Pcelarstvo-Ljubav i zanat

[Nostradamus]

Poznato je da pčelinjom zajednicom upravlja matica putem mirisne upute, tzv. feromona. Feromon je tvar koju matica izlučuje u malim količinama, a nužna je za nesmetan život i rad pčelinje zajednice. Mirisna uputa prenosi se dodirivanjem matice i pčela pratilja. Pčele pratilje prenose primljenu uputu ostalim pčelama, također dodirom, koji se naziva socijalno dodirivanje pčela. Istraživači su u toj biolo*škoj činjenici prepoznali mogući način raspodjele ljekovitih tvari unutar pčelinje zajednice. Na tom se načelu temelji prenošenje lijeka koji se u pčelinju zajednicu stavlja na prikladnom nosaču.
Nakon pronađenog načela primjene, tragalo se za pogodnom kemij*skom tvari. Postavljenim zahtjevima udovoljili su piretroidi. Piretro-idi su velika skupina sintetskih insekticida koji se koriste u zaštiti bilja i životinja. Filogenetska bliskost odnosno srodnost kukaca i grinja razlog je naglašene osjetljivosti grinja na insekticide. Zahvaljujući razlici u tjelesnoj masi pčela i varoa, pojedini insekticidi očituju akaricidni učinak na varoe u dozama koje za pčelu nisu pogibeljne. Dakako daje terapijski indeks (LD50/ED50) većine insekticida vrlo malen, te je i liječenje invadiranih zajednica često riskantno.

 

[Nostradamus]

Insekticid fluvalinat je prvi sintetski piretroid koji je primijenjen za suzbijanje varooze. Apistan je registrirani lijek protiv varooze u kome je fluvalinat nanesen na plastičnu traku. Plastični nosač sadrži 8 g 10-postotnog fluvalinata. Prema uputi američkog proizvođača, stavljaju se po dvije Apistan trake u plodište pčelinje zajednice. Prva traka smješta se u ulicu između 3. i 4. okvira, a druga u ulicu između 7. i 8. okvira. Time se postiže ravnomjerno prenošenje djelatne tvari u košnici te "okružje" legla, stoje bitno, budući da se sveukupni razvoj varoa odvija u poklopljenom leglu. Apistan trake ostavljaju se u
košnici 4 - 6 tjedana, a potom uklanjaju i spaljuju. Velika je prednost kontaktnih lijekova, poput Apistana, što se mogu uspješno primjenji*vati i kad u pčelinjoj zajednici ima legla. Trake se ostave u košnici tijekom jednog do dva razvojna ciklusa pčelinjeg legla, pa na taj način sve varoe koje izlaze s mladim pčelama dolaze u dodir s lijekom. No, nužno je istodobno liječiti sve zajednice na jednom pčelinjaku i u jednom kraju. U suprotnom, dolazi vrlo brzo do širenja varoa iz neliječenih pčelinjih zajednica. Prilikom prvih primjena fluvalinata (Apistan), u medu i vosku su utvrđeni ostaci lijeka pa je upozoreno na opasnost mogućeg nakupljanja u slučaju duže i ponovljene primjene.

 

[Nostradamus]

Za suzbijanje varooze u Hrvatskoj se također primjenjuju Flumicid i "letvice" kućne izrade. U oba pripravka fluvalinat je nanesen na drvene nosače. Flumicid letvica sadrži 80 mg fluvalinata. Prema uputi proizvođača, primjenjuje se jedna Flumicid letvica po pčelinjoj zajed*nici, koja se objesi između trećeg i četvrtog ili sedmog i osmog okvira. Flumicid letvica ostaje u košnici od 4 do 8 tjedana.
"Letvice" kućne izrade pčelari "pripravljaju" sami, nanoseći na drvene nosače različite pripravke koji sadrže fluvalinat, a namijenjeni su suzbijanju grinja u poljoprivredi, odnosno, zaštiti bilja. Najčešće su to insekticidi Mavrik i Klartan (Sandoz), u kojima se nalazi ksilol kao otapalo koji je otrovan za pčele. Nažalost, pčelari često griješe u "recepturi" priprave. Osim toga, nosači od različitog drveta nejedna*ko upijaju suspenziju pa je količina djelatnog fluvalinata u takvim "letvicama" neujednačena. "Letvice" kućne izrade pčelari primjenju*ju na isti način kao Flumicid i Apistan.
Izrada "letvica" u kućnoj radinosti za suzbijanje varooze specifična je pojava u naših pčelara koja je, prije svega, uvjetovana nastojanjem da liječenje varooze bude što jeftinije. Međutim, u "letvicama" je količina djelatne tvari dvojbena zbog fizikalno-kemijske neujednače*nosti fluvalinata kojeg pčelari rabe i odstupanja u kakvoći drvenih nosača. Povrh toga, pčelari često prekomjerno razrjeđuju fluvalinat kako bi natopili što veći broj drvenih nosača. Stoga je u nestandar*dnim "letvicama" kućne izrade sve moguće: od toksičkog djelovanja ksilola na pčele i leglo, do nedjelotvornosti pripravka na varoe.
Zbog tehnološke neujednačenosti kućne izrade "letvica", moguće su višestruke štetne posljedice njihove primjene od kojih je, vjerojat*no, najdrastičnija ugibanje pčela ili cijelih zajednica, prouzročeno toksičkim djelovanjem ksilola u insekticidima Klartan i Mavrik.

