Milanski edikt

LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Ipak je cinjenica da Konstantinov cilj nije bio da izjednaci Hriscanstvo sa ostalim religijama, vec da nametne ljudima jednu ideologiju obaveznu za sve ljude u Rimskom carstvu.
To se moze dokazati time sto je uputio prokletstvo onima koji ne prihvate njegov edikt o praznovanju suncevog dana Nedelje, vec i dalje budu praznovali Subotu.

Ako pogledamo realno, cilj samog Lucifera sotone je bio da nakon Hristovog zivota i zivota njegovih apostola unisti Hriscansku crkvu.
Posto nije mogao da je unisti fizicki, on je promenio taktiku, a to je da je unisti iznutra ideoloski, tako sto ce Hriscansko ucenje zatrovati laznom paganskom filozofijom.

Sa Konstantinom upravo se to i dogodilo, jer je on spojio ove dve diametralno razlicite filozofije, i omogucio mnogoboscima da nesmetano predju u svoju novu veru, a da zadrze svoja verovanja i obicaje koje su praktikovali u mnogobozackoj religiji obozavanja sunca.
Ovo su, Laodikeja samo tvoje spekulacije, a nisu nikakve činjenice. Nije činjenica da je car Konstatin uveo nedelju kao dan gospodnji. Nedelja kao takva praznovala se mnogo prije toga među hrišćanima, doduše ne među svim, isto kao što je to slučaj i dan danas, a car Konstatin je samo insistirao da svi hrišćani poštuju ono što je većina njih radila i smatrala za ispravnim još od druge polovine prvog vijeka. Nije činjenica da je car Konstatin spojio mnogobožačku i hrišćansku filozofiju (prije je to uradio apostol Pavle), jer su natruhe paganstva prisutne u hrišćanstvu još od apostolskih vremena.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Apostol Pavle nije bio mnogobozac vec Jevrejin koji je revnovao za zakon otacki - kako sam kaze, i u toj revnosti progonio je prvu Hriscansku zajednicu, ali se obratio Bogu i prihvatio Hrista.
Sve sto je kasnije ucio i govorio bilo je u skladu sa onim sto je govorio i sam Isus.

Ako ima necega paganskog u Hriscanstvu koje je propovedao Pavle bilo bi dobro da se iznese, ja nisam pronasao.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Apostol Pavle nije bio mnogobozac vec Jevrejin koji je revnovao za zakon otacki - kako sam kaze, i u toj revnosti progonio je prvu Hriscansku zajednicu, ali se obratio Bogu i prihvatio Hrista.
Sve sto je kasnije ucio i govorio bilo je u skladu sa onim sto je govorio i sam Isus.

Ako ima necega paganskog u Hriscanstvu koje je propovedao Pavle bilo bi dobro da se iznese, ja nisam pronasao.
Ja ne govorim o Pavlovom propovijedanju paganstva, nego o tome da je širom otvorio vrata paganima za njihov pristup hrišćanstvu. Pri tome je pravio i kompromise sa njima, da bi ih lakše pridobio za novu vjeru, a ti kompromisi su onda postajali sastavni dijelovi hrišćanskih pravila i dogmi. Najbolji primjer za to je pitanje obrezivanja.
 
