Čovjekoubojica = Kristoubojica; (Antikrist = antičovjek)

[stvarnoslap]

Upravo tako. Kada se donese ta odluka Bog deluje na nas i menja nas. Tako deluje na svakog čoveka. Od naših unutrapšnjih odluka zavisi Božije delovanje.

Tako je, tako će Bog voditi one do kojih uopće nije stiglo Evanđelje. Ali svi drugi, kojima je Radosna vijest posredovana i koji su je čuli, a onda svojom vlastitom odlukom odbili priznati Isusa svojim Spasiteljem i Bogom, pomrijet će u grijesima svojim. (Iv 8,24) Jer, ovako nam objavi sam Bog:

Dj 16,30-31: Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!"

Iv 8,24: Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim."

Dj 4,12: I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.

 

[Jovan Prezviter]

Ko Djindjic? Nemojmo se zavaravati, nista on nije mogao da uradi, niti je imao viziju boljeg sveta i bolje Srbije. Ubili su ga posto se zamerio Srederu u vezi kosova, kada je insistirao da nam vrate juznu pokrajinu, i jos je trazio da nas bez odlaganja prime u EU, na sta mu je ovaj odgovorio: "Gospodine Djindjicu, mi imamo preca posla od kosova, zasto insistirate na tome bas u ovom trenutku.." Djindjic mu kaze: "Hocu da znam gde su granice moje zemlje, i sa kojim granicama cemo uci u EU". Na sta mu Sreder odgovara: "Gospodine Djindjicu vi ste veca evropa od mene, pogledajte kako izgledate, kako pricate, ali Srbija nikada nece biti deo EU jer su granice evropske unije granice austrougarske monarhije!"

Nakon toga Djindjic izlazi besan iz kancelarije i krece u diplomatsku ofanzivu, krece da lobira za kosovo, nakon cega je dobio metak, jer su ga izuzetno cenili u nemackoj i svetu, na sta Sreder nije mogao da utice. Da je Djindjic kojim slucajem ostao ziv, kosovo bi bilo vraceno Srbiji.

Samo zato je dobio metak, a ne zbog neke vizije!

Njegova ideja da Srbija i srpski narod promene neke navike, je naišlo na veliki otpor u velikom delu društva. Na stranu spoljna politika, tu on nije mogao mnogo. Ali za društvene reforme za koje se on zalagao, poput Dositeja Obradovića, nije imao veliku podršku. Čovek je bio odlučan, srčan, energičan...Bogu hvala za takvog čoveka.

Elem, nama pouka da svi trebamo da radimo na sebi, svaki dan, da budemo što bolji, da odbacimo lažne teorije i lažna opravdanja već da se suočimo sa sobom, svojim manama i da ih ispravljamo. Ono što je Đinđić govorio, jeste ono što je duh prosvetiteljstva a zapravo to je i duh Biblije.

 

[Jovan Prezviter]

Tako je, tako će Bog voditi one do kojih uopće nije stiglo Evanđelje.

Ništa drugačije nije ni sa nama. Jer da ima razlike, Bog ne bi bio pravedan. Ovo što mi znamo teološki ono što oni nisu znali, ne vodi nas u spasenje već jednako kao i njima, naše spasenje zavisi od odlukama u našoj saveti. Ne spoljna ispoved vere, već unutrašnje odluke.

 

[Jovan Prezviter]

Dj 16,30-31: Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!"

Njemu je bilo dovoljna ova spoljna ispoved jer je već unutra, u sebi odlučio se za Boga. On je tu svoju unutrašnju odluku definisao pitanjem: "Šta mi valja činiti da se spasem". To njegovo pitanje, to njegovo interesovanje već ga je učinilo spasenim. Spoljašnji izraz "Veruj Gospoda Isusa Hrista" jeste samo ono u čije ime će će ta njegova unutrašnja odluka biti održavana kroz njegov život. Ali odluka je doneta, i ta odluka je spasonosna. Spoljašnji izraz sledi tek posle te unutrašnje odluke. Tako da samo spoljašnje ispovedanje nije presudno već unutrašnje.

 

[stvarnoslap]

Ništa drugačije nije ni sa nama. Jer da ima razlike, Bog ne bi bio pravedan.

