http://serbianforum.org/religija/361332-temelj-krscanske-vjere.html
ovdje ti je link pa možeš proučiti Božje Zapovijedi
ili
još bolje ovdje ti je tekst
. zapovijed
"JA SAM JEHOVA, BOG TVOJ, KOJI SAM TE IZVEO IZ ZEMLJE EGIPATSKE, IZ KUĆE ROPSTVA. NEMOJ IMATI DRUGIH BOGOVA UZ MENE".
(Izlazak 20:3)
Ova 1. Zapovijed jasno govori da je samo jedan Bog. Samo On je dostojan poštovanja i obožavanja. Jer, On je Stvoritelj, a mi smo stvorenja. VJEČNI, ŽIVI I NEDOKUČIVI BOG - JEHOVA, sam, osobno je izvor i sadržavatelj svih stvari i jedino Njemu pripada največe poštovanje i odanost. Ljudima je zabranjeno da bilo komu ili čemu drugom dadnu prvo mjesto u svome životu. Ne samo vjerskom kako to pojedinci misle, nego u cijelom svome životu, u svakom njegovom segmentu. JEDINI I PREDOSTOJNI BOG je iznad svega. Njegova ljubav očitovana kroz stvaranje svih stvari vrijednija je od svih stvari, vrijednija je od svega što je stvoreno, zato mu pripada čast, slava i vlast vječna. Ako u svom srcu ili životu, djelu ili misli, gajimo nešto što teži da smanji našu naklonost prema Bogu, ili da ograniči službu koju mu dugujemo, tada već, od toga što gajimo u djelu ili misli VEĆ STVARAMO SEBI DRUGOG BOGA.
Božji Zakon, je toliko sveobuhvatan, DUBOK i SAVRŠEN da obuhvaća ne samo izvanjska djela čovjeka, ili bilo kojeg stvorenja, nego i namjere, pa čak i neizrečene misli, PA ČAK I SAME POBUDE I RAZLOGE SRCA.
"Nego... sve je golo i razotkriveno pred oćima Onoga kojemu govorimo..." (Poslanica Hebrejima 4:13) I ono što čovjek radi u najdubljoj tmini, jasno je kao bijeli dan pred Božjim oćima. Pa čak i ono što snuje u svom srcu, razotkriveno je još prije početka i poznato Onome koji "sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu..." Kad mnogi ljudi sebi prave Boga od neke svoje strasti, bilo da je to materijalno, ovozemljasko bogatstvo, bilo žeđ za slavom, moći, ili tjelesni užici, onda uvijek treba da se opomenu da je BOG JEDINI, i samo On potreba čovjeka, i Njemu pripada prvo mjesto u ljudskom srcu. Da su tako činili svi ljudi mnogo zala ne bi bilo. Kroz duga i strašna stoljeća mraka poganstvo je zaboravljajući na živoga Boga Tvorca ovoga svijeta, počelo uzdizati lažne bogove, slavu, moć, vladare, lažnu mudrost "isprazno mudrovanje lažno nazvanoga razuma..."
Isus Krist je zato došao da razagna tminu svijeta i obasja "svjetlom života, sjen smrtni..." i pokaže ljudima što je njihova potreba. A to je samo Bog, Milostivi Bog ljubavi i pravde: A On (Isus) reće mu: "Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, OSIM JEDINOG BOGA. Ako želiš ući u život DRŽI ZAPOVIJEDI..." (Evanđelje Matej 19:17)
2. zapovijed
"NE PRAVI SEBI UREZANA LIKA NITI IKAKVE SLIKE ONOGA ŠTO JE GORE NA NEBU, ILI DOLJE NA ZEMLJI, ILI U VODAMA POD ZEMLJOM, NE KLANJAJ IM SE NITI IM SLUŽI, JER JA, JEHOVA, BOG TVOJ, BOG SAM LJUBOMORAN, KOJI KAŽNJAVAM GRIJEHE OTACA, ONIH KOJI ME MRZE NA DJECI DO TREĆEG I ČETVRTOG KOLJENA, A ISKAZUJEM LJUBAV TISUĆAMA KOJI ME LJUBE I VRŠE MOJE ZAPOVIJEDI."