Član
Učlanjen(a)
12.01.2010
Poruka
472
To što se Vedsrbstvu dogodilo, nije se dogodilo ni jednom narodu u istoriji čovečanstva. Ni jedan narod do danas, nije dozvolio da mu se tako razbije i rasprši jezgro, biće, duša i duh naroda i da vekovima ne može da se osvesti, sabere i ujedini i sjedini, ne po horizontali, nego po vertikali, po suštini, biću jezika.Srbi su Vedski narod sa Srbirije, a to znači - Hiperborejci, praarijevci, potomci zvezdane rase. Jedan drevan narod dozvolio je da mu se biće naroda rasprši na više religija - na istočno hrišćanstvo, na zapadno kršćanstvo i na islam. Primanje ovih religija nije samo bilo pod prinudom, već i pod groznom, jezivom i užasnom prisilom. Hrišćanstvo je nametnuto ognjem i mačem; islam je takođe nametnut ognjem i mačem, samo što je umesto mača bila azijatska sablja.U ovome dobu buđenja i osvešćivanja, mi potomci Belih Vedskih Srba, potomci praarijevaca, moramo da se okrenemo ka Vedsrbskoj suštini i prisustvu, prevashodno preko jezika, ali i preko genetskog i svetlosnog zapisa, preko velikih božanskih predaka. Da se probudimo, shvatimo suštinu: da nismo mi ni ovi ili oni hrišćani/kršćani iliti muslimani, već da smo praarijevci koji imaju zajednički sveti Jezik, zajednički DNK, i zajednički Svetlosni Zapis.Religija je nešto površno, na samoj površini bića, kao i svaka ina ideologija, dok je Svetlosni Zapis nešto što nas uznosi naviše, ka Izvoru Svetlosti, ka Izvoru Života. Religija je Horizontala, a Svetlosni Zapis je Vertikala! Veoma dugo se ćuti o ovome, a što samo ide na ruku našim zajedničkim dušmanima, koji su nas davno razdelili i između se zavadili. Naš zajednički neprijatelj jeste Reptilija, jeste Rasa Sinova Tame i Zla, koji su istinski začetnici i tvorci globalizma, mundijalizma, darvinizma, boljševizma i svih izama. Tvorci Novog Svetskog Poretka nisu od juče; rimsko pokrštavanje ognjem i mačem jeste početak globalizacije. Globalizam je u samoj suštini antiarijevski, antivedski, antislovenski, u biti - antisrbski. U dvadesetom veku najviše su propatili i postradali Vedski Srbi, ubijajući se i zatirući između se. Naš zakleti Vrag i Čort (Crnobog), svojim mađijama i činima, uvijenim u nekakve ideologije i religije, okrenuo nas jedne protiv drugih do satiranja i zatiranja. I Vedsrbi su vazda i uvek ginuli, svejedno da li su hrišćani, kršćani ili muslimani - važno je da ginu Vedski Beli Srbi, praarijevci, Striborjani! Naši zajednički dušmani zadovoljno trljaju ruke, dok se mi između se zatiremo. Po potrebi, oni će navijati čas za jedne, čas za druge, a čas, opet, za treće, ali uvek ginu Vedsrbi, uvek ginu praarijevci! A mi nikako da se probudimo, osvestimo i shvatimo, da nismo ni hrišćani, ni kršćani, ni muslimani, već Vedski Beli Srbi! Vratimo se veri i znanju naših Velikih Predaka sa Striborije/Hiperboreje, pa ćemo spasiti i sačuvati sebe od satiranja i zatiranja.Valjda smo sada, na početku ovoga veka, shvatili da nas svekolika Banksterska Reptilija doživljava kao beslovesne divljake, svejedno da li smo hrišćani, kršćani ili muslimani. Reptilija se najviše pribojava našeg buđenja i osvešćivanja. Tada padaju u vodu sve njihove namere i vizije; tada se ruži Novi Svetski Poredak!
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Ja ne govorim o Pavlovom propovijedanju paganstva, nego o tome da je širom otvorio vrata paganima za njihov pristup hrišćanstvu. Pri tome je pravio i kompromise sa njima, da bi ih lakše pridobio za novu vjeru, a ti kompromisi su onda postajali sastavni dijelovi hrišćanskih pravila i dogmi. Najbolji primjer za to je pitanje obrezivanja.

Jevandjelje se u pocetku objavljivalo samo Jevrejima, ali posto su Jevreji odbacili Hrista kao Mesiju, Bog je zapovedio da se jevandjelje pocne objavljivati i neznaboscima.

To ne znaci da su oni trebali zadrzati mnogobostvo a primiti Hriscanstvo, vec iz njega izaci i prihvatiti nove jevandjeoske principe.
Apostol je cak ukoravao one koji su prihvatili Hrista a i dalje praktikovali mnogobozacke obicaje.

