Cistiliste

[Servius Tullius]

U citiranom tekstu pomenut je nagoveštaj blaženstva, predokušanje kako se obično naziva a ne polublaženstvo jer takvo nešto ne postoji.
Ne postoji polublaženstvo ili potpuno blaženstvo u Pravoslavlju sem ukoliko oboženje ne smatraš takvim, a ono nema kraja niti se da rasuditi, postoje različita stanja koja su odraz duhovne realnosti čovekovog bitisanja.
Ovo nema puno veze sa antičkim filozofskim konceptom eudaimonije koji neki pogrešno poistovećuju sa hrišćanskim učenjem, što kod tebe nije, nadam se, slučaj.

Duše pravednika nisu morale da prodju kroz nikakvo čistiliše i očišćenje već osvećenje i iskupljenje i čuju blagotvornu, spasavajuću Živu Reč.

Smrt pobeže i bekstvo njeno obelodani kukavičluk njen. Pritrčaše sveti Proroci, i Mojsej, zakonodavac, i Isaija, i Krstitelj Jovan koji je svedočeći govorio: Jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? (Mt. 11, 3). Iskupljeni biše svi pravednici koje beše progutala smrt; jer propovedani Car trebao je biti Iskupitelj dobrih propovednika. Tada svaki od pravednika govoraše: smrti, gde ti je žalac? ade, gde ti je pobeda? jer nas iskupi Pobedotvorac . Gospod Hristos je iščupao žalac smrti, blagovesti sveti Bogoslov, srušio mračne zatvore setnoga ada, podario slobodu dušama. Gospod smrću razorava smrt; silazi u ad, i izvodi duše iz njega ....
Spasiteljeva žrtva je bila potrebna ne samo za njegove savremenike i njihove potomke, već i za sve ljude koji su postojali pre njih u ovome svetu, a čije su duše bile u adu. Stoga je bilo potrebno da Spasitelj propoveda Evanđelje i onima u adu , da objavi svoj veliki domostroj spasenja , i da najzad onima koji su bili zarobljenici demona da slobodu, osvećenje i obećanje budućih blaga. Bilo je, dakle, potrebno da Hristos po svaku cenu siđe u ad. I sve to On je učinio po pravdi, jer ništa Bog ne čini bez nje.

Starozavetni Pravednici nisu mogli da se bore i izbore sa smrću, niko od njih. Rvali se sa smrću, ali niko nije mogao da pobedi smrt. Svi su oni odlazili, prolazili preko ovog sveta, odlazili u carstvo smrti. Ceo Stari Zavet i svi Starozavetni Pravednici bili su čežnja za Spasiteljem sveta. Davili se u moru greha i smrti, svaki se od njih molio Gospodu: Gospode, izbavi nas! Pošlji nam Spasitelja, daj nam Spasitelja od greha i smrti! I tako, prolaze i odlaze sa ovog sveta sa nadom i očekivanjem, sa nadom u velikog i slavnog Spasitelja sveta. Vekovi su i vekovi prolazili, hiljade i hiljade godina čekajući Njega. Oni su sa tom verom živeli radi Njega, i kroz tu veru ispunjavali se silom božanskom, da prožive ovaj svet u svetosti i pravdi, da prožive ceo ovaj život takoreći u Evanđelju, pre nego što je objavljeno Sveto Evanđelje.
I zato je rečeno, od velikog i slavnog Svetog Apostola Pavla, da ceo Stari Zavet ustvari vodi ka Gospodu Hristu. On je bio vaspitač ka Gospodu Hristu, pripremao je ljude, pripremao je ljude za dolazak Hrista, za dolazak Spasitelja. Starozavetni Pravednici ne bi bili Pravednici, ne bi bili Svetitelji, ne bi imali sile da postanu Svetitelji Božji, da se njihova vera i njihovo očekivanje kroz veru nije ostvarilo. Jer njihova se nada ispunila. Rečeno je u Svetom Evanđelju, da su oni prošli kroz ovaj svet sa nadom na Mesiju, sa nadom na Spasitelja sveta, a da savršenstvo života, i pravde, i ljubavi u ovome svetu zavisi od Mesije, od Spasitelja.
Zaista, Gospod je došao, Bog je postao čovek, time obasjao sve svetove, i pre Njega i posle Njega. Postavši čovek, Bog je kazao čoveku šta je čovek, i Bog je kazao čoveku šta je ovaj život, a šta smrt. Gospod Hristos, Bog koji je postao čovek, i javio se u ovome svetu kao Bogočovek, zato je i pobedio smrt, da bi pokazao da je pobedio greh, da bi pokazao da je pobedio đavola. Svi Starozavetni Pravednici, Starozavetni Svetitelji bili su oslobođeni Gospodom Hristom kada je sišao u Ad, carstvo smrti, i izvedeni u Carstvo Nebesko. Mnogobrojni su svedoci o Gospodu Hristu, o Njegovom dolasku u ovaj svet. I mi, veli se u Svetom Evanđelju, mi koji smo došli posle Gospoda Hrista u ovaj svet, mi imamo pred sobom tolike svedoke o Gospodu Hristu. Svedoke da je On zaista Spasitelj sveta, da je učinio za nas ljude ono što niko učinio nije, da je On, Bogočovek, pobedio smrt i osigurao Život Večni nama ljudima, osigurao smrtnom telu ljudskom Besmrtnost i Život Večni. I svi mi u ovome svetu posle dolaska Gospoda Hrista, mi hrišćani, i živimo sa tom verom i nadom, verom u vaskrsenje mrtvih i nadom da ćemo i mi vaskrsnuti, da će nam Gospod podariti Carstvo Nebesko posle Strašnoga Suda. I rečeno je zato u Svetom Evanđelju, da i mi, „imajući toliku gomilu svedoka, odbacimo od sebe svaki greh koji je prionuo za nas, i da s trpljenjem trčimo u bitku koja nam je određena“. Kakvu bitku? Bitku za Gospoda Hrista, bitku za Život Večni, bitku za Pravdu Večnu, bitku za Besmrtnost. Jer, posle Gospoda Hrista, tvoj život i jeste bitka između smrti i života, između prolaznosti i večnosti.
Gospod Hristos prvi je pobedio smrt i On jedini daje sile da u ovoj bici zemaljskoj i mi pobeđujemo Njegovom silom.

