Kako su James i Ellen White "klistirali" "duh proroštva"

[stvarnoslap]

James White, muž Ellen White, je urednik i izdavač časopisa „The Present Trut“ koji je izlazio od srpnja 1849. do studenog 1850. godine (izišlo ukupno 11 brojeva). U broju za kolovoz 1849., No. 3, nalazimo i tekst viđenja Ellen White. Evo vam dolje faksimil originalnog broja spomenutog časopisa:



Evo vam sada i scan dijela teksta iz spomenutog viđenja Ellen White:



Primjetite dio teksta koji je označen crvenim linijama. Nakon što je James White prestao objavljivati časopis „The Present Truth“ (zadnji broj objavljen u studenom 1850.) a prije toga i časopis "A Word to the Little Flock" koji je objavljivao 1847., sve tekstove Ellen White koji su po prvi put, dakle originalno, bili objavljeni u ova dva čaopisa, James White, zajedno sa suprugom Ellen White, najprije će 1851. objaviti pod naslovom „Experience and Views“ (Iskustvo i pogledi), dok će sva kasnija izdanja objavljivati pod naslovom, danas najpoznatijim, "Early Writings" (Rani Spisi).

Idemo sada vidjeti što su točno Ellen White i James White učinili s gore spomenutim i priloženim tekstom jednog „Jeleninog viđenja“.

Nalovnica prvih „Ranih spisa“


Tekst Jeleninog viđenja u prvim „Ranim spisima“ iz 1882. godine.



Primjetite označeno mjesto crvenim upitnicima. Na tom mjetu točno nedostaje, dakle izbačen je, dio teksta koji je gore u originalnom tekstu (The Present Truth, kolovoz 1849.) podcrtan crvenom linijom. Evo točno toga teksta:

Engleski: But from bad to worse; for those who professed a change of heart had only wrapped about them a religious garb which covered up the iniquity of a wicked heart. Some appeared to have been fully converted, so as to deceive God's people; but if their hearts could be seen, they would appear as black as ever.

Prijevod: Nego od lošeg prema gorem, one koji su prividno pokazivali promjenu srca a bili su samo zaodjenuti religioznom vanjštinom, koja je prikrila bezakonje opakih srca. Neki su se činili istinski obraćeni, kako bi zaveli Božji narod, ali kad bi se mogla vidjeti njihova srca pokazala bi se crna kao i uvijek.

Zašto su Ellen White i James White izbacili ovaj dio koji je postojao u originalnom tekstu iz kolovoza 1849. godine? Iz vrlo jednostavnog razloga, morali su „klistirati spise Elle White“, kako bi sakrili činjenicu da su čitavih sedam godina vjerovali i naučavali da je Isus 22.10.1844. prestao posredovati za grešnike i kako je tada završilo vrijeme pokajanja i spasenja za grešnike.

Nisam zaboravio „Experience and Views“ iz 1851. godine i preskočio na 1882. godinu i „Rane spise“. Sada ćemo vidjeti da „klistiranje spisa Ellen White“ seže točno u 1851. godinu, objavljivanjem spomenutih „Chritian Experience and Views“ – Iskustvo i pogledi.



Tekst viđenja Ellen White u „Chritian Experience and Views“ iz 1851. godine.

aw that the mysterious signs and wonders, and false reformations would increase, and spread. The reformations that were shown me, were not reformations from error to truth. My accompanying angel bade me look for the travail of soul for sinners as used to be. I looked, but could not see it; for the time for their salvation is past.