Je, potpuno je drugačije. Sam Bog kaže: Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. (Lk 12,48) Dakle, svi oni koji odbace Spasitelja i Boga Isusa Krista koji im je ponuđen u Evanđelju, pomrijet će u grijesima svojim. (Iv 8,24)

Njemu je bilo dovoljna ova spoljna ispoved jer je već unutra, u sebi odlučio se za Boga. On je tu svoju unutrašnju odluku definisao pitanjem: "Šta mi valja činiti da se spasem".

Kako to sada odjednom priznaješ da je uopće potrebna nekakva "spoljna ispoved"!?!?! Gle čuda. Ti si strašan bogohulnik koji misli da se nekakvim "spoljašnjim manifestacijama vjere" čovjek može spasiti. To je najrigidnije poganstvo, koje graniči s magijom. Dakle neće biti po ovom tvom pogansko-magijskom shvaćanju. Nikakve "spoljne ispovjedi" ili "pogansko-magijska mantranja" čovjeka ne spašavaju. Čovjeka može spasiti samo vjera u Boga i ispovijedanje te vjere u Boga. Krasno nam to ostavi zapisano sveti apostol Pavao:

Rim 10,10: Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.

 

[Jovan Prezviter]

Nije, drugačije.

Inicijal, početak spasenja je uvek vezano za našu unutrašnju odluku. Kako za njih koji nisu imali po znanje tako i za nas.

I ta odliuka do kraja ako ostane u nama jesmo spaseni.

Sve istalo(formalna ispoved), ako naša unutrašnja odluka bude promenjena ne može nas spasti. To i Isus kaže:"neće vas ispoved spasti ako ne činite volju Oca mojega"(parafrazirano).

Ti se možeš ispovediti:"Gospode, Gospode" do mile volje ali ako unutrašnja odluka tvoja bude drugačija to ne spasava.

To su proste stvari, to svaki verujući razume. Nije nikakva ne dostižna stvar za razumeti.

 

[stvarnoslap]

Je, potpuno je drugačije. Sam Bog kaže: Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. (Lk 12,48) Dakle, svi oni koji odbace Spasitelja i Boga Isusa Krista koji im je ponuđen u Evanđelju, pomrijet će u grijesima svojim. (Iv 8,24)

Nije, drugačije.

Hoćeš reći da Bog laže kada kaže: Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. (Lk 12,48)

To i Isus kaže:"neće vas ispoved spasti ako ne činite volju Oca mojega"(parafrazirano).

A volja Oca Isusova i Oca našega je ovo:

Dj 16,30-31: Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!"

Iv 8,24: Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim."

Dj 4,12: I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.

 

[Jovan Prezviter]

"Što mi valja činiti da se spasem", time je već naznačeno da Duh radi na srcu te je to samo po sebi početak spasenja. Ostalo je samo vidljiv znak.

Opet ti kažem, sam Isus ne ostavlja dilemu da ispoved ne spasava ako na naš život ne utiče Bog.

Ispoved je "vidljiv" znak, i samo priznanje preko koga smo to spasenje ostvarili. Ispoved dakle ima tu ulogu. Ali samo priznanje bez unutrašnje odluke(promene) ne može spasiti.

 

[stvarnoslap]

"Što mi valja činiti da se spasem", time je već naznačeno da Duh radi na srcu te je to samo po sebi početak spasenja. Ostalo je samo vidljiv znak.

Apostoli mu ne odgovoriše ovako kako ti sugeriraš - daj se još samo "vidljivo" priznaj Isusovim. Ne misliš valjda da su apostoli bili ovako "jeftini reklameri i prodavači magle"? Naravno da nisu. Apostolima je bitno ono što je u srcu, zato sveti Pavao i kaže: Rim 10,10: Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.

Dakle, redosljd onoga što nas vodi k spasenju je baš ovakav:

1. Srcem prihvatiti vjeru u Boga

2. Javno (verbalno i na druge načine) ispovijedati tu vjeru u Boga (Mt 10,32: Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem)

A koji je to Bog u kojega moramo srcem vjerovati i ustima ispovijedati (Rim 10,10), da bismo se spasili? Sveto Pismo je jasno, da ne može biti jasnije. Evo, pa tko ima oči neka vidi, a ako uz to ima još od Boga mu darovanog zdravog uma, neka razumije:

Dj 16,30-31: Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!"

