Kalendar kojim se belezi Uskrsenje Isusa Hrista

[Isabeleta]

Tako da zakon o suboti ostaje ...
Bog je na kraju sudija.

Razumijem ...
Puno se ovdje pisalo o suboti, pa ja neću...meni je to dosadno. Stvarno ne volim takve rasprave koje nikamo ne vode, jer vama će subota uvijek biti važnija od svega, no dobro.

Pada mi na pamet kako je baš svetkovanje nedjelje kao dana Kristovog Uskrsnuća najbolji znak da smo Crkva koju je Krist osnovao. Nije bilo druge, niti će je biti.
Kristovo Uskrsnuće ( koje vi ne slavite) je bio početak Radosne vijesti. Još nisu bila napisana Evanđelja, postojala je samo Radosna vijest: Isus je živ! I upravo na toj radosnoj vijesti Crkva se počela formirati da bi na dan Pedesetnice zadobila svoje poslanje.
I to je to. Kakve subote i krivični zakonici ? S Kristom uskrslim započelo je sve novo, "jer staro uminu". Jasno je rekao koje su dvije zapovijedi najvažnije, ne znam što je još trebao reći, ako je već rekao.

Da se razumijemo, nemam je ništa protiv što vi slavite subotu. U Starom zavjetu se doista spominje kao dan počinka i s te strane imate pravo, ali onda je došao Isus. Sve ono što je rekao i učinio jasno pokazuju da bi njegovi učenici/nasljedovatelji trebali živjeti kao On: u slobodi djece Božje, u otvorenosti nadahnućima Duha Svetoga, u miru i radosti.

 

[Laodikeja]

Isabeleta.

Samo jedno pitanje.

U starom zavetu krsenje subote je bilo greh.

Vi kazete u novom to nije greh.

I sad zamislimo dodje sud Bozji, i pred Boga izadje onaj koji je u starom zavetu krsio subotu, i Bog mu kaze "AH TI SI KRSIO SUBOTI I IDES U OGNJENO JEZERO"

Potom pred Boga izadje onaj koji je u novom zavetu krsio subotu, i Bog mu kaze "DOBRO SLUGO DOBRI I VERNI TI SI KRSIO SUBOTU UDJI U VECNOST"

Kakav bi to nepravedan i dvolican sud bio?
I Kako bi se Bog opravdao pred ljudima, andjelima, i celim svemirom za takvo nepravedno postupanje.

Ovo je hipoteticki u skladu sa vasim stavom.

Naravno to se nece desiti, jer ono sto je bilo greh u starom zavetu to je i u novom.
I Bog nikada greh nece proglasiti pravdom, pa ni greh krsenja subote.

Uslovi spasenja su oduvek isti, i u starom i u novom zavetu.

 

[Jovan Prezviter]

Znaš kako, Izaelita...mi imamo problem što suprotstavljamo Hrista i zakon Božiji. Vidiš, to je mali problem.

Hristos je sam rekao da nije u suprotnosti zakon i On. Pavle takođe u Rimljanima 7,12 kaže ovako:"Tako je dakle zakon svet i zapovest sveta i pravedna i dobra".

Dakle, o čemu se onda radi? Zakon i Hristos ili zakon i hrišćanstvo su u najboljim mogućim odnosima. Nego nas Hristos uči da samo spoljašnja dela zakona i poštovanja nisu dovoljna. Zato što je naše srce grešno, naše pobude, motivi sve je grešno. Šta je lek za naše takvo stanje? Lek je da nas Duh Sveti osposobi da činimo i živimo po volji Božijoj. Duh Sveti menja naše pobude, naše misli, naše motive..i Njegovim delovanjem mi zakon Božiji izvršavamo na bolji i efikasniji način. Izvršavamo ga na onaj način na koji bi to Bog hteo. Ne više u našoj sili već u sili Duha Svetoga.

Dakle, nije problem u zakonu već u nama. Zato je Isus ukorio licemere svog vremena ne zbog državanja zakona već zbog neposvećenog srca u kome ga drže. Hristos je ukazao mnogo puta kako se treba držati zakon...moraju se menajti pobude, srce mora biti čisto, i ne u svojoj sili već u sili Duha Svetoga.

