Da se mi razumijemo. Ovdje nije tema što tko smije ili ne smije. Niti ja tebi bilo što priječim. I naravno da se mišljenja razlikuju. Ja samo tebe, i druge koji ovdje čitaju, upozoravam kako je tvoje vjerovanje Crkva proglasila herezom.
Sve heretičare su vodili "njihovi argumenti". Tebe su, prije nekoliko mjeseci, i kad su potpuno suprotno tvrdio, također vodili "tvoji argumenti".
--------------------------------------
Je li Isus sam sebe smatrao Bogom?
Svaki čitatelj Novog Zavjeta koji poznaje pomalo Stari Zavjet, u isti tren primjećuje da Isus u svojim govorima uvijek ističe svoju jednakost s Bogom:
Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam! (Iv 8, 58)
Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! (Mt 28, 18)
Tko je vidio mene, vidio je i Oca. (Iv 14, 9)
Ja i Otac jedno smo. (Iv 10, 30)
Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge. (Mt 20, 28)
Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (Iv 14, 6)
…vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe! (Mk 2, 10)
… i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. (Iv 5, 27)
Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. (Iv 11, 25)
Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke 23i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti. (Mt 17, 22-23)
Nato svi rekoše: “Ti si, dakle, Sin Božji!” On im reče: “Vi velite! Ja jesam!” (Lk 22, 70)
Čak i takav “klasičan tekst” poput govora na gori dokaz je tomu da se Isus smatra Bogom. Prema shvaćanju Jakova Neusnera upravo svaka rečenica iz govora na gori više definira Osobu Isusa nego li što u njima uvodi nove moralne odredbe. U svojoj knjizi A Rabb Talks with Jesus / Rabin razgovara s Isusom Neusner piše: “Evo dolazi učitelj Tore koji govori u vlastito ime ono što Tora govori u ime Božje.” Upravo sva Isusova naučavanja u kulturološko-religijskom kontekstu judaizma označavaju upravo ono u što mi vjerujemo: da je On Bog.
Sa židovskog stajališta takva tvrdnja bila bi zabluda jer čovjeku nije dopušteno izjednačavati se s Bogom. U više navrata Židovi su imali problema s Rimljanima odbijajući priznati cezara za Boga – Židov bi radije umro nego izrekao takvu bogohulu. “Stoga su Židovi još više nastojali da ga ubiju, jer je ne samo kršio subotu, nego i Boga nazivao svojim Ocem, izjednačavajući sebe s Bogom.” (Iv 5, 18) Onaj tko se čini jednakim Bogu, mora umrijeti. (usp. Dj 12, 22-23)
Stoga je suđenje Isusu najneobičniji sud u povijesti svijeta. Nije mu suđeno zbog onoga što je učinio, već poradi onoga tko je bio.
“A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: ‘Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?’ A Isus mu reče: ‘Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.’ Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: ‘Što nam još trebaju svjedoci? ‘” (Mk 14, 61-63).
Odluka Sinedrija o razapinjanju Isusa znači samo to da su Židovi dobro razumjeli Njegove izjave na temu Njegova božanstva. Isus je znao da je Bog. Poradi te istine spreman je i umrijeti. (Miroslav Rucki)