Dakle, tekst je potpuno isti kao u „Ranim spisima“ iz 1882. godine, što će reći da „klistiranje spisa Ellen White“, koje su napravil Ellen Whie i mž joj James White, počinje 1851. gdine. Zašto 1851. godine? Vrlo jasno i vrlo logično, čitavih tih sedam godina Ellen White, a i ostali pioniri ASD, vjerovali su i naučavali da je Isus 22.10.1844. prestao posredovati za grešnike i da je tada završilo vrijeme za pokajanje i spasenje grešnika. A grešnici, pokvreni svijet kako su to „Pajonirs“ još nazivali, jesu svi drugi osim njih. A sebi su tepali i nazivali se – „Adventni narod“ ili „Malo stado“. Zato će i prvi časopis koji će 1847. pokrenuti James White nositi ime: „A Word to the Little Flock“ – Riječ malom stadu. I kako su vjerovali da će Isus na zemlju doći točno za sedam godina, računajući od Yom Kippura 1844., dakle 22.10.1851. godine, a Isus opet nije došao kao što nije došao ni 1844. po njihovim prognozama, Jelena i Džemo (James White) shvatili su da su im časopisi (A Word to the Little Flock i The Present Truth) prepuni Jeleninih bogohulnih članaka u kojima uči da je 22.10.1844. Isus prestao posredovati za grešnike i da je tada završilo vrijeme za pokajanje i spasenje grešnika. Ovdje je opis i dokaz da je to napravljeno i kako je to napravljeno.

Nastavit će se „Klistirne priče“.

 

[Laodikeja]

Jao sto je lepo.

Super.

 

[Jovan Prezviter]

Primjetite označeno mjesto crvenim upitnicima. Na tom mjetu točno nedostaje, dakle izbačen je, dio teksta koji je gore u originalnom tekstu

Koji to deo nedostaje? Naš prijatelj dragi kaže sledeće:

Nego od lošeg prema gorem, one koji su prividno pokazivali promjenu srca a bili su samo zaodjenuti religioznom vanjštinom, koja je prikrila bezakonje opakih srca. Neki su se činili istinski obraćeni, kako bi zaveli Božji narod, ali kad bi se mogla vidjeti njihova srca pokazala bi se crna kao i uvijek.

Ovo je deo teksta koji ne stoji u Ranim spisima. Ok...ako i jeste tako...nego da vidimo šta naš prijatelj zaključuje. On kaže taj deo teksta fali zato što Elen hoće da prikrije šta?Čujmo:

Zašto su Ellen White i James White izbacili ovaj dio koji je postojao u originalnom tekstu iz kolovoza 1849. godine? Iz vrlo jednostavnog razloga, morali su „klistirati spise Elle White“, kako bi sakrili činjenicu da su čitavih sedam godina vjerovali i naučavali da je Isus 22.10.1844. prestao posredovati za grešnike i kako je tada završilo vrijeme pokajanja i spasenja za grešnike.

E sada ja pitam našeg prijatelja a gde u ovom tekstu koji je naveo stoji da su vrata neba bila zatvorena 7 godina za grešnike?

Da nisam ja nešto prevideo...šta znam evo još jednom da citiramo "nedostajeći" tekst:

Nego od lošeg prema gorem, one koji su prividno pokazivali promjenu srca a bili su samo zaodjenuti religioznom vanjštinom, koja je prikrila bezakonje opakih srca. Neki su se činili istinski obraćeni, kako bi zaveli Božji narod, ali kad bi se mogla vidjeti njihova srca pokazala bi se crna kao i uvijek.?????-GDE JE U NEDOSTAJUĆEM TEKSTU POMENUTO 7 GODINA VEROVANJA DA SU VRATA ZA GREŠNIKE ZATVORENA???GDE???

Nigde očigledno. Sam deo teksta nemenja ništa u poruci koju je Elen dala..ništa sa ovim tekstom se ne menja a u vezi sedam godina zatvorenih vrata ni u tragovima....

Pa sada kod našeg prijtelja ovo već prelazi u paranoju...on vidi nešto što ne piše i daje svoj odsečan zaključak.."to je zato što hoće da prikriju 7 godina zatvorenih vrata".

Sada pitamo našeg prijatelja gde u nedostajućem tekstu uopšte ima nagovetaja ovog vremenskog perioda i zatvorenih vrata? Nigde....Elen ovde pak upravo pominje neke čija su srca toliko pokvarena da ih naziva crnim...pa da nije naš priajtelj možda takvog srca? Da li za njega vrata možda nisu zatvorena pa da se molimo za njega i dalje..vredi li?