 

[mire000]

Pozdrav Servius, tako je. Ovo je zanimljiva tema. Mislim da bi bilo dobro da se ova tema sagleda sa pravoslavnog i katoličkog aspekta. Pozivam adventiste da ne umeću adventistčke stavove...ima adventističkih tema sasvim dovljno ..dakle da se ovo sagleda pre svega sa aspekta tradicije crkve..no ako imamo tradicionalne tekstove koji odbacuju čistilište ili ga potvrđuju da se to iznosi samo.

Svako dobro u diskusiji.

Ne vredi brate, oni su gonjeni to da cine, da pisu protiv nas, moraju da nas pobede. Nema ovde uopste zelje da se stvari sagledaju nepristrasno, zato i ne vredi razgovarati. A zato je tema i otvorena, ne radi nas, da mi kazemo sta mislimo, vec da nas napadnu i ismejavaju na njoj!

Jadna je takva vera, koja pociva na ismejavanju drugog i hrani se time.. Oni jedva cekaju da nam se narugaju!

Tebi svaka cast jer to ne radis..
Bog te blagoslovio!

 

[Jovan Prezviter]

U citiranom tekstu pomenut je nagoveštaj blaženstva, predokušanje kako se obično naziva a ne polublaženstvo jer takvo nešto ne postoji.
Ne postoji polublaženstvo ili potpuno blaženstvo u Pravoslavlju sem ukoliko oboženje ne smatraš takvim, a ono nema kraja niti se da rasuditi, postoje različita stanja koja su odraz duhovne realnosti čovekovog bitisanja.
Ovo nema puno veze sa antičkim filozofskim konceptom eudaimonije koji neki pogrešno poistovećuju sa hrišćanskim učenjem, što kod tebe nije, nadam se, slučaj.

Duše pravednika nisu morale da prodju kroz nikakvo čistiliše i očišćenje već osvećenje i iskupljenje i čuju blagotvornu, spasavajuću Živu Reč.

Smrt pobeže i bekstvo njeno obelodani kukavičluk njen. Pritrčaše sveti Proroci, i Mojsej, zakonodavac, i Isaija, i Krstitelj Jovan koji je svedočeći govorio: Jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo? (Mt. 11, 3). Iskupljeni biše svi pravednici koje beše progutala smrt; jer propovedani Car trebao je biti Iskupitelj dobrih propovednika. Tada svaki od pravednika govoraše: smrti, gde ti je žalac? ade, gde ti je pobeda? jer nas iskupi Pobedotvorac . Gospod Hristos je iščupao žalac smrti, blagovesti sveti Bogoslov, srušio mračne zatvore setnoga ada, podario slobodu dušama. Gospod smrću razorava smrt; silazi u ad, i izvodi duše iz njega ....
Spasiteljeva žrtva je bila potrebna ne samo za njegove savremenike i njihove potomke, već i za sve ljude koji su postojali pre njih u ovome svetu, a čije su duše bile u adu. Stoga je bilo potrebno da Spasitelj propoveda Evanđelje i onima u adu , da objavi svoj veliki domostroj spasenja , i da najzad onima koji su bili zarobljenici demona da slobodu, osvećenje i obećanje budućih blaga. Bilo je, dakle, potrebno da Hristos po svaku cenu siđe u ad. I sve to On je učinio po pravdi, jer ništa Bog ne čini bez nje.