(IzIazak 20:4-6)
Ova 2. Zapovijed svetog Zakona jasno naređuje čovjeku da ne pokušava Velikog Boga prikazati ili predstaviti bilo kakvim materijalnim oblićjem: bilo to, slikom, ili kipom, ili bilo kakvom drugom materijalnom prikazbom. Ne samo Boga, nego i nebesnike Njegove, On zabranjuje pri-kazivati materijalnim oblicima. Po drugoj zapovijedi zabranjeno je moliti se istinitom Bogu posredstvom slika i kipova. Jer Boga i Njegovu slavu, Njegove anđele, Njegove pravednike, NE MOŽE SE IZRAZITI U MATERIJI, niti u materijalnom svijetu, materijal*nim stvarima. Mnogi poganski narodi su tvrdili da su njihove slike i kipovi samo predstave i simboli preko kojih se božanstvu odaje poštovanje, ALI BOG JE TO OZNAĆIO KAO GRJJEH! Tim načinom bogoštovlja, unižava se čovjek i unižava uzvišeni i nedokučivi karakter VJEČNOG I SAVRŠENOG BOGA. I ukoliko su ljudske predstave i poimanja o Bogu niža, utoliko će se i sam čovjek uniziti i izopačiti. "Jer ja, JEHOVA, BOG TVOJ, Bog sam Ijubomoran..." Nije Bog Ijubomoran kao čovjek, niti na način čovjeka... nego Njegova ljubomora je mnogo uzvišenija "kao što su nebesa viša od zemlje..." (Izaija 55:9) Bog ne dopušta da ljudi prave slike i kipove kojima se klanjaju kao što pripada klanjanje samo i jedino BOGU! Na žalost mnogo se lažnih i čudovišnih nauka uvuklo u razne religije pa i kršćanstvo, koje odbija slušati jasne rijeći Božje. Mnoge crkve i vjerske zajednice prave kipove i slike i štuju ih. Bog je o tome jasno iznio osudu u drugoj zapovijedi. Poganski narodi su, kroz povijest, stvarali kipove i kultove zasnovane na obožavanju kipova odn. idola. Taj duh poganstva unesen je u početku srednjeg vijeka i u kršćanstvo. Stoljećima su trajale borbe oko obožavanja slika i kipova.
A samo klanjanje pred kipom, UNIŽAVA ČOVJEKA DO NEOPISIVE BIJEDE, jer odvratno izopačuje karakter. Bog preko proroka Izaije kaže:
"Ja sam JEHOVA, to je ime moje, i slave svoje neću dati drugome niti hvale svoje likovima rezanim..."(Izaija 42:8) "S kim ćete, dakle, usporediti Boga? I kakvo mu obličje naći? Umjetnik salijeva idola (kip), i zlatar ga okiva zlatom, i srebrne lančiće mu za ukras sprema. A tko je ubog te nema što prinjeti na žrtvu, izabira drvo koje ne trune, i traži vještog majstora da načini kip, koji se ne pomiće... (Izaija 40:18-20)
Kroz cijelu BIBLIJU, Bog objavljuje svoj gnjev prema IDOLOPOKLONSTVU. Ne samo onom vanjskom, nego i unutarnjem. I pored tih jasnih opomena i osude, ljudi se i danas usuđuju obožavati, praviti i uzdizati kipove i slike, a nazivaju se vjernicima u pravoga Boga, kršćanima. Jer, kroz stoljeća i stoljeća mraka Srednjeg vijeka crkva je progonila i zabranjivala tiskanje i čitanje BIBLIJE presvete Rijeći Božje, nadajući se da ju ljudi nikad neće moći slobodno čitati i neće tako ni znati što kaže Bog u svome svetom VJEČNOM ZAKONU. Međutim, Bog vodi i upravlja povijest čovječanstva i On je odredio da svaki čovjek sazna ISTINU i po toj istini će MU BITI SUĐENO, ZA VJEČNI ŽIVOT ILI VJEČNU SMRT!
"S kime ćete me usporediti i predstaviti? Koga ćete mi uzeti za primjer da bi bio kao ja? Prosipaju zlato iz tobolca i mjere srebro na mjerilima, plaćaju zlataru da napravi od njega boga, pred kojim onda padaju na koljena, klanjajući se. Stavljaju ga na rame i nose ga, stavljaju ga na mjesto njegovo, te stoji i ne pomiće se s mjesta svojega; AKO GA TKO ZOVE, NE ODAZIVLJE SE, NITI GA SPAŠAVA IZ NEVOLJE NJEGOVE. Pamtite to, i pokažite da ste ljudi, držite u umu to, prijestupnici! Pamtite što je bilo od starine; JER SAM JA BOG, I NEMA DRUGOG BOGA I NITKO NIJE MENI SLIČAN. Ja od početka javljam kraj. Od drevnih vremena što još nije bilo; kažem: namjera moji stoji, i učinit ću sve što želim" ("što je moja volja") (Izaija 46:5-10)
Kako su ovo divne i veličanstvene istine, koje sam Bog iznosi preko proroka o sebi. Kakav je užasan grijeh klanjati se kipovima i idolima, slikama, što prave griješni ljudi svojim rukama. Te svoje lažne " bogove " njihovi štovatelji mogu ćak "i na ramenu nositi ..."
Ali kad su u nevolji, kad im treba pomoć, onda ti njihovi "bogovi" ne mogu da ih spase! Kakva užasna zabluda, kakav strašni mrak ljudskog uma? Gospod objavljuje rijeći opomene idolopoklonicima svih vremena, koje će im sud biti u "posljednji Dan..." "I zbog toga ti to od davnine objavih, prije NEGO SE DOGODI, KAZAH TI, DA NE REKNEŠ: KIP MOJ UČINI TO, i lik moj urezani, i lik moj liveni narediše tako.