Kasnije su teolozi ovu Isusovu kritiku licemerma koji drže zakon pogrešno interpretirali da je time Isus udario na zakon. Ne, ni Isus ni apostoli to nisu učinili.

Bilo bi dobro za nas da se upitamo da li Duh Sveti vodi naše pobude i dobra dela koja činimo ili ona proističu iz naše snage i potencijala. Ako činimo dobro samo na nama prihvatljiv način ne radimo dobro. To trebamo činiti u sili Duha Svetoga.

 

[stvarnoslap]

Ne nego kaže da su sena oni delovi praznika, subota i mladina koji su predstavljali telo Hristovo..dakle žrtve i prinosi. "Niko da vas ne sudi "po delovima(merei) praznika, mladina i subota...koji su sen i predstavljaju telo Hristovo".

Telo Hristovo je predstavljala žrtva.."krv junčija i jareća" Jevrejima 10,4.5


Praznik i počinak ne može proliti krv već samo žrtva..ono što proliva krv jeste sena tela Hristovog. Ono što ne proliva krvi nije sena jer ne predstavlja telo Hristovo.

Ja ti se "ispričavam" što u diskusiji s tobom spominjem poslanice svetog Pavla, a tebi se gadi i povraća od Pavlovih poslanica, pa ih ne smiješ citirati. Sori.

 

[stvarnoslap]

mi imamo problem što suprotstavljamo Hrista i zakon Božiji. Vidiš, to je mali problem.

Zakon: Zakon je pak raj za sektaše. Iako se točno zna što se podrazumijeva kad se kaže Zakon, sektašima Zakon može biti što god požele, Zakon je za sektaše "džoker". Zakon ili Tora (Petoknjižje, Pentateuh) je pet prvih knjiga Starog zavjeta. Međutim, kad se sektaši dohvate Biblije, i kad pribjegnu svojoj omiljenoj metodi "pendrečenja Biblije", taj vam Zakon postaje što god sektašu zatreba. Jedni će ga uzeti kompletnog i mlatarati okolo onom frazom kako ni potezić ni zarez neće nestati. Drugi opet, kao na primjer subotari, klanjatelji Ellen White, također će vitlati okolo Biblijom i dokazivati da je Zakon zapravo Dekalog. U slučaju adventista nije to ni zbog Boga ni iz ljubavi prema Bogu i njegovoj riječi, nego isključivo zbog subote. Njima je Jelena rekla da je prilikom jednog posjeta nebeskoj svetinji vidjela kako 4. zapovijed (zapovijed o suboti) na kamenim pločama svijetli jače od svih ostalih 9 zapovijedi. Zato se oni i prozvaše "Adventisti sedmog dana". Rekli bismo "Čekatelji subote". Možda netko od njih i Boga čeka, ali oni se na čelima pečate "žigom subote".

Iskustva pokazuju da vrijedi ona izreka: "Jednom sektaš, uvijek sektaš"! Naravno, vrijedi i ona druga: "Izuzeci potvrđuju pravilo".

 

[Jovan Prezviter]

Zakon: Zakon je pak raj za sektaše.

Misliš na Pavla:

"Tako je dakle zakon svet i zapovest sveta i pravedna i dobra", Rimljanima 7,12

Naravno, Pavla i jesu nazivali sektašem...

"kolovođa jeresi nazaretksoj", Dela 24,6

U toj sekti kao i Pavle nije tako loše.

 

[Jovan Prezviter]

Evo:

"Ako li služba smrti koja je u kamenju izrezana slovima, bi u slavi.. Jer kad je slavno ono što PRESTAJE, mnogo će većma biti u slavi ono što OSTAJE...I ne kao što Mojsije metaše pokrivalo na lice svoje, da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetak onoga što PRESTAJE." (2. Kor. 3:7, 11, 13) >>> Dekalog prestaje da vazi, a ono sto ostaje je Hristov zakon.

Mire, evo da dam odgovor na tekst koji si postavio.

Pitanje je Mire, šta prestaje? Na šta misli apostol Pavle?

