Već smo rekli, Elen Vajt ne..i ne svi pioniri verovatno..stvar je slojevitia..većina u početku da, pa postenpeno su odbacili..ili misliš da im je kliknulo svima 1852 odjednom? Ma nije, naravno..to je išlo postepeno...neko pre neko kasnije. A Elen nije već od decembra 1844..to sama kaže a i to dodatno potvrđuje njeno prvo viđenje...po njemu iz decembra 1844...nikako se ne može uklopiti ideja zatvrenih vrata u 1844 jer sama vizija to ne dozvoljava...u njoj su 140000, drugi dolazak...itd..daljna budućnostu u odnosu na 1844.
Dakle, većina pionira i pored vizije Elen Vajt da...upravu si..tj. upravu je profesorka...nego je odbacivanje tog čvrstog stava išlo kažem posetepeno i slojevito.
Sve se to mora gledati kroz prizmu vizije iz decembra 1844 koja je pre svih ostalih. A ta prva vizija isključuje teoriju zatvrenih vrata...u potpunosti.
Neozbiljan si.
Osma 'Klistirna' Priča
Nema primjera u Bibliji gdje je prorok iskoristio svoje nadahnuće
da se sam obogati. Biblijski proroci općenito su
teško radili, imali malo i umrli siromašni. Gospođa White i njezin suprug započeli su kao siromašni. Ona kaže: "Ušli smo u naš posao bez novca" (Svjedočanstva, Vol I., str 75.). No, čim su postali vođe,
oni su komercijalizirali svoj rad, i uspjeli su se dobro opskrbiti. Ubrzo su
imali novca u izobilju, i trošili su ga na sebe
raskošno. Uvijek bi imali najbolje od svega, pa i puno više. Gdje god su išli
zahtijevali su da ih se služi na podanički način. Prilikom jednog od ranijih kamp-susreta u Michiganu poslali su sina Edson-a izvan kampa i on je vikao: "
Tko ima pile za majku? Majka želi piletinu." Gospođa White bila je odjevena bogato, i redovito ju je služio veći broj pratitelja.
Kad je umro starješina White, govorilo se da je ostavioveliku ostavštinu. On je svoj položaj iskoristio za
financijski probitak za sebe i svoju obitelj, a gospođa White mu je pomogla
svojim objavama. Ona je dobivala veću plaću od najviših dužnosnika u Crkvi, dobivala je naknadu za sve svoje članke koje je objavljivala u crkvenim časopisima (dok su drugi to radili uglavnom besplatno), i još uz to dobivala je obilan i sve obilniji prihod od naknada za autorska prava na sve svoje knjige. Nekoliko godina prije njene smrti, zbog njenog "posebnog položaja" koji je zauzimala u crkvi, njoj je isplaćena naknada za autorska prava veća nego svim drugim autorima zajedno.
Pogledajmo primjer
kako je ona koristila svoje objave za zaradu novca: Godine 1868., starješina White imao je starih knjiga u vrijednosti nekoliko tisuća dolara, koje su bile mrtvi kapital, budući da se nisu prodavale jer su starijeg izdanja.
On se dosjetio plana da osnuje tzv. "knjižni fond", za besplatnu distribuciju knjiga i raznih radova.
Sredstva ovog fonda iskoristio je za otkup svojih i svoje supruge starih knjiga. Kada novac nije pristizao dovoljno brzo,
ona je imala ovakvu objavu:
"Zašto naša braća ne ispunjavaju svoje obveze prema fondu za knjige i radove? I zašto se naši dužnosnici ne prihvate ovog posla ozbiljno?... Mi ne smijemo mirovati po ovom pitanju. Naši ljudi će dolaziti po ovom poslu...... Onima koji su siromašni i žele knjige, poslat ćemo na vašu narudžbu... Mi ćemo vam poslati paket koji sadrži četiri sveska "Duhovni darovi", "Kako živjeti'', "Apel mladima", "Apel majkama ", "Subotnja čitanja", i dvije velike karte s objašnjenjem,.... i uplatnicu fonda na četiri dolara."
Sve od ovih knjiga su njihove vlastite. Novac je stizao, a oni su ga samo spremali. Bio sam tamo, i dobro znam.
Gospođa White je imala oko dvadeset nadahnutih knjiga. Za njihovu prodaju činili su se svi mogući napori, u svim pravcima. Ona je stalno poticala njihovu prodaju, pa i svojim nadahnutim autoritetom. Evo jednog primjera:
"Svezak "Duha proroštva" i "Svjedočanstva" treba uvesti u svaku obitelj koja obdržava subotu... Neka se knjige pohabaju od čitanja svih susjeda. ..... Nagovorite ih da kupe svoje primjerke. ..... Svjetlo tako dragocjeno, koje dolazi od prijestolja Božjeg, skriveno je pod posudu. Bog će od svog naroda tražiti odgovornost zbog ovakvog nemara." (Svjedočanstva, Vol. IV.., str 390, 391).
Pogledajte kako hvali svoje knjige! Tako, naravno, njene knjige su forsirane i prodane u ogromnom broju, a ona je stekla ogromnu financijsku dobit. Njezina naknada od samo jedne od njihovih izdavačkih kuća (izdavačka kuća u Washingtonu), 1911. godine, iznosila je više od 8.000 dolara, ili,
više nego što je bila neto dobit te izdavačke kuće. Te godine, od samo jedne knjige dobila je naknadu preko 4.000 dolara, te od svih svojih knjiga i radova
preko 100.000 dolara. (Napomena: Danas, 2021. god., to je vrijednost najmanje desetak milijuna dolara)
U svojoj knjizi "Prošlost, sadašnjost i budućnost", stranica 367, izdanje 1909., njen sin, Edson White optužuje gospođu Eddy za simoniju, jer je po njemu iskoristila svoj položaj za zaradu novca. Optužba jednako stoji i protiv njegove majke, gospođe White. Ako je jedna prakticirala simoniju, što je druga radila?
Gospođa White sama, međutim, nije bila dobar poslovni menadžer. Ona je savjetovala braći da poduzmu nekoliko poslovnih projekata, koji su se pokazali kao veliki financijski promašaj. 8. lipnja 1905., napisala je starješini W.J. Fitzgerald-u, predsjedniku konferencije istočne Pensilvanije; "ići samo naprijed" u kupnju neke zgrade u Philadelphiji za lječilište, "podići svaki mogući peni." On je poslušao i tako učinio. Investicija se pokazala pogrešnom, na kraju je zaustavljena, a zgrada je prodana
uz gubitak veći od 60.000 dolara.
Malo kasnije, opet zahvaljujući njenim savjetima,
Crkva se našla u dugu većem od 400.000 dolara, na izgradnji
Loma Linda, Kalifornija, iako je 1901. godine ona rekla svojim sljedbenicima: "
izbjegavati zaduživanje kao što trebate izbjegavati bolesti" i "
Trebali bismo izbjegavati dug kao što trebamo izbjegavati gubu".(Svjedočanstva, Vol. VI.., str 211, 217).
Nedugo nakon muževljeve smrti našla se u neugodnoj financijskoj situaciji, i pored svog velikog prihoda. Već dugi niz godina
ona je imala tako veliki broj sluga, da su troškovi njene obitelji bili ogromni. Kad je umrla rekli su da je bila u velikom dugu, iako je posjedovala veliku kuću i ranč u Kaliforniji.