Pavle nije pravio kompromis sa mnogobostvom, to se pismom nigde ne moze dokazati, osim sto je odlazio k njima u teznji da im objavi istinu, ali nigde nije ucestvovao u paganskoj obrednoj sluzbi ili usvajao njihova ucenja i obicaje, pa tako ni sa Jevrejima, ukazujuci da telesno obrezivanje ne vred, vec obrezanje srca Duhom Svetim.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Jevandjelje se u pocetku objavljivalo samo Jevrejima, ali posto su Jevreji odbacili Hrista kao Mesiju, Bog je zapovedio da se jevandjelje pocne objavljivati i neznaboscima.
Šta je Bog zapovijedio a šta nije, mi to ne znamo, a nije ni riječ o tome, nego o paganizmu u hrišćanstvu.
To ne znaci da su oni trebali zadrzati mnogobostvo a primiti Hriscanstvo, vec iz njega izaci i prihvatiti nove jevandjeoske principe.
Apostol je cak ukoravao one koji su prihvatili Hrista a i dalje praktikovali mnogobozacke obicaje.
Niko to nije ni tvrdio - da su pagani trebali zadržati mnogoboštvo.
Pavle nije pravio kompromis sa mnogobostvom, to se pismom nigde ne moze dokazati, osim sto je odlazio k njima u teznji da im objavi istinu, ali nigde nije ucestvovao u paganskoj obrednoj sluzbi ili usvajao njihova ucenja i obicaje, pa tako ni sa Jevrejima, ukazujuci da telesno obrezivanje ne vred, vec obrezanje srca Duhom Svetim.
Takođe, niko nije tvrdio da je Pavle učestvovao u paganskim obredima. Ne piše sve ni u Pismu. Istorija bilježi da su se Pavle i Varnava razišli uopravo oko pitanja obrezivanja. Varnava je smatrao da se ljudi ne mogu spasiti bez obrezivanja, dok je Pavle, da bi lakše pridobio što veći broj pristalica iz mnogobožačkih naroda, smatrao da se ljudi mogu spasiti i bez obrezivanja. "Pavle je želeo da ukine obrezivanje i ostale zakone kojih su se oni pridržavali (Dela 21:21), zbog čega je sav Jerusalim bio u pometnji (Dela 21:31)."
Uostalom, činjenica je da se danas hrišćani ne obrezuju, pa je jasno da je u tom smislu napravljen kompromis sa Mojsijevim zakonom.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Obrezanje je vidljivi znak starog zavera Boga sa Izrailjskim narodom.
Hristovom smrcu ovaj obredni zakon je uklonjen jer je ukazivao na dolazak Mesije Isusa Hrista.

Apostol Pavle je imao jasan stav po ovom pitanju

"Је ли ко позват обрезан, нека се не гради необрезан; ако ли је ко позват необрезан, нека се не обрезује.
Обрезање је ништа, и необрезање је ништа; него држање заповести Божијих" ( 1 Korincanima 7. 18 - 19 )

Da je Apostol pavle odredjen od Boga kao apostol neznabozaca, govore sledeci navodi.

"Него насупрот дознавши да је мени поверено јеванђеље у необрезанима, као Петру у обрезанима
(Јер Онај који помаже Петру у апостолству међу обрезанима Онај помаже и мени међу незнабошцима,)
И познавши благодат која је мени дана, Јаков и Кифа и Јован, који се бројаху да су стубови, дадоше деснице мени и Варнави, и пристадоше да ми проповедамо у незнабошцима, а они у обрезанима"
( Galatima 2. 7 - 9 )

"А кад видеше Јевреји народ, напунише се зависти, и говораху противно речима Павловим насупрот говорећи и хулећи.
А Павле и Варнава ослободивши се рекоше: Вама је најпре требало да се говори реч Божја; али кад је одбацујете, и сами се показујете да нисте достојни вечног живота, ево се обрћемо к незнабошцима.

