Ne razumes, ovde se radi o prevodu, septuaginta ne spada u originalne manuskripte jer nije napisana na hebrejskom, TO JE PREVOD sa hebrejskog na grcki, i tu je doslo do toga da su postojale 2 verzije, jedna je bila namenjena jevrejima koji nisu poznavali dobro svoj maternji jezik- i to je septuaginta sa JHWH.
Druga verzija je bila za grke i za njihove potrebe a ona nije sadrzala JHWH. Lepo sam ti objasnio.
Znaci septuaginta se ne moze smatrati originalnim izvornim rukopisima nad kojima je bio Bozji blagoslov i koje je Bog cuvao.. SEPTUAGINTA JE PREVOD.
Tako isto danasnji prevodi, bilo na engleskom, nemackom, spanskom koji god hoces jezik ne spadaju u manuskripte koje Bog cuva. I zato je lako tu izbaciti ili ubaciti sta god ti se svidja..
Stvar je drugacija sa originalnim manuskriptima, i samo oni manuskripti koji su pisani na hebrejskom spadaju u Bogom cuvane spise.
Ne mozes ti ovde koristiti Septuagintu koja je isto prevod da bi dokazao svoju teoriju..
Niko nije izbacio to ime, o tim stavcima mozemo drugom prilikom, vi promasujete smisao Hristovih reci.
Niko ne krije da je Bozje ime JHWH u Starom Zavetu, ja nisam protiv tog imena, niti bilo koji Hriscanin ovde, bilo da je pravoslavac ili katolik, eto imas i katolicku bibliju sa Jehovinim imenom u starom zavetu. Shvatas li da niko nije protiv tog imena, nego to sto vi tvrdite da je Jehova Bog, a Isus Hristos nije, tu nastaje problem..
I problem je u vasem ubacivanju imena u Novi zavet gde ga u manuskriptima nema, znaci vi ne postujete Bogom dane spise nego dodajete u tekst ono sto vi mislite da treba. To tako ne moze.
Ponavljam ti vise puta a to sto ti ne razumes je tvoja stvar mi tvrdimo ja Jehova jedan jedini Svemoguci Bog i da nema drugog , a za Isusa tvrdimo da je Bog ali ne i svemoguc zato sto samo jednom ta titula pripada njegovom Ocu a sin je manji od Oca, jel mozes to da upamtis , drugo nije ona pisana za Grke i njihove potrebe jer je vecina hebreja govorila Grcki to je bio i sluzbeni jezik u Jeruzalemu.Da li vidis da se gubi smisao imena u tim prevodima gde neki jesu pisali ime a drugi nisu u prevodima Septuaginte svatas li to ako je iz Orginalnog Manuskripta bio Milorad i pojavljuje se preko 7000 puta , ne moze ga sada neko krstiti u Zivorada sa novim prepisima da ti malo uprostim, Milorad ostaje Milorad i ja ne poznajem nikakvog Zivorada , kazes niko nije izbacio to ime , a sam si rekao da su u prevodima Septuaginte za Grke izbacili to ime, ako jeste posojalo to ime Jehovino u originalnim Manuskriptima pa i jednim delom Septuaginte zasto bi mi to Ime krili koji treba da se istakne , vise puta sam ti pisao da je Isusu istakao da to Ime treba da se sveti i to u Novom Zavetu je istakao , sta je onda promasaj kod nas ne vidim , sta je greh, sto smo mi dodali to Ime gde mu pripada mesto ,zar je Isus krio Ime kada ga je objavio i to vise puta.
Jovan17.6 Objavio sam tvoje ime ljudima koje si mi dao iz svijeta.
Jovan17:26
I
obznanio sam im tvoje ime i
obznanjivat ću ga, da ljubav kojom si me ljubio bude u njima i ja u zajedništvu s njima.”
Jezik Septuaginte bio je grčki koine kojim se tada, u trećem i drugom stoljeću pr. n. e., govorilo u Aleksandriji (Egipat).
7 U vrijeme Isusa i njegovih apostola
koine je u Rimskom Carstvu imao
status međunarodnog jezika. I Biblija to potvrđuje. Kad je Isus bio pribijen na stup, natpis koji je bio postavljen iznad njegove glave morao je osim na hebrejskom, jezikom kojim su govorili Židovi, biti napisan i na latinskom, to jest službenom jeziku zemlje,
i grčkom, kojega se na jeruzalemskim ulicama moglo čuti gotovo jednako često koliko i na ulicama Rima, Aleksandrije, pa i same Atene (
Ivan 19:19, 20; Djela 6:1).