"Ako li služba smrti koja je u kamenju izrezana slovima, bi u slavi da sinovi Izrailjevi nemogoše pogledati na lice Mojsijevo od slave lica njegova koja prestaje", 2. Korićanima 3,7

Slava lica Mojsijeva je tj. njegovo svetlo lice ukazuje na slavu zakona u slovima. Kada je Jahve zapisao svoj zakon na pločama kamenim sinovim Izrailjevim je to bilo toliko sveto da nisu mogli da ga gledaju. Zato su kako kaže Pavle nosili pokrivalo. Pavle zatim u stihu 14 poredi to pokrivalo sa "zaslepljenjem misli njihovih" jer svojim zlim mislima nsiu bili dostojni tog zakona i zato im stoji pokrivalo.

Kada Pavle govori o "službi duha", stih 8 i 9 on govori da je to još slavnije tj. da je slava "službe duha" ili da prevedemo..služba Bogu u Duhu Svetome još slavnija u odnosu na Mojsijevu službu kada je zakon uklesan u kamenu. Pavle govori o zakonu u srcu..tj. kada Duh Sveti utisne zakon Božiji u naša srca. Upravo je to ono što je slavnije u odnosu na službu zakonu uklesanom na kamenu. Jer služba zakona uklesanog na kamenu je služba slovu zakona(primer fariseji) ali bez promene srca, motiva, načela itd. Dakle, veća je slava službe "u duhu" kada se zakon ne drži samo formalno već suštinski...Isus je to i rekao kada je pozvao na držanje zakona sa promenjenim pobudama pa tako je rekao recimo da "nije dovoljno samo ne učiniti preljubu-držati sedmu zapovest samo formano" nego moramo držati sedmu zapovest na višem nivou tj. "doći na nivo ne zaželeti u srcu tuđu ženu". Ovo je služba "u duhu" i ona je prema tome zaista slavnija.

Zašto mi smemo da gledamo "otkrivenim licem" slavu? Pavle kaže "Gde je Duh onde je sloboda", stih 17. Mi zapovestima smemo da gledamo "u oči" jer nam više ne predstavljaju poteškoću kao Izraelu kada su ih dobili. Upravo tu "poteškoću" u držanju su oni imali jer je potrebno "obratiti se ka Gospodu", stih 16. Kada smo "u duhu" kako kaže Pavle imamo slobodu...slobodu od grešnih sklonosti, slobodu od grešnih pobuda i sada je nam držanje zakona mnogo lakše nego njima. Mi se nemučimo, nije nam mučno ili ropski kao njima..jer naša srca su "omekšana" Duhom Svetim i umesto grešnih pobuda dolaze pobude koje su plod delovanja Duha Svetoga. Kada čovek živi u pobudama srca njemu je zakon Božiji ropstvo i teško za držanje ali kada je srce obraćeno Duhom Svetim tada ide bez ikakavih muka. Tada se skida pokrivalo sa srca i umesto gunđana, mučenja i držanja u formalnom smislu tog teškog tereta, mi sa radosti u srcu ga držimo.

E to je ono što Pavle hoće da istakne. Zato mi možemo "gledati" u lice Mojsijevo bez pokrivala(lice zakona-Mojsije sinonim za zakon) jer smo obasjani velikom svetlošću i nama ta Mojsijeva svetlost je premala za onu koju imamo...nemamo više straha od zakona već slobodu da živimo po njemu kako treba.

 

[Laodikeja]

Jovane, oni sluzbu Duhom Svetim tumace kao krsenje zapovesti.

To po njima znaci da je Duh Sveti doneo coveku greh, ili preciznije "njegova sluzba je da navede coveka da krsi zapovesti i da gresi a ne ociscanje od greha i savrsena pravda"

Vidis koliko je to kvarna filozofija.

A pogledaj sta kaze Isus za sluzbu Duha:

"I kad on dođe pokaraće svijet za grijeh, i za pravdu, i za sud"

Dakle, ukorice svet za greh, za krsenje pravde Bozje zapisane u zakonu deset zapovesti, i ukazace na sud Bozji.
Ova istina je Bogoprosvetljujuca, da je ja sada dok ovo pisem osecam celim srcem Duhom Svetim koji me osvedocava, i ujedno daje zalost zbog onih koji se nesvesno bore protiv Boga na nacin da uce nauku neprijatelja sotone.