 

[stvarnoslap]

Druga 'Klistirna' Priča

("A Word to the Little Flock", 1847.) As God has shown me in holy vision the travels of the Advent people to the Holy City, and the rich reward to be given those who wait the return of their Lord from the wedding, it may be my duty to give you a short sketch of what God has revealed to me. The dear saints have got many trials to pass through. But our light afflictions, which are but for a moment, worketh for us a far more exceeding and eternal weight of glory - while we look not at the things which are seen, for the things which are seen are temporal, but the things which are not seen are eternal. I have tried to bring back a good report, and a few grapes from the heavenly Canaan, for which many would stone me, as the congregation bade stone Caleb and Joshua for their report, (Num. 14:10) But I declare to you, my brethren and sisters in the Lord, it is a goodly land, and we are well able to go up and possess it.
While praying at the family altar, the Holy Ghost fell on me, and I seemed to be rising higher and higher, far above the dark world. I turned to look for the Advent people in the world, but could not find them - when a voice said to me, "Look again, and look a little higher." At this I raised my eyes and saw a straight and narrow path, (a) cast up high above the world. On this path the Advent people were travelling to the City, which was at the farther end of the path. They had a bright light set up behind them at the first end of the path, which an angel told me was the Midnight Cry. (b) This light shone all along the path, and gave light for their feet so they might not stumble. And if they kept their eyes fixed on Jesus, who was just before them, leading them to the City, they were safe. But soon some grew weary, and they said the City was a great way off, and they expected to have entered it before. Then Jesus would encourage them by raising his glorious right arm, and from his arm came a glorious light which waved over the Advent band, and they shouted Hallelujah! Others rashly denied the light behind them, and said that it was not God that had led them out so far. The light behind them went out leaving their feet in perfect darkness, and they stumbled and got their eyes off the mark and lost sight of Jesus, and fell off the path down in the dark and wicked world below. It was just as impossible for them to get on the path again and go to the City, as all the wicked world which God had rejected. They fell all the way along the path one after another, until we heard the voice of God like many waters, (c) which gave us the day and hour of Jesus' coming. (d) The living saints, 144,000 in number, knew and understood the voice, while the wicked thought it was thunder and an earthquake. (e) When God spake the time, he poured on us the Holy Ghost, and our faces began to light up and shine with the glory of God as Moses' did when he came down from Mount Sinai. (f)

(Early Writings, 1882.) As God has shown me the travels of the Advent people to the Holy City and the rich reward to be given those who wait the return of their Lord from the wedding, it may be my duty to give you a short sketch of what God has revealed to me. The dear saints have many trials to pass through. But our light afflictions, which are but for a moment, will work for us a far more exceeding and eternal weight of glory--while we look not at the things which are seen, for the things which are seen are temporal, but the things which are not seen are eternal. I have tried to bring back a good report and a few grapes from the heavenly Canaan, for which many would stone me, as the congregation bade stone Caleb and Joshua for their report. (Num. 14:10.) But I declare to you, my brethren and sisters in the Lord, it is a goodly land, and we are well able to go up and possess it.
[1] This view was given soon after the great Advent disappointment in 1844, and was first published in 1846. Only a few of the events of the future were seen at that time. Later views have been more full. See also appendix.] p. 13, Para. 3, [EW].
While I was praying at the family altar, the Holy Ghost fell upon me, and I seemed to be rising higher and higher, far above the dark world. I turned to look for the Advent people in the world, but could not find them, when a voice said to me, "Look again, and look a little higher." At this I raised my eyes, and saw a straight and narrow path, cast up high above the world. On this path the Advent people were traveling to the city, which was at the farther end of the path. They had a bright light set up behind them at the beginning of the path, which an angel told me was the midnight cry. This light shone all along the path and gave light for their feet so that they might not stumble. If they kept their eyes fixed on Jesus, who was just before them, leading them to the city, they were safe. But soon some grew weary, and said the city was a great way off, and they expected to have entered it before. Then Jesus would encourage them by raising His glorious right arm, and from His arm came a light which waved over the Advent band, and they shouted, "Alleluia!" Others rashly denied the light behind them and said that it was not God that had led them out so far. The light behind them went out, leaving their feet in perfect darkness, and they stumbled and lost sight of the mark and of Jesus, and fell off the path down into the dark and wicked world below.* (???????????????????) Soon we heard the voice of God like many waters, which gave us the day and hour of Jesus' coming. The living saints, 144,000 in number, knew and understood the voice, while the wicked thought it was thunder and an earthquake. When God spoke the time, He poured upon us the Holy Ghost, and our faces began to light up and shine with the glory of God, as Moses' did when he came down from Mount Sinai.
[* See appendix] p. 14, Para. 1, [EW].

