Ali reče sveti apostol Ivan: Tko niječe Sina nema ni Oca.
Upravo tako, no Jovan, čini se da ne razume kontekst. Uporno citira Ivanovo Evanđelje, i koristi ga kao "argument" za svoju blasfemiju o isključivo ljudskoj prirodi Sina (Isusa), iako je kontekst tog dela Ivanovog evanđelja takav da Isus jednostavno, podsećajući na Psalm 82 (Asafov) u kome se
sudije, moćnici, nazivaju "bogovima", ističe svoje Božanstvo. Uostalom, da nije tako, zašto bi i dalje želeli da ga ubiju? Nije im rekao: "Eto i ja sam jedan od vas, sudija kao i vi, nego im je rekao:
Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. 23Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. 24Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!« 25Isus im odgovori:
»Rekoh vam pa ne vjerujete.
Djela što ih ja činim u ime Oca svoga –
ona svjedoče za mene.
26Ali vi ne vjerujete
jer niste od mojih ovaca.
27Ovce moje slušaju glas moj;
ja ih poznajem i one idu za mnom.
28Ja im dajem život vječni
te neće propasti nikada
i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.
29Otac moj, koji mi ih dade,
veći je od svih
i nitko ih ne može ugrabiti
iz ruke Očeve.
30Ja i Otac jedno smo.«
31Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. 32Isus im odgovori: »Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?« 33Odgovoriše mu Židovi: »Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti – čovjek – sebe Bogom praviš.« 34Odgovori im Isus:
»Nije li pisano u vašem Zakonu:
Ja rekoh: bogovi ste!
35Ako bogovima nazva
one kojima je riječ Božja upravljena
– a Pismo se ne može dokinuti –
3
6kako onda vi onome kog Otac posveti
i posla na svijet
možete reći: ‘Huliš!’
– zbog toga što rekoh: ‘Sin sam Božji!’?
37Ako ne činim djela Oca svoga,
nemojte mi vjerovati.
38Ali ako činim,
sve ako meni i ne vjerujete,
djelima vjerujte
pa uvidite i upoznajte
da je Otac u meni
i ja u Ocu.«
39Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.
40
Jednostavno, Isus je njima, rekao da
nije samo čovek.