Kako su James i Ellen White "klistirali" "duh proroštva"

Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.329
Dakle, ako ona sama nije izmišljala svoja "proročanstva", ako ih ih je zaista dobijala odnekud, onda je izvor njenih "proročanstava" ko?

Sam sotona.... (onaj što budućnost videti ne može)

Upravo tako. Sam sotona joj je preko muža, preko Joseph-a Bates-a i preko još nekih slao "viđenja" koja je ona zapisivala. I svemu tome dodaj ono što je ukrala od drugih (plagirala), i evo "opijuma za subotare" na kojemu se mlate veliki novci.
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
EVO KAKO DA PREPOZNATE PATOLOSKE LAZOVE STVARNOSLAPA I DARTHSHONEA





 
Poslednja izmena:
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Upravo tako. Sam sotona joj je preko muža, preko Joseph-a Bates-a i preko još nekih slao "viđenja" koja je ona zapisivala. I svemu tome dodaj ono što je ukrala od drugih (plagirala), i evo "opijuma za subotare" na kojemu se mlate veliki novci.

Isti, tj sotona je "nadahnjivao" i Millera, pri čemu je upotrebio stari i oprobani "trik", isti onaj kojim je Evu "zaveo" tvrdeći da Bog nije tako mislio, i opet mu je uspelo da zavede mnoge...
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Ne postoje nikakvi plagijati Ellen White, niti je ona sto se tice licnih otkrivenja bilo sta prepisivala od drugih.

Postoje samo pojedini istorijski podaci koje je ona citirala iz drugih dela tadasnjih istoricara, i to iskljucivo u knjizi "velika borba"
I spisak tih dela iz kojih je citirala odredjene istorijske podatke - nalazi se na kraju knjige "velika borba"

Sve drugo su njene reci, otkrivenja, i saveti za crkvu.

SVE sto ovde iznose Stvarnoslap i DarthShone su manipulacije, lazi, i izvrtanja protivnika Adventizma, i Ellen White.

Pogledajte dva videa iz mog predhodnog komentara.

Tamo je lepo objasnjeno - da se patplosko laganje tesko leci.
Ako uopste i moze da se izleci.
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.329
Dvanaesta 'Klistirna' Priča - Šuplja proroštva 4

Strahote velikog američkog građanskog rata, u svojoj bujnoj mašti, gospođa White tumači kao dokaz da je kraj svijeta na dohvat ruke, kao što je već navedeno. Na isti način ona tumači veliki rat i revolucije u Europi 1848. Sjetimo se da je te godine bio pravi opći rat u Europi, u kojem je sudjelovalo više naroda.. U siječnju 1849., starješina Bates objavio je brošuru pod nazivom "Pečat Boga živoga". On je ovaj rat tumačio kao početak Daniel-ova vremena nevolja (Dan. 12,1), kao i ispunjenje Otk 11,18. Tako on piše: "Narodi su bili bijesni, i gnjev je došao." Na stranici 48. on kaže: "Vrijeme nevolje, kakve nikad nije bilo, je počelo." (Dan. 12,1). Kao dokaz za to naveo je imena nekoliko vlasti u ratu: "Pruska, Hanover, Sardinija, Sicilija, Napulj, Venecija, Lombardija, Toskana, Rim, Austrija," itd. Na stranici 15. kaže: "A sada kad je nevolja počela, što je naša dužnost?" Na stranicama 24. i 26. on iznosi kako je, dok su on i drugi raspravljali o ovom pitanju, gospođa White imala viđenje u kojem je vidjela baš ovu stvar! Ona je rekla: "Vrijeme nevolje je započelo. Nevolja neće prestati sve dok se zemlja ne očisti od bezbožnih."

Starješina Bates onda kaže: "Ovo je zapisano od riječi do riječi kako je govorila gospođa White u viđenju, dakle to je istinito."

Primjetite ovdje, ponovo, kako je ona pod utjecajem Bates-a vidjela u viđenju upravo ono što je on objašnjavao u njezinoj nazočnosti. Međutim, oboje su bili u krivu.

