Čovjekoubojica = Kristoubojica; (Antikrist = antičovjek)

[stvarnoslap]

Sve počinje od Boga, tako je i naše unutrašnje odluke za Njega. Ona, ta unutrašnja odluka, nema još uvek formu, vidljivu formu..vidljiva forma je samo potvrda, kasnije. Ta odluka je naše uverenje, unutrarnje uverenje da nam je On potreban. Čim ga imamo, mi smo spaseni. Jer smo spremni da Mu budemo poslušni u svemu što nam On kaže.

Ovo vrijedi općenito za čovjeka, pa tako i za pogane koji nikada nisu čuli za Isusa. Međutim, za sve one kojima je naviještena Radosna vijest, među kojima smo nas obojica, vrijedi ovo:

1. Srcem prihvatiti vjeru u Boga

2. Javno (verbalno i na druge načine) ispovijedati tu vjeru u Boga (Mt 10,32: Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem)

A koji je to Bog u kojega moramo srcem vjerovati i ustima ispovijedati (Rim 10,10), da bismo se spasili? Sveto Pismo je jasno, da ne može biti jasnije. Evo, pa tko ima oči neka vidi, a ako uz to ima još od Boga mu darovanog zdravog uma, neka razumije:

Dj 16,30-31: Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!"

Dj 4,12: I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.

Ali isto i oni i mi bivamo uključeni uproces spasenja unutrašnjom odlukom bez definisanog vidljivog priznanja(u formi koja je nama poznata ali ne i njima).

Ne. Mi ne! Mi ne jer:

1. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. (Lk 12,48)

2. Ako se ne priznamo Isusovim pred ljudima, Isus se neće priznati "našim pred Ocem" - idemo u pakao. (Mt 10,32)

3. Da bismo se spasili, osim što srcem moramo vjerovati u onoga koji spašava, a to je Spasitelj Krist, ustima to moramo ispovijedati. (Rim 10,10)

 

[Jovan Prezviter]

Kada kažem da nam je isto(kao i onima koji nisu čuli za Isusa, nisu upoznati sa teologijom hrišćanstva), mislim na taj inicijal-našu odluku(koja je stvar trenutka koji Bog zna i vidi). I oni i mi to imamo nezavisno od našeg teološkog predznanja ili njihovog neznanja.

Nije problem sa kasnijim vidljivim priznanjem(da mi imamo više svetla u tom pogledu jer znamo detaljnije kako je sve to ostvareno). To je sve na mestu.

Kada se kaže:"kome je više dano više će se tražiti od njega" to je razumljivo. Da, od nas se očekuje više tog "vidljivog" pokazivanja vere jer imamo više informacija.

Ali kažem, u procesu spasenja-inicijali, nam je isto.

 

[stvarnoslap]

Kada kažem da nam je isto(kao i onima koji nisu čuli za Isusa, nisu upoznati sa teologijom hrišćanstva), mislim na taj inicijal-našu odluku(koja je stvar trenutka koji Bog zna i vidi).

Ne može nam biti isto, jer Bog nije lažov, a Bog kaže: Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. (Lk 12,48)

Kada se kaže:"kome je više dano više će se tražiti od njega" to je razumljivo. Da, od nas se očekuje više tog "vidljivog" pokazivanja vere jer imamo više informacija.

Točno piše što se od nas očekuje. Piše da moramo vjerovati u Krista ("Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!" (Dj 16,31), i piše da tu vjeru moramo javno svjedočiti (Rim 10,10: Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.)

 

[Jovan Prezviter]

Ne može nam biti isto, jer Bog nije lažov, a Bog kaže: Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. (Lk 12,48)

Ne, Bog nije lažov već je Bog "i neznabožački"..kako kaže apostol Pavle.

"Ili je samo jevrejski Bog, a ne i neznabožački? Da, i neznabožački.", Rimljanima 3,29

Bog jeste i "neznabožački" tj, i oni se spasavaju na isti način kao i mi jer je Bog-Bog sviju. E zato je sasvim na mestu da je inicijal-početak spasenja isti.

Mi ne smemo da se ponašamo nipodaštavajuće prema onima koji ne znaju kao i mi jer Bog je i onih koji ne znaju kao i mi. To su naša braća i Bog im daje jednaku šansu kao nama.

Točno piše što se od nas očekuje. Piše da moramo vjerovati u Krista ("Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!" (Dj 16,31), i piše da tu vjeru moramo javno svjedočiti (Rim 10,10: Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.)

Više, znači da naša dela budu kvantitativnija tj. brojnija..dela ljubavi, dobročinstva. To se od nas traži jer imamo više istine i znanja od njih. Na žalost to često nije slučaj, čak nasuprot. Dakle, mi imamo više znanja od njih i mi trebamo to što znamo da prezentujemo vidljivo. Ako to ne radimo bićemo pred Bogom krivi.

