Član
- Učlanjen(a)
- 24.09.2010
- Poruka
- 544
@100dinara
kroz gay populaciju se sam sotona ruga Bogu i Kristu
jer navodi ljude na odvratan grijeh, prestup Božjeg Zakona
Bog je u Edenu izrekao blagoslov muškarcu i ženi, i to se ne mijenja
Vrlo je zanimljivo gledati kako vi hrišćani možete u isto vreme da verujete, i ne samo da verujete nego i propovedate drugima, više stvari koje su međusobno suprotstavljene. Dakle, da li je bog svemoguć? Ako jeste, zašto onda dopušta da mu se sotona ruga? Ako nije, zašto ga onda nazivati bogom? Ako jeste a ne želi da se bori za dobro, zašto ga onda poštovati kao boga? Kako mi, uopšte, možemo znati da on ima moć da nas odvede u večan život kada nije u stanju da predvidi, promeni ili utiče na tok života u kome se, između ostaloga, "homoseksualci rugaju bogu vođeni od strane sotone"?
Sa druge strane, ako je bog ljubav, onda je svaka nesebična ljubav ok. Tako i ljubav između dva muškarca ili dve žene, zar ne?
Krajnje neukusna poredba, ne želim odgovarati na ovakvu provokaciju. Ti zagovaraš homoseksualce i sve te izopačenosti, zar ne?
Nadam se da će ti taman ili netko tko ima dobro zašiljeno pero, dati odgovor.
Ne želim da ulazim u raspravu o "izopačenosti" jer se o tome priča na drugoj temi. Ono što mene interesuje jeste, odakle vama pravo da se igrate mesije i da propovedate šta je dobro a šta nije, šta je bogu milo a šta nije? Znam, sad ćete reći, pa imamo Bibliju da nas vodi. Ok, a zašto onda više ne propovedate da su ubijanja, mučenja, podvođenje i ostale "lepe" stvari kojima je bog častio ljude i dalje ok? Zašto se vi igrate svetaca kada je i Isus rekao da baci kamen onaj koji je bez greha? Čak i da bog postoji, i da mrzi homoseksualce, zar nije na njemu da im sudi kada za to dođe vreme? Na vama je da im praštate, zar ne? Ili je hrišćanska ljubav ipak uslovna, ograničavajuća i selektivna?
Ne, nema kontradikcije. Znam što govorim, ali ti ne razumiješ. Idemo točku po točku. Sve se na ovom svijetu mijenja, (i napredujemo u svakom pogledu, haha…) Dakle, s razvojem čovjeka i njegove svijesti mijenjala se slika o Bogu, ali to ne znači da se Bog mijenjao. Bog je isti “ Isus Krist isti je, jučer i danas.”
A kako znamo kakav je? Na osnovu zapisa ljudi koji su imali "svoju sliku" i koju su prepričavali nekoliko desetina godina nakon smrti Isusa. Da li je to onda prava slika? A šta je sa jevanđeljima koja su odbačena na Laodikijskom saboru 360. godine?? Da li znaš i da je sama Biblija, odosno jevađenlja koja su u njoj plod dogovora ljudi? Čitava ideologija hrišćanstva zasnovana je na dogovoru običnih smrtnika. Neka jevanđelja su ušla u Bibliju a druga su proglašena apokrifnim. To znači da je sam čovek odredio kakva slika Isusa i boga će se širiti, a kakva neće.
Ukratko, Bog Starog Zavjeta je prikazan kao Ratnik, Gospodin nad vojskama, Strogi sudac, Onaj koji kažnjava I kojeg se treba bojati. Kako je primitivan čovjek mogao drugačije razumjeti ako se njegov život svodio na borbu za goli opstanak i preživljavanje (jelo), prokreaciju, da ne govorim o tome da je ženu trebao samo kao ženku, a odnos prema djeci da ni ne spominjem…
Pa bog je ili radio te stvari, u kom slučaju je daleko od milosrdnog, praštajućeg i punog dobrote boga, ili nije u kom slučaju je ogromni deo Biblije bezočna laž. Dakle?
Onda je došao Isus koji govori o Milosrdnom Ocu koji prašta I ljubi svoje stvorenje. Zašto ga farizeji i učeni ljudi onoga doba nisu prihvatili. Imali su zacementiranu sliku o Bogu koji je strog sudac, zato su ga pokušavali udobrovoljiti svojim djelima. Isus, s druge strane, svojim stavom prema- pazi sad- grešnicima, gubavcima, siromašnima, poganima, ženama, djeci…dakle, marginalcima onoga vremena, mijenja sliku o Bogu, ali učeni ljudi to ne samo da ne prihvaćaju, nego ga razapinju.
