Ja jesam ozbiljan ali ti nisi. Ja te pitam pitanje da mi dostavis dokaz , da je tvoj Bog pod imenom ''Jahve'' zadrzao svoje ime i u Novom Zavetu i ti ga nemas.
A od mene trazis da ti ja dam rec ''trojstvo u bibliji''.
Takve reci nema, jesmo li to odgovorili vec hiljadu puta, ali da nauka kao takva je sadrzana u tekstu.
''I troje je sto svedoce na nebu Otac, Rec i Sveti Duh i ovo je troje jedno!''
Dakle zasto ti ne odgovaras na jasne biblijske stihove nego insistiras na terminima?
Prva Ivanova po stilu jako nalikuje četvrtom Evanđelju, koje je nedvojbeno napisao Ivan, a to služi kao potvrda da je on pisac i te poslanice. Naprimjer, na početku poslanice stoji da je pisac osobno vidio ‘riječ života, vječnog života koji potječe od Oca i koji nam je objavljen’, a te su riječi vrlo slične uvodnim riječima Ivanovog Evanđelja. Nadahnutost Prve Ivanove potvrđuje Muratorijev fragment i mnogi ranocrkveni pisci, naprimjer, Irenej, Polikarp i Papija — svi iz drugog stoljeća n. e. Prema Euzebiju (oko 260 – oko 340. n. e.), nadahnutost Prve Ivanove nikad se nije dovodila u pitanje. Ipak, valja napomenuti da neki stariji prijevodi u 5. poglavlju na kraju 7. i na početku 8. retka dodaju riječi: “na nebu: Otac, Riječ, i sveti duh; i ovo je troje jedno. I troje je što svjedoči na zemlji” (Karadžić).
No te se riječi ne nalaze ni u jednom od starih grčkih rukopisa i očito je da su dodane kako bi se poduprlo učenje o Trojstvu. Većina suvremenih prijevoda Biblije, i katoličkih i protestantskih, ne sadrži te riječi u glavnom tekstu (1. Ivan. 1:1, 2).
4 Ivan je napisao ovu poslanicu kako bi ‘svoje ljubljene’, svoju ‘djecu’, zaštitio od lažnih učenja ‘mnogih antikrista’ koji su bili izašli od njih i koji su ih pokušavali odvući od istine (2:7, 18). Na te je otpadnike, antikriste, možda utjecala grčka filozofija, između ostalog i rani gnosticizam, čiji su sljedbenici tvrdili da imaju posebnu mističnu spoznaju Boga. Odlučno se suprotstavljajući otpadništvu, Ivan je detaljno obradio tri teme: grijeh, ljubav i antikrista. Način na koji je govorio o grijehu i o vrijednosti Isusove žrtve za grijehe ukazuje na to da su ti antikristi samopravedno tvrdili da nemaju grijeha i da im ne treba Isusova otkupna žrtva. Zbog svoje “spoznaje” Boga, postali su egocentrični i sebični i prestali su voljeti druge, a Ivan ih je razotkrio jer je stalno isticao važnost iskrene kršćanske ljubavi. Osim toga, Ivan je očigledno pobijao njihova lažna učenja jer je objašnjavao da je Isus doista Krist, da je postojao i prije nego što se rodio kao čovjek te da je došao u tijelu kao Sin Božji kako bi omogućio spasenje svima koji pokažu vjeru (1:7-10; 2:1, 2; 4:16-21; 2:22; 1:1, 2; 4:2, 3, 14, 15). Ivan je te lažne učitelje jasno ožigosao kao ‘antikriste’ i naveo mnogo toga po čemu se mogu prepoznati djeca Božja i djeca Đavlova (2:18, 22; 4:3).
To ne znači da se nije pokušalo promijeniti Riječ Božju. Pažnje vrijedan primjer je 1. Ivanova 5:7. U King James Version iz 1611. čitamo: “Troje je što svjedoči na nebu: Otac, Riječ i sveti duh i ovo troje je jedno.” Jednako je i u našem prijevodu Daničić — Karadžić.
Ali te riječi ne nalazimo ni u jednom ranijem rukopisu Biblije. Očito ih je netko dodao, pokušavajući poduprijeti nauku o trojstvu. Budući da ove riječi nisu dio Riječi Božje, one se više ne javljaju u novijim prijevodima Biblije.
20 Onaj tko tvrdi da Biblija ne sadrži informacije jednake onima koje su prvobitno zapisane, taj jednostavno ne poznaje činjenice. Jehova Bog se pobrinuo da svoju Riječ zaštiti ne samo od grešaka prepisivača, nego i od pokušaja drugih da joj nešto dometnu. Sama Biblija sadrži Božje obećanje da će njegova Riječ i za nas danas ostati sačuvana u čistom obliku (Psalam 12:6, 7; Danijel 12:4; 1. Petrova 1:24, 25; Otkrivenje 22:18, 19).
5:5-8 — Kako su voda, krv i duh svjedočili da je “Isus Sin Božji”? Voda je svjedočila da je “Isus Sin Božji” jer je Jehova prilikom njegovog krštenja u vodi javno izjavio da je on njegov Sin (Mat. 3:17). Isusova krv, odnosno život koji je dao kao “odgovarajuću otkupninu za sve”, također je pokazala da je on Božji Sin (1. Tim. 2:5, 6). I sveti je duh svjedočio da je “Isus Sin Božji” kad je prilikom Isusovog krštenja sišao na njega i dao mu moć da “prolazi zemljom čineći dobro i liječeći sve koje je Đavo tlačio” (Ivan 1:29-34; Djela 10:38).