Dj 4,12: I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.

Opet ti kažem, sam Isus ne ostavlja dilemu da ispoved ne spasava ako na naš život ne utiče Bog.

Pa to ti ja čitavo vrijeme i tvrdim. Sve mora početi od Boga i biti s Bogom da bismo se spasili, evo ti ja i gore pokazah. Zato, kada čovjek upita - "što mi je činiti da se spasim" - apostol mu odgovara: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!" Ne reče mu apostol, "vjeruj u 'nekog' boga", jer spasiti nas može samo vjera u Boga Isusa Krista.

Ispoved je "vidljiv" znak, i samo priznanje preko koga smo to spasenje ostvarili. Ispoved dakle ima tu ulogu. Ali samo priznanje bez unutrašnje odluke(promene) ne može spasiti.

Točno. Ja se polomi da ti upravo ovo i dokažem. Hvala Bogu da si konačno shvatio. Dakle, da bismo se spasili, najprije moramo srcem povjerovati u Boga, a nakon toga to vidljivo i ispovjedati. Međutim, ne možemo reći da je svejedno u kojeg smo B(b)oga povjerovali, jer se spasiti možemo samo ako povjerujemo u onoga koji je jedini i pravi Bog. A koji je to jedini i pravi Bog koji spašava? Evo, pa tko ima oči neka vidi, a ako uz to ima još od Boga mu darovanog zdravog uma, neka razumije:

Dj 16,30-31: Gospodo, što mi je činiti da se spasim?" Oni će mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!"

Dj 4,12: I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.

 

[Jovan Prezviter]

Pa to ti ja čitavo vrijeme i tvrdim. Sve mora početi od Boga i biti s Bogom da bismo se spasili, evo ti ja i gore pokazah. Zato, kada čovjek upita - "što mi je činiti da se spasim" - apostol mu odgovara: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se - ti i dom tvoj!" Ne reče mu apostol, "vjeruj u 'nekog' boga", jer spasiti nas može samo vjera u Boga Isusa Krista.

Sve počinje od Boga, tako je i naše unutrašnje odluke za Njega. Ona, ta unutrašnja odluka, nema još uvek formu, vidljivu formu..vidljiva forma je samo potvrda, kasnije. Ta odluka je naše uverenje, unutrarnje uverenje da nam je On potreban. Čim ga imamo, mi smo spaseni. Jer smo spremni da Mu budemo poslušni u svemu što nam On kaže.

Zatim sledi to priznanje. A priznanje je samo svesno priznanje na koji način nas On spasava.

Točno. Ja se polomi da ti upravo ovo i dokažem. Hvala Bogu da si konačno shvatio. Dakle, da bismo se spasili, najprije moramo srcem povjerovati u Boga, a nakon toga to vidljivo i ispovjedati.

Tako je, samo bih ovaj prvi deo (najprije moramo srcem povjerovati u Boga) smatrao ključnim a ovaj drugi (to vidljivo i ispovjedati) kao što rekoh samo potvrda na koji način je ostvareno to naše spasenje. Da, ono jeste ostvareno kroz Hrista, Njegovu bezgrešnost, koja se nama pripisuje u trenutku kada ga primimo u srce.

Dj 4,12: I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.

Upravo tako. Samo Hristos bezgrešan jeste naš Spasitelj. Jer nam treba Onaj ko nam može dati svoju pravdu u zamenu za naš grešan život. Mi to priznajemo. Mi to znamo.

Ali kažem, kada sam te pitao za one koji ne znaju, nisu znali za Hrista, oni se takođe spasavaju "unutarnjom" odlukom. Sada što je oni ne ispoljavaju na način nama poznat nije presudno jer ne znaju. Njihova odluka je pred Bogom otkrivena, i On zna na koji način. Ali isto i oni i mi bivamo uključeni uproces spasenja unutrašnjom odlukom bez definisanog vidljivog priznanja(u formi koja je nama poznata ali ne i njima).

Eto tako je svima jednako, u tom pogledu i Bog je samim tim potpuno pravedan i isti prema svima.