100 CINJENICA O PRAZNOVANJU SUBOTI
Zašto treba poštovati subotu? Šta je suština subote? Kada je izdvojena, ko je uspostavio i za koga? Ciji je dan subota?
Mnogi drže prvi dan sedmice - nedjelju. Šta Biblija kaže o tome? Adventisti drže sedmi dan - subotu. Na osnovi kojih biblijskih dokaza?
BIBLIJSKE CINJENICE O SEDMOM DANU
1. Nakon šest dana djelovanja u sedmici stvaranja Zemlje, Bog je pocinuo sedmog dana. (1. Mojsijeva 2, 1-3)
2. Ova istina potvrdila je taj dan kao Božji dan odmora, ili subotu. Ime subota znaci dan odmora. Dan u koji se beba rodi kasnije postaje njezinim rodendanom. Tako je sedmi dan, dan u koji je Bog pocinuo, postao Njegovim danom
odmora - subotnjim danom.
3. Zato je sedmi dan postao Božjim danom odmora. Da li možemo zamijeniti dan svog rodenja danom u koji nismo
rodeni? Ne. Isto tako ne možemo zamijeniti Božji dan odmora danom u koji On nije pocinuo. Tako je sedmi dan još uvijek Božji subotni dan.
4. Stvoritelj je blagoslovio sedmi dan. (1. Mojsijeva 2,3)
5. On je posvetio sedmi dan. (2. Mojsijeva 20,11)
6. Bog je ustanovio subotu u Edemskom vrtu. (1. Mojsijeva 2,1-3)
7. Subota je ustanovljena prije pada u grijeh i zato nije simbol, jer su simboli uvedeni poslije pada u grijeh.
8. Isus je rekao da je subota nacinjena za covjeka (Marko 2,27); što znaci za sve Ijude bez obzira na vrijeme u kome su živjeli i narod kome su pripadali.
9. Ona je uspomena na stvaranje. (2. Mojsijeva 20,11; 31,17) Svojim pocivanjem u sedmi dan mi se sjecamo tog velicanstvenog dogadaja.
10. Subota je dana Adamu, praocu Ijudskog roda. (Marko 2,27; 1. Mojsijeva 2,1-3)
11. Ona je preko njega, kao našeg predstavnika, dana svim narodima. (Djela 17,26)
12. To nije jevrejska institucija, jer je uspostavljena 2300 godina prije nastanka jevrejske nacije.
13. Biblija je nikad ne zove jevrejskom subotom, vec uvijek „subotom Gospoda Boga tvojega“. Ljudi trebaju pažljivo
obilježiti Božji sveti dan odmora.
14. Subota se spominje u razdoblju patrijaraha.
15. Ona je prije Sinaja bila dio Božjeg zakona. (2. Mojsijeva 16,4.5.27-29)
16. Bog je stavio subotu u srce svog moralnog Zakona. (2. Mojsijeva 20,1-17) Zapovijest o suboti kao danu odmora nepromjenljiva je kao i ostalih devet zapovijesti.
17. Zapovijest o suboti kao i sve ostale zapovijesti izgovorena je glasom živoga Boga. (5. Mojsijeva 4,12.13)
18. Svaku zapovijest Bog je licno napisao. (2. Mojsijeva 31,18)
19. Bog ih je ispisao na kamenim plocama i tako potvrdio njihovu nepromjenljivost. (5. Mojsijeva 5,22)
20. Ploce na kojima je bio ispisan Božji zakon cuvane su u Kovcegu zavjeta, u Svetinji nad svetinjama. (5. Mojsijeva
10,1-5)