Čuo si: pogledaj sad sve to: nećete li objaviti? Od sada ti javljam NOVO I SKRIVENE STVARI, ŠTO PRIJE NISI ZNAO: SAD BIJAŠE STVORENO A NE DAVNO PRIJE. I do ovog dana nisi to čuo, da ne kažeš: "ZNAO SAM TO". NITI SI IKAD ČUO, NITI SI ZNAO, od davnine ti se uho nije otvorilo, JER SAM ZNAO DA ČEŠ ČINITI NEVJERU, I DA SE ZOVEŠ PRIJESTUPNIK OD UTROBE MAJČINE. Imena svojega radi sustegnut ću gnjev svoj... Sebe radi, sebe radi ućinit ću, ta kako bih dopustio huljenje na ime svoje, i slave svoje neću drugome dati." (Izaija 48:5-11)Kroz svu povijest su razne "lažne misterije" i opsjenarski kultovi zavodili ljude, hvaleći i uzdižući kipove i idole, koji "niti hodaju niti govore..." Zato veliki Bog JEHOVA objavljuje, da nitko osim Njega ne može proreći i objaviti buduće događaje. On je to i ućinio preko svih svojih svetih proroka, a osobito preko Izaije, gdje je dao cijeli lanac veličanstvenih proroštva do kraja povijesti svijeta. Proričući, odn. OBJAVLJUJUĆI čak do u detalje buduće događaje, koji će se odigrati tek TISUĆE GODINA KASNIJE, TO JEST, KOJI SE ODIGRAVAJU I DANAS PRED NAŠIM OĆIMA!
Preko idolopoklonstva sotona je htio uniziti cijelu ljudsku obitelj, ispuniti je jadom i bijedom. Međutim, Bog je razagnao tamu poslavši svoga Sina Isusa u naš svijet "u dolinu sjena smrtnoga..." da ljudima pokaže PUT ŽIVOTA: "jer Bog je TOLIKO LJUBIO SVIJET DA JE I SINA SVOGA JEDINOROĐENCA DAO, DA NI JEDAN KOJI U NJEGA VJERUJE NE POGINE (PROPADNE), NEGO DA IMA ŽIVOT VJEČNI!"(Evanđelje Ivan 3:6) Kristov apostol Pavao kazuje da niti jedan idolopoklonik neće dobiti vječni život. Jer oni svoje mjerilo svetosti i božanstva unizuju do razine bezumlja: "A opce su poznata djela tjelesna, koja su: preljubništvo, bludništvo, nečistoća moralna, besramnost IDOLOPOKLONSTVO, gatanja (vračanja), neprijateljstva..." ostalo, ovako što, za koje vam unaprijed kazujem, kao što sam vam i ranije rekao, da oni koji tako ćine NEĆE BAŠTINITI KRALJEVSTVA BOŽJEGA." (Poslanica Galaćanima 5:19-21) A u veličanstvenoj knjizi Otkrivenje, u opisu konačnog blaženstva pravednih i kazne zlih, Isus preko Ivana, svoga apostola objavljuje, da idolopoklonici neće ući u Božji sveti grad, nego ostaju napolju, gdje će ih zauvijek odnijeti "vječna sramota" odnosno OGANJ VJEČNOG UNIŠTENJA. "Koji pobijedi dobit će SVE, i ja ću mu biti BOG , i on će biti moj Sin. A strašljivcima (kukavicama) i nevjernim i opoganjenima, i ubojicama i bludnicima i vračarima i IDOLOPOKLONICIMA, i svim lažljivcima njima je udio u jezeru što gori OGNJEM I SUMPOROM, koje je SMRT DRUGA." (Otkrivenje 21:8)
"Smrt druga..." jest vječno uništenje, zauvijek brisanje iz postojanja nakon pretrpljenih muka koje je prouzročila osoba ne želeći pokajanje i spas po Isusu Kristu i Njegovoj krvi otkupljenja. Žalosno je i strašno vidjeti danas, u modernom svijetu, ljude koji tvrde da su obrazovani, kako se klanjaju po crkvama, livenim kipovima i slikama, idolima i sotonskim obmanama. Otvorite BIBLIJU Rijeć Živoga Boga i vidite što vam On poručuje. Jer, samo Biblija i SAMO BIBLIJA je VJERA KRŠĆANA.
3. zapovijed
"NE IZGOVARAJ UZALUD IME JEHOVA BOGA SVOGA, JER JEHOVA NE OPRAŠTA ONOME KOJI UZALUD IZGOVARA IME NJEGOVO."
