Paranormalna bića i pojave

[slavn]

Ok je ovo što si rekla,netreba se podsmevati isto tako ko što se netreba igrati sa tim stvarima,po mom mišljenju to je samo čačkanje mačke u džaku.
Ima dosta koliko stvarnih dokaza toliko i fotomontaže kako bi se privukli mediji i zaradio novac.

ja ne osporavam da ima duhova, ali duh je duh a demon demon.Da li to možda znači da ću, ako imam duha sigurno kad umrem odma biti demon?

 

[Jurivaka]

Ok je ovo što si rekla,netreba se podsmevati isto tako ko što se netreba igrati sa tim stvarima,po mom mišljenju to je samo čačkanje mačke u džaku.
Ima dosta koliko stvarnih dokaza toliko i fotomontaže kako bi se privukli mediji i zaradio novac.

Ne postoje verifikovani naučni dokazi o postojanju duhova i demona. Takvi dokazi postoje samo u pričama lakovjernih. Neki od takvih su spremni da se zakunu da su imali vlastito iskustvo sa paranormalnim pojavama. To se može razumjeti. Nekada je halucinacija tako jaka i tako vjerna stvarnosti, da oni koji je dožive i nisu u stanju shvatiti da to nije bio stvaran doživljaj, odnosno događaj.

 

[slavn]

to sa halucinacijama i igrima čula je istina nekad mogu biti poput stvarnosti, a uostalom ako postoje anđeli i duhovi i vrste kakvo onda demoni mjesto zauzimaju tu? nikakvo.bilo koja drugačija vrsta od nas i bilo kakav anđeo jesu demon. demon je ta rječ koja govori o nekom nad duhu ali i ne predstavljha verifikaciju demonske vrste.

 

[Ana_ana]

ja ne osporavam da ima duhova, ali duh je duh a demon demon.Da li to možda znači da ću, ako imam duha sigurno kad umrem odma biti demon?

Jeste Duh je Duh,a Demon je Demon,i ti nikada nećeš postati Demon.

Prvobitno napisao Jurivaka
Ne postoje verifikovani naučni dokazi o postojanju duhova i demona. Takvi dokazi postoje samo u pričama lakovjernih. Neki od takvih su spremni da se zakunu da su imali vlastito iskustvo sa paranormalnim pojavama. To se može razumjeti. Nekada je halucinacija tako jaka i tako vjerna stvarnosti, da oni koji je dožive i nisu u stanju shvatiti da to nije bio stvaran doživljaj, odnosno događaj.

Naravno da ne postoje,sve što se nemože naučno dokazati to ne postoji.
Takođe postoje ljudi koji koji će se zakleti da su imali takva iskustva,međutim to sve zavisi kako si rekao od halucinacije a može i od prevelike mašte i same naše sposobnosti imaginacije da ubedimo sebe da to postoji.Ali pritom ni jedni ni drugi neće biti manje ili više opasni.
Zato ih treba ostaviti tamo gde jesu,postojali ili ne.

 

[Jurivaka]

Naravno da ne postoje,sve što se nemože naučno dokazati to ne postoji.
Takođe postoje ljudi koji koji će se zakleti da su imali takva iskustva,međutim to sve zavisi kako si rekao od halucinacije a može i od prevelike mašte i same naše sposobnosti imaginacije da ubedimo sebe da to postoji.Ali pritom ni jedni ni drugi neće biti manje ili više opasni.
Zato ih treba ostaviti tamo gde jesu,postojali ili ne.

Opasnost od takvih "pojava", odnosno "doživljaja", zaista postoji i ona može biti kobna, a najčešće to i jeste. To su, zapravo, opasne bolesti. U liječenju skoro svih bolesti, a naročito psihomatičnih, ljekari veliki značaj pridaju autosugestiji - u pozitivnom i negativnom smislu. Koliko autosugestija možće biti značajna, najbolje govore eksperimenti sa tkz. placebo efektom. Prtoblemi o kojima ovdje govorimo, najčešće i jesu posledica jake autosugestije.