Djela apostolska 9:29 govore o tome kako je Pavao propovijedao dobru vijest u Jeruzalemu
Židovima koji su govorili grčkim jezikom. Koine je dotad već postao dinamičan, živ, razvijen jezik — jezik koji je bio prikladan da ga Jehova iskoristi za ostvarenje svog veličanstvenog nauma povezanog s daljnjim pisanjem njegove Riječi.
GRČKI TEKST I NJEGOVI PRIJEPISI
8 U prethodnom smo dodatku saznali da je Jehova sačuvao “vodu” istine u “spremniku” nadahnutih spisa, odnosno biblijskih knjiga izvorno napisanih na hebrejskom jeziku. No što je s biblijskim knjigama koje su napisali apostoli i drugi učenici Isusa Krista? Jesu li i one s jednakom pažnjom sačuvane do našeg vremena? Upoznamo li se s ogromnom povijesnom građom koju čine rukopisi napisani na grčkom i na drugim jezicima, vidjet ćemo da jesu. Kao što je već bilo objašnjeno, ovaj se dio biblijskog kanona sastoji od 27 knjiga. Razmotrimo kako je tekst tih 27 knjiga bio prepisivan, kako bismo se uvjerili da je sadržaj izvornog grčkog teksta ostao sačuvan sve do danas.
9 Izvorni grčki rukopisi.
Dvadeset i sedam kršćanskih kanonskih knjiga Biblije napisano je na grčkom jeziku koji je u prvom stoljeću bio u općoj upotrebi. Jedino je Matejevo Evanđelje očigledno bilo najprije napisano na biblijskom hebrejskom, jer je bilo upućeno Židovima.
Jeronim, prevoditelj Biblije iz četvrtog stoljeća, ustvrdio je da je to Evanđelje tek kasnije bilo prevedeno na grčki. Preveo ga je vjerojatno sam Matej jer je kao rimski državni službenik (poreznik) nesumnjivo znao hebrejski, latinski i grčki (Mar. 2:14-17).
10 Ostali kršćanski pisci Biblije —
Marko, Luka, Ivan, Pavao, Petar, Jakov i Juda — svoje su spise napisali na grčkom koineu, na živom, općepoznatom jeziku koji su u prvom stoljeću razumjeli i kršćani i većina drugih ljudi. Posljednji izvorni spis napisao je Ivan otprilike 98. n. e.
Koliko je poznato, nijedan od tih 27 izvornih rukopisa pisanih na koineu nije se održao do danas. No iz tog je “izvora” prema nama potekla prava rijeka rukopisa — prijepisa izvornika, prijepisa tih prijepisa i cijele takozvane obitelji prijepisa — i svi oni danas čine ogromnu rukopisnu građu kršćanskih, grčkih knjiga Biblije.
11 Ogromna povijesna građa od preko 13 000 rukopisa. I danas postoji ogromna količina rukopisa svih 27 kanonskih knjiga. Neki od njih sadrže veće dijelove Biblije, a drugi samo fragmente teksta. Prema jednoj procjeni, na izvornom grčkom sačuvalo se preko 5 000 rukopisa. Pored toga, postoji i preko 8 000 rukopisa pisanih na raznim drugim jezicima — dakle ukupno više od 13 000 rukopisa. Oni datiraju iz razdoblja od 2. do 16. stoljeća naše ere i svaki od njih može pomoći u utvrđivanju ispravnog, izvornog teksta. Najstariji od tih brojnih rukopisa papirusni je fragment Ivanovog Evanđelja koji se nalazi u knjižnici John Rylands u Manchesteru (Engleska). Nosi oznaku P52, a procijenjeno je da potječe iz prve polovice drugog stoljeća, otprilike iz 125. n. e. Dakle, to je prijepis koji je napisan samo 20-30 godina nakon izvornika. Ako imamo na umu da za utvrđivanje teksta većine klasičnih autora znanstvenicima stoji na raspolaganju samo šačica rukopisa, koji su, k tome, napisani stoljećima nakon izvornog teksta, jasno je koliko je obilan dokazni materijal koji nam omogućuje da utvrdimo izvorni tekst kršćanskih, grčkih knjiga Biblije.