 

[Nostradamus]

Natapanje "letvica" prekomjerno razrijeđenim fluvalinatom, u na*stojanju da se natopi što više drvenih nosača, ima za posljedicu izlaganje varoa dozama lijeka manjim od terapijskih (ljekovitih) što otvara mogućnost stvaranja otpornosti varoa na fluvalinat.
Flumicid letvice su registrirani proizvod što bi trebalo isključiti tehnološku neujednačenost, odnosno hipodoziranje kao uzrok nedjelo*tvornosti pripravka. Međutim, prema deklaraciji proizvođača, svaka Flumicid letvica sadrži 10 puta manju dozu (80 mg) fluvalinata od pojedine Apistan trake koja je impregnirana s 800 mg fluvalinata. Možda je sustavna primjena hipodoziranih Flumicid letvica koje pče*lari, prema našim spoznajama, rabe više nego Apistan trake, ubrzala razvoj otpornosti varoa na fluvalinat u našim uvjetima pčelarenja.

 

[Nostradamus]

U Njemačkoj je 1990. godine odobrena uporaba novog kontaktnog lijeka za suzbijanje varooze. To je pripravak Bay varol čija je djelatna tvar također sintetski piretroid, flumetrin, ugrađen u polietilenske mikroporo-zne plastične trake. Jedna Bavvarol traka sadrži izuzetno malu količinu od samo 3,6 mg flumetrina, posebno izrađenog za uporabu u pčelarstvu, koji je visoko toksičan za varoe, a u danoj količini neškodljiv za pčele i njihovo leglo. Terapijska širina izuzetna je, pa ne postoji ni najmanja mogućnost predoziranja lijeka. Dugotrajno djelovanje od nekoliko tjeda*na omogućuje liječenje u razdoblju kad pčele njeguju leglo. Bay varol je učinkovit više od 99 posto, te pripada skupini najdjelotvornijih varocid-nih tvari. Po završetku liječenja nije se uspjelo utvrditi ostatke lijeka u pčelinjim proizvodima liječenih zajednica pri pragu detekcije od 0.002 mg/kg. Bayvarol je početkom 1992. godine registriran u Hrvatskoj za suzbijanje varooze. Pomoću ugrađenih nosača, Bayvarol trake vješaju se u središnji dio plodišta, između okvira s leglom. Po dobro razvijenoj zajednici primjenjuju se četiri Bayvarol trake. Slabijim zajednicama dostatne su dvije Bayvarol trake. U posebice jakim zajednicama, s više plodišnih nastavaka, primjenjuje se 6 - 8 traka. Lijek ostaje u zajednici 4 - 6 tjedana, a potom ga valja ukloniti iz košnice i spaliti.

 

[Nostradamus]

Plastična traka Bayvarola sadrži više od 200 puta manju dozu insekticida od Apistan trake. To je, vjerojatno, glavni razlog veće tolerancije pčela i pčelinjeg legla na taj akaricid, u odnosu na Apistan trake. Nemogućnost nabavke djelatne tvari flumetrina u slobodnoj prodaji (za razliku od fluvalinata), osim isključivo ugrađenog u plastič*ne nosače, donekle "spašava" ili barem usporava mogućnost da pčelari zlorabe i tu ljekovitu tvar. Nažalost, već ima izvješća o nepravilnoj primjeni tog vrlo dobrog akaricida, prema kojima pčelari primjenjuju iste Bayvarol trake više puta (5 - 7) tvrdeći da je i tada učinkovit. Međutim, time se otvara mogućnost razvoja rezistencije varoa na flumetrin, budući da se prilikom svake ponovljene primjene varoe susreću s manjom dozom lijeka. Ako se ne pronađe način da se ta pojava spriječi, čini se da će i taj akaricid, poput nekih drugih vrlo dobrih lijekova, ubrzo postati neučinkovit u našim uvjetima pčelarenja.
Usporedbom učinkovitosti fluvalinata iz komercijalnog pripravka Mavrik (nanesenim na letvice), i Bayvarola u suzbijanju varooze utvrđena je gotovo jednaka uspješnost liječenja. Međutim, uspoređu*jući krivulje koje pokazuju dinamiku otpuštanja varoa, utvrđeno je znatno brže djelovanje Bay varola. Već šestog dana liječenja uništeno je 70 posto varoa u košnicama s Bayvarol trakama, dok je za istu učinkovitost fluvalinatskom pripravku bilo potrebno jedanaest dana. To ukazuje na promjenu dinamike djelovanja fluvalinata tijekom proteklih godina. I najnovija naša istraživanja ukazuju na pojavu otpornosti varoa na fluvalinat u našim uvjetima pčelarenja. Tome su u prilog i brojna slična izvješća iz ostalih zemalja svijeta.
U svakom slučaju, suzbijanje varooze je vrlo težak i složen zadatak, pa je u njegovom provođenju nužno pojačati djelovanje veterinarske službe.