 

[Fatality]

Ne postoje verifikovani naučni dokazi o postojanju duhova i demona. Takvi dokazi postoje samo u pričama lakovjernih. Neki od takvih su spremni da se zakunu da su imali vlastito iskustvo sa paranormalnim pojavama. To se može razumjeti. Nekada je halucinacija tako jaka i tako vjerna stvarnosti, da oni koji je dožive i nisu u stanju shvatiti da to nije bio stvaran doživljaj, odnosno događaj.

Nauka i njeno dokazivanje se zasniva uglavnom na ispitivanju 3d objekata i njihovih svojstava uz pretpostavku da ti objekti postuju zakone biologije i fizike. Posto su duhovi energije, a svi znamo Ajnstajnovu teoremu da se energija, kao ni materija, ne moze ni stvoriti niti unistiti, vec samo da menja oblik, logican zakljucak bi bio i jeste da su astralna tela energija preminulih osoba. Kako da docrtam preciznije? Negde sam procitao da su duhovi ustvari otisak milijardi bio-elektricnih impulsa naseg nervnog sistema nakon sto umremo. Ta energija nakon smrti napusta telo.

Opet, tu na stranu upadaju skeptici koji se brane argumentima tipa: "to sve moze da se namesti, ljudi koji to dozive su mentalno bolesni, duha ne mozes da pipnes.." itd.

Takav oblik energije se moze pre svega osetiti, i kada ga osetite ne treba vam nikakav naucni dokaz za postojanje istog. Druga stvar, naucnici kada istrazuju duhove u kucama, koriste niskofrekventne audio detektore kako bi otkrili infrazvuke (<20Hz) jer se na tim frekvencijama duhovi "cuju". Da ne spominjem emisije kako su ekipe koje se bave proucavanjem ove vrste egzistencije, ulazili u kuce i koristili termalne kamere i senzore pokreta da zabeleze postojanje paranormalnog fenomena.

Da svedemo sve na jednu ravan, realan, crno na belo, matematicki dokaz o postojanju duhova/entiteta nije zaveden u analima nauke, ali brojni dokazi o postojanju takvih energija postoje. Posto je nauka, kao ovozemaljska labaratorija ovog oblika stvarnosti, nemocna da podvrgne testiranju i spusti pod "lanac" iste pojave, imamo situaciju koja je prisutna i na ovom forumu, sto je sasvim razumljivo.

ja ne osporavam da ima duhova, ali duh je duh a demon demon.Da li to možda znači da ću, ako imam duha sigurno kad umrem odma biti demon?

Demon i duh nije isto. Demon je entitet koji nije bio ljudska osoba.

 

[MaterSva]

Opasnost od takvih "pojava", odnosno "doživljaja", zaista postoji i ona može biti kobna, a najčešće to i jeste. To su, zapravo, opasne bolesti. U liječenju skoro svih bolesti, a naročito psihomatičnih, ljekari veliki značaj pridaju autosugestiji - u pozitivnom i negativnom smislu. Koliko autosugestija možće biti značajna, najbolje govore eksperimenti sa tkz. placebo efektom. Prtoblemi o kojima ovdje govorimo, najčešće i jesu posledica jake autosugestije.

Ma nije to bitno. Teret dokazivanja pada na onogko dokazuje pozitivnu tvrdnju. Meni do sada niko nije dokazao apsolutno ništa od svega što je vezano zaparanormalno, čak suprotno. Kad kod zagrebem, naidjem na neku jeftinu smicalicu.

Recimo, ovo vezano za snimak "palog andjela" sam istrazivao tokom jucerasnjeg dana. sve sto je napisno je i meni novo.

Dakle dogod neko ne dokaže suprotno, moje mišljenje će biti
da su jedini pali andjeli ovi:

 

[slavn]

Ovako vrsta sa oštrim zubima je vampir,vrsta sa trokutastim očima je fantom(fantomi su navodno elementarni voda,vatr itd. i navodno gutaju duše) to u mom avataru je fantom(pravi fantom) i još je mnogo vrsta , duh je duh a demon se ne može izdvojiti kao neka vrsta, e sad ako hoćeš da nazivaš vampire ,fantome , obične duhove demonima možeš ali oni ne predstavljaju demone to su te vrste bilo da su tjelesne ili vrste duhova.Dakle to su prije svega vrste i sigurno imaju čudne mogućnosti , ali ja ne vidim zašto bi recimo jednog vampira koji predstavlja tu vrstu koja jeste nazivao demonom.

