Mi ne znamo i ne možemo znati do konačnog suda o tome je li ko spasen ili ne. To je posao Božiji zato.
A kako "proročica Jelena" zna da je Martin Luther Svetac?
Što se tiče kupine ostalog..moraš uzeti u obzir ono što svedoči Mojsije..da čovek ne može videti Boga.
U pravu si, čovjek ne može vidjeti Boga -
Boga nitko nikada ne vidje (Iv 1,18) - međutim,
možemo vidjeti Bogočovjeka, pravog Boga i pravog čovjeka kakav je bio
Isus Krist, kojeg su njegovi apostoli i drugi ne samo mogli vidjeti nego su ga mogli i dotaknuti. Jednom prigodom, sveti Toma baš nakon doticanja Isusa, ispovjeda i
svoju i vjeru apostola:
"Gospodin moj i Bog moj".
Zbog ovoga, tvoja teza koju temeljiš na
Izl 33,20, pa zaključuješ:
Isus nije Bog, nego samo čovjek jer su ljudi Isusa gledali,
a Boga ne može nitko vidjeti, zapravo je
"očajnička teza" ("teza na rezervnom položaju"). I još gore, teza ti je "
dvostruko očajnička". Pogledaj:
Prvo, govoreći o Isusu Kristu pozivaš se na
nepotpunu starozavjetnu Objavu - Boga nitko ne može vidjeti. Zanemaruješ novozavjetnu Objavu u kojoj
Bog postaje tijelom (rađa se od Djevice Marije) i
nastanjuje se među ljude. Isus na Filipovo traženje: "
Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!", ne bjesni na Filipa govoreći: "
Filipe, Mojsija pročitaj i prouči, pogotovo Izl 33,20 gdje lijepo piše da Boga nitko ne može vidjetu", nego mu odgovara: "Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?
Tko je vidio mene, vidio je i Oca."
Drugo, zanemarujući novozavjetnu Objavu te svojim
"samovoljnim tumačenjem" Starog zavjeta, i
Boga Jahvu niječeš. Naime, ako Isus nije Bog, jer ga se moglo vidjeti očima, onda ti ni
Jahve nije Bog, jer se "
kao neki čovjek" "hrvao s Jakovom" i jer je "
kao s nekim čovjekom" Mojsije s njim razgovarao licem u lice.
-------------------------------
Kakav je Bog i naša vjera od Boga?
Naša spoznaja svijeta
temelji se na pet tjelesnih osjetila, od kojih najveći udio imaju oči. Da bismo nečega bili svjesni, moramo ga primiti nekim od osjetila, koja reagiraju na fizičke, materijalne podražaja,
a kako Bog nije materija, ne možemo ga izravno spoznati, zato sveti Pavao govori o
Bogu nevidljivome, što sveti Ivan u proslovu svoga Evanđelja jasno potvrđuje: „
Boga nitko nije vidio.“
Kako onda uopće dolazimo do spoznaje Boga, ako ga ne možemo vidjeti ni izravno upoznati? Odgovor je u isto vrijeme složen i jednostavan –
Boga spoznajemo razumom i vjerom. Razum nas vodi do Boga kao posljednjeg uzroka, kao tvorca i ureditelja svega stvorenoga. Jednostavno rečeno,
razumom dolazimo do zaključka, da Bog jest.
Ipak sam razum nas ne može dovesti do Boga, zato nam je
On sam došao u susret, objavio nam se kao Otac, Sin i Duh Sveti, govorio je preko proroka i ta nam objava dolazi po Svetom Pismu. Međutim, ni proročki govor nam ne bi pomogao upoznati Boga osobno,
zato je Riječ Božja uzela naše tijelo, postala čovjekom i boravila među nama.
U liku Isusa Krista Boga upoznajemo na naš ljudski način, jer dok je bio među nama, moglo ga se vidjeti, dotaknuti, upoznati tjelesnim osjetilima. Stoga nam i govori sveti Pavao, da je
Isus Krist slika nevidljivoga Boga, a Toma svojim obraćanjem Isusu ispovjeda vjeru apostola: "
Gospodin moj i Bog moj". Sam Isus kaže: „
Tko mene vidi, vidi i Oca, ja i Otac jedno smo. Ja sam u Ocu i Otac u meni.“ Sve ovo je oslonac našoj osobnoj vjeri, jer
Bog nije dalek i nedohvatljiv, uzeo je naš lik, možemo razmišljati o njegovu liku, osjećati njegovo prijateljstvo, govoriti s njime našim ljudskim jezikom.
Vjera je svojevrsno hodanje po žici, u kojem treba čuvati apsolutnu ravnotežu, inače ćemo lako upasti u zabludu. Već sama temeljna istina naše vjere
da je Bog jedan i da su tri Božanske Osobe slika je toga hoda po žici, jer ako mislimo samo na prvi dio, zalutat ćemo poput takozvanih Jehovinih svjedoka, a ako ostanemo samo pri drugom dijelu, upast ćemo u mnogoboštvo. A tako je i s vjerom u Isusa Krista,
jer vjerujemo da je pravi Bog i pravi čovjek. Bilo ih je koji su zabrazdili u odnosu na drugi članak vjere u Isusa, vjerovali su samo u njegovo Božanstvo i na koncu nijekali njegovo čovještvo. Ali je daleko više, pogotovo u naše vrijeme,
onih koji niječu njegovo Božanstvo. Ima toliko knjiga, filmova, televizijskih programa i javnih naučavanja, gdje se Isusa želi prikazati kao humanitarca, zanesenjaka, hipija, buntovnika i još mnogo toga, a zaključak im je uvijek isti:
Isus je bio običan čovjek, a sve ono o njegovim čudesima, pogotovo o njegovu Uskrsnuću, naknadno su izmišljene priče. (vlč. Vlatko Poljičak)
Ali kad uporno hoćeš, neka ti bude. Međutim, ako Isus nije Bog jer su ga apostoli mogli vidjeti kao čovjeka, onda ni Jahve nije Bog, jer su ga kao čovjeka vidjeli Jakov, s kojim se hrvao, i Mojsije, s kojim je razgovarao licem u lice.