 

[Jovan Prezviter]

Jovane, oni sluzbu Duhom Svetim tumace kao krsenje zapovesti.

To po njima znaci da je Duh Sveti doneo coveku greh, ili preciznije "njegova sluzba je da navede coveka da krsi zapovesti i da gresi a ne ociscanje od greha i savrsena pravda"

Vidis koliko je to kvarna filozofija.

A pogledaj sta kaze Isus za sluzbu Duha:

"I kad on dođe pokaraće svijet za grijeh, i za pravdu, i za sud"

Dakle, ukorice svet za greh, za krsenje pravde Bozje zapisane u zakonu deset zapovesti, i ukazace na sud Bozji.
Ova istina je Bogoprosvetljujuca, da je ja sada dok ovo pisem osecam celim srcem Duhom Svetim koji me osvedocava, i ujedno daje zalost zbog onih koji se nesvesno bore protiv Boga na nacin da uce nauku neprijatelja sotone.

Naravno. Samo "prosveta" Duhom Svetim je temelj svake prosvete, napretka i podučavanja kako pojedinaca tako i nacija. Srca koja su bila više potaknuta Duhom Svetim su doživela pravi napredak.

Verujem da će Duh dotaći i srca mnogih ovde. Verujem u to.

 

[Isabeleta]

Isabeleta.
Samo jedno pitanje.
U starom zavetu krsenje subote je bilo greh.
Vi kazete u novom to nije greh.

Razumijem što želiš reći. Na neki način, ti si u pravu. Ali, radi se o ovome. Ti si danas, (u nedjelju), radio, a jučer (subota) počivao? I pritom ne osjećaš nikakvu grižnju savjesti, zar ne? Ni ja, ali u obrnutoj situaciji, jučer radna subota i danas lijepa nedjelja. I sama riječ nedjelja znači: ne delati/ne raditi.
Dakle, ako nam savjest ne predbacuje, možemo mirni stati pred Boga.
Ja stvarno nemam ništa protiv što vi slavite subotu, ali čudim se, ne mogu se načuditi da subota više nema značenje koje je imala u Starom zavjetu u usporedbi s Kristovim uskrsnućem (u nedjelju) jer On, ne samo da je Gospodar subote, nego sve čini novo. Ne znam kako ne uoćavate tako veliki događaj, najveći od svega što je Gospodin učinio, a toliku vrijednost posvećujete suboti. Ali, dobro. Znam da nećeš prihvatiti ništa što bi promijenilo tvoje uvjerenje o suboti, pa neću dalje. Vi slavite subotu, a mi ćemo Dan Gospodnji.

Nego, da ti ispričam nešto. Dok smo bili u Jeruzalemu, jednu večer išlo nas je nekoliko na Maslinsku goru. Bilo je oko 8 sati navečer i dok smo se penjali gore zazvonila su zvona za Angelus u samostanu benediktinki
( katolkinje) i na crkvi Pater noster ( katolkinje) i čula se iz daljine ritmična zvonjava, vrlo melodična, s crkve sv. Helene (Ruske monahinje), a imaju još jedan pravoslavni u blizini gdje ima raznih nacionalnosti.
Istovremeno, s razglasa na džamiji čuli su se stihovi iz Kurana ili već neke njihove molitve. U podnožju Maslinske gore je jedno veliko židovsko groblje i dok smo prolazili onuda bila je grupa Židova, molili i onako "klanjali" se u ritmu.
Ostala mi je u sjećanju ta lijepa slika: ljudi se mole Bogu. U Jeruzalemu uvijek netko moli.
Tolerancija. Koliko je ona prividna i krhka, to ne znam, ali vrijedi pokušati graditi toleranciju među kršćanima.
Meni /ni katolicima Bog neće suditi zbog subote, a ako ni vama neće zbog nedjelje...Onda, što bi ti mene ili katolike sudio i osuđivao što ne slavimo subotu već nedjelju. Što te briga?