3. kolovoza 1861., gospođa White je imala viđenje u kojem joj je pokazan Građanski rat, sam njegov početak. Ona kaže:

"Pokazani su mi stanovnici Zemlje u najvećoj zbunjenosti. Rat, krvoproliće, neimaština, nevolja, glad i kuga bili su na sve strane zemlje." (Svjedočanstva, Vol. I., str 268)

Ovo je upravo ono što svi lažni proroci u takvim vremenima proriču - glad i kugu. Ali ništa od ovoga nije se dogodilo. Gladi nije bilo, a ni kuge. Njezina proročanstva potpuno su promašila. Gdje je onda dobila ovo viđenje? Od Boga sigurno nije, ali je od onih kojima je bila okružena, isto kao što je dobila i sva svoja druga "viđenja". Događaji to potvrđuju.
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.329
Trinaesta 'Klistirna' Priča - Rasipanje Božjeg novca, Epizoda prva

1867. godine u Battle Creek-u, Michigan, građena je prva zgrada za Zavod zdravstvene reforme (Sanatorij). James White je bio bolestan i daleko od kuće. Gradnja je napredovala i s poslom se otišlo daleko, međutim, nedostajao je novac za plaćanje graditelja. Kao i obično, starješina Loughborough i još neki otišli su do Ellen White i tražili svjedočanstvo za braću da doniraju sredstva. I stiže svjedočanstvo ravno s Neba. Evo nekoliko redaka iz tog svjedočanstva:

"Evo, pokazano mi je, vrijedan pothvat za Božji narod da se uključi u njega. Naši ljudi bi trebali imati svoju vlastitu instituciju. Posebno treba one koji imaju sredstva za uložiti u ovaj pothvat" (Svjedočanstva za Crkvu, god. I., str 492, 494).

Ovdje Ellen White na nekoliko stranica svjedočanstva poziva braću da doniraju novac kako bi se zgrada podigla. Što više, ona kaže, "Pokazano mi je." Dakle - jasna, od Boga nadahnuta objava. Evo nekoliko interesantnih detalja koji pokazuju kako Ellen White agitira za "Božju stvar":

Zdravstvena reforma predstavlja, kako mi je pokazano, sastavni deo poruke trećeg anđela i povezana je sa njom kao ruka s telom. Pokazano mi je da kao narod moramo krenuti napred u ovom velikom delu. .... Pripadnici Božjeg naroda nisu pripremljeni za glasni poklič trećeg anđela. Pred njima je zadatak koji svako za sebe sam mora da izvrši, ne čekajući da to Bog učini za njega. To Bog stavlja pred svakoga kao lični zadatak, i to niko ne može da učini za drugoga.
Pokazano mi je da nam je u zdravstvenoj reformi naš nebeski Otac podario veliki blagoslov da bismo - ispunjavajući zahteve koje je postavio pred nas - proslavljali Njega i telom i duhom, kako bi se na kraju bez mane našli pred Njegovim prestolom. .....
Pokazano mi je da među adventistima sedmog dana nema oskudice što se sredstava tiče. Za sada im najveća opasnost preti od nagomilavanja imovine. ......
U našem narodu pokazalo se da
velika materijalna sredstva nanose samo štetu onima koji su nerazdvojno vezani za to. Naš narod raspolaže obiljem sredstava, i kada bi svi uvideli značaj i važnost ovog dela, ovaj veliki poduhvat bi se mogao ostvariti bez ikakvih teškoća. .....
Mnogi koji ispovedaju istinu postaju tvrdice i robovi lakomstva. Oni treba da se ozbiljno zabrinu zbog takvog svog stanja. ....
Oni koji lakomo zadržavaju svoja sredstva osvedočiće se da će im to poslužiti samo
na prokletstvo a ne na blagoslov.
(Ellen White, Svjedočanstvo za Crkvu br.11)
Sve je ovo napisala Ellen White u „Svjedočanstvu za Crkvu br. 11“, 1867. godine, prilikom gradnje prvog adventističkog lječilišta u Battle Creek-u. Novac se prikupljao i gradnja je napredovala. U to vrijeme njezin suprug James White bio je na liječenju daleko od kuće. Prava priča tek počinje povratkom James-a White-a s liječenja u Battle Creek. Najvjerojatnije, James White je bio nezadovoljan zbog toga što on nije upravljao ovako velikim graditeljskim i financijskim podhvatom. Bilo kako bilo, činjenica je da je do temelja srušeno sve što je do njegova povratka bilo izgrađeno. Nakon toga pod vodstvom James-a White-a sve je po drugi put ispočetka građeno. Naravno, ovakvo nešto nije moglo proći nezamijećeno, nisu ubili vrapca nego srušili zgradu. Jasno, nije se mogla oglušiti ni Ellen White, morala je bar pokušati objasniti kako se moglo dogoditi nešto što po svakom normalnom čovjeku mogu napraviti samo luđaci, pa u „Svjedočanstvu za Crkvu br. 12“ piše:

