Dali se treba klanjati ikonama ? I idolima u crkvi?

[Jurivaka]

[FONT=&quot]Ništa nije opasnije nego sigurnost da si u pravu. Ništa nije potencijalno tako razorno kao opsesija istinom koja se smatra apsolutnom. Svi zločini u povijesti bili su rezultat jedne ili druge vrste fanatizma. Svi povijesni pokolji činjeni su uime kreposti, istinite religije, legitimnog nacionalizma, pravedne politike ili ispravne ideologije, ukratko - uime borbe protiv nečije druge istine.[/FONT]

Francois Jacob

 

[Jurivaka]

Kontrolni post.

 

[infamous111]

meni nije jasno da se ljudi dele ceo zivot, da li na crne i bele ili na srbe i hrvate ili na muslimane i hriscane, ali kad pogledas mi smo svi jedan isti narod pod ovim nebom i zemlja nam je svima majka

malo edukacije o teoriji zavere hahahahahahhahahahahahahahahahhaha

 

[peko71]

meni nije jasno da se ljudi dele ceo zivot, da li na crne i bele ili na srbe i hrvate ili na muslimane i hriscane, ali kad pogledas mi smo svi jedan isti narod pod ovim nebom i zemlja nam je svima majka

malo edukacije o teoriji zavere hahahahahahhahahahahahahahahahhaha

Ima nas jako ali jako glupih...

 

[Isabeleta]

@peko71
Pročitala sam sve postove na ovoj temi i čini se da je 50% za i 50% protiv štovanja ikona.
Da ne ponavljam ono što je već rečeno, osobno nisam ni pristalica ni protivnica, ali vjerujem onom što je rekao Nicejski sabor u 8 st., a Katolički katekizam iz 1992. to potvrdio: "Kršćansko štovanje slika nije suprotno prvoj zapovijedi, koja zabranjuje kumire. Doista, čast iskazati slici odnosi se na onoga koji je slikom prikazan, i tko štuje sliku, štuje osobu koja je na njoj prikazana. Čast iskazana svetim slikama jest čašćenje puno poštovanja a nipošto klanjanje, koje pripada samo Bogu."

Peko71: Praviti gluposti to je u stvari kršenje Božijih zapovesti. Ne mogu ti opisati kako je to glupo, ljubiti i upućivati molitve slici. Ti možda ne primećuješ ali ja se naježim kad to vidim, zato ih i slikam.

Tvoja primjedba/kritika je opravdana iako ne bih rekla da je ljudska glupost kršenje Božjih zapovijedi. To je samo glupost, luda pobožnost koja proizlazi iz slabosti i ograničenosti ljudske naravi. Nije u istom rangu s kršenjem najveće zapovijedi ljubavi koju nam je Isus dao, osim, osim ..ako se nije toliko izopačio odnos prema predmetu (ikoni, slici, kipu...) da je on postao božanstvo. Ali, ako bi tako bilo, onda na ikoni ne bi bio naslikani lik Krista nego recimo mačke ili zlatnog teleta.
Ja taj "problem", dakle pretjerano štovanje ( o klanjanju nema riječi) predmeta promatram sa psihološke strane i objašnjavam s prirodom čovjeka koja ga ograničava. Nismo anđeli, još ne gledamo Boga licem u Lice, živimo u materijalnom svijetu koji funkcionira na vrlo određen način, pa i po znakovima. Znak je sredstvo komunikacije i on nam nešto govori, bilo da se radi o prometnim znakovima, bilo o logotipu neke poznate firme...o bojama nacionalne zastave, grbu ili dresu omiljenog kluba. Vidimo znak i odmah znamo tko stoji iza njega, ili tko je i što je čovjek koji stoji ispred nas. To je među ljudima prihvaćeno i nitko od toga ne pravi pitanje, jer je shvatljiva čovjekova potreba da vidi, čuje, opipa, pogladi, pritisne na grudi...tipično za sisavce.
Znak križa u muslimanskoj zemlji je sasvim konkretan, znak Davidove zvijezde u kršćanskim sredinama ukazuje na prisutvo druge vjere. Ikone Svete Trojice, Bogorodice asocira na pravoslavlje, Michelangelova djela na Sikstinskoj kapeli na katolicizam, itd. Sve najljepše katedrale svijeta, jednako kao i pravoslavni hramovi govore sami po sebi: ljudi su pokušali na materijalni način uprisutniti Boga na zemlji, u najboljoj namjeri, dakako.
Drugo, vjera i pobožnost nisu isto. Vjera u Boga spašava, pobožnost je prakticiranje vjere i svaki čovjek je živi na svoj način.
Jedna stvar je vrlo važna. Isus se utjelovio, a to već govori da se prilagodio čovjeku, spustio se na njegovu razinu da bi ljudi mogli bolje shvatiti i prihvatiti da je Bog ljubav. Kako? Gledajući Isusa. I Isus je imao ljudsko srce i svi koji su bili s njime mogli su iskusiti Njegovo milosrđe i po njemu povjeravati daje Bog ljubav. Zato im Isus i kaže: tko vidi mene, vidi i Oca mojega.
Pred nama je Božić i započinje božično ludilo. Doslovno, ludilo. To je moderno poganstvo jer božićne điđe sasvim uništavaju misterij Utjelovljene Riječi. Makar u pravoslavnoj crkvi nema jaslica ni figurica malog Isusa i pastira, ta slika Božića je toliko preplavila svijet da je naprosto smiješno kad jaslice nose naznaku "Made in China" iako s Božićem nemaju ništa.
Ali, kad je u 12 stoljeću sv. Franjo "izmislio" jaslice učinio je to upravo s ciljem da uprisutni Božji misterij na način koji je čojeku blizak i razumljiv. To nisu bile figure od gipsa, drveta ili mramora, već živi ljudi...kasnije se usvojio taj običaj, ali bez Duha, ostao je običaj i predmeti koji jako malo govore.
Dakle, naš odnos prema slici, znaku, predmetu je najvažniji u čitavoj ovoj priči. Da li me on povezuje s Bogom, govori mi nešto o Njemu ili on zaklanja Boga? Ili je tek samo puki običaj po kojemu neki ljudi barem jednom godišnje potvrde sami sebi da se kršćanini. Teško je o tome govoriti, jer ne znamo što je u srcu. Bog koji sve zna, On neka sudi.
U ovu kategoriju spadaju vaše slave. Nije kritika, to je ono što se može pročitati i što su mi pravoslavni vjernici govorili: slava se svodi na jelo i piće, nažalost. U tu kategoriju " ludih pobožnosti" mogu se svrstati neki katolički običaji u manjim sredinama.
Ali, nema luđeg od ovog. Hajde da se malo nasmijemo. Pogledaj video.