Јер нам тако заповеди Господ: Поставих те за видело незнабошцима, да будеш спасење до самог краја земље"
( dela 13. 45 - 47 )

Mnogobostvo je uslo u crkvu tek nakon smrti apostola, na sta su oni i upozoravali:

"Јер ја ово знам да ће по одласку мом ући међу вас тешки вуци који неће штедети стада;
И између вас самих постаће људи који ће говорити изврнуту науку да одвраћају ученике за собом"
( dela 20. 29 - 30 )

"А беше и лажних пророка у народу, као што ће и међу вама бити лажних учитеља, који ће унети јереси погибли, и одрицаће се Господара који их искупи и доводиће себи наглу погибао.
И многи ће поћи за њиховим нечистотама којима ће се хулити на пут истине.
И у лакомству ловиће вас измишљеним речима. Њихов суд одавно не доцни, и погибао њихова не дрема" ( 2 Petrova 2. 1 - 3 )
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
06.05.2012
Poruka
2.380
Jurivaka: Varnava je smatrao da se ljudi ne mogu spasiti bez obrezivanja, dok je Pavle, da bi lakše pridobio što veći broj pristalica iz mnogobožačkih naroda, smatrao da se ljudi mogu spasiti i bez obrezivanja.
Danas se često optužuje, naravno, bez ikakvog temelja, da je rano kršćanstvo napravilo kompromis s mnogobožačkim religijama. Laodikeja o tome voli pisati, a izvor informacija nalazi u knjigama protestanskih autora koje nemaju nikakvu povijesnu utemeljnost.
Teško je sa sigurnošću govoriti o pokrštavanju tolikih naroda, ali oni što znamo i o čemu postoje zapisi da se kršćanstvo u prvim stoljećima širilo među poganima, u koje spadaju i naši preci.
Ono što si ti nekada pisao za sv. Savu i njegov odnos prema poganskim običajima Srba (gle, čuda onaj ndp751 se opet želi vratiti u poganstvo!?
wacko2) je bila inkulturacija. Ne znam da li vi to tako zovete, ali iz donjeg teksta je razumjivo što je inkulturacija.


Prosljeđivanje kršćanskih istina i vrijednosti u nekršćansku kulturu
zove se inkulturacija.

Ona je bitna za vjeru jer bez nje, širenje vjere bi bilo neprirodno i nasilno nametanje. No baš zato što vjerujemo da je kršćanska vjera otvorena svim narodima i kulturama, inkulturacijom se kršćanstvo želi prevesti na način prikladan onima koji ga primaju. Zadaća je kršćana širiti vjeru, ali ne pritom uništavati druge vjere i običaje. Inkulturacija meni znači da kršćani trebaju prvo upoznati narode kojima žele prenijeti vjeru, trebaju postati jedan od onih kojima naviještaju kako bi znali naći riječi i načine kojima će se vjera nadovezati na ono što oni već vjeruju i znaju. Ona ne znači da svi moraju prihvatiti istu kulturu već da jedna vjera može ući u razne kulture. Jedna od uspješnih inkulturacija je bila ona u Irskoj koja je svoja keltska vjerovanja pokrstila, a slično možemo reći i za djelovanje Ćirila i Metoda u našim slavenskim narodima. Loši i negativni primjeri inkulturacije su križarski ratovi i konkvistadori. Vrlo je izazovna bila i inkulturacija u azijske zemlje: Kinu, Indiju, Japan, Koreju i drugdje, a nije puno lakše niti u Africi. Kako god, bez dobre inkulturacije, koja će poštivati sve dobro i istinito u različitostima kultura, nema niti uspješnog, a još manje kvalitetnog prenošenja i širenja vjere u Isusa Krista. (don Anđelko)


Danas ne možemo govoriti o evangelizaciji bez inkulturacije.
Spomenuta Irska.
Kad su prvi misionari (sv. Patrik i Paladius) u 7 st. pošli u Irsku, kažu da im je bilo rečeno: Pokrstite idole!
To je značilo da se ne može nasilno oduzimati poganima njihova vjerovanja, makar bila kriva, već im navjestiti istinu Radosne vijesti, da bi spoznajom istinitog Boga napustili svoja kriva vjerovanja i idole.
Da li je to uspjelo? Da! Irska je jedna od najkatoličkijih zemalja, makar je i kod njih, danas, broj vjernika u opadanju.