(Izlazak 20:7)
U 3. Zapovijedi svoga Zakona Bog zabranjuje čovjeku i svakom stvorenom biću da zlorabi ime Božje. Mnostvo ljudi svaki dan krši ovu zapovijed izopačavajući svoj karakter i sramoteći Boga, a time navlačeći na sebe strašnu osudu. Ako se ne pokaju i ne promijene BITI ĆE IZGUBLJENI ZAUVIJEK! Božje je ime SVETO i ne smije se ni u kojoj prilici uzimati bez razloga u usta.
Samo se ono izgovara u hvali, molitvi, hvalospjevu i veličanju Boga.
4. zapovijed
"SJETI SE DA SVETKUJEŠ DAN SUBOTNI. ŠEST DANA RADI I OBAVLJAJ SAV SVOJ POSAO, A SEDMOGA JE DANA SUBOTA, POĆINAK POSVECEN JEHOVI BOGU TVOJEMU.
TADA NIKAKVA POSLA NEMOJ RADITI: NI TI, NI TVOJ SIN, NI TVOJA KĆI, NI TVOJ SLUGA, NI TVOJA SLUŠKINJA, NI TVOJA ŽIVINA, NITI STRANAC KOJI SE NAĐE UNUTAR TVOJIH VRATA. TA I JEHOVA JE ŠEST DANA STVARAO NEBO, ZEMLJU I MORE I SVE ŠTO JE U NJIMA, A SEDMOGA JE DANA POĆINUO. STOGA JE JEHOVA BLAGOSLOVIO I POSVETIO DAN SUBOTNI.
(Izlazak 20:8)
Ova 4. Zapovijed, Subota nije bila uvedena kao nešto novo, već, kao dan odmora i sveti dan, koji je utemeljen još prije stvaranja svijeta. Ona je upisana u Božjem zakonu od vječnih vremena, još u Nebu. A objavljena je i kao uspomena stvaranja našega svijeta. Još u Raju, prije pada čovjeka u grijeh uspostavljena je subota kao SEDMI DAN I SVETO VRIJEME. U BIBLIJI su zapisane jasne i svakomu razumljive rijeći: "Do sedmoga dana Bog završi posao svoj koji On bijaše ućinio; Tako na sedmi dan poćinu od svih djela svojih. I BOG BLAGOSLOVI SEDMI DAN I POSVETI GA, jer na taj dan poćinu od svih djela koja stvaranjem ućini." (Postanak 2:2-3) A postoji velik broj ljudi koji se začude kad čuju da je subota uopće SEDMI DAN. Oni su mislili (kako je žalosno ljudsko neznanje u osnovnim stvarima) da je nedjelja sedmi dan u tjednu. A nedjelja je upravo suprotno tomu, prvi dan u tjednu, i nikad nije bila sveti dan, osim u neznabožačkih naroda, od kuda je u početku srednjeg vijeka unesena u kršćanstvo. Subota je sveti dan i SEDMI DAN OD POSTANKA SVIJETA. Nju su svetkovali i Patrijarsi iz drevnih vremena i proroci i sveti, i Krist i apostoli, kao što je i zapisano u Novom zavjetu i svi kršćani. Svetkujući subotu pravi se vjernik oslanja na pravu istinu. Jer subota je ZNAK PRAVOGA BOGA STVORITELJA NAŠEGA SVIJETA. Subota je uspome*na, memorijal na stvaranje našega svijeta i ona podsjeća ljude na pravoga Boga Tvorca Neba i zemlje, preko nje razlikujemo istinitog Boga JEHOVU, od svih ostalih poganskih lažnih bogova. Tako je subota i ZNAK VJERNOSTI ljudske dok god na zemlji bude i jednoga da mu služi. Ova 4. Zapovijed je jedina između svih deset, u kojoj se objavljuje ime, titula i područje suverene vlasti Zakonodavca, nebo i zemlja. Jedino ona pokazuje ćijim je autoritetom dat cijeli Zakon. Prema tomu, ona je PEČAT BOŽJI kojim je zakon zapečaćen, te je time dobio valjanost i obvezatnost za sva stvorenja na Nebu i na zemlji. Bog je dao čovjeku šest dana da radi "i obavlja sve poslove svoje..." Subotom su dopuštena samo djela milosrđa i potrebe. I to za bolesne i one koji pate, za njih se mora voditi briga u svako doba. Ali nepotrebne radove, koji se mogu obavljati u šest radnih dana, Bog zabranjuje: "Ako odvratiš nogu svoju od Subote, da ne činiš što je tebi drago NA MOJ SVETI DAN i ako prozoveš Subotu milinom (radošću), sveti dan Jehovin SLAVNIM i budeš ga štovao ne idući putevima po svojoj volji i ne čineći što je tebi drago, niti govoreći praznih (nepotrebnih) rijeći, TADA ĆEŠ SE RADOVATI U JEHOVI." (Izaija 58:13) Subota je dan potpunog odmora duha, duše i tijela. Tada se ne prave nikakvi planovi, niti sklapaju poslovni