Hriscanski deo Biblije nije pisan na grckom, kao sto sam rekao sva cetiri jevandjelja su prvobitno pisana na hebrejskom, a potom su prevedena na grcki, da bi ih i mnogobosci koji su prihvatili hriscanstvo mogli razumeti.
Apostoli nikada nisu citirali septuagintu, jel nije bilo razloga za to, oni su odrasli u sredini gde se govorio jevrejski jezik i taj tekst su savrseno razumeli, pa kad Isus citira u sinagogi on cita iz hebrejskih manuskripata na ne iz grcke septuaginte. Ne mislis valjda da su u sinagogi drzali Septuagintu na grckom?
I kada je Isus citao u sinagogi on je citao sa hebrejskog,
Budući da su Kršćanska grčka pisma bila nadahnuti dodatak i dopuna svetim Hebrejskim pismima, taj iznenadni nestanak božanskog imena iz grčkog teksta djeluje nedosljedno, posebno stoga što je Jakov rekao apostolima i starijim učenicima u Jeruzalemu sredinom prvog stoljeća n. e.:
”Simeon je potanko ispričao kako je Bog prvi put obratio pažnju na nacije da iz njih uzme narod za svoje ime“ (Djela apostolska 15:14). Zatim je Jakov kao potvrdu citirao Amosa 9:11, 12, gdje se koristi božansko ime.
Ako su kršćani trebali biti narod za Božje ime, zašto onda njegovo ime, predstavljeno Tetragramatonom, ukloniti iz Kršćanskih grčkih pisama? Uobičajeno objašnjenje za to više ne stoji. Dugo se mislilo da se u danas dostupnim rukopisima božansko ime ne nalazi zato što ga nema u grčkoj Septuaginti (LXX), prvom prijevodu Hebrejskih pisama, koja se počela prevoditi u trećem stoljeću pr. n. e. To se mišljenje temeljilo na prijepisima LXX koji se nalaze u velikim rukopisima iz četvrtog i petog stoljeća n. e.: Vatikanskom rukopisu br. 1209, Sinajskom kodeksu i Aleksandrijskom kodeksu. U njima je jedinstveno Božje ime prevedeno grčkim riječima Κύριος (Kýrios) i θεός (Theós). Na tu se bezimenost gledalo kao na pomoć u naučavanju monoteizma.
Ukupno 117 fragmenata LXXP. Fouad Inv. 266 objavljeno je u Études de Papyrologie, sv. 9, Kairo, 1971, str. 81-150, 227, 228. Fotografsko izdanje svih fragmenata tog papirusa objavili su Zaki Aly i Ludwig Koenen pod naslovom Three Rolls of the Early Septuagint: Genesis and Deuteronomy, u seriji ”Papyrologische Texte und Abhandlungen“, sv. 27, Bonn, 1980.
Na fotografijama 12 fragmenata tog svitka papirusa naši čitatelji mogu razmotriti ova pojavljivanja Tetragramatona u tako ranom prijepisu LXX. Autoriteti na tom području smatraju da ovaj papirus datira iz prvog stoljeća pr. n. e., odnosno oko dva stoljeća nakon početka prevođenja LXX. To povrđuje da je izvorna LXX doista sadržavala božansko ime na svim mjestima gdje se ono nalazilo u hebrejskom izvorniku. Devet drugih grčkih rukopisa također sadrže božansko ime. (Vidi NW Ref. Bi., str. 1562-1564.)
Jesu li Isus Krist te oni njegovi učenici koji su pisali Kršćanska grčka pisma imali pri ruci prijepise grčke Septuaginte u kojima se nalazilo božansko ime u obliku Tetragramatona? Jesu! Tetragramaton se zadržao u prijepisima LXX još stoljećima nakon Krista i njegovih apostola. Negdje tijekom prve polovice drugog stoljeća n. e., kada je Akvila napravio svoj prijevod na grčki, Tetragramaton je bio prikazan i arhaičnim hebrejskim slovima.
Jeronim, izučavatelj iz četvrtog i petog stoljeća n. .e., rekao je u svom predgovoru za Samuelove knjige i knjige Kraljevima: ”I nalazimo Božje ime, Tetragramaton [יהוה], u nekim grčkim svescima sve do danas prikazano drevnim slovima.“ Tako je sve do vremena Jeronima, glavnog prevoditelja latinske Vulgate, bilo grčkih rukopisa s prijevodima Hebrejskih pisama koji su još uvijek sadržavali božansko ime u obliku četiri hebrejska slova.