21. Bog je potpuno zabranio svaki rad subotom. (2. Mojsijeva 34,21)
22. Zato što su prezreli subotu, Bog je dozvolio da jedan naraštaj Izrailjaca umre u pustinji. (Jezekilj 20,12.13)
23. Ona je uzvišenim znakom istinitog Boga. (Jezekilj 20,20)
24. Bog je obecao da ce Jerusalim zauvijek stajati ako Jevreji budu cuvali i poštovali subotu. (Jeremija 17,24.25)
25. U svojoj kasnijoj istoriji dospjeli su u vavilonsko ropstvo zato što su prekršili subotu. (Nemija 13,18)
26. I Jerusalim je bio razoren zbog toga što je prekršena zapovijest o suboti. (Jeremija 17,27)
27. Bog je obecao narociti blagoslov svima koji je svetkuju. (Isaija 56,6.7)
28. Ovo obecanje sastavni je dio prorocanstva koje se odnosi na hrišcansku religiju. (Vidi: Isaija 56. poglavlje)
29. Bog ce uzdici svakoga ko cuva subotu. (Isaija 56,2)
30. Bog nas poziva da je zovemo „slavnom“, a ne „starom jevrejskom subotom“ ili „jarmom ropstva“. (Isaija 58,13)
31. Buduci da su „mnoge generacije“ gazile subotu, ona ce u posljednjim danima biti obnovljena. (Isaija 58,12.13)
32. Svi proroci cuvali su i poštovali sedmi dan.
33. Božji Sin u svojoj otkupiteljskoj misiji na našoj Zemlji poštovao je sedmi dan. Tako je slijedio primjer svoga Oca.
Zar da ne slijedimo siguran primjer i Oca i Sina? (Luka 4,16; Jovan 15,10)
34. Sedmi dan je Gospodnji dan. (Vldl: Otkrivenje 1,10; Marko 2,28; Isaija 58,13; 2. Mojsijeva 20,10)
35. Isus je bio Gospodar subote (Marko 2,28), što znaci da je On ovaj narociti i posveceni dan držao i poštovao.
36. On je odbranio subotu kao ustanovu i poseban izraz Božje milosti usmjerene covjeku. (?ar?? 2,23-28)
37. Isus nije napustio subotu, vec je pažljivo ucio kako je treba svetkovati. (Matej 12,1-13)
38. Svoje ucenike ucio je da subotom ne cine ništa što nije „po zakonu“. (Matej 12,12)
39. On je poucio ucenike da subota treba biti poštovanom i poslije Njegovog vaskrsenja. (Matej 24,20)
40. Pobožne žene koje su nakon raspeca brinule o Isusovom tijelu i grobu, vrlo pažljivo su svetkovale sedmi dan.
(Luka 23,56)
41. Mnogo godina poslije Hristovog vaskrsenja apostol Pavle u „subotnji dan“ vrlo nadahnuto propovijeda o planu spasenja covjeka. (Djela 13,14)
42. Pavle, apostol neznabožaca, istice da Jerusalimljani i njihovi knezovi nisu poštovali glasove proroka cije su rijeci citali svake subote. (Djela 13,27)
43. Luka, nadahnuti hrišcanski istoricar, pišuci svoje hronike ovaj dan oznacava kao narociti dan za okupljanje i propovijedanje Božje rijeci. (Djela 13,44)
44. Obracenici iz mnogoboštva pridaju suboti isto znacenje. (Djela 13,42)
45. Prilikom velikog hršcanskog sabora 52. godine n. e. u prisustvu apostola i ucenika apostol Jakov spominje subotu.
(Djela 15,21)
46. Na svojim misionarskim putovanjima apostoli su subotom držali propovijedi i molitvene sastanke. (Djela 16,13)
47. Apostol Pavle na javnim sastancima subotom citao je i s prisutnima proucavao Bibliju. (Djela 17,2.3)
48. Propovjednici mlade hrišcanske Crkve posvecivali su mnogo vremena proucavanju Božje rijeci na skupovima koji su održani subotom. (Djela 17,2)
49. U knjizi Djela apostolska spominje se 48 sastanaka održanih tog dana. (Vidi: Djela 13,14.44; 16,13; 17,2; 18,4.11)
50. Jevreji i vjernici prve hrišcanske Crkve nisu raspravljali o svetkovanju subote. To znaci da su hrišcani u apostolskom razdoblju svetkovali subotu zajedno sa Jevrejima.
51. Ni u jednoj optužnici podignutoj protiv apostola Pavla, nije mu se pripisivalo da zanemaruje subotnji dan.
52. Apostol Pavle jasno je objavio da je poštovao Zakon: „Niti zakonu jevrejskome, ni crkvi, ni cezaru što sagriješih.“
(Djela 25,8) On ovo ne bi mogao kazati da nije svetkovao subotu.
53. Subota se s najvecim poštovanjem 59 puta spominje u Novom zavjetu.
54. Nijednom rijecju u Novom zavjetu ne spominje se da je subota ukinuta ili promijenjena.
55. Bog nikada ni u jednom tekstu u SVETOM PISMU NIKOME NIJE DOZVOLIO DA RADI TOG DANA.
56. Nijedan hrišcanin prije ili poslije Hristovog vakrsenja nije subotom obavljao svakodnevne poslove. U Novom
zavjetu nije zabilježen nijedan slucaj odbacivanja subote od strane apostola ili vjernika rane hrišcanske Crkve.
57. U Svetom pismu ne postoji zapis da je Bog ikada povukao svoj blagoslov ili posvecenje sa subotnjeg dana.
58. Subota ce biti vjecno svetkovana na obnovljenoj Zemlji. (Isaija 66,22.23)
59. Subota kao dan odmora važan je dio Božjeg zakona, koji je izašao iz Njegovih usta i bio zapisan Njegovim prstom na kamenim plocama kod Sinaja. (Vidi: 2. Mojsijeva 20.poglavlje) Kad je Isus zapoceo svoj rad, objavio je da nije
došao poništiti Zakon: „Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke ...“ (Matej 5,17)
60. Isus je ozbiljno prekorio fariseje kao licemjere koji su se pretvarali da Ijube Boga dok su istovremeno Božji zakon podredivali svojim obicajima i tradiciji. Svetkovanje nedjelje dio je Ijudske tradicije.