Pa ovde se sad ne radi o slici o bogu - mogao im je on reći i da je bog velika ovca sa lančićem od školjki. To i dalje ne menja činjenicu da je radio grozote koje se pre toga pominju i davao zakone koje i sam Isus podupire. To ti je kao da sin nekog psihopatskog ubice kasnije ide okolo i priča kako njegov otac nije dobro shvaćen, i kako je on, u stvari dobar i milosrdan.
Dalje, dugo je vremena postoalo uvjerenje da je čovjek grešan, što je istina, i da je njegovotijelo izvor grijeha. Stoga, tijelo treba trapiti, pokorama umištiti grešne sklonosti. Imamo čitavu vojsku pustinjaka i čudnih ljudi koji su živjeli po spiljama i pustinjama. Ne govori se da je to bilo loše, među njima je bilo svetaca ( sv. Antun npr.) ali sve je to bio znak onoga vremena. Kasnije se pojavljuju redovnici i monasi koji pak smatraju da je monaški život privilegiran i da u Bogu posvećemom životu mogu osigurati spasenje. Kasnije francuska revolucija, pojava jansenizma itd.
I po tebi je normalno, opravdano, bogomilostivo da svako živo biće nosi "greh" ljudi sa kojima, osim genetske (ili u šta vi već verujete da prenosi nasledne osobine) nema nikakve veze? Zašto bi naše telo bilo izvor greha kada je ono samo "ljuštura" koje našu dušu prenosi u večni život? Ako je duša centar i suština života (a jeste, sudeći po hrišćanstvu) kako onda telo, koje je prazna ljuštura može biti izvor greha?
Što danas imamo? Ateizam, agnosticizam, vjerska ravnodušnost, idolopoklostvo, praznovjerja…ali, suvremeni čovjek je još uvijek u potrazi za srećom i duševnim zadovoljstvom koju ne može zadobiti materijalnim stvarima.
Uglavnom, danas se u teologiji govori o posinstvu, o milosti koja izvire iz krštenja, o Bogu koji je čovjeku blizak, koji želi da čovjek postigne svoju puninu, da se ostvari kao čovjek. To znači da dođe do spoznanja istine da je stvoren iz ljubavi i za ljubav i da živi u zajedništvu s Bogom.
O ateizmu takođe neću jer već ima tema. Što se praznoverja tiče, pa upravo ste vi (i ostali vernici) oni kod kojih postoji najviše praznoverja.
Kako je čovek, koji je plod silovanja, može biti stvoren iz ljubavi? Šta znači stvoren za ljubav ako ceo život provede sam u pećini? Zar to nije direktna poruga bogu? A šta bi sa onom "namnožavajte zemlju"? Zar svi sveštenici koji se dobrovoljno odriču prolongiranja vrste ne krše time jednu od osnovnih naređenja boga? I zašto bi, ako već sad misliš da mi odgovoriš da je njihov život zajedništvo sa bogom, onda svaki drugi život bio izvan zajedništva sa bogom? Zar bog nije posvuda oko nas? U svima nama? Zašto bi neko morao živeti u manastiru ili u nekoj vukojebini da bi bio sa bogom?
Ovako: ti kažeš da si ateist…Prema tome nemaš svijetlo vjere i ne možeš razumjeti i meni je uzaludno objašnjavati. Kad budeš u poniznosti stao pred Boga i molio Ga da ti otkrije istinu, tada ćeš znati.
Moj subjektivni doživljaj i moje mišljenje ima vrijednost kao i tvoje, razlikuju se samo što je tvoj subjektivni doživljaj praznina ili odsutnost Božja, a moj je Prisutnost jedne Osobe, dobre i svete.:dtyste:
Svatko od nas može imati svoje mišljenje, ali su nam učinci različiti, netko ima mir, a netko nemir.
Moj subjektivni doživljaj je zasnovan na realnosti i materijalnim dokazima, tvoj na strahovima, verovanjima i odsustvu kritičkog mišljenja. Ja bih, kao i ti, mogao da verujem u šumske vile i ispredam sve ono što ti meni pričaš. Da li sam ja onda u krivu? Ako je to moj subjektivni doživljaj za koji ne moraju da postoje dokazi jer je to nešto što nosiš u srcu, onda sam ja u pravu jednako kao i ti, zar ne?
Tvoja "prisutna osoba" nije ni dobra ni sveta (Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač. Matej 10:34).