Šesta 'Klistirna' Priča
Nema proroka Božjeg koji je ikada odlučnije i snažnije izrekao tvrdnje nego što je to učinila gospođa White. U Duhovnom darovima, Vol.. . II, 292. stranica, ona kaže: "Ja sam baš tako po Duhu Gospodnjem upućena u gledanju ili pisanju viđenja kako je ono i bilo." Ovdje ona tvrdi da su baš sve riječi kojima su njena viđenja zapisana božanski nadahnute. Ali, ja znam da riječi u njenim knjigama i pisanim "svjedočanstvima" nisu nadahnute, jer:
1. Ona je često mijenjala ono što je napisala, i onda je to napisala potpuno drugačije. Vidio sam na papiru njene precrtane retke, rečenice, pa čak i cijele stranice, i onda iznad toga drugačije. Ako joj Bog diktira riječi, zašto ih onda precrtava i mijenja? Mijenja li Bog svoje mišljenje na taj način?
2. Viđao sam je kako sjedi s olovkom u ruci i čita svoj rukopis mužu, dok bi on predlagao promjene koje bi ona napravila. Precrtala bi svoje vlastite riječi i dodala njegove. Je li on možda bio tako nadahnut? Ona to demantira. U "Svjedočanstvima", Vol. I., str 612, kaže: "Ja nikada nisam smatrala njegovo mišljenje nepogrešivim, niti njegove riječi nadahnutim." Pa ipak, u izradi svojih spisa njegovim riječima davala je prednost u odnosu na svoje.
3. Budući da nije poznavala gramatiku, gospođa White je zaposlila obrazovane pisce da isprave greške u njenom rukopisu, poboljšaju formulacije, dotjeraju ga i stave u popularnu formu, kako bi se njene knjige bolje prodavale. Tisuće riječi, fraza i rečenica, ne njenih vlastitih, stavili su unutra ovi drugi ljudi, od kojih neki nisu bili čak ni kršćani. Jesu li njihove riječi bile također nadahnute?
4. Jedna od njenih zaposlenica radila je više od osam godina na pripremi njene najveće knjige. Nakon završetka toga, rekla je: "Izvukla sam malo ovdje, malo tamo i još malo negdje drugdje, i uplela sve to zajedno." Voditelj jedne od njihovih najvećih izdavačkih kuća, koji je bio dobro upoznat s njenim radom, rekao je da on smatra da gospođa White nikada nije pripremila ni jedno cijelo poglavlje za neku od svojih popularnih knjiga. Sve je to bio posao drugih.
5. U prikupljanju materijala za svoje knjige gospođa White često je kopirala, bez ikakvih citata, od drugih autora, od kojih nitko nije tvrdio za svoje spise da su božanski nadahnuti. Jesu li ti autori bili nadahnuti? Ili su im dijelovi spisa postali nadahnuti, kad ih je gospođa White prisvojila pod svoje?
6. Za mnoge od stvari za koje gospođa White kaže: "Vidjela sam", "Pokazano mi je", "Bilo mi je pokazano", sada se zna da su lažne. Ovim izrazima obiluju njeni spisi za crkvu. U jednoj maloj knjizi, "Rani spisi", ovakvi izričaji pojavljuju se 409 puta. Ali Bog svojim prorocima ne pokazuje stvari koje nisu istinite. Prema tome, nije njoj Bog pokazao ono što ona tvrdi da je vidjela.
7.Vjerski vođe često su raspravljali o njenim spisima, kao da bi mogli biti obični literarni radovi, a ne kao nadahnuta Božja riječ. Ovdje je jedno svjedočenje o tome:
"Ovime se potvrđuje da sam bio dokazni-čitač u the Review and Herald office šest godina, s početkom u 1898. godini. Mnogo puta kad su primljena svjedočanstva gospođe White, bili su izrezani i izostavljeni dijelovi teksta, budući da to nije odgovaralo onima u upravi ureda. (potpisan) W.R Vester. "
Dana 7. listopada 1907. godine, u Battle Creek-u, Michigan, crkveni odbor pozvao je dr. J.H. Kellogg-a da ispitaju njegova vjerska stajališta, pogotovo njegov odnos prema svjedočanstvima gospođe White. Razgovor je trajao osam sati, od 08:30 do 16:30, stenografski zapisan na 164 tipkane stranice. Dr. Kellogg je tvrdio da gospođa White je kršćanska žena, ali da njena svjedočanstva nisu vjerodostojna. On je naveo mnoge primjere gdje je ona proturiječila dobro poznatim činjenicama, proturiječila onome što je sama ranije napisala i zanijekala ono što je sama rekla. Zatim je naveo mnoge primjere u kojima su je dužnosnici jednostavno koristili kako bi dobili svjedočanstva koja odgovaraju njihovim projektima. Dao je i primjere gdje su neki dužnosnici uklanjali dijelove svjedočanstava, koji im se ne sviđaju, stavljali druge dijelove kako bi promijenili značenje, a zatim, uz njen potpis koristili ih za svoje daljnje planove.