ugovori, niti se prića o poslu. To je dan radosti, proučavanja svetih spisa, i uzdizanja misli i pogleda k našoj vječnoj "domovini koja je na nebesima, od kuda i Spasitelja svoga Isusa Krista IŠČEKUJEMO..." (Poslanica Filipljanima 3:20) Subota predstavlja predsliku RAJA i vječnog blaženstva. Odmarajući se i ne brinući se o zemljaskim poslovima i problemima, obvezama i svakodnevnom životnom borbom za opstanak, doživljavamo u malome onu VELIKU I VJEČNU RADOST BESKRAJNOG ŽIVOTA U SREĆI, MIRU I RADOSTI S BOGOM KOJU ĆE BAŠTINITI ONI KOJI LJUBE BOGA I VRŠE NJEGOVE ZAPOVIJEDI. (Otkrivenje 22:14)
Ima kršćana i kršćanskih teologa koji, danas, žele izvrnuti smisao istine i kažu da je subota bila namijenjena samo za Židovski narod, odn. starozavjetni Izabrani Izraelski narod. Međutim, tu zabludu pobija sama Rijež Božja BIBLIJA i sama kršćanska vjera. Na prvim stranicama Svetog pisma, gdje se još ne spominju nikakvi Židovi, napisano je da je Bog blagoslovio SEDMI DAN. A dalje u istom tom Pismu se kaže i koji je to sedmi dan: "A SEDMI DAN JE SUBOTA..."(Izlazak 20:8) Prema tomu nema nikakve greške. Nigdje u BIBLIJI Bog NIKADA nije zapovijedio svetkovanje prvoga dana u tjednu, nedjelje. Ali zato na stotine i stotine mjesta stoji opomena da se štuje subotni dan odmora. Starozavjetni Izrael je kažnjavan Božjim kaznama jer je kršio subotu.
Čak su i u dugo sedamdesetgodišnje ropstvo otišli jer su "subote moje gadno obeščastili (oskrvnuli) veli Gospod."
Apostoli su "u skladu sa Zakonom" (Evanđelje Luka 23:56) svetkovali Subotu. I ne samo apostoli, nego i svi koji su slijedili Isusa. Kad je Isusovo tijelo položeno u grob, u petak navećer, On je preko subote "bio u miru" da bi u prvi dan tjedna, nedjelju uskrsnuo. Jer je i narod subotom poćivao. Dubina je proviđenja Božjega neshvatljiva. Isus je čak i u smrti svojoj poštivao Božji zakon, odmarajući se u tmini groba, do jutra slavnog uskrsnuća. Pojedini teolozi pokušavaju svoje stado vjerničko zavesti nesuvislim tvrdnjama da je nedjelja dan posvećen za kršćane, jer je Isus uskrsnuo u taj dan. Međutim, za tu tvrdnju ne navode NITI JEDAN JEDINI DOKAZ IZ BOŽJE RIJEĆI BIBLIJE! Dapače, priznaju DA JE CRKVA PROMIJENILA SUBOTU I UVELA SVETKOVANJE NEDJELJE.
"Početkom ČETVRTOG STOLJEĆA pojavljuje se CRKVENA ZAPOVIJED o svetkovanju nedjelje." (Rimokatolički crkveni leksikon, Weltzer-Welte)
Nedjelja je kao dan bogoštovanja bila uobičajena u poganskim narodima. U svim istočnim narodima, pa i u cijeloj Rimskoj lmperiji. Nedjelja je bila štovana kao DAN BOGA SUNCA ili "Sol dei". Od tuda, iz latinskog jezika i današnji naziv nedjelje u Engleskom i Njemačkom i mnogim drugim jezicima, gdje se lijepo vidi da je to "sunčev dan". Nedjelju su u crkvu unijeli lažno obraćeni pogani koji su zauzeli mjesta teologa i crkvenih vođa u 4. i 5. stoljeću. Dugo se vodila borba oko nedjelje i subote. Na kraju su iskreni vjernici bili kažnjavani, progonjeni i lažno predstavljani od strane velike crkve koja je zasjela u kraljevske dvorove Rima. Nedjelju kao dan štovanja svojih kipova i "uzvisina" - "Dies solis" - dan sunca, u pogana, uveo je u kršćanstvo Car Konstantin 321. godine poslije Krista i to državnim nasilnim aktom, što potvrduje da je narod bio podijeljen i mnogi su odbijali da krše jasnu zapovijed Božju, za ljubav LJUDSKE IZMIŠLJOTINE, taj zakon glasi:
"Svi stanovnici gradova, suci, trgovci i zanatlije neka se odmaraju u slavni dan sunca. Ali oni koji se bave poljodjelstvom mogu sasvim slobodno obavljati svoje poslove, da ne propadnu blagoslovi koje Nebo daje."
(In the Codex of Justinian, lib. 3., tit. 12, leg.3/Navod Dr. J.A.