Ili plemena Latinske Amerike, Japan, afričke zemlje..,napisat ću nešto o tome...sutra.

 
Član
Učlanjen(a)
05.11.2010
Poruka
1.246
Danas se često optužuje, naravno, bez ikakvog temelja, da je rano kršćanstvo napravilo kompromis s mnogobožačkim religijama. Laodikeja o tome voli pisati, a izvor informacija nalazi u knjigama protestanskih autora koje nemaju nikakvu povijesnu utemeljnost.
Teško je sa sigurnošću govoriti o pokrštavanju tolikih naroda, ali oni što znamo i o čemu postoje zapisi da se kršćanstvo u prvim stoljećima širilo među poganima, u koje spadaju i naši preci.
Ono što si ti nekada pisao za sv. Savu i njegov odnos prema poganskim običajima Srba (gle, čuda onaj ndp751 se opet želi vratiti u poganstvo!?
wacko2) je bila inkulturacija. Ne znam da li vi to tako zovete, ali iz donjeg teksta je razumjivo što je inkulturacija.


Prosljeđivanje kršćanskih istina i vrijednosti u nekršćansku kulturu
zove se inkulturacija.

Ona je bitna za vjeru jer bez nje, širenje vjere bi bilo neprirodno i nasilno nametanje. No baš zato što vjerujemo da je kršćanska vjera otvorena svim narodima i kulturama, inkulturacijom se kršćanstvo želi prevesti na način prikladan onima koji ga primaju. Zadaća je kršćana širiti vjeru, ali ne pritom uništavati druge vjere i običaje. Inkulturacija meni znači da kršćani trebaju prvo upoznati narode kojima žele prenijeti vjeru, trebaju postati jedan od onih kojima naviještaju kako bi znali naći riječi i načine kojima će se vjera nadovezati na ono što oni već vjeruju i znaju. Ona ne znači da svi moraju prihvatiti istu kulturu već da jedna vjera može ući u razne kulture. Jedna od uspješnih inkulturacija je bila ona u Irskoj koja je svoja keltska vjerovanja pokrstila, a slično možemo reći i za djelovanje Ćirila i Metoda u našim slavenskim narodima. Loši i negativni primjeri inkulturacije su križarski ratovi i konkvistadori. Vrlo je izazovna bila i inkulturacija u azijske zemlje: Kinu, Indiju, Japan, Koreju i drugdje, a nije puno lakše niti u Africi. Kako god, bez dobre inkulturacije, koja će poštivati sve dobro i istinito u različitostima kultura, nema niti uspješnog, a još manje kvalitetnog prenošenja i širenja vjere u Isusa Krista. (don Anđelko)


Danas ne možemo govoriti o evangelizaciji bez inkulturacije.
Spomenuta Irska.
Kad su prvi misionari (sv. Patrik i Paladius) u 7 st. pošli u Irsku, kažu da im je bilo rečeno: Pokrstite idole!
To je značilo da se ne može nasilno oduzimati poganima njihova vjerovanja, makar bila kriva, već im navjestiti istinu Radosne vijesti, da bi spoznajom istinitog Boga napustili svoja kriva vjerovanja i idole.
Da li je to uspjelo? Da! Irska je jedna od najkatoličkijih zemalja, makar je i kod njih, danas, broj vjernika u opadanju.

Ili plemena Latinske Amerike, Japan, afričke zemlje..,napisat ću nešto o tome...sutra.


Dobro, ima logike ali interesuje me koliko ljudima treba vremena da nauče jednu banalnu stvar ...da se ne klanjaju mrtvim idolima ? Pokrštavanje idola ? ! .. :ludd/: još jedna u nizu gluposti . Od vremana Avrama koji je prvi koji se usprotivio obožabvanju idola do danas nije napravljen ni makac ...za neke . I dalje obožavaju idole istom žestinom kao u vrema Avrama. Dakle preko četri hiljade godina neki nisu napravili ni najmanji pomak. Ići Pavlovom logikom koji je jednom rekao :/ svima sam bio sve da bi ih pridobio / može biti opravdano samo u sličaju kada se paganske religije prilagođavajku Hrišćanstu a ne obrnuto da se Hrišćanstvo prilagođava paganskim religijama kao što se ispostavilo .
 