Evo ti tog "viđenja" Ellen White koje je najprije objavljeno u brošuri "A Word to the Little Flock" 1847., i istog tog viđenja koje je uvršteno u knjigu Rani spisi iz 1882. godine.

Tekstovi su potpuno identični, osim što u knjizi Rani spisi ne nalazimo dio označen crveno. Dakle, Ellen White i James White su "klistirali" jedan dio iz originalnog teksta, to je ovaj dio:

It was just as impossible for them to get on the path again and go to the City, as all the wicked world which God had rejected. They fell all the way along the path one after another

Prijevod: "Njima je tako bilo nemoguće vratiti se ponovo na put i poći u grad, kao i čitavom pokvarenom svijetu kojeg je Bog odbacio. Padali su uzduž čitavog puta jedan za drugim".

Zašto je Ellen White izbacila ovaj dio teksta? Iz vrlo jednostavnog razloga. Punih sedam godina, od 1844.-1851., Ellen White i svi oko nje vjerovali su i naučavali "Teoriju zatvorenih vrata". U tom periodu mnoštvo je članaka u kojima se govori kako je vrijeme pokajanja za griješnike završilo 22.10.1844. Sedam godina (1844.-1851.) nije slučajnost, poklapa se s naučavanjem koje je iznjedrio Joseph Bates, a prihvatili su ga svi ostali. Nakon isteka tog perioda, u jesen 1851. odustaju od tog naučavanja i pokušavaju zamesti svaki trag do njega. Izostavljanje ovih dijelova, i još nekih drugih, u svim izdanjima nakon 1851. dio su tog pokušaja "zametanja tragova". Što je najgore, Ellen White i James White sve su to činili uz znanje i suglasnost vodstva crkve ASD.

Svi ste svjedoci bjesomučnom "inter-subotarskom" optuživanju i "napdranju" o mijenjanju spisa Ellen Whie. Tako jedni optužuju vodstvo crkve da je nakon smrti EGW mijenjalo njene spise, jedni čak tvrde da su jezuiti "zaslužni" za promjenu njenih spisa, a prava istina je da su spise Ellen White mijenjali ona sama i muž joj James White, u što čete se uvjeriti ako "ostanete ovdje nastavite čitati 'Klistirne Priče'.

 

[tripo 41]

Zašto je Ellen White izbacila ovaj dio teksta? Iz vrlo jednostavnog razloga. Punih sedam godina, od 1844.-1851., Ellen White i svi oko nje vjerovali su i naučavali "Teoriju zatvorenih vrata".

I apostoli vjerovali punih 3,5 godina da Isus neće bit ubijen i to su stalno govorili.

Po SS oni nisu apostoli, jer su po oni vjerovali u laž.

 

[Jovan Prezviter]

Šta bi sa prvom pričom..nisi nešto raspoložen da objasniš gde je to Elen pominjala 7 godina?

Što pobeže od prve pričice?

 

[stvarnoslap]

Treća 'Klistirna' Priča

Godine 1882. u uredu u Battle Creek-u, Michigan, objavljen je mali rad pod nazivom "Early Writings," (Rani spisi), gospođe White. U predgovoru izdavači kažu:

"Široki interes koji se pokazao za sve njene radove, osobito one o njenim ranim pogledima, te poziv za objavljivanje drugog izdanja postao je imperativ. Nijedan dio rada nije izostavljen. Ideja ili mišljenje originalnog rada ni najmanje nije zasjenjeno. A i verbalne promjene napravljene su pod nadzorom autorice i uz njeno potpuno odobrenje."