Starozavetni Pravednici nisu mogli da se bore i izbore sa smrću, niko od njih. Rvali se sa smrću, ali niko nije mogao da pobedi smrt. Svi su oni odlazili, prolazili preko ovog sveta, odlazili u carstvo smrti. Ceo Stari Zavet i svi Starozavetni Pravednici bili su čežnja za Spasiteljem sveta. Davili se u moru greha i smrti, svaki se od njih molio Gospodu: Gospode, izbavi nas! Pošlji nam Spasitelja, daj nam Spasitelja od greha i smrti! I tako, prolaze i odlaze sa ovog sveta sa nadom i očekivanjem, sa nadom u velikog i slavnog Spasitelja sveta. Vekovi su i vekovi prolazili, hiljade i hiljade godina čekajući Njega. Oni su sa tom verom živeli radi Njega, i kroz tu veru ispunjavali se silom božanskom, da prožive ovaj svet u svetosti i pravdi, da prožive ceo ovaj život takoreći u Evanđelju, pre nego što je objavljeno Sveto Evanđelje.
I zato je rečeno, od velikog i slavnog Svetog Apostola Pavla, da ceo Stari Zavet ustvari vodi ka Gospodu Hristu. On je bio vaspitač ka Gospodu Hristu, pripremao je ljude, pripremao je ljude za dolazak Hrista, za dolazak Spasitelja. Starozavetni Pravednici ne bi bili Pravednici, ne bi bili Svetitelji, ne bi imali sile da postanu Svetitelji Božji, da se njihova vera i njihovo očekivanje kroz veru nije ostvarilo. Jer njihova se nada ispunila. Rečeno je u Svetom Evanđelju, da su oni prošli kroz ovaj svet sa nadom na Mesiju, sa nadom na Spasitelja sveta, a da savršenstvo života, i pravde, i ljubavi u ovome svetu zavisi od Mesije, od Spasitelja.
Zaista, Gospod je došao, Bog je postao čovek, time obasjao sve svetove, i pre Njega i posle Njega. Postavši čovek, Bog je kazao čoveku šta je čovek, i Bog je kazao čoveku šta je ovaj život, a šta smrt. Gospod Hristos, Bog koji je postao čovek, i javio se u ovome svetu kao Bogočovek, zato je i pobedio smrt, da bi pokazao da je pobedio greh, da bi pokazao da je pobedio đavola. Svi Starozavetni Pravednici, Starozavetni Svetitelji bili su oslobođeni Gospodom Hristom kada je sišao u Ad, carstvo smrti, i izvedeni u Carstvo Nebesko. Mnogobrojni su svedoci o Gospodu Hristu, o Njegovom dolasku u ovaj svet. I mi, veli se u Svetom Evanđelju, mi koji smo došli posle Gospoda Hrista u ovaj svet, mi imamo pred sobom tolike svedoke o Gospodu Hristu. Svedoke da je On zaista Spasitelj sveta, da je učinio za nas ljude ono što niko učinio nije, da je On, Bogočovek, pobedio smrt i osigurao Život Večni nama ljudima, osigurao smrtnom telu ljudskom Besmrtnost i Život Večni. I svi mi u ovome svetu posle dolaska Gospoda Hrista, mi hrišćani, i živimo sa tom verom i nadom, verom u vaskrsenje mrtvih i nadom da ćemo i mi vaskrsnuti, da će nam Gospod podariti Carstvo Nebesko posle Strašnoga Suda. I rečeno je zato u Svetom Evanđelju, da i mi, „imajući toliku gomilu svedoka, odbacimo od sebe svaki greh koji je prionuo za nas, i da s trpljenjem trčimo u bitku koja nam je određena“. Kakvu bitku? Bitku za Gospoda Hrista, bitku za Život Večni, bitku za Pravdu Večnu, bitku za Besmrtnost. Jer, posle Gospoda Hrista, tvoj život i jeste bitka između smrti i života, između prolaznosti i večnosti.
Gospod Hristos prvi je pobedio smrt i On jedini daje sile da u ovoj bici zemaljskoj i mi pobeđujemo Njegovom silom.

Hvala ti Servius, na ovom tekstu. Pročitah ga pažljivo. Međutim, ja i dalje moram ostaviti otvoreno pitanje...da li ovaj koncept oslobođenja duša pravednika iz hada mogu razumeti na ovaj način da su morali čekati Hristovu smrt i vaskrs da bi došle u blizinu Božiju. Jer meni tekst Pisma sugeriše da je prvi trenutak nakon smrti taj susret sa Gospodom u svoj punini radosti i blagoslova. Kažem, ne mogu naći reference u tekstu Pisma koji bi mi sugerisao ovaj prelaz iz jednog "očekivanja" kako si se lepo izrazio i nade te uspavanosti duše i maglovite predstave o blagodati kako si na drugom mestu takođe lepo to definisao, ka kasnijem pristupu Bogu i Njegovom Carstvu.