 

[Nostradamus]

Nozemoza

Nozemoza je nametnička bolest odraslih pčela uzrokovana praži-votinjom Nosema apis, koja u nepovoljnim uvjetima stvara dugožive truske. Uzročnik napada stanice srednjeg crijeva pčela, u kojima se umnaža te ih razara. Bolesna pčela živi kraće od zdrave i obično ugiba izvan košnice, tako da je bolest teško zamjetljiva. Uočava se uz djelovanje nekih nepovoljnih uvjeta na cijelu pčelinju zajednicu. Katkad, posebice pretkraj zimovanja, može doći i do propadanja cijele pčelinje zajednice. Raširena je svuda po svijetu, a suzbijanje bolesti predviđeno je zakonom.
Nozemoza je odavna poznata bolest, opisivana kao griza ili zarazni proljev pčela. Godine 1909. E. Zander je opisao uzročnika i bolest nazvao nozemoza, ali je mnogo toga o naravi bolesti ostalo nejasno. Još su i danas, na skupovima najpoznatijih stručnjaka, mišljenja o toj bolesti vrlo podijeljena. Jedni smatraju da joj se daje preveliko značenje i tvrde da su mnogi slučajevi nozemoze pogrešno dijagnosticirani, kad su zapravo posrijedi druge bolesti. Drugi smatraju nozemozu bolešću koja nanosi najviše štete pčelarstvu i koju valja suzbijati oštrim veteri-narsko-upravnim mjerama. U novije doba smatra se da uzročnik noze*moze otvara vrata ulaska u organizam pčele uzročnicima drugih bolesti, prvenstveno virusnih, te da one čine veće štete nego sama nozemoza.

 

[Nostradamus]

Bolest je raširena posvuda u svijetu pa i u cijeloj našoj zemlji. Kroz smanjenje prinosa meda i propadanjem cijelih pčelinjih zajednica, izravno uzrokuje velike gospodarske gubitke pčelarima. To se posred*no odražava i na štete u cijelim ekosustavima koji su vezani uz pčele.
Uzročnik je nozemoze praživotinja, mikrosporidija (truskavac) koja napada stanice srednjeg crijeva pčele. Tu se brzo razmnaža i tvori spore (truske) kojima se bolest prenosi. Od ulaska spora do njihova umnažanja i propadanja stanica prolazi samo oko pet dana. Samo na temelju nalaza spora u dijagnostičkom laboratoriju pouzdano se utvrđuje bolest. Spore su ovalnog oblika, duge 5 - 7 i široke 3 - 4 mikrometra. Vrlo su prepoznatljive i teško ih je zamijeniti s nekim drugim tvorbama koje se mogu vidjeti pod istim povećanjem mikro*skopa, prvenstveno s kvasnicama i plijesnima. Na saću i u prirodi ostaju žive nekoliko mjeseci, ali ne podnose temperaturu iznad 70° C pa ih kuhanje u vodi odmah ubija. Raspršene u medu ostaju žive i godinu dana.

 

[Nostradamus]

Spore slične uzročnicima nozemoze utvrđene su i u jednom slučaju ugibanja pčelinjih kukuljica. Da bi se pokusno izazvala bolest, te su spore davane u hrani ličinkama, prskane po saću ili su njima hranjene pčele hraniteljice. Bolest je teško zamijetiti jer pčele odmah izbacuju uginule kukuljice. Za nju je predložen naziv nozemoza legla. Kako taj nalaz nije naknadno potvrđen, a pokusno nije uspješno izazvana bolest, ne bi mu se trebalo pridavati posebno značenje.

 

[Nostradamus]

Glavni izvori nozemoze su voda na nehigijenskim napajalištima pčela, saće uprljano izmetinama bolesnih pčela i med u koji su dospjele spore.
Putovi kojima uzročnik nozemoze ulazi u pčelinju zajednicu su različiti i slični putovima unosa uzročnika drugih nametničkih a i zaraznih bolesti. Najčešći je prirodni, voda koju su zagadile izmetina-ma pčele bolesne pčelinje zajednice. Bolest se ceste prenos po av0m grabeža, a nepažljiv pčelar . sam prenos. bolest unutar pčelinja premještanjem okvira iz bolesnih u zdrave zajednice, kao , ostali radovima na pčelinjaku.