Hossey u svojim predavanjima o nedjelji. Također, Mosheim, Institutes of Ecclestias. History. "Encyclopaedia Britanica" 9th itd)
Taj zakon donesen je pod utjecajem već tada otpale kršćanske crkve i lazno obraćenih teologa, u stvari pogana koji su se UVUKLI U CRKVU da bi je razarali iznutra. Od tih vremena traju borbe kroz dugačka stoljeća mraka srednjeg vijeka protiv Subote Božje od strane otpale kršćanske crkve. Ali dovoljno je otvoriti BIBLIJU i pročitati ŠTO JE ISTINA. A ona je samo jedna, jer nema više istina, jedanje Bog, jedna je ISTINA!
A jedan od onih koji su učestvovali u ovom strašnom bezbožnom djelu izmjene 4. Božje zapovjedi svetkovanja svete Subote, jest biskup Euzebije koji sam kaže: "Sve što je trebalo činiti subotom MI SMO PRENIJELI NA NEDJELJU..." Dakle, ljudi a ne Bog su izmjenili zapovijed Božju, svjesno time sebe uzdižući iznad Svemogućega Boga Zakonodavca Jehove. Sam Isus je poštivao Subotu i jasno kazao svojim učenicima i to do kraja svijeta: "I govoraše im: "Subota je stvorena radi čovjeka, a nije čovjek radi subote. Dakle, Gospodar i od Subote je Sin Čovječji." (Evanđelje Marko 2:27-28) Po BIBLIJI subota je od zalaska sunca petkom do zalaska sunca subotom. Po Bibliji to je jedan dan.
5. zapovijed
"POŠTUJ OCA SVOJEGA I MAJKU SVOJU, DA IMADNEŠ DUG ŽIVOT NA ZEMLJI KOJU TI DA JEHOVA, BOG TVOJ"
(Izlazak 20:12)
Ova 5. Zapovijed uči čovjeka odnosu prema svojim roditeljima. Bog je zapovijedio da sinovi i kćeri poštivaju svoje roditelje i daju im čast koja im kao roditeljima pripada.
U Starom savezu, Bog je izričito zapovijedio da se pogube oni koji bi hulili roditelje ili ih psovali. U Novom zavjetu Isus je ljude poućio da poštuju svoje roditelje i olakšavaju im terete života koliko mogu. Apostol Pavao je upozorio i roditelje da ne gnjave bez potrebe djecu, a djecu da slušaju svoje roditelje. To ne znaći da roditelji mogu djeci određivati stvari koje su u domeni Boga, kao što su savjest, izbor vjere itd. Pravo slobode savjesti je najviše i temeljno pravo za svakog čovjeka na zemlji. To pravo i Bog poštuje, mada upučuje onom putu koji je dobar.
Žalostan je odnos djece i roditelja danas, to je neposluh, svađe, mržnje i zavisti. Ali i to je prorečeno kao jedan od znakova kraja ovoga poretka stvari i svijeta, i blizine dolaska našega Gospoda Isusa.
6. zapovijed
"NE UBIJ!"
(Izlazak 20:13)
Ova 6. Zapovijed po redu uči čovjeka odnosu prema drugim
ljudima. Također i prema životinjama. Nije ubojstvo samo fizički
ubiti. Svako nasilje je težnja ka ubojstvu. Čak i u misli željeti ubiti,
ili priželjkivati nečiju smrt je kršenje 6. zapovijedi. Čak mržnja i
podlost prema svome bližnjem je duh ubojstva. Onaj duh koji ima
sotona "čovjekoubojica od početka... otac laži..." (Evanđelje Ivan 8:44) Da su Ijudi poštivali ovu svetu zapovijed ne bi bilo ratova i nasilja,
okrutnosti i užasa. Svjesnim prijestupom šeste zapovijedi ljudi su
zemlju oskvrnuli krvlju i naš svijet ispunili bijedom i suzama,
jaukom i patnjom. A onda se žale na Boga, i optužuju ga za zlo u
svijetu?! Čovjek sa svojim prestupanjem Svetog Zakona je uzrok
zla i patnje u svijetu, A NE BOG MILOSTI I PRAVDE. Ljudi
slušaju prvog pobunjenika, prasikonskog varalicu Sotonu, "koji
je đavao i Stara zmija..." (Otkrivenje 20:2) A onda se žale na JEHOVU,
Boga koji je "milostiv, žalostiv, spor na srdžbu, oblilan milosrđem..." (Izlazak 34:6-7)
7. zapovijed
"NE UČINI PRELJUBA!"
(Izlazak 20:14)
Ova 7. Zapovijed naređuje čovjeku da se čuva čistim od seksualnih grijeha i izopačenja. Svako skretanje sa tog puta čistoće jest izopačivanje duše. A to izopačivanje duše uništava sliku Božju u čovjeku. Mnoštvu ljudi na licu se vidi pečat sotonskog zla kojeg čine, preljuba i bludništva. Ova zapovijed zabranjuje i razne seksualne devijacije i perverzije, sve ono što svaki čovjek zna i u svome srcu da nije po Božjoj volji. Bog je milostiv, on "dugo trpi i rado oprašta..." i traži od čovjeka da se odriče i bori protiv svojih urođenih i naslijeđenih karaktemih mana. Bog želi da čovjek bude sličan Isusu, Njegovu Sinu, kojeg nam je postavio kao savršeni uzor. On želi da se sa naših lica odsijava slava svetosti i čistoće koja je svjetlost vječnog svijeta.