Ja bih rado ponovio citate koje sam priložio u Torah:

"A ja ću u pravdi gledati live tvoje; kad se probudim, biću sit od prilike tvoje", Psalam 17,15

"I ako se ova koža moja i rasčini, opet ću u telu svom videti Boga. Ja isti videću ga, i oči moje gledaće ga a ne druge" Jov 19, 26.27

Nekako mi se čini da je nada vernih u Torah bila vezana za direktan susret sa Gospodom bez prolaska kroz period nade i očekivanja. Pa zato bih voleo ako bi mi mogao nakako tekstovima Pisma nagovestiti to stanje isčekivanja i citata tih starozavetnih pravednika koji bi Duhom Svetim bili nadahnuti da izraze ovakve reči koje bi upućivale na to.

 

[mire000]

Nekako mi se čini da je nada vernih u Torah bila vezana za direktan susret sa Gospodom bez prolaska kroz period nade i očekivanja.

"Kad umre covjek, hoce li ozivjeti? Sve dane vremena koje mi je odredjeno cekacu dokle mi dodje promjena. Zazvaces, i ja cu ti se odazvati; djelo ruku svojih pozeljeces" (Jov 14:14)

Kako mrtav covek moze da "ceka"?

Mozda je tu odgovor na tvoje pitanje!
Mrtav covek, niti moze da "ceka" niti moze da "cuje" niti da se "odazove" ako je nesvestan!

A kao sto je Servius objasnio, postoji period cekanja i mrtvi su svesni..

Jov takodje govori o "promeni" stanja, sta mislis zasto?

Da sad ne sirim pricu na Solomuna kojeg ne razumete, Davida i ostale, bilo bi mnogo..

***
Imas od mene pitanje u vezi ovog stiha:

"Ja isti videću ga, i oči moje gledaće ga a ne druge" (Jov 19, 26.27)

Kako ces vratiti "istog coveka" ako mu se svest ugasi? Zar je covek poput kompjutera da mu je svest zapisana u nekom delu njegovog tela - hard disku - mozgu?

I onda kada on umre, ti ponovo sklopis delove tela, dodas mozak i on profunkcionise isto!?

Ovo je apsurd, jer bi onda covek bio nista vise od "vestacke inteligencije" robota, koji nije u sranju ni da voli ni da oseca! Jer bi njegove reakcije zavisile od napisanog programa sadrzanom negde u kodu u - mozgu! Robot moze samo da glumi ljubav! Zar bi Bog stvorio takvo bice?

Covek je mnogo vise od toga! On ima "svest" i ta svest je Bozanska i mora biti sacuvana nakon smrti! Jer ako ona umre, ti vise nikako ne mozes vratiti tog coveka, mozes stvoriti samo njegovog klona!

A ta svest se ne nalazi ni u mozgu ni u delovima tela, znamo to, jer pise da cemo "dobiti novo telo"! Ne mozes ga vratiti ako mu je "svest deo tela" (mozak ili bilo sta drugo) jer to truli i raspada se!

 

[stvarnoslap]

Kako Katolička crkva vjeruje i uči o Čistilištu zorno je pokazano u odgovoru don Damira Stojića na upućeno pitanje čitateljice Sanje.

Hvaljen Isus i Marija!
Smatram sebe religioznom osobom, vjerujem u Boga, život vječni i trudim se na zemlji zadobiti ulaznicu za raj . Medutim, nedavno sam razgovarala sa meni veoma bliskom osobom i ona mi reče da vjeruje u Boga, ali ne i u život vječni? Tom rečenicom ta osoba u meni nije poljuljala vjeru, ali sam počela više razmišljati o vječnom životu i imam 100 upitnika u glavi. Ta osoba mi je veoma draga i iznenadila me tim mišljenjem. Iako znam, da vjera u Boga podrazumjeva i vjeru u vječni život, i ako nema vjere u jedno, teško da ima vjere u drugo. Zanima me da li je ta vjera u Boga, i plemenitost te osobe dovoljna za njezino spasenje?
Osim toga, zanima me gdje bude naša duša u periodu nakon smrti pa do Isusova drugog dolaska? Kako je raj stanje duše? To nikako ne mogu shvatiti. Uvijek sam raj zamišljala kao mjesto, kao livadu, potok, cvijeće, kao vrt u kojem su bili Adam i Eva.

Unaprijed hvala na odgovorima, Sanja

Poštovana Sanja!
Zahvaljujem Vam na pitanju o kojemu se može mnogo razgovarati, ali nastojat ću biti što jednostavniji i kraći.
Za kršćane Bog i budući život su neodvojivi jedno od