostradamus]

Tijekom aktivnog razdoblja u životu pčelinje zajednice radilice žive razmjerno kratko, tek oko 40 dana. Većinom prime dovoljnu količinu spora za izazivanje bolesti do desetog dana starosti, a za razvoj bolesti potrebna su još dva tjedna. Te pčele ugibaju samo nekoliko dana ranije nego što bi uginule prirodno, pa pčelar obično i ne primijeti da sa zajednicom nije nešto u redu. Ali, bolesne pčele ugibaju kao skupljačice, upravo kada bi trebale donositi višak meda za pčelara. To je jedan od uzroka da nozemoza nanosi znatne štete. Iako gubici nisu uvijek jasno vidljivi, oni u pojedinim slučajevima iznose i više od 25 posto ukupno proizvedene količine meda. Mlada, zdrava i plodna matica kao i dobar pčelarev postupak s pčelinjom zajednicom mogu posve prikriti gubitak starijih bolesnih pčela.

 

[Nostradamus]

Koliko nozemoza utječe na proizvodnju meda pokazalo je istraži*vanje provedeno u uvjetima jugoistočnog sredozemnog podneblja, gdje pčelinje zajednice ne prolaze razdoblje zimskog mirovanja. Na četiri pčelinjaka na kojima se učestalo javljala nozemoza provedeno je pokusno liječenje s tri lijeka. Svaki pčelinjak je podijeljen na četiri skupine pčelinjih zajednica od kojih su po tri liječene s fumagilinom, hexametilentetraminom i sulfamonometoxinom, a po jedna je ostala neliječena. Liječenje je provedeno prema uputama proizvođača lije*kova u jesen i u rano proljeće. Vaganjem meda nakon glavne paše utvrdilo se da je prosječna količina proizvedenog meda liječenih zajednica bila za 7,85 - 20,94 posto veća od neliječenih. Najučinkovitiji lijek je bio fumagilin, a slabiji učinak je postignut s ostala dva. Godinu dana prije početka pokusa kao i za njegova trajanja pčelinje zajednice su pregledane više puta na prisutnost nozemoze i ona je utvrđivana podjednako u svim skupinama. Valja istaknuti daje bolest utvrđivana samo na temelju nalaza spora uzročnika nozemoze u pčelama skuplja-čicama uhvaćenim na poletištu. Tijekom cijelog tog razdoblja nikakvi znakovi bolesti nisu primjećivani.

 

[Nostradamus]

Jasno se, dakle, vidi da je nozemoza važna i teška bolest također i tijekom sezone, kad pčelar ne može zapaziti njezine znakove. Vrlo poticajno djelovanje antibiotika fumagilina na razvoj pčelinje zajed*nice treba pripisati njegovu učinku na uzročnike nozemoze. Zakočivši razvoj nametnika produžuje život pčelama, zajednica vidljivo brojča*no ojača, te su i prinosi pčelinjih proizvoda povećani.
Nozemoza je prisutna na svim pčelinjacima u Hrvatskoj i pčelari moraju provoditi stalne mjere za njezino suzbijanje.

 

[Nostradamus]

Bolest se pogoršava tijekom zime. Ovisno o klimatskim prilikama zimski naraštaj pčela mora živjeti duže i dočekati prve naraštaje proljetnih pčela, dakle 3-6 mjeseci. Teško bolesne pčele ugibaju znatno prije. U zimske dane, kad nema pročisnih izleta, bolesne pčele mogu balegati u košnici, što pogoduje naglom širenju bolesti. Zajed*nica brojčano slabi pa ne može njegovati prvo proljetno leglo. Događa se da uslijed toga u tom razdoblju iznenada ugiba. Loša kakvoća zaliha zimske hrane pospješuje razvoj nozemoze. Neke vrste meda, kao med medljikovac, oštećuju peritrofnu membranu pa time olakša*vaju prodor uzročnika nozemoze u stanice crijeva. Osim toga, sadrže i više neprobavljivih tvari, pa dodatno opterećuju bolesno crijevo.
Znakove bolesti na bolesnoj pčeli je teško uočiti. One većinom ugibaju daleko u prirodi. Tek kad je u košnici velik broj teško bolesnih pčela, pčelar može zapaziti da pojedine pčele izlaze na poletište i ovdje uzbuđeno hodaju, trepereći krilima. Katkad ugibaju pred košni*com u većem broju. Te pčele imaju i nešto povećan zadak, ispunjen svjetlijim izmetinama. Ako se takvoj pčeli pažljivo otvori zadak, vidi se prošireno srednje crijevo, tanke stijenke, mliječnobijele boje.
Veći broj mrtvih pčela na podnici košnice tijekom zime ukazuje na nozemozu. Bolesna pčelinja zajednica brojčano slabi i često ostaje bez matice. Okviri i pročelja košnica uprljani izmetinama pčela izazivaju sumnju daje posrijedi nozemoza. Većinu ugibanja pčelinjih zajednica u rano proljeće valja pripisati nozemozi.

 

[Nostradamus]

Sigurno utvrđivanje bolesti moguće je obaviti samo mikroskop*skom pretragom pčela, a obavlja se u specijaliziranim laboratorijima. Za pretragu je potrebno tridesetak mrtvih pčela, skupljenih tijekom mjeseca siječnja ili veljače s podnice košnice. Ti tzv. zimski gubici najsigurniji su materijal za utvrđivanje nozemoze. jer tijekom zimo*vanja prvo ugibaju bolesne pčele. Ako se na vrijeme ne skupe zimski gubici, pčele za lijepih zimskih dana očiste podnicu, a u tom slučaju na pretragu treba slati starije pčele uhvaćene na poletištu. Što su uzorci kasnije skupljeni, manja je vjerojatnost da se među tridesetak pčela, dostavljenih na pretragu nađu i bolesne. Uzorci pčela pakiraju se posebno iz svake košnice, najbolje u kutije od šibica ili papirnate vrećice. Svaki uzorak treba biti označen brojem da bi se znalo i/ koje je košnice uzet. Treba izbjegavati nepropusnu ambalažu, bočice od lijekova i polivinilske vrećice. U njima se pčele upare i spljesnive. što otežava pretragu.

 

[Nostradamus]

Svakako valja naglasiti da pozitivan nalaz uzročnika nozemoze ne znači da je zajednica vidljivo bolesna. Često su pčelari zbunjeni nalazima i tvrde kako su im pozitivne zajednice posve zdrave. No ako se takav nalaz razmotri u svjetlu dosad iznesenih činjenica o skrivenoj naravi bolesti, sve postaje jasno. Negativan nalaz ne znači pouzdano da u pčelinjoj zajednici nema pčela koje boluju od nozemoze. Jasno je da tridesetak pregledanih pčela ne predstavlja reprezentativni uzorak pčelinje zajednice koja broji nekoliko desetaka tisuća pčela.
U laboratoriju se promatranjem pod mikroskopom u materijalu poslanom na pretragu traže prepoznatljive spore po kojima se postav*lja dijagnoza bolesti. Katkada valja pregledati i matice da se utvrdi jesu li nositelji nametnika. Postupak je jednostavan. Matica se stavi na komad stakla i poklopi čašom. Već nakon dvije do tri minute ispustit će izmetine, nakon čega se vraća u košnicu, a izmetine na staklu pregledaju se pod mikroskopom.