Član
Učlanjen(a)
25.08.2010
Poruka
2.919
Погрешно тумачење да је хришћанство направило компромис. То говоре многе секте, а поготову мухамеданци (највећа секта). Рећи да је укинуто обрезивање због компромиса је апсолутно неприхватљиво јер се још у Старом завету говори о ОБРЕЗИВАЊУ СРЦА. Телесно обрезивање које још увек држе Јевреји и муслимани је телесни печат који је мање битан од духовног. Отуда и апостол каже да је обрезање (телесно) ништа, ако вере у Сина Божијег нема. То је исто као и суботарење фарисејско, паљење свећа, одлажење у цркву недељом, а да Бога у срцу нема. Када смо духом и срцем далеко од Господа. Доказ?

26. Мисирце и Јудејце и Едомце и синове Амонове и Моавце и све који се с краја стрижу, који живе у пустињи; јер су сви ти народи необрезани, и сав је дом Израиљев необрезаног срца. (Јеремија 9)


Дакле, други народи су необразани телом, а Јевреји који јесу обрезани нису обрезаног срца, срце им је далеко од Бога.


7. Што уводисте туђинце необрезаног срца и необрезаног тела да буду у мојој светињи да скврне дом мој, и приносисте мој хлеб, претилину и крв, и тамо преступаше мој завет осим свих гадова ваших;
8. И не извршавасте шта треба за моју светињу, него постависте људе по својој вољи да извршују шта треба у мојој светињи.
9. Овако вели Господ Господ: Ни један туђин необрезаног срца и необрезаног тела да не долази у моју светињу, ни један од свих туђинаца који су међу синовима Израиљевим. (Језекиљ 44)



41. Те и ја њима идох насупрот и одведох их у земљу непријатеља њихових; ако се тада понизи срце њихово необрезано, и буде им право што су покарани за безакоње своје, (3.Мојсијева 26)


Свети Стефан на суђењу износи исто оно што Господ говори преко пророка:


51. Тврдоврати и необрезаних срца и ушију! Ви се једнако противите Духу Светоме; како ваши оци тако и ви.
52. Ког од пророка не протераше оци ваши? И побише оне који унапред јавише за долазак праведника, ког ви сад издајници и крвници постадосте;
53. Који примисте закон наредбом анђеоском, и не одржасте.
54. Кад ово чуше, расрдише се врло у срцима својим, и шкргутаху зубима на њ.


Зато Павле, по заповести Господњој да јави радосну вест незнабошцима (нама), не чини ништа на своју руку нити измишља нешто, а поготову не прави компромисе.


15. А Господ му рече: Иди, јер ми је он суд избрани да изнесе име моје пред незнабошце и цареве и синове Израиљеве.
16. А ја ћу му показати колико му ваља пострадати за име моје.
20. И одмах по зборницама проповедаше Исуса да је Он Син Божји.
21. А сви који слушаху дивљаху се и говораху: Није ли ово онај што гоњаше у Јерусалиму оне који спомињаху име ово, и овде зато дође да их повезане води главарима свештеничким. (Дела 9)


И сви они који телесно мисле не могу примити ту истину, јер обрезање није само спољашњи знак на који Бог не гледа, већ Господ гледа унутрашњег човека - новог (поново рођеног у Духу). Зато и спољашња побожност не говори да је неко побожан, већ срце које Господ гледа мора бити обрезано.


28. Јер оно није Јеврејин који је споља Јеврејин, нити је оно обрезање које је споља, на телу;
29. Него је оно Јеврејин који је изнутра и обрезање срца духом а не словима, то је обрезање; коме је хвала не од људи него од Бога. (Римљанима 2)


Што и јесте поента, да се не показујемо пред људима побожни (лажно) молећи се по трговима и правећи се да поштујемо Бога устима, а да у срцу Бога нема. Ту ни праве побожности нема, сведоци смо сви колико таквих "верника" има.