Ako su Isus i njegovi učenici čitali Pisma iz njihovog hebrejskog izvornika ili iz grčke Septuaginte, onda su nailazili na božansko ime u obliku Tetragramatona. Je li Isus slijedio tradicionalan židovski običaj toga doba i čitao ʼAdhonaí na tim mjestima iz bojazni da ne oskvrni ime i prekrši Treću zapovijed (2. Mojsijeva 20:7)? Kada je u sinagogi u Nazaretu ustao i dobio Izaijinu knjigu te čitao one retke iz Izaije (61:1, 2) u kojima je stajao Tetragramaton, je li on odbio izgovoriti božansko ime? Isus to nije učinio ako je, kao i uvijek, odbacio nebiblijske tradicije židovskih pismoznalaca. Matej 7:29 kaže nam: ”Poučavao [ih je] kao onaj tko ima autoritet, a ne kao njihovi pismoznalci.“ Govoreći tako da su ga njegovi vjerni apostoli mogli čuti, Isus se molio Jehovi Bogu: ”Objavio sam tvoje ime ljudima koje si mi dao iz svijeta. (...) Obznanio sam im tvoje ime i obznanjivat ću ga“ (Ivan 17:6, 26).
Kada kazes da ''Boga niko nije video'', to je tacno, A jehovini svedoci ovde imaju problem zato sto se i za Isusa kaze isto.
(jovan 1:18): ''Boga niko nikad nije video''. -Sto se odnosi na Boga Oca.
Pa se isto kaze i za Isusa:
''Koji sam ima besmrtnost, i živi u svjetlosti kojoj se ne može pristupiti, kojega niko od ljudi nije video, niti moze videti, kojemu čast i država vječna. Amin. (1. tim 6:15-16).
Postavlja se pitanje, kako to da Isusa niko od ljudi nije video? Pa on je hodao zemljom i druzio se sa njima?
Iz ovoga se jasno razaznaje da je Isus taj nevidljivi Bog o kojem se govori, i da je njegova Bozanska slava bila sakrivena u ljudskom telu i da ga zato ljudi nisu videli, nisu shvatili niti razumeli. Kao sto ni Jehovini svedoci danas ne razumeju..
I opet ne razumes smisao reci niti ovaj stavak .To se ne odnosi dok je bio na Zemlji uopste nije rec na Zemlji.
(1. Tim. 6:14). Na Zemlji postoje ljudski vladari i gospodari, ali u usporedbi s njima Isus je “jedini Vladar”, jedini koji ima besmrtnost (Dan. 7:14; Rim. 6:9).
Otkad je uzašao na nebo, nitko od ljudi ne može ga vidjeti.
Jedno je sigurno da ime JEHOVA nije izbacijo čovjek već je JEHOVA izbacijo sam sebe ,zamjenijo ga je sa imenom ISUS, u starom zavjetu sam je JAHVE rekao preko proroka,svoj duh ću izliti na njega ,pa zar to neznači Isus Bog .Zato se i krstimo,u ime OCA i SINA i DUHA SVETOG .Bez starog zavjeta nebi postojao ni novi ,ali sam Bog preko proroka rekao dosta mije vaši paljenica ogadilo mise sve to,dosta mije prinošenja žrtava zahvalnica i vas grešnika. Zato je Bog odlučijo da siđe na zemlju,dase rodi kao čovjek ,danam sa svojom prisutnošću pokaže koliko nas voli .Po starom zavjetu Boga niko nije vidijo, sveje djelovao preko proroka.Nakraju je Bog odlučijo dase rodi , i da postane čovjekom ,i da umre mučeničkom smrću dabi naše duše spasao.
A zasto izbegavas dati komentar nego cekas da drugi odgovaraju za tebe kad vec ulazis u raspravu onda daj odgovor, otkud ti ideja da je Jehova izbacio sebe i zamenio se sa Isusom imas li takav stavak kada tvrdis ti hoces menjati Jehovinu rec ili je ne poznajes dovoljno dacu ti jedan stavak da ti bude jasnije da se Jehova ne menja sa nikoga , jer je On jedini Svemoguci.
Izaija42:8.
Ja sam Jehova. To je ime moje,
i nikome neću dati slavu svoju, niti hvalu svoju likovima rezbarenim.
Izaija48:11
Radi sebe, radi sebe ću učiniti što sam naumio. Zar ću dopustiti da se ime moje sramoti?
Nikome neću dati slavu svoju!
