Deset Božijih zapovjedi

LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Neki ovdje, koji sebe smatraju dobrim poznavaocima Biblije i religije uopšte, (nema ovdje nikakve ironije, možda, uistinu to i jesu), misle da deset Božijih zapovijedi, ustvari nisu zapovijedi! Oni misle da je pojam "zapovijed" rezultat pogrešnog prevoda i da se tu ne radi ni o kakvim zapovijedima, nego o sporazumu, dogovoru, ugovoru..., između Boga i ljudi, o tome kako se imaju ponašati "strane u sporazumu."
Šta mislite, imaju li ovakve tvrdnje osnova u onome što vi znate o vjeri i odnosu Boga i čovjeka?
 
Član
Učlanjen(a)
08.10.2009
Poruka
1.849
Neki ovdje, koji sebe smatraju dobrim poznavaocima Biblije i religije uopšte, (nema ovdje nikakve ironije, možda, uistinu to i jesu), misle da deset Božijih zapovijedi, ustvari nisu zapovijedi! Oni misle da je pojam "zapovijed" rezultat pogrešnog prevoda i da se tu ne radi ni o kakvim zapovijedima, nego o sporazumu, dogovoru, ugovoru..., između Boga i ljudi, o tome kako se imaju ponašati "strane u sporazumu."
Šta mislite, imaju li ovakve tvrdnje osnova u onome što vi znate o vjeri i odnosu Boga i čovjeka?
napiši svoj prevod 10 Božjih zapovedi,možda te proglase za "sveca" koji je ispravio više vekova stari loš prevod.
Kolioko ... ?
 
Član
Učlanjen(a)
08.05.2010
Poruka
156
Старозаветни Божји закон
Постоје три Божја закона:
Најстарији,
Стари, и
Нови или последњи.
Најстарији Божји закон није био писан. Он је упечаћен у људска срца и савести, као што каже св. апостол Павле о незнабошцима, који иако „не имајући закона, сами од себе чине што је по закону; они не имајући закона сами су себи закон", наиме, „закон је написан у њиховим срцима, будући да им савест сведочи" (Рим. I, 19—20; II, 14—15).
Овај најстарији написани закон је општи за све потомство Адамово. Он је такође преношен усмено са генерације на генерацију преко праотаца и сачуван је као Свето предање кроз многе векове.
Али непрестаним утицајем Сатане и због људске изопачености, овај основни и природни закон је ишчезавао из људских срца. Стога је Бог преко Мојсија, око петнаест векова пре Христа, предао писани закон. Овај писани закон зове се Старозаветни Божји закон.
Ниједан од ова два закона није могао да спасе људски род од три главна зла: од Сатане, од греха и од смрти. Они су били само припремни закони за нови или последњи закон Божји. И овај нови и последњи закон Божји је дат преко Господа нашег Исуса Христа.
Шта је Старозаветни Божји закон?

То је закон који је Бог дао преко Мојсија на брду Синају написан на две камене таблице и који је садржавао десет заповести.
Како гласе ових десет заповести?