8. zapovijed
"NE UKRADI!"
(Izlazak 20:15)
Ova 8. Zapovijed zabranjuje čovjeku uzimati, ili otimati od drugih ono što nije njegovo. To je zabrana ne samo pojedincima, nego i državama, i interesnim grupama da ne posežu za tuđim, da ne otimaju ratom i nasiljem. Upravo kršenje ove zapovijedi uzrok je mnogih patnji i zala na zemlji. Čak ni u misli ne smije se krasti, ono što nije naše ne treba nas interesirati. Vjerom u Boga sve se može postići i dobiti. Sve što nam je neophodno i potrebno Bog će nam omogućiti i dati, jer JE ON NAŠ OTAC! Iskrena vjera može više nego ikakva krađa ili rat, ili nasilje, ili sve bogatstvo ovoga svijeta, jedan jedini zrak iskrene vjere u Velikog Nebeskog Oca močniji je nego sve sile na zemlji.
9. zapovijed
"NE SVJEDOĆl LAŽNO NA BLIŽNJEGA SVOJEGA!"
(Izlazak 20:16)
Ova 9. Zapovijed zabranjuje ne samo, dati lažno svjedočanstvo na sudu, nego i klevetanje bližnjega. Strašne su posljedice kršenja ove svete zapovijedi! Koliko nepravde, suza i krvi je prouzročilo kršenje ove jasne Božje zabrane! Onda se ljudi žale na Boga?! O BOŽE MOJ ŠTO TI MI LJUDI ĆINIMO? Doista si milostiv i dobar, kad trpiš ovoliko bezakonje svaki dan, svaki sat. I još uvijek milostivo pozivaš čovjeka: "Hodite k meni da život imate..." Svaku rijeć koji izmišljate i pripisujete drugome, ili izvrćete smisao nećijih rijeći JEST KRŠENJE DEVETE ZAPOVIJEDI. Ćak niti na neprijatelja ne treba lagati, Bog proniće srca i zna sve namjere svakog Ijudskog bića. U dan suda će krivokletnici primiti najstrašniju kaznu.
10. zapovijed
"NE POŽELI KUĆE BLIŽNJEGA SVOJEGA, NE POŽELI ŽENE BLIŽNJEGA SVOJEGA; NI SLUGE NJEGOVA, NI SLUŠKINJE NJEGOVE, NI VOLA NJEGOVA, NI MAGARCA NJEGOVA, NITI IŠTA ŠTO PRIPADA BLIŽNJEMU TVOJEMU!"
(Izlazak 20:17)
Ova 10. Zapovijed je sasvim jasna i bez puno komentara. Bog zabranjuje želiti tude. Jer je želja predstadij izvršenja čina. Ne samo da ne činiš blud sa tuđom ženom, nego i samo željenje u mislima tuđe žene JEST PRELJUB! To je i Isus jasno kazao svojim učenicima i okupljenom narodu: "A ja vam kažem, da svaki koji pogleda na ženu sa žudnjom, VEĆ JE UĆINIO PRELJUB U SRCU SVOME..." (Evanđelje Matej 5:28) A učenici mu rekoše kad to čuše, diveći se: "Ta tko se onda može spasiti...?" Isus im je na to dao jasan odgovor: "A Isus pogleda ih, pa reće: "Ljudima je ovo nemoguće, ALI BOGU JE SVE MOGUĆE." (Evanđelje Matej 19:25:26) Isus je prije toga kazao: "Budite i vi, dakle, SAVRŠENI, KAO ŠTO JE SAVRŠEN OTAC VAŠ NEBESKI." (Evanđelje Matej 5:48)
Čovjek ne smije žuditi niti za tuđom kućom niti imovinom. Mnogi ljudi danas su zavidni bližnjemu ako ima više bogatstva od njega. A to je prokletstvo koje čovjeka sve dublje uvaljuje i upropaštava dušu u zavisti i mržnji. Posljedice su strašne. Sotona je također žudio za onim što mu ne pripada, žudio je da bude Bog! I to ga je odvelo u ponor vječne propasti. Jer što je uopče bogatstvo, največe blago jest samo BOG I ZAJEDNICA S NJIM. U usporedbi s Božjom Ijubavlju i radošću sve drugo je bezvrijedno.