Bog je jedan, a ne tri
BIBLIJSKO učenje da je Bog jedan naziva se monoteizam. A L. L. Paine, profesor crkvene povijesti, ukazuje na to da monoteizam u svom najčišćem obliku ne dopušta nikakvo Trojstvo: ”Stari je zavjet strogo monoteističan. Bog je jedno jedino osobno biće. Shvaćanje da je u tome trojstvo... potpuno je bez ikakve podloge.”
Da li se, otkad je Isus bio na Zemlji, nešto u monoteističkoj vjeri promijenilo? Paine odgovara: ”Na ovom mjestu ne postoji prijelom između Starog i Novog zavjeta. Monoteistička tradicija se nastavlja. Isus je bio Židov, poučavan od židovskih roditelja o Starom zavjetu. Njegova su učenja bila skroz-naskroz židovska; dakako, donio je novo evanđelje, ali ne i novu teologiju... A ključni citat židovskog monoteizma bilo je i njegovo uvjerenje: ’Čuj, Izraele: Gospodin je Bog naš jedini Gospodin.’”
Ove riječi zapisane su u 5. Mojsijevoj 6:4. Prijevod Stvarnost prevodi ovaj redak ovako:
”Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan!” U ovom retku riječ ”jedan” nema bližih gramatičkih definicija koje bi ukazivale na množinu, tako da bi mogla ukazivati na nešto drugo osim samo na jednu osobu.
Ni kršćanski apostol Pavao nije nagovijestio promjenu u prirodi Boga; u tome se nije ništa izmijenilo ni kad je Isus došao na Zemlju. Pavao piše: ”A Bog je jedan” (Galaćanima 3:20; vidi i 1. Korinćanima 8:4-6).
Kroz čitavu Bibliju se na tisuće puta govori o Bogu kao o jednoj osobi. Kad on govori, govori kao nepodijeljena individua. Biblija u tom pogledu ne može biti jasnija. Tako Bog objašnjava:
”Ja sam Jehova. To je ime moje, i nikome drugome neću dati svoju slavu” (Izaija 42:8, NS). ”
Ja sam Jahve, Bog tvoj... Nemoj imati drugih bogova uz mene” (2. Mojsijeva 20:2, 3,
Zašto bi svi od Boga nadahnuti biblijski pisci govorili o Bogu kao o jednoj osobi, ako se on ustvari sastoji od tri osobe? Kojoj bi to svrsi služilo, osim što bi se ljude dovodilo u zabludu? Ako bi se Bog sastojao od tri osobe, zacijelo bi se pobrinuo da to biblijski pisci tako razjasne da o tome ne bi mogla postojati sumnja. Barem su pisci Kršćanskih grčkih spisa, koji su osobno bili u kontaktu sa Sinom Božjim, trebali to učiniti. Međutim, oni to nisu učinili.
Ono što su pisci Biblije jasno razjasnili bilo je to da je Bog jedna Osoba — jedno jedino nerazdijeljeno Biće koje nema sebi ravnog: ”
Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema” (Izaija 45:5, Stvarnost). ”Ti [si], kome je ime Jehova, jedini Najviši nad svom zemljom” (Psalam 83:18, NS).
U Bogu nema više osoba
ISUS je nazvao Boga ’jedinim istinitim Bogom’ (Ivan 17:3). Nikada se nije osvrtao na Boga kao na neko božanstvo sastavljeno od više osoba. Zato se u Bibliji samo Jehovu naziva Svemogućim. Inače, riječ ”svemogući” ne bi imala smisla. Ni Isus ni sveti duh ne označavaju se svemogućima, jer samo je Jehova Najviši.
On je, prema 1. Mojsijevoj 17:1, objasnio: ”Ja sam Bog svemogući.” A u 2. Mojsijevoj 18:11 (NS) piše: ”Jehova [je] veći od svih drugih bogova.”
I da ti odgovorim jos sto sam povuko sa crevenim, Ako je Bog sisao na zemlju odnosno sam se rodio , ako je on bio bog zasto se molio zadnje vece kojem to bogu ,ako je on bog, koga je uskrsnuo , valjda nije sam sebe , nego ga Bog Jehova uskrse podize iz mrtvih, koliko si ti nelogicna , a samo znas da se ubacujes , a odgovore ocekujes od drugih da daju a ni oni sami ne znaju kao sto pokusava ovaj Miro da te spase sa odgovorima a ne razume ni on sam, jer isto veruje u trojstvo kao i ti pa ste bobrkani zajedno sa tim