1. Ја сам Господ Бог Твој; немој имати других богова осим мене.
2. Не прави идола нити каква лика од онога што је горе на небу, или доле на земљи, или у води испод земље. Немој им се клањати нити им служити.
3. Не узимај узалуд имена Господа Бога свог.
4. Сећај се дана одмора да га светкујеш; шест дана ради и свршуј све своје послове, а седми дан је одмор Господу Богу твоме
5. Поштуј оца свога и матер своју, да ти добро буде и да дуго поживиш на земљи.
6. Не убиј.
7. Не чини прељубе.
8. Не кради.
9. Не сведочи лажно на ближњега свога.
10. Не пожели куће ближњега свога, не пожели жене ближњега свога, ни
Нови Божји Закон
Шта је нови Божји закон?
То је закон који је откривен и предан преко Исуса Христа, Сина Божјег, Месије.
Како се још зове овај нови закон?
Последњи закон Божји.
Зашто?
Зато што је то последњи закон Божји и други неће бити дат до краја света.
Како се још зове овај нови закон?
Унутарни закон Божји, јер се односи на најунутарњије мотиве свих наших спољних делатности.
Како онда да назовемо Христов закон?
Нови, крајњи, или унутарњи закон Божји, доследно, најсавршенији и једино спасавајући божански закон.
Зашто Бог није дао преко Мојсија исти закон као преко Христа?
Из истог разлога и кога ми учимо децу да ово чине, а оно не, као азбуку правилног руковођења, без улажења и објашњавања деци невидљивих мотива за овакве делатности. Ово св. ап. Павле објашњава речима: „И ја браћо, не могох с вама говорити као с духовнима, него као с телеснима, као и с малом децом у Христу. Млеком вас напојих пре него јелом." (I Кор. III, 1, 2).
Какве су разлике између спољњег закона датог преко Мојсија и унутарњег закона датог преко Исуса Христа?
Спољни закон је дат као припремни једном малом пастирском племену, док је унутарњи закон дат свима народима на земљи, који су везани међусобно у једну духовну и заједничку Божју породицу драгоценом крвљу самога Христа
1. Две највеће заповести Новог закона
Које су две највеће Христове заповести, или заповести новог и последњег закона Божјег?
Прва је ова заповест:
„Љуби Господа Бога свога свим срцем својим, и свом душом својом, и свом мисли својом, и свом снагом својом;”
И друга је као и ова:
„Љуби ближњега свога као себе самога" (Мат. XXII, 37—40; Мк. XII, 30—31).
Шта је рекао Христос о величини ових двеју заповести?
Он је рекао: „О овим двема заповестима виси цео закон (стари) и пророци". Он је такође рекао: „Од ових нема веће заповести".
Да ли то значи да је стари закон од десет Божјих заповести постао безначајан и поништен пошто су проглашене ове две заповести?
Не. То само значи да љубав према Богу и према ближњему усавршава цео стари закон, као што апостол каже: „Љубав је испуњење закона". (Рим. XIII, 10). Другим речима: љубав је изнад свих заповести и забрана, јер она обуздава више него што се тражи и чини више него што се очекује.
(sabrana dela Svetog Vladike Nikolaja Velimirovića_Katihizis Istočne Pravoslavne Crkve)
 
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
06.01.2010
Poruka
34
Nema tu pogrešnog prevoda, samo pogrešno razumevanje. To jesu zapovesti. One, zajedno sa ostatkom Zakona (Mojsijevog petoknjižja) predstavljaju detaljno obrazloženje Prvog Saveza. Ta dva pojma su nerazdvojna kod prvog saveza (ili Starog Zaveta, koji je po tome i dobio ime).

Prvi put je Bog dao zapovesti u 2. Moj. u 20. glavi, od 1. do 16. stiha.

U prethodnoj 19. glavi, kaže Bog:
3) I Mojsije izađe na goru k Bogu; i povika mu Gospod s gore govoreći: Ovako kaži domu Jakovljevom, i reci sinovima Izrailjevim:
4) Videli ste šta sam učinio Misircima i kako sam vas kao na krilima orlovim nosio i doveo vas k sebi.
5) A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja.
6) I bićete mi carstvo svešteničko i narod svet. To su reči koje ćeš kazati sinovima Izrailjevim.


Citirao sam malo više da bi se video kontekst. Sve što sledi nakon toga jeste detaljno objašnjenje tog zaveta ili saveza, nešto kao što se to radi ugovorima danas. Znači prava i obaveze svakog potpisnika ugovora.

U 21. glavi kaže dalje Bog:
1) A ovo su zakoni koje ćeš im postaviti:

Izvorno značenje reči koja je ovde prevedena kao zakon je
מִשׁפָּט mishpat (mish-pawt') n-m.
1. (properly) a verdict (favorable or unfavorable) pronounced judicially, especially a sentence or formal decree (human or (participant's) divine law, individual or collective), including the act, the place, the suit, the crime, and the penalty
2. abstractly, justice, including a participant's right or privilege (statutory or customary), or even a style


Dakle, dobro je prevedena. Mogla bi se još prevesti kao pravne odredbe, kako prevodi Ivan Šarić.

Identična stvar je i kod ponavljanja 10 Zapovesti, što je opisano u 5. Moj 5:6-22. Identični su pasusi osim što je drugačije opisan razlog svetkovanja Dana Odmora, što je irelevantno u ovoj temi. Međutim, ovde je još jasnije obznanjen odnos između pojma zavet ili savez i zakoni ili uredbe. Citiram iz iste glave prva dva stiha:
1) I Mojsije sazva sav narod Izrailjev, i reče im: Čuj Izrailju uredbe i zakone, koje ću danas kazati da čujete, da ih naučite i držite ih i tvorite.
2) Gospod Bog naš učini s nama zavet na Horivu.
..
Zatim dalje nastavlja opisom samog događaja i citiranjem 10 Zapovesti.