Stav koji podržavam u pogledu ovog poduhvata zahteva od mene da slobodno izrazim svoje poglede. Koristim ovu priliku da svima zainteresovanima za ovaj predmet govorim otvoreno. Ono što se o Zdravstvenom institutu pojavilo u Svedočanstvu br. 11 nije trebalo objavljivati sve dok nisam bila u mogućnosti da napišem sve što mi je pokazano o tome. Nisam nameravala da u broju 11 pišem bilo šta o ovom predmetu, a kompletan rukopis planiran da uđe u ovo svedočanstvo je iz Otave, gde sam tada radila, poslan u naš ured u Batl Krik, s napomenom da treba požuriti sa štampanjem tog malog dela pošto je postojala velika potreba za tim. Uskoro izlazi Svedočanstvo br. 12, u kojem nameravam da otvoreno i opširno pišem o Zdravstvenom institutu. Vodeći ljudi u Batl Kriku koji su bili veoma zainteresovani za Institut znali su da mi je pokazano da podizanje takve institucije treba da potpomogne narod svojim prilozima. Stoga su mi pisali da je uticaj moga svedočanstva bio neodložna potreba da bi se članovi pokrenuli za taj projekat, i da će objavljivanje broja 11 biti odloženo sve dok ja ne budem stigla da pišem.

Evo, tko zna čitati sve mu je jasno. Ellen White sama otkriva kako su nastajala njena „Svjedočanstva“, po narudžbi. Kaže: „Vodeći ljudi u Batl Kriku koji su bili veoma zainteresovani za Institut znali su da mi je pokazano da podizanje takve institucije treba da potpomogne narod svojim prilozima. Stoga su mi pisali da je uticaj moga svedočanstva bio neodložna potreba ....“ Gradnja lječilišta je bilo Božje djelo, Bog ga je zapovijedio i blagoslovio, a onda je na zahtjev James-a Whita-a sve srušeno. Nije na zahtjev James-a White-a samo lječilište srušeno. Očito je i ovo Svjedočanstvo (br 12) na njegov zahtjev napisano. Pogledajmo izgovor Ellen White:

To je za mene bilo veliko iskušenje, pošto sam znala da ne mogu napisati sve što mi je bilo pokazano, jer sam u to vreme održavala po osam puta sedmično javna predavanja, posećujući pored toga još i mnoge porodice i pišući stotine stranica ličnih svedočanstava i privatnih pisama. Sve ovo, zajedno sa ostalim svakodnevnim problemima i brigama, učinilo me je nesposobnom za rad ovakve vrste. Sa zdravljem sam bila veoma loše a svoje duševne patnje ne mogu opisati. Pod takvim okolnostima povela sam se za rasuđivanjem drugih i napisah ono što se po pitanju Zdravstvenog instituta pojavilo u broju 11, pošto nisam bila u stanju da napišem sve što mi je bilo pokazano. Tu sam pogrešila. Morate mi dozvoliti da bolje od drugih znam šta mi je dužnost, naročito u pogledu onoga što mi je Bog otkrio. Neki će me osuditi što sada ovako govorim, a drugi što još pre nisam govorila tako. To navaljivanje da se pitanje Zdravstvenog instituta reši na brzinu, bilo je za mene jedno od najtežih iskušenja. Da su svi koji su koristili moja svedočanstva da pokrenu druge bili bar toliko i sami pokrenuti istima, ja bih bila mnogo zadovoljnija. Da sam i dalje odlagala sa iznošenjem svojih gledišta, osudili bi me i oni koji smatraju da je trebalo ranije da progovorim a i oni koji misle da ne treba da dajem nikakva upozorenja. Sve ovo pišem tako otvoreno za dobro onih koji se nalaze na čelu dela, u interesu dela i braće uopšte, kao i da bih sebe poštedela velikih muka i patnji.