Naravno da ćemo i ispoved o Hristu Spasitelju pomenuti. I dela koja treba da budu dostojna našeg zvanja.

 

[stvarnoslap]

Ne, Bog nije lažov već je Bog "i neznabožački"..kako kaže apostol Pavle.

Je, Bog je stvorio i one koje nazivamo neznabožcima, ali to ne mijenja činjenicu da Bog nije lažov. A Bog je rekao: Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. (Lk 12,48) Prema tome, onima do kojih je došla Radosna vijest, put i tijek spasenja ide ovako:

1. Srcem prihvatiti vjeru u Boga

2. Javno (verbalno i na druge načine) ispovijedati tu vjeru u Boga (Mt 10,32: Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem)

A koji je to Bog u kojega moramo srcem vjerovati i ustima ispovijedati (Rim 10,10), da bismo se spasili? Sveto Pismo je jasno, da ne može biti jasnije. Evo, pa tko ima oči neka vidi, a ako uz to ima još od Boga mu darovanog zdravog uma, neka razumije:

Dj 16,30-31: Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!"

Dj 4,12: I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.

 

[Jovan Prezviter]

Je, Bog je stvorio i one koje nazivamo neznabožcima, ali to ne mijenja činjenicu da Bog nije lažov. A Bog je rekao: Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. (Lk 12,48)

Slažem se. Zato sam ti i govorio kako će oni koji se zovu hrišćani biti strožije osuđeni ako čine ista dela bezbožnika. Mi smo pozvani da činimo veća dela, a ako smo na istom nivou kao neznabošci ili nekada i gori, u tom gore po nas.

To i je ste poenta priče i Luke 12,45-48. Evo šta kaže tu:"Ako li reče sluga u srcu svom: neće moj gospodar još zadugo doći; i stane biti sluge i sluškinje, i jesti i piti, i opijati se. Doći će gospodar tog sluge u dan kada se en nada, i učas koji ne misli, i rasjeći će ga, i deo njegov metnuće sa nevernicima..."

Dakle, mi smo pozvani, zato što znamo istinu da budemo u delima jači od neznabožaca. Ako li tako ne činimo Bog nas ubraja u pagane. Zato je dobro da ne budemo u delima izjednačeni sa onima koji nemaju poznanje.

Zato Hristos kaže "Valja vam se nanovo roditi"

 

[stvarnoslap]

Zato Hristos kaže "Valja vam se nanovo roditi"

I ovo Krist kaže: Ako ne povjerujete da sam ja Bog, umrijet ćete u grijesima svojim.

A od svetog apostola Pavla još doznajemo što nam je činiti da bismo se spasili:

Dj 16,31: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj."

Rim 10,10: Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.

Očito je. Vjera u Krista Boga i javno ispovijedanje te vjere uvjet je spasenja svima nama koji smo čuli Radosnu vijest.

 

[Jovan Prezviter]

I ovo Krist kaže: Ako ne povjerujete da sam ja Bog, umrijet ćete u grijesima svojim.

Zato sam i pokušao da pojasnim da samo ispovedanje nije ključ spasenja, ono jeste važno ali ne presudno u procesu spasenja, jer je proces već započeo pre nego što je taj to izrekao(to da neko veruje u Njega). On je izricanjem toga samo pokazao na koji način je spasenje omogućeno(preko Isusa Hrista). Ali samo spasenje tj. uračunavanje Hristove pravde je dato i pre izricanja formalnog. Isto tako neko može ostati nespasen i pored samog izricanja ako je to samo forma a srce nije predato Bogu ili ako je neko bio u procesu spasenje pa zatim se vratio natrag. Nikakvo formalno ispovedanje takvom čoveku ne može obezbediti spasenje.

Zar nije tako?

 

[stvarnoslap]

Zato sam i pokušao da pojasnim da samo ispovedanje nije ključ spasenja, ono jeste važno ali ne presudno u procesu spasenja, jer je proces već započeo pre nego što je taj to izrekao(to da neko veruje u Njega). On je izricanjem toga samo pokazao na koji način je spasenje omogućeno(preko Isusa Hrista). Ali samo spasenje tj. uračunavanje Hristove pravde je dato i pre izricanja formalnog. Isto tako neko može ostati nespasen i pored samog izricanja ako je to samo forma a srce nije predato Bogu ili ako je neko bio u procesu spasenje pa zatim se vratio natrag. Nikakvo formalno ispovedanje takvom čoveku ne može obezbediti spasenje.

Zar nije tako?

Je tako je. Nije dovoljno samo formalno priznati Isusa Bogom, moramo to najprije srcem vjerovati a onda i javno ispovijedati. Bez ovoga nema nam ni spasa ni spasenja.

 

[Jovan Prezviter]

E onda smo to rešili. Nije dovoljno ni jedno ispovedanje ako srce nije promenjeno.

Pa onda nam valja činiti "nanovorođenje". Neka bi Bog dao da tako činimo.