Razlog davanja Zakona uopšte nije da bi Bog mogao da se 'legalno' iživljava nad ljudima ili da muči ili ograniči ljude, kao što neki u svom nerazumevanju zaključuju. Zapamtimo, svi ljudi, pa i Jevrejski narod sa kojima je Bog sklopio prvi zavet, u svakom momentu imaju slobodnu volju i mogućnost da biraju.

Razmislimo o Zakonu kao o svojevrsnom Uputstvu za upotrebu života. Zamislimo da kupimo neki novi aparat, nešto što nikad ranije nismo koristili. Da li ćemo imati poverenja u Uputstvo za upotrebu koje ide uz njega? Najčešće to Uputstvo pišu ljudi koji su aparat dizajnirali, osmislili, učestvovali u njegovoj konstrukciji. Dakle oni najbolje znaju za čega taj aparat služi, šta mu smeta, šta će se desiti sa njime ako se ne postupa pravilno, i šta to pravilno definiše.

Ako verujemo da je Bog naš stvoritelj, sa naglaskom na ako, onda bi trebali da imamo potpuno poverenje u Njega kao našeg dizajnera i kreatora da On zna za šta je najbolje za nas. Zakon nije ništa drugo nego vrlo detaljno uputstvo za upotrebu. Mnogi smatraju da je Bog nepravedan što nas je tako 'ograničio' gomilom zakona. Međutim, razmislimo o sledećem scenariju.

Kupimo fen. Uštekamo ga u konektor, uključimo i ubacimo u kadu punu sa vodom. Naravno, pršte varnice, sve puca, i ostanemo u mraku. I mi otvorimo upustvo za upotrebu fena, i čitamo da je proizvođač napisao da u slučaju dodira sa vodom dolazi do kratkoj spoja i životi mogu biti ugroženi. I šta mi radimo? Jel počinjemo da psujemo proizvođača što je to napisao u upustvu? Kao, da to nije napisao u upustvu, to se nebi desilo ili šta?

U 5. Moj. 5. glavi u 29. stihu Bog jako lepo izražava glavni razlog davanja zakona, svoju veliku želju, i ovaj stih zaista izgleda kao vapaj iz dubine Božijeg srca, sa velikim saosećanjem za čovekovu nerazumnost:
29) O, kad bi im bilo srce svagda tako da me se boje i drže sve zapovesti moje svagda, da bi bilo dobro njima i sinovima njihovim doveka.

To nije ništa drugo nego vapaj potpisnika našeg Uputstva za upotrebu koji je svedok mnogih zloupotreba života i nepravilnog postupanja sa njime.

Imamo tri izbora. Možemo psovati proizvođača što je napisao Uputstvo (?!), možemo kukati što fen nije vodootporan, ili ćemo pročitati upustvo i čuvati fen od vode.
 
Član
Učlanjen(a)
06.06.2010
Poruka
320
Nema tu pogrešnog prevoda, samo pogrešno razumevanje. To jesu zapovesti. One, zajedno sa ostatkom Zakona (Mojsijevog petoknjižja) predstavljaju detaljno obrazloženje Prvog Saveza. Ta dva pojma su nerazdvojna kod prvog saveza (ili Starog Zaveta, koji je po tome i dobio ime).

Prvi put je Bog dao zapovesti u 2. Moj. u 20. glavi, od 1. do 16. stiha.

U prethodnoj 19. glavi, kaže Bog:
3) I Mojsije izađe na goru k Bogu; i povika mu Gospod s gore govoreći: Ovako kaži domu Jakovljevom, i reci sinovima Izrailjevim:
4) Videli ste šta sam učinio Misircima i kako sam vas kao na krilima orlovim nosio i doveo vas k sebi.
5) A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja.
6) I bićete mi carstvo svešteničko i narod svet. To su reči koje ćeš kazati sinovima Izrailjevim.


Citirao sam malo više da bi se video kontekst. Sve što sledi nakon toga jeste detaljno objašnjenje tog zaveta ili saveza, nešto kao što se to radi ugovorima danas. Znači prava i obaveze svakog potpisnika ugovora.

U 21. glavi kaže dalje Bog:
1) A ovo su zakoni koje ćeš im postaviti:

Izvorno značenje reči koja je ovde prevedena kao zakon je
מִשׁפָּט mishpat (mish-pawt') n-m.
1. (properly) a verdict (favorable or unfavorable) pronounced judicially, especially a sentence or formal decree (human or (participant's) divine law, individual or collective), including the act, the place, the suit, the crime, and the penalty
2. abstractly, justice, including a participant's right or privilege (statutory or customary), or even a style


Dakle, dobro je prevedena. Mogla bi se još prevesti kao pravne odredbe, kako prevodi Ivan Šarić.

Identična stvar je i kod ponavljanja 10 Zapovesti, što je opisano u 5. Moj 5:6-22. Identični su pasusi osim što je drugačije opisan razlog svetkovanja Dana Odmora, što je irelevantno u ovoj temi. Međutim, ovde je još jasnije obznanjen odnos između pojma zavet ili savez i zakoni ili uredbe. Citiram iz iste glave prva dva stiha:
1) I Mojsije sazva sav narod Izrailjev, i reče im: Čuj Izrailju uredbe i zakone, koje ću danas kazati da čujete, da ih naučite i držite ih i tvorite.
2) Gospod Bog naš učini s nama zavet na Horivu.
..
Zatim dalje nastavlja opisom samog događaja i citiranjem 10 Zapovesti.

Razlog davanja Zakona uopšte nije da bi Bog mogao da se 'legalno' iživljava nad ljudima ili da muči ili ograniči ljude, kao što neki u svom nerazumevanju zaključuju. Zapamtimo, svi ljudi, pa i Jevrejski narod sa kojima je Bog sklopio prvi zavet, u svakom momentu imaju slobodnu volju i mogućnost da biraju.

Razmislimo o Zakonu kao o svojevrsnom Uputstvu za upotrebu života. Zamislimo da kupimo neki novi aparat, nešto što nikad ranije nismo koristili. Da li ćemo imati poverenja u Uputstvo za upotrebu koje ide uz njega? Najčešće to Uputstvo pišu ljudi koji su aparat dizajnirali, osmislili, učestvovali u njegovoj konstrukciji. Dakle oni najbolje znaju za čega taj aparat služi, šta mu smeta, šta će se desiti sa njime ako se ne postupa pravilno, i šta to pravilno definiše.

Ako verujemo da je Bog naš stvoritelj, sa naglaskom na ako, onda bi trebali da imamo potpuno poverenje u Njega kao našeg dizajnera i kreatora da On zna za šta je najbolje za nas. Zakon nije ništa drugo nego vrlo detaljno uputstvo za upotrebu. Mnogi smatraju da je Bog nepravedan što nas je tako 'ograničio' gomilom zakona. Međutim, razmislimo o sledećem scenariju.

Kupimo fen. Uštekamo ga u konektor, uključimo i ubacimo u kadu punu sa vodom. Naravno, pršte varnice, sve puca, i ostanemo u mraku. I mi otvorimo upustvo za upotrebu fena, i čitamo da je proizvođač napisao da u slučaju dodira sa vodom dolazi do kratkoj spoja i životi mogu biti ugroženi. I šta mi radimo? Jel počinjemo da psujemo proizvođača što je to napisao u upustvu? Kao, da to nije napisao u upustvu, to se nebi desilo ili šta?

U 5. Moj. 5. glavi u 29. stihu Bog jako lepo izražava glavni razlog davanja zakona, svoju veliku želju, i ovaj stih zaista izgleda kao vapaj iz dubine Božijeg srca, sa velikim saosećanjem za čovekovu nerazumnost:
29) O, kad bi im bilo srce svagda tako da me se boje i drže sve zapovesti moje svagda, da bi bilo dobro njima i sinovima njihovim doveka.

To nije ništa drugo nego vapaj potpisnika našeg Uputstva za upotrebu koji je svedok mnogih zloupotreba života i nepravilnog postupanja sa njime.

Imamo tri izbora. Možemo psovati proizvođača što je napisao Uputstvo (?!), možemo kukati što fen nije vodootporan, ili ćemo pročitati upustvo i čuvati fen od vode.
Potpisujem tvoj post za 95% pisanog! Samo bi da dodam nesto ako ne zameris...

mishpat jeste donesen zakon,ali ako sagledavamo i citamo Bibliju pre i posle, lako mozemo da dobijemo pravo znachenje.

Vezano za "zavet" - zavet je obecanje. Ako te neko zavetuje na neshto, to kod nas znachi "drzim te za rech" da cesh uraditi ono sto si obecao! yes3
To nisu zapovesti kao naredjenja vec "drzanje za rech" oko stvari koje su bile postavljene prilikom prihvatanja .
Sklopili su tada "savez za vechnost sa Bogom" (hebr. berit olam) i u kovcegu su bile "ploce saveza" (heb. hot haberit)
Jevreji nemaju numeracije za to.
Dalje, Tora na hebrejskom nije ZAKON vec "uchenje ili pouka"
Znaci, na Sinaju su Jevreji sklopili savez sa Bogom.
-Bog ih pita :" Da li vi zelite da zivite samnom za vecnost u obnovljenoj zemlji ?"
Oni kazu DA!
-OK, ako je tako, onda vi morate da zivite kako treba!
(i ja volim onu komparaciju "uputstvo za upotrebu") Ko ce je dati ako ne Tvorac!Dakle,
dao im je pouku (uputstvo za upotrebu tela i dushe ) kako treba da zive(zivimo ).
Jevreji su se "zavetovali" - obecali da ce ziveti kako im je sam Bog dao da trebaju ziveti.
Tvorac ih je "zavetovao" na to njihovo obecano!
Veoma je vazno kako im se obratio i kako su to oni opisali.
Nije im Bog dao ZAKONE vec pouku. Razlika je. Zakon je "moranje" (tako ili nikako) Koristili su se u prevodu tim glagolom radi "lakseg razumevanja" ili u nedostatku adekvatnijeg.
Zato je citanje u originalu mnogo bolje ( kao i sve drugo u originalu, naravno)
On nije primoravao nikoga. Slobodna volja.

Ima jos jedan dobar primer koji sam dao oko dela gde se opisuje stvaranje coveka u drugom topic-u.

Jevreji su koristili 3 razlicita glagola da to opisu.
Kad je stvarao coveka stoji glagol ( heb. jacar ) sto znaci nacinio.
Kad je stvarao Zemlju koristi se glagol (heb. bara), Englezi su to preveli "create" (kreirati/stvoriti )
A kad stvara Sunce, Mesec i zvezde koriste sasvim treci glagol (heb. lasot ), sto znaci nachiniti, odnosno nachiniti od necega shto vec postoji.

Verujem da cete se sloziti samnom da svi prevodi ( kakvi god da su postojali i postoje ) mogu da prenesu ( i prenose ) Boziju poruku (pouku) ljudima, ali sa originala je mnogo jasnije, zar ne ?:roll:
 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.09.2009
Poruka
8.464
Exolosar i domicus, moram vam odati priznanje, na smislenim i kvlitetnim komentarima na ovu temu; za razliku od odgovora na nekim drugim temama, ali o tome na tim temama. Ovdje zaslužujete svakau pohvalu.
 
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.301
Ово је закон над законима. Ко свих 9 одржи а 1 не одржи крив је за све. Нису то људски закони, ово је Божији закон. Или све или ништа.
 
Član
Učlanjen(a)
29.03.2011
Poruka
26
Ово је закон над законима. Ко свих 9 одржи а 1 не одржи крив је за све. Нису то људски закони, ово је Божији закон. Или све или ништа.

Дакле, НИШТА. Већ 3000 година (или колико већ) ове су заповести пред нама
а ни јудаизам ни хришћанство нису успели да обезбеде њихово поштовање,
ни делимично. Није ли то потпуни пораз ових религија? Заповести су, наравно,
на месту, ништа не би било лепше него да се оне поштују. Тако би се остварио
рај на Земљи. Али, има ли веће утопије него тако нешто очекивати? Помислите
само: Не убиј, Не чини прељубу, Не кради... Каква иронија. Погледајмо уназад
а погледајмо и данашње време. Нити су се оствариле, нити ће се остварити.
 
Član
Učlanjen(a)
13.11.2010
Poruka
317
nigde i ne pise da one trebaju da se ostavre na neki nacin,vec kad poverujes i prihvatis Hrista,Duh Sveti ce u teebi ucniti da ne budes pod zakonom i On ce ti dati snage da ne sagresis pred zakonom,tako da je odgovrnost i spasenje individualna a ne kolektivna stvar.
 
Natrag
Top