U the Advent Review prosinac 26. 1882., izišao je članak iz pera starješine G.I. Butler-a, pod naslovom "A Book Long Desired". U ovom članku on skreće pažnju svojim čitateljima na važnost kupnje gore spomenute knjige. Evo nekoliko citata iz ovog članka:

"To su prvi objavljeni spisi sestre White... Mnogi su žarko željeli imati u svom posjedu sve što je ona napisala... Bio je toliko snažan interes da se ovi rani spisi ponovno objave, tako da je prije nekoliko godina Generalna konferencija preporučila njihovo objavljivanje. Ovaj svezak je rezultat tog interesa. On udovoljava jednoj dugo postojećoj želji... Postoji još jedna posebnost vezana s ovim pitanjem. Neprijatelji u ovom slučaju, koji nisu štedjeli truda da unište vjeru naših ljudi u svjedočanstva Božjega Duha i zanimanje za spise sestre White, čineći sve moguće i koristeći činjenicu da njeni rani spisi nisu bili dostupni. Izrekli su mnoge stvari o našem "izostavljanju" tih spisa, kao da smo ih se sramili. Neki su to nastojali prikazati kao da u njima postoji nešto čemu se može prigovoriti, pa se bojimo s njima izići na svjetlo dana i pažljivo ih skrivamo od javnosti. Ove lažne insinuacije odgovarale su njihovoj namjeri u zavođenju neopreznih duša. Spisi se sada pojavljuju u svom pravom karakteru, objavljivanjem nekoliko tisuća primjeraka ove 'potisnute' knjige, zbog kojih su naši neprijatelji lažno tvrdili da smo ih zbog zabrinutosti prikrili. Tvrdili su da jedva čekaju da dobiju ove spise kako bi pokazali njihove pogreške. Sada imaju priliku za to."

Odmah nakon objavljivanja Ranih spisa, starješina A.C. Long objavio je rad od šesnaest stranica pod naslovom "Usporedba Ranih spisa gospođe White s kasnijim izdanjima." Evo citata iz Long-ova rada:

"Prema gore navedenim citatima možemo zaključiti slijedeće točke: Prvo, ovi 'Rani spisi' gospođe White objavljeni su pod njenim nadzorom i uz njeno puno odobrenje. Drugo, oni sadrže sva njena rana viđenja. Treće, oni koji su tvrdili da su određeni dijelovi njenih ranih viđenja bili 'izostavljeni' su lažovi, jer su sada sva ponovno objavljena."

Mi ćemo sada iznijeti dokaz koji pokazuje da je gore navedeni citat, u kojem starješina Long kaže da rad o kojem govori sadrži sve "rane spise"gospođe White, potpuno neistinit i obmanjujući. Najranije spise gospođe White objavio je starješina White 1847. godine, u maloj brošuri od samo dvadeset četiri stranice pod naslovom "A Word to the Little Flock" (Riječ malom stadu). Dakle, djelo na koje se osvrće starješina Butler, kada tvrdi da su Rani spisi, objavljeni 1882. godine, točan pretisak svih njenih ranijih viđenja. Sada pažljivo primjetimo, da, od početka njenog prvog viđenja, koje je objavljeno 1847., čitamo trideset tri reda i otkrivamo da se kasnije objavljeni (1882. god.) rad slaže sa starim gotovo riječ u riječ, osim nekoliko manjih promjena bez mijenjanja smisla. Ali, nakon trideset trećeg reda, nalazimo da su četiri reda izostavljena ili "zatajena". Oni glase:

"Njima (onima koji su odbacili adventnu poruku) je tako bilo nemoguće vratiti se ponovo na put i poći u grad, KAO I ČITAVOM POKVARENOM SVIJETU KOJEG JE BOG ODBACIO. Svi su padali putem, jedan iza drugog."