Božji Zakon objavljen je ljudima, odnosno ponovljen na dvije kamene ploče. Na prvoj ploči nalaze se četiri zapovijedi. Na drugoj ploči nalazi se šest zapovijedi. Na prvoj ploči su zapovijedi koje određuju što je dužnost stvorenja prema Stvoritelju. Ne samo ljudi, nego što je dužnost i anđela, i "vlasti i poglavarstava i prijestolja svemira..." Prva Zapovijed na prvoj ploči počinje poukom da je samo JEDAN BOG. Potom druga koja nas uči kako se tome Bogu Jehovi Gospodu, Kralju vječnome, Stvoritelju života treba klanjati i kako mu služiti. Potom treća zapovijed koja nas uči da je i samo ime Vrhovnog Bića sveto i da ga treba izgovarati samo u potrebi i to pri proslavljanju i zahvaljivanju našem Stvoritelju. Tko Božje ime uzima u usta bez razloga, odn. izgovara ga bez razloga i bez strahopoštivanja, time čini bogohulu jer se postavlja kao onaj koji je Bogu ravan, ili u najmanju ruku kao onaj koji je s Bogom na "ti." Zato treća zapovijed opominje da se sveto Ime Jehovino izgovara u najdubljoj spoznaji da smo mi stvorenja, a on Stvoritelj, mi djeca a on Otac.
Četvrta zapovijed iznosi nauku i dokaze tko je stvorio sve! Dakle, tko je stvorio zemlju, mora, rijeke i izvore voda, te cijelo Nebo, odn. svemir sa svim svojim čudesima; sazviježđima nastanjenim svijetovima i ljepotama koje i znanstvenike zadivljuju dok in promatraju kroz teleskope.
Na drugoj ploči nalazi se šest zapovijedi. One reguliraju odnose među stvorenim bićima, pa bili to anđeli, ljudi ili upravitelji Svemira. Kad je na ovoj zemlji boravio Sin Božji, Isus Krist, On je jasno kazao da je put u život samo kroz vršenje Božjih zapovijedi. I kad ih je nabrajao, Isus je nabrojao šest zapovijedi s druge ploče Božjeg Zakona koji reguliraju odnose među ljudima pokazavši time da su one najsavršeniji kodeks za ponašanje u ljudskoj zajednici. Svi oni koji odbacuju i preziru ove Zapovijedi koje je za njihovo dobro dala Neizmjerna Mudrost, sami sebe guraju u glib svake bijede, izopačenosti i na kraju vječne propasti.
Bog toliko poštuje čovjeka, da prihvača čak i njegov izbor koji nije u skladu s Božjim svetim Zakonom, ali će svatko morati požnjeti POSLJEDICE SVOGA VLASTITOG IZBORA.
Mnoge crkve, vjerske grupacije i pojedinci u današnjem svijetu odbacuju Božje Zapovijedi. A ta borba protiv Božjeg Zakona najviše je izražena u osporavanju četvrte zapovijedi - subote.
Mnoge crkve, teolozi i pojedinci pokušavaju opravdati svoj grijeh nesuvislom i nelogičnom tvrdnjom da je četvrta zapovijed subota bila za Starozavjetni Božji narod, Židove. A da je za Novozavjetni narod kršćane dan bogoštovlja nedjelja na spomen uskrsnuća Isusa Krista. Međutim za takvu tvrdnju ne navode niti jedan jedini citat iz Božje Rijeći Biblije, odn. Svetog pisma. Apostol Ivan nedvosmisleno piše što je Bogu ugodno: " Jer zapovi*jedi Njegove držimo i činimo što je Njemu ugodno ..."
(Prva Ivanova poslanica 3:22)
"Po tome spoznajemo da ljubimo djecu Božju kad Boga ljubimo i Njegove zapovijedi držimo (vršimo )
Jer u ovome se sastoji ljubav Božja : da zapovijedi Njegove držimo, i zapovijedi Njegove nisu teške. " (Prva Ivanova poslanica 5: 2-3)
Učenik i apostol Isusa Krista, Ivan, piše da treba vršiti sve zapovijedi a ne samo devet, a za jednu tvrditi da više ne vrijedi. Takvo što i pomisliti je ludost. Božji Zakon je cjelina, u paketu, takav je oduvijek bio, takav je i u ovo naše vrijeme, takav će biti zauvijek.
Čovjek može prihvatiti Božje uvijete, ili ih odbaciti, ali ih ne može prilagođavati sebi i svojoj paloj, griješnoj prirodi. Svi oni koji ratuju protiv Božjeg Zakona na kraju će požnjeti " ipak (i samo) smrt ..."
(Poslanica Rimljanima 6:23)
Jer plača za grijeh je smrt. A grijeh je bezakonje, odnosno kršenje Božjeg Zakona: " Svatko tko čini grijeh i bezakonje čini; grijeh jest bezakonje ... "
(Prva Ivanova poslanica 3:4)
Božji Zakon je objava Božjeg pravednog karaktera, ujedno on je Ustav suverene Božje vlasti u cijelom Svemiru.
" Blago onima koji vrše zapovijedi Njegove, da dobiju vlast (autoritet) na drvo života, i uđu na vrata u Grad. "
(Otkrivenje 22:14)