Pogledajte izgovore! Prezauzetost - osam puta tjedno predavanja, posjeti, pisanje stotina stranica svjedočanstava i pisama, loše zdravlje, duševne patnje i vlastito priznanje nesposobnosti za ovakav rad. A onda njezino naivno iskreno priznanje: "Povela sam se za rasuđivanjem drugih i napisah ono što se po pitanju Zdravstvenog instituta pojavilo u broju 11." Upravo tako, nije njoj Bog ništa pokazao, nego se ona povela za rasuđivanjem drugih.

Što reći? Ima ovdje svega, a ja bih izdvojio „golu istinu“, koju je Ellen White izrekla u dvije rečenice:

"Pod takvim okolnostima povela sam se za rasuđivanjem drugih i napisah ono što se po pitanju Zdravstvenog instituta pojavilo u broju 11."
„To navaljivanje da se pitanje Zdravstvenog instituta reši na brzinu, bilo je za mene jedno od najtežih iskušenja.“


Kako i ne bi bilo? Dolaze iz vodstva Crkve i naručuju „Svjedočanstvo“ kako bi prikupili novac za lječilište. Svjedočanstvo br. 11 dolazi, novac se prikuplja, lječilište se gradi, a onda dolazi James White i ruši Božje djelo, razbacuje Božji novac. I James White za svoje djelo treba Svjedočanstvo. Njegova supruga, Ellen White, ponovo udovoljava i izlazi Svjedočanstvo br. 12. U ovom Svjedočanstvu, uz mnoštvo prozirnih izgovora, proglašava sve oko lječilišta iz Svjedočanstva br. 11 nevaljalim. Nevažno je što joj je sve to Bog bio objavio, nevažno je što je Bog to djelo blagoslovio i zapovjedio i nevažno je što su silni Božji novci rušenjem lječilišta bačeni.

Je li bio isti Bog onaj koji pokreće gradnju lječilišta (Svjedočanstvo br. 11), i onaj koji opravdava rušenje lječilišta (Svjedočanstvo br 12). Ako su bila dva Boga, kako to? Ako je bio isti Bog, je li pogriješio i u kojem slučaju je pogriješio? Ako je Bog pogriješio, opet pitanje kako? Ako tvoji odgovori ne dovode u pitanje Boga i njegovu savršenost, iako je to tebi najveće svetogrđe, moramo pod svojevrsnu „istragu“ podvrgnuti i Ellen White. Je li njoj zaista nešto pokazano? Ako joj je pokazano i ako je nešto vidjela, tko joj je mogao u dva navrata takvo nešto pokazati? Je li moguće da njoj nije pokazano ništa, a da je ona ipak nešto vidjela? I na koncu, iako je još mnoštvo pitanja, je li moguće da njoj nije ništa pokazano, da ona nije ništa vidjela, nego je naprosto dobila dvije narudžbe Svjedočanstava koje su je stavile, kako sama kaže, u „jedno od najtežih iskušenja.“
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Joj sto je lepo.

A jel sa slagom, ili vanilinim stapicem i cevcicom sa papirnim kisobrancicem?:)
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.329
Rasipanje Božjeg novca, Epizoda druga

Zbog blamaže koja je opisana u 1. epizodi James i Ellen White našli su se u nezgodnoj situaciji. Očito je za njih ta situacija bila toliko nepodnošljiva, da su odlučili odseliti iz Battle Creek-a. Evo što kaže sama Ellen White:

U pismima koja su iz Zdravstvenog instituta i iz Batl Krika upućena skupštinama u Mičigenu i drugim državama izražavana su strahovanja, sumnje i nagađanja u odnosu na nas. Bila sam bolno pogođena kada mi je jedan saradnik, koga sam veoma cenila, rekao kako se sa svih strana čuje da ja govorim protiv skupštine u Batl Kriku. Bilo mi je toliko teško da nisam znala šta da mu kažem. Naišli smo na duh teškog osuđivanja i optužbi usmerenih protiv nas. .... Bili smo razočarani i potišteni do te mere da sam dvojici istaknutije braće morala reći da se ne osećam kao kod kuće, .... Dodala sam da po našem mišljenju treba da se iselimo iz Batl Krika i potražimo mirniji dom. Ojađena u duši preko svake mere, nisam odlazila nikuda od kuće, strahujući da će mi ako odem bilo gde među vernike, neko zadati nove rane.
Odlučila sam da istupim u sili Božjoj i da se, dajući izraza svojim osećanjima, oslobodim sumnjičenja i opovrgnem glasine koje su kružile o nama. U svom izlaganju iznela sam pojedinosti koje su mi bile otkrivene o prošlosti prisutnih pojedinaca, ukazujući im na opasnosti koje im prete i ukoravajući njihove pogreške. Istakla sam svu neugodnost položaja u kom se nalazim. Kada su mi u viziji bili prikazivani slučajevi pojedinaca ili čitavih porodica, to se najčešće odnosilo na njihov lični život i predstavljalo osudu njihovih tajnih greha. Mesecima sam se zalagala za pojedince u nastojanju da isprave greške za koje niko drugi nije znao.
(Ellen White, Svjedočanstvo za Crkvu br.13)

Pogledajte, po vlastitom priznanju, čime se sve služila Ellen White kako bi se obračunala s onima koje nije smatrala lojalnima. Odlučila je, kako kaže, „istupiti u sili Božijoj“?! Kakav je to „istup u sili Božijoj“? Bog joj je u vizijama otkrivao osobne i tajne grijehe drugih, čak i iz prošlosti, a onda bi im ona dala do znanja kako ih „ima u šaci“. Neviđeno, na koji je način čak i Boga „upregnula“ u svoja osobna razračunavanja!!! A onda iz njenih svjedočanstava sasnajemo:

Pretpostavljajući da ćemo uspešno prodati svoje imanje u Batl Kriku, kupili smo imanje u Grenvilu i počeli da gradimo kuću. Ali imanje u Batl Kriku nismo uspeli da prodamo, i u tom teškom položaju moj suprug je pisao nekoj braći tražeći pozajmicu. Osuđujući ga za to, govorili su kako je pokušao da se i na taj način dočepa do novca. Jedan od propovednika koji je bio najaktivniji u svemu tome, jednom prilikom je rekao: „Mi ne želimo da brat E kupi imanje brata i sestre Vajt, jer nam je njegov novac potreban za Zdravstveni institut.” Šta smo mogli da učinimo? Kud god da se okrenemo, bili smo izloženi napadima. (Ellen White, Svjedočanstvo za Crkvu br.13)

Interesantna je čitava ova priča. Vidjeli smo kako Ellen White agitira za prikupljanje novca za sanatorij. Dodatno se obraća onima koji raspoloažu s većim sredstvima. Upozorava ih kako im „najveća opasnost prijeti od nagomilavanja imovine“, ona im „samo nanosi štetu“, pretvara ih u „tvrdice i robove lakomstva“, i ako ta sredstva uskrate „Božjem djelu“, upozorava ih Ellen White, to će im „poslužiti samo na prokletstvo a ne na blagoslov“.

A sada primjetite reakciju Ellen White kada je bilo u pitanju hoće li brat E kupiti imanje White-ovih u Battle Creek-u, ili pomoći Božje djelo, izgradnju Sanatorija. Usmjeravanje novca brata E za izgradnju Sanatorija, a ne za kupnju njenog imanja, Ellen White otvoreno proglašava napadom na nju i njenog muža i izražava svojevrsno razočarenje i zgražanje. Nije bitno što je Ellen White ranije uvjeravala kako će uskraćivanje novca za Božje djelo (Sanatorij) biti na prokletstvo, ona bi radije da brat E svojim novcem kupi njihovo imanje, pa makar zbog toga i proklet bio. Nije u pitanju samo prokletstvo koje bi se moglo obrušiti na brata E, ovdje se vidi kako Ellen White, pored svih onih upozorenja koje je uputila drugima, svoje vlastite obiteljske stvari ipak stavlja iznad Božjeg djela i onoga što je Bog zapovijedio.
 