Ovi retci su se nalazili na stranici 14. u izdanju iz 1847. godine. Oni se ne mogu naći u kasnijim izdanjima njenih viđenja objavljenih 1851. i 1882. godine. Imamo sva tri izdanja u našem posjedu. Zašto su ovih nekoliko redaka izostavili? Pa zato što je gospođa White 1847. godine vjerovala u teoriju "zatvorenih vrata", i tvrdila da joj je božanskom objavom Bog pokazao da je "sav pokvareni svijet kojeg je Bog odbacio" zauvijek izgubljen. U jesen 1851. i 1882. godine ona više nije vjerovala u ovu teoriju, stoga su ove retke kasnije morali izostaviti. Ovdje se tobožnji Božji proročki glasnik usudio umiješati u božansku objavu. (D.M. Canright, Life of Mrs. E.G. White)

Bog vas čuvao do nove 'Klistirne Priče'.

 

[stvarnoslap]

Četvrta 'Klistirna' Priča

U "Drugoj 'Klistirnoj' Priči" vidjeli smo kako su James i Ellen White 'klistirali' "viđenje" Ellen White, koje je prvi put originalno objavljeno 07.04.1847. godine u časopisu "A Word to the Little Flock", pod naslovom - "To the remnant scattered abroad" (Raseljenom Ostatku). Gore smo već jasno vidjeli i pokazali kako je ovaj dio "duha proroštva" klistiran zbog toga da sakriju svoje bogohulno vjerovanje i naučavanje kako je 22.10.1844. Isus prestao posredovati za grešnike i kako je tada završilo vrijeme za pokajanje i spasenje grešnika - tzv. "teorija zatvorenih vrata".

Ovdje ćemo, upravo koristeći ovo "viđenje" Ellen White, pokazati što je to i tko je to točno, prema "duhu proroštva", "pokvareni svijet" kojeg je Bog odbacio. Idemo:

Raseljenom Ostatku (To the remnant scattered abroad – „A Word to the Little Flock“ 07.04.1847.)

Pošto mi je Bog pokazao putovanje adventnog naroda u Sveti Grad kao i bogatu nagradu onima koji čekaju povratak svojega Gospodina sa svadbe, smatram dužnošću da ukratko opišem što mi je Bog otkrio. Dragi sveti morali su proći kroz mnoge kušnje. .....
Dok sam se molila kod obiteljskog oltara, Sveti Duh je sišao na mene i činilo mi se da se uzdižem sve više i više, visoko iznad mračnog svijeta. Osvrnula sam se tražeći u svijetu adventni narod, ali ga nisam mogla naći dok mi jedan glas nije rekao: „Pogledaj ponovno i malo više.“ Nato sam podigla oči i ugledala ravnu, usku stazu koja se dizala visoko iznad svijeta. Po toj stazi išao je adventni narod prema gradu koji se nalazio daleko na kraju puta. Na samom početku puta iza njih je svijetlilo jako svjetlo za koje mi je jedan anđeo rekao da je ponoćni poklik. Ovo svjetlo je obasjavalo čitavu stazu i osvjetljavalo im noge da se ne bi spoticali. Dokle god su pogled upirali u Isusa koji je išao pred njima vodeći ih u grad, bili su sigurni. Ali neki su se ubrzo umorili i rekli da je grad odviše daleko i da su očekivali kako će prije stići do njega. Isus ih je hrabrio podignuvši svoju slavnu desnicu i iz Njegove je ruke poteklo svjetlo koje je preplavilo adventnu skupinu pa su povikali: „Aleluja!“ Drugi su se nepromišljeno odrekli svjetla iza sebe i rekli da to nije Bog koji ih vodi tako daleko. Svjetlo iza njih odmah je iščeznulo; noge su im ostale u potpunom mraku pa su se spoticali i iz vida izgubili cilj i Isusa te su pali s puta u mračan i zao svijet. Njima je tako bilo nemoguće vratiti se ponovo na put i poći u grad, kao i čitavom pokvarenom svijetu kojeg je Bog odbacio. Padali su uzduž čitavog puta jedan za drugim. Uskoro smo čuli Božji glas poput šuma mnogih voda, koji nam je objavio dan i čas Isusova dolaska. Živi sveti, njih 144.000, čuli su i razumjeli rečeno, dok su zli mislili da se radi o grmljavini ili potresu. Kada je Bog rekao vrijeme, izlio je na nas Svetoga Duha i naša su lica počela odsjajivati Božju slavu, kao što je svijetlilo Mojsijevo lice kad je sišao sa Sinaja. (Ellen White - "A Word to the Little Flock", 07.04.1847.)