Na 48. stranici ovog izvješća dr. Kellogg kaže: "Ti ljudi često su izbacivali dijelove koje je sestra White napisala, jer nisu pokazivali stvari u najpovoljnijem svjetlu za njih, ili nisu odgovarali njihovim kampanjama na neki način. Osjećali su se slobodnim izbaciti ih kako bi promijenili učinak i ton cijele stvari i slali bi ih van pod imenom sestre White. Ja znam, i mislim da i vi znate o tome puno".. Odbor nije mogao ove izjave osporavati. Ovo pokazuje koliko su malo poštovanja dužnosnici imali za njena svjedočanstva.
Na 51. stranici dr. Kellogg kaže: "Ja ne vjerujem u nepogriješivost gospođe White, i nikada nisam vjerovao. Rekao sam joj prije osam godina, u lice, da neke od stvari koje mi je poslala kao svjedočanstva nisu istina, da jednostavno nisu u skladu s činjenicama, i ona sama ih je spoznala." Ona je konačno priznala njemu, kaže on, da je bila u zabludi.
Na 96. stranici, kaže on opet: "Znam da su prijevare počinjene svuda, i nemam razumijevanja za to uopće. Ja znam da ljudi idu do sestre White s nekim planom ili idejom koju žele provesti s njenim odobrenjem za to, i onda ustanu i kažu: Gospodin je govorio."
U stvari, ovo je način na koji je veliki dio njenih "svjedočanstava" dobiven, to jest, kroz utjecaj nekoga na nju, da napiše ono što bi u tom trenutku nekom odgovaralo.
Na 62. stranici, G.W. Amadon, godinama čelnik tiskanja u the Review office, i član odbora koji je saslušavao dr. Kellogg-a, rekao je: "Znate, kako se sa spisima postupalo u dane starješine, (starješina James White) tako sam postupao kasnije i ja. Dr. Kellogg je odgovorio: Naravno da znam." Upravo tako, starješina White manipulirao je s njima kako mu je odgovaralo, a kasnije, drugi su činili to isto.
Na 130. stranici dr. Kellogg kaže da mu je gospođa White jednom rekla: "Dr. Kellogg, ja ponekad sumnjam u svoje vlastite doživljaje." Ovo je bilo 1881. godine. To pokazuje da čitavo vrijeme ona nije bila sigurna da su njena viđenja od Boga.
Na istoj stranici dr. Kellogg kaže kako je jednog dana starješina White došao k njemu i rekao mu: "Dr. Kellogg, to je prekrasno, moja supruga ponekad ima najfascinantnije doživljaje, Gospodin dolazi u njenu blizinu i ona ima najfascinantnije doživljaje, a onda isto tako pravi zloduh dolazi i zaposjedne ju."
Ove izjave daju izuzetno vrijedne činjenice o životu gospođe White, i daju dodatni dokaz kako ona nije bila nadahnuta.
8. Ona sama uklanjala je neke od svojih vlastitih spisa, za koje je, u vrijeme njihove prve objave, tvrdila da su božanski nadahnuti. (Vidi poglavlje - Uklonjeni štetni spisi)
9. Na kraju, u ponovnim izdanjima nekih od njenih knjiga ona potpuno proturiječi onome što je prije bila napisala. Tako, u svim izdanjima njene knjige "Velika borba", stranica 383., od 1888. do 1911. godine, o padu Babilona iz Otk 14,8, napisala je: "To se ne može odnositi na Rimokatoličku crkvu." Ona ovo primjenjuje potpuno na protestantske crkve. Ali, u dopunjenom izdanju iz 1911. godine ova izjava je promijenjena i glasi: " To se ne može odnositi samo na Rimokatoličku crkvu." Prije se to nije moglo odnositi na Rimokatoličku crkvu uopće, ali sada ona kaže da se odnosi na Rimokatoličku crkvu, i to osobito na nju, ali ne samo na nju. Dakle, uključuje i druge. Ovdje je potpuna kontradikcija, ako je ikada postojala. Što se, dakle, dogodilo s njenom tvrdnjom da su njeni spisi božanski nadahnuti, i s još drskijom tvrdnjom njenih sljedbenika da su njeni spisi "jedini nepogriješivi tumač" Biblije? Mijenja li Bog svoje mišljenje i proturiječi li sam sebi na ovakav način?
Prethodna poglavlja jasno su pokazala pravi izvor njenog nadahnuća.
D.M. Canright, Life of Mrs. E.G. White