Dodato posle 21 minuta:
--------------------------------------------------------------------------

Jeste Duh je Duh,a Demon je Demon,i ti nikada nećeš postati Demon.

a zašto ja baš imam duha. imam duha jeeeeeee.

 

[Fatality]

Da rascistimo oko demona.

1. Nisu ljudi (bili niti ce biti)
2. Imaju inteligenciju (od grcke reci daimon, sto mu znaci isto)
3. Imaju emocije, tipa strah, bes, sto im se moze uracunati da imaju individualnost, ali nisu osobe.
4. Pojam zlih, necistih entiteta je poznat u mnogim religijama i kulturama, pocevsi od Mesopotamije, preko judaizma sve do danasnjeg hriscanstva.
5. Uglavnom im se pripisuju atributi pali, natprirodni, mogu da nasele ziva bica (ne samo ljude), teraju na greh i koban ishod.

A posto kazete da nema dokaza o postojanju, procitajte ako nadjte knjigu Morgan Scott Pecka, americkog psihijatra, People of the Lie: The Hope For Healing Human Evil, gde govori o pacijentima sa "zlom u sebi", naravno pokusavajuci iz naucnog ugla.

Ultimately Peck says that evil arises out of free choice. He describes it thus: Every person stands at a crossroads, with one path leading to God, and the other path leading to the devil. The path of God is the right path, and accepting this path is akin to submission to a higher power. However, if a person wants to convince himself and others that he has free choice, he would rather take a path which cannot be attributed to its being the right path. Thus, he chooses the path of evil.

Peck also discussed the question of the devil. Initially he believed as with ‘99% of psychiatrists and the majority of clergy’ that the devil did not exist but after starting to believe in the reality of human evil, he then began to contemplate the reality of spiritual evil. Eventually after having been referred several possible cases of possession and being involved in two exorcisms, he was converted to a belief in the existence of Satan. Peck considered people who are possessed as being victims of evil, not evil themselves. Peck however considered possession to be rare, and human evil common. He did believe there was some relationship between Satan and human evil but was unsure of its exact nature.

 

[MaterSva]

Da rascistimo oko demona.

1. Nisu ljudi (bili niti ce biti)
2. Imaju inteligenciju (od grcke reci daimon, sto mu znaci isto)
3. Imaju emocije, tipa strah, bes, sto im se moze uracunati da imaju individualnost, ali nisu osobe.
4. Pojam zlih, necistih entiteta je poznat u mnogim religijama i kulturama, pocevsi od Mesopotamije, preko judaizma sve do danasnjeg hriscanstva.
5. Uglavnom im se pripisuju atributi pali, natprirodni, mogu da nasele ziva bica (ne samo ljude), teraju na greh i koban ishod.

A posto kazete da nema dokaza o postojanju, procitajte ako nadjte knjigu Morgan Scott Pecka, americkog psihijatra, People of the Lie: The Hope For Healing Human Evil, gde govori o pacijentima sa "zlom u sebi", naravno pokusavajuci iz naucnog ugla.

Hehehe, sad se secam te price. Zanimljiv je Pek, ali mora se priznati a ima prlicno ekstremne stavovoe po tom pitanju. I ne čudi, obzirom da dolazi iz vrlo religiozne sredine, gde rituali egzorcizma nisu neuobičajna pojava. Sumnjam da ima još mnogo psihijatara koji se slažu sa njim.

Nadasve, kada se pogledaju snimci tih rituala može se videti samo jedan loli se valja po podu i gomilu koja se vrzma oko njeha, pevaju, mažu ga kojekakvim mastima, itd, itd. Sa takvim ponašanjem ja bih na mestu tih bednika doživeo nervni slom. Sve to meni lično deluje neiskreno, neubedljivo, na momente čak i detinjasto.