Konstatirajmo ono što je očito i nedvojbeno iz gornjeg teksta:

1. Adventni narod (oni koji su čekali Isusov dolazak na zemlju 22.10.1844.) putuje uskom stazom koja vodi "prema gradu koji se nalazio daleko na kraju puta".

2. Jedni od njih su se, kaže Ellen White, "ubrzo umorili" a "drugi su se odrekli svjetla iza sebe", i onda bi, kaža Ellen White, "padali s puta u mračan i zao svijet".

3. Ovima, koji su "otpali od Adventnog naroda", kaže Ellen White, "nije bilo moguće ponovo se vratiti na put prema Svetom Gradu", jednako kao i "čitavom pokvarenom svijetu, kojeg je Bog odbacio".
--------------------------------------

Zbrojimo dva i dva.

Postoje, dakle dvije skupine svijeta (naroda). Prvi su "Adventni narod", a to su oni koji su "prihvatili poruku prvog anđela" - Millerovo proročanstvo. Svi ostali su "pokvareni svijet kojeg je Bog odbacio 22.10.1844." Vidjesmo još kako neki pojedinci iz prve skupine (iz skupine Adventnog naroda), zbog malodušja i malovjerja, "popadoše sa staze kojom Adventni narod putuje prema Svetom Gradu", i tako i oni postadoše dio "pokvarenog svijeta kojeg je Bog odbacio 22.10.1844."

Sve je jasno, da ne može biti jasnije.

 

[Laodikeja]

Kada budes citirao kontekst - bices pravi posteni covek.

Ovako, mozes ispisati i celu biblioteku, sta ti vredi.

 

[Jovan Prezviter]

Druga 'Klistirna' Priča

("A Word to the Little Flock", 1847.) As God has shown me in holy vision the travels of the Advent people to the Holy City, and the rich reward to be given those who wait the return of their Lord from the wedding, it may be my duty to give you a short sketch of what God has revealed to me. The dear saints have got many trials to pass through. But our light afflictions, which are but for a moment, worketh for us a far more exceeding and eternal weight of glory - while we look not at the things which are seen, for the things which are seen are temporal, but the things which are not seen are eternal. I have tried to bring back a good report, and a few grapes from the heavenly Canaan, for which many would stone me, as the congregation bade stone Caleb and Joshua for their report, (Num. 14:10) But I declare to you, my brethren and sisters in the Lord, it is a goodly land, and we are well able to go up and possess it.
While praying at the family altar, the Holy Ghost fell on me, and I seemed to be rising higher and higher, far above the dark world. I turned to look for the Advent people in the world, but could not find them - when a voice said to me, "Look again, and look a little higher." At this I raised my eyes and saw a straight and narrow path, (a) cast up high above the world. On this path the Advent people were travelling to the City, which was at the farther end of the path. They had a bright light set up behind them at the first end of the path, which an angel told me was the Midnight Cry. (b) This light shone all along the path, and gave light for their feet so they might not stumble. And if they kept their eyes fixed on Jesus, who was just before them, leading them to the City, they were safe. But soon some grew weary, and they said the City was a great way off, and they expected to have entered it before. Then Jesus would encourage them by raising his glorious right arm, and from his arm came a glorious light which waved over the Advent band, and they shouted Hallelujah! Others rashly denied the light behind them, and said that it was not God that had led them out so far. The light behind them went out leaving their feet in perfect darkness, and they stumbled and got their eyes off the mark and lost sight of Jesus, and fell off the path down in the dark and wicked world below. It was just as impossible for them to get on the path again and go to the City, as all the wicked world which God had rejected. They fell all the way along the path one after another, until we heard the voice of God like many waters, (c) which gave us the day and hour of Jesus' coming. (d) The living saints, 144,000 in number, knew and understood the voice, while the wicked thought it was thunder and an earthquake. (e) When God spake the time, he poured on us the Holy Ghost, and our faces began to light up and shine with the glory of God as Moses' did when he came down from Mount Sinai. (f)