Dakle, ovo je jug Španjolske, 4 sata u jutro, mladići se bore tko će od njih iznijeti kip Majke Božje na ulicu, u procesiju. To je za njih pitanje časti i velika povlastica. Ne moram ti reći koliko je crkva protiv ovih stoljetnih običaja. Komentari na Youtube-u su svi od reda kritični,
neki se Španjolci srame, ali unatoć svemu, običaji se ne mogu ukinuti.
Budući da sam dugo u Španjolskoj,jedna od težih stvari je bila upravo ta, prihvatiti njihove običaje, osobito procesije, kičenje kipova, općenito svo to šarenilo i graju na ulici kad se slavi jedan svetac. Bila bih nezahvalna kad bih ih kritizirala, Španjolci su divni ljudi i puno sam od njih naučila, ali neke njihove običaje do danas sebi nisam mogla objasniti. Sve drugo nam je isto, ali običaji...?
Na moje prigovore i zbunjenost, odgovor mi je dao jedan svećenik. Da li se smije oduzeti štaka/štap čovjeku bez noge ili slijepcu? Ne može, to mu je jedino pomagalo da koliko-toliko hoda i ide naprijed. Stoljetna tradicija održavanja procesija u Španjolskoj i Italiji je jedna takva štaka za ljude čija se vjera sastoji od procesije jednom godišnje u kojoj oni potvrđuju svoju pripadnost vjeri. (usporedi s proslavnom slavom) Samo to i toliko, nažalost. Ali, pokušaj jednom Španjolcu objasniti da je TO ništa, da po tome nije vjernik, da njegova procesija nema veze s Bogom... kažem, pokušaj, ali pazi da se na tebi ne pokaže njegova furija.
Zaključak: u vjeri u živog Boga, sve materijalne stvari su suvišne, dovoljna je Božja Riječ i naš odgovor na nju. Bog je Duh i treba mu se klanjati u duhu i istini!
Ljudi koji su napredovali na duhovnom putu, ne trebaju ništa (čak ni molitvu, jer i ona je sredstvo) jer su ispunjeni Bogom. Vjerujem da ima takvih, no, velika večina su još putnici koji trebaju pomagala i znakove.

Stoga, ne treba se čuditi slaboj vjeri i ljudskoj slabosti niti sablažnjavati kad vjernici ljube ikone i kipove ili čine nešto što je u našim očima čudno, Bog gleda na srce, stoga On neka ih sudi i pouči kako da Mu u svemu omile.

 

[harrybonnot]

Ne pravi sebi idola ni slike ni onoga na zemlji ni na nebu ni u vodi......

pa bar je ta Bozja Zapovijed sasvim jasna!