Učlanjen(a)
07.07.2014
Poruka
18.329
Četrnaesta 'Klistirna' Priča - Optuživanje nedužnih ljudi

Jedna od tvrdnji Ellen White bila je da ju je Bog osposobio da zna misli i tajne ljudi bez njihovog znanja, kako bi ih ukorila ili razotkrila te tako spasila Crkvu od skrivene pokvarenosti. Evo što kaže Ellen White: "Bogu se dopalo otkriti mi tajne unutarnjih života i skrivene grijehe svoga naroda. Neugodna dužnost ukoravanja zla i otkrivanja skrivenih grijeha, stavljena je na mene."(Svjedočanstva, Vol. III. ., str 314).

A sada pogledajmo jedan slučaj od mnoštva njih. Dva adventistička službenika, E.P. Daniels i E.R. Jones, 1882 godine zajedno su radili u Michiganu. U jednom njihovom razgovoru o zdravstvenim pitanjima, jedan od njih iznio je neke primjedbe na prilično uvrijedljiv način. Nedugo nakon toga, starješina E.P. Daniels dobio je "svjedočanstvo" od Ellen White, u kojem ga je ona ukorila za uvrede koje je izrekao, kako je ona rekla, u Parmi u Michiganu. Međutim, kad se slučaj potpuno razjasnio, ispostavilo se da je ona ukorila pogrešnog čovjeka. Uvrede je izrekao starješina E.R. Jones, a čitav slučaj nije se dogodio u Parmi nego na potpuno drugom mjestu. Da shizofrenost bude potpuna, zamislite, starješina Daniels umjesto da se brani jer je nepravedno optužen, on brani Ellen White koja ga je optužila! Očito primoran, starješina E.P. Daniels dao je izjavu, evo je:

"Zbog nesporazuma, dogodilo se da sam bio ukoren umjesto nekog drugog, kome je ukor bio namijenjen, i koji je potpuno opravdan. S obzirom da su sve činjenice poznate, ne bi trebalo ostavljati prostora ni najmanjem nepoštivanju motiva koji su vodili gospođu White, jer ona je pretpostavljala da ima najbolje razloge za vjerovati da joj je informator rekao istinu. I doista, rekao je istinu, samo je napravio grešku u imenu osobe. Sve što je rekao bila je istina za drugog, jedino što se izgred nije dogodio u Parmi." (Review and Herald Supplement, kolovoz 14., 1883., str 10).

Ovaj slučaj, osim što još jednom pokazuje karakter osobe Ellen White, puno je značajniji što potpuno razgoljuje pozadinu nadahnuća i nadahnitelje Ellen White. Najprije, zar zaista naš Bog nekim ljudima otkriva "tajne grijehe" drugih ljudi i onda ih ujarmi da te druge ljude javno sramote? Kada bi Bog to i činio, kakav je to Bog koji se zabunio i grijeh pripisao krivom čovjeku, pa i krivo mjesto? Naravno, niti se Bog bavi ovakvim prljavim rabotama, niti se Bog zabunjuje. Ovo samo pokazuje tko je bio pravi nadahnitelj Ellen White. Nije to bio Bog, bili su to doušnici kojima je Ellen White bila okružena. A oni, kao i svi drugi ljudi - griješe, pa eto i proročica morala pogriješiti. Nije najstrašnije što je proročila griješila, najstrašnije je što je sve to Bogu pripisala. Boga je uvukla u svoje najprljavije rabote. I još gore, Bogom je prijetila onima koji bi odbili te njene prljave rabote. Evo što piše Ellen White:

"Ako umanjite povjerenje naroda Božjeg u Svjedočanstva koja im je On poslao, vi ste pobunjenici protiv Boga, kao što su zacijelo bili Korah, Dathan i Abirum". ("Svjedočanstva", Vol. V., str. 66).

Pazite, sumnja ili neprihvaćanje "njenih Svjedočanstava" nije pobuna protiv nje, nego je to pobuna protiv Boga. Ovo razjašnjava i onu shizofrenu situaciju u kojoj se nepravedno optuženi starješina E.P. Daniels ne brani, nego brani Ellen White koja ga je potpuno krivo i nepravedno optužila.
 
Natrag
Top