24. Али Исус не повераваше им себе; јер их све знаше,
25. И не требаше Му да ко сведочи за човека; јер сам знаше шта беше у човеку. (Јован 2)


7. Али Господ рече Самуилу: Не гледај на лице његово ни на висину раста његовог, јер сам га одбацио; јер не гледам на шта човек гледа: Човек гледа шта је на очима, а Господ гледа на срце. (1.Самуилова 16)


9. А ти, Соломуне сине, знај Бога оца свог, и служи му целим срцем и душом драговољном; јер сва срца испитује Господ и сваку помисао зна; ако Га устражиш, наћи ћеш Га; ако ли Га оставиш, одбациће те засвагда. (1.Дневника 28)


4. И видећи Исус помисли њихове рече: Зашто зло мислите у срцима својим? (Матеј 9)


8. И одмах разумевши Исус духом својим да они тако помишљају у себи, рече им: Што тако помишљате у срцима својим? (Марко 2)

24. И помоливши се Богу рекоше: Ти, Господе! Који познајеш срца свих, покажи једног од ове двојице кога си изабрао, (Дела 1)



8. Господ суди народима. Суди ми, Господе, по правди мојој, и по безазлености мојој нека ми буде.
9. Нек се прекине злоћа безбожничка, а праведника потпомози, јер Ти испитујеш срца и утробе, Боже праведни!
10. Штит је мени у Бога, који чува оне који су правог срца. (Псалам 7)


Отуда и непријатељи Бога Живога, јединог Бога нашег, траже замерку делима и речима апостолским, које сам Господ посла да обиђу крајеве земаљске. Јер како се може одвратити истина од људи? Тако што се дискредитују они који доносе истину. А која је најбитнија истина, на коју непријатељи прво ударају?


20. И одмах по зборницама проповедаше Исуса да је Он Син Божји.


12. Кад пак вероваше Филипу који проповедаше јеванђеље о царству Божјем, и о имену Исуса Христа, крштаваху се и људи и жене.
36. Како иђаху путем дођоше на некакву воду; и рече ушкопљеник: Ево воде, шта брани мени да се крстим?
37. А Филип му рече: Ако верујеш од свега срца свог, можеш. А он одговарајући рече: Верујем да је Исус Христос Син Божји.
38. И заповеди да стану кола, и сиђоше оба на воду, и Филип и ушкопљеник, и крсти га. (Дела 8)


Зато непријатељи прво то оспоравају, јер телесни мисле да Бог не може узети слабости људске, да не може страдати, а камоли "имати Сина". За њихов ум Бог је имагинарна личност, а не стварна. Он је онакав каквим Га они замишљају, а не како се објавио. Као да ја говорим: "Људи, ја сам Адриан!", а да други говоре: "Ниси ти Адриан, он је овакав и онакав!".

И кад Господ каже: "Ја јесам (ЈХВХ)", они телесни хватају камење да Га убију јер не верују у Бога срцем, те Га не могу упознати иако им је дошао пред лице. Они су замислили свог бога, а Живог Бога одбацују.



3. Јер ми смо обрезање који духом Богу служимо и хвалимо се Христом Исусом, а не уздамо се у тело.
4. Премда бих се и ја могао уздати у тело. Ако ко други мисли да се може уздати у тело, ја још већма,
5. Који сам обрезан осми дан, од рода Израиљевог, колена Венијаминовог, Јеврејин од Јевреја, по закону фарисеј.
6. По ревности гоних цркву Божију, по правди законској бих без мане.
7. Но шта ми беше добитак оно примих за штету Христа ради.

18. Јер многи ходе, за које вам много пута говорих, а сад и плачући говорим, непријатељи крста Христовог;
19. Којима је свршетак погибао, којима је Бог трбух, и слава у сраму њиховом, који земаљски мисле.
20. Јер је наше живљење на небесима, откуда и Спаситеља очекујемо Господа свог Исуса Христа,
21. Који ће преобразити наше понижено тело да буде једнако телу славе Његове, по сили да може све себи покорити. (Филибљанима 3)

 
Poslednja izmena:
Natrag
Top