(Early Writings, 1882.) As God has shown me the travels of the Advent people to the Holy City and the rich reward to be given those who wait the return of their Lord from the wedding, it may be my duty to give you a short sketch of what God has revealed to me. The dear saints have many trials to pass through. But our light afflictions, which are but for a moment, will work for us a far more exceeding and eternal weight of glory--while we look not at the things which are seen, for the things which are seen are temporal, but the things which are not seen are eternal. I have tried to bring back a good report and a few grapes from the heavenly Canaan, for which many would stone me, as the congregation bade stone Caleb and Joshua for their report. (Num. 14:10.) But I declare to you, my brethren and sisters in the Lord, it is a goodly land, and we are well able to go up and possess it.
[1] This view was given soon after the great Advent disappointment in 1844, and was first published in 1846. Only a few of the events of the future were seen at that time. Later views have been more full. See also appendix.] p. 13, Para. 3, [EW].
While I was praying at the family altar, the Holy Ghost fell upon me, and I seemed to be rising higher and higher, far above the dark world. I turned to look for the Advent people in the world, but could not find them, when a voice said to me, "Look again, and look a little higher." At this I raised my eyes, and saw a straight and narrow path, cast up high above the world. On this path the Advent people were traveling to the city, which was at the farther end of the path. They had a bright light set up behind them at the beginning of the path, which an angel told me was the midnight cry. This light shone all along the path and gave light for their feet so that they might not stumble. If they kept their eyes fixed on Jesus, who was just before them, leading them to the city, they were safe. But soon some grew weary, and said the city was a great way off, and they expected to have entered it before. Then Jesus would encourage them by raising His glorious right arm, and from His arm came a light which waved over the Advent band, and they shouted, "Alleluia!" Others rashly denied the light behind them and said that it was not God that had led them out so far. The light behind them went out, leaving their feet in perfect darkness, and they stumbled and lost sight of the mark and of Jesus, and fell off the path down into the dark and wicked world below.* (???????????????????) Soon we heard the voice of God like many waters, which gave us the day and hour of Jesus' coming. The living saints, 144,000 in number, knew and understood the voice, while the wicked thought it was thunder and an earthquake. When God spoke the time, He poured upon us the Holy Ghost, and our faces began to light up and shine with the glory of God, as Moses' did when he came down from Mount Sinai.
[* See appendix] p. 14, Para. 1, [EW].

Pogledaj ovo boldovano crvenom:

" few of the events of the future". -"tada je viđeno samo nekoliko budućih događaja".

Ono što je ona ovde videla jesu događaji u budućnosti. Ona to ne govori o događajima iz 1844 jer i sama kaže da je ovo nakon velikog razočarenja a prvi put objavila 1846.

Zapazi još nešto. Ona govori o 144000...koji odolevaju:

"The living saints, 144,000 in number, knew and understood the voice, while the wicked thought it was thunder and an earthquake". -"živi sveti, 144000 na broju, su znali i razumeli glas, dok su zli mislili da je to bila grmljavina i zemljotres".

Ovo viđenje dakle nije vezano za događaje iz 1844 već za poslednje dane..jer se govori o 144000 koji će u poslednjim danima dočekati Hrista. Kada vremena milosti ne bude..opet u vreme sedam poslednjih zala, ako se sećaš već sam je citiro negde da o tome govori isto na osnovu teksta koji si naveo.


E sad, kao što možemo videti ovaj tekst: "It was just as impossible for them to get on the path again and go to the City, as all the wicked world which God had rejected. They fell all the way along the path one after another"- "Njima je tako bilo nemoguće vratiti se ponovo na put i poći u grad, kao i čitavom pokvarenom svijetu kojeg je Bog odbacio. Padali su uzduž čitavog puta jedan za drugim" ne menja ništa u poruci onoga što je navela i zato taj tekst je možda i izostavljen. Ali on ne govori o događaima iz 1844 na koji se ovo viđenje odnosi već na buduće događaje...jer ona nije videla unazad ono što se već desilo već unapred na ono što će se dogoditi.

Nadam se da možeš to i sam uvideti iz celog teksta koji si citirao.