Odakle pravo nekome smrdonji da onda nacini slike preko kojima kleci puk?

Oni koji klece pred slimama i kipovima bice kaznjeni, a njihovi izradjivaci jos teze.....

zar to nije jasno?

Cime se pravda klecanje? Izgovaranjem, kao stuje se itd......

Kvarni umovi!

 

[peko71]

To je među ljudima prihvaćeno i nitko od toga ne pravi pitanje, jer je shvatljiva čovjekova potreba da vidi, čuje, opipa, pogladi, pritisne na grudi...tipično za sisavce.

Duhovnost nije ni videti ni čuti ni opipati, duhovnost je samo um i ništa više. Naš um je jedina karika koja nas povezuje sa duhovnim svetom a slika kojoj se molimo je materijalna i vraća nas tu gde jesmo u materijalni svet. Na koji način to deluje vidi se na ovom snimku koji si postavila. Ako se oko idola nalaze dva čoveka on nema neku vrednost ali ako se oko tog istog kipa idola nalazi sto ljudi on ima veću vrednost i upija za sebe više emocija tih ljudi, iako je obična materija. Ako se oko idola nalazi hiljadu ljudi kao na ovom snimku to već prelazi u euforiju čak mogu da padaju i u trans. Mislim da ni u drevnom Vavilonu nije valadalo ovakvo idolopoklonstvo kao na snimku u Španiji.

Ako sveštenik zna da je pogrešno obožavati idola pa svojim vernicima postavi idola pred njih da se klanjaju navodno zbog njihovih slabosti veći je greh učinio sveštenik nego ti koji se klanjaju. Jar u svakom gradu su sveštenici postavili oltare sa slikama pred kojim se narod okuplja. Ipak su dobili uputstvo iz duhovnog sveta da urade tako nešta samo ne verujem da je to stiglo od Boga.

 

[harrybonnot]

Najzaloswnije je sto niko u stvari ne zna tacno kako su izgledali ti ljudi cijim se navodnim slikama klanjaju!

Dakle: u svakom slucaju se klanjaju a onima koji to vjerovatno nisu.

Martija na primjer nije imala krug oko glave, a ni Isus. Pisalo bi:

Marija koja je imala oko glave krug rodila je dijete koje takodje imalo krug oko glave. Jovan Krstitelj je takodje rodjen s krugom itd..... Besmisleno...

 

[infamous111]

Duhovnost nije ni videti ni čuti ni opipati, duhovnost je samo um i ništa više. Naš um je jedina karika koja nas povezuje sa duhovnim svetom a slika kojoj se molimo je materijalna i vraća nas tu gde jesmo u materijalni svet.

duhovnost i um su dve razlicite stvari, znaci duhovnost nije um, um je samo konekcija izmedju tela i duha kroz 12 meridijalnih kanala i 8 dodatnih i isto tako povezana kroz kicmenu mozdinu i spoj izmedju duha i teola se nalazi na delu tela koje mi nazivamo centar, znaci spermatozoid je jedna celija i iz te celije nastaje sve, telo se razvija iz te celije dok se dete ne rodi, te celije nestaju ali telo ne zaboravlja taj centar, um i duh ne mogu jedno bez drugog ali nisu jedno

 

[Isabeleta]

peko71: Duhovnost nije ni videti ni čuti ni opipati, duhovnost je samo um i ništa više. Naš um je jedina karika koja nas povezuje sa duhovnim svetom a slika kojoj se molimo je materijalna i vraća nas tu gde jesmo u materijalni svet.

Čovjek je duh, duša i tijelo i to je nerazdvojivo. Kad bismo bili čisti duhovi, kao anđeli...ništa nam ne bi trebalo, ni jelo, ni piće, san... ništa ljudsko, nego bismo uživali u Bogu i s Bogom. Duhovnost. Duhovan čovjek je onaj koji je prožet duhom i ne živi po tijelu, nego po Duhu. Bog se očituje u našem duhu, ali ga prihvaćamo i srcem i umom (razumom).

P. s. Ova tvoja slika me potsjeća na moju baku. Tako sam je viđala i tako mi je ostala u sjećanju. I ona je imala jednu ikonu Bogorodice s Isusom koju su njeni roditelji ponijeli iz Ukrajine. I pred njim je molila.
Pitam se, kako sam ja već onda, kao malo dijete shvatila da se moja baka ne moli slici, nego Bogu? I da mi netko sada kaže da je moja baka bila idolopoklonka, uši bi mu išćupala... jer ona je živjea svoju vjeru, prokušana mogim trpljenjem, ali ostala je vjerna do kraja. Takve su bile naše bake...velike i svete žene, a večina od njih rasla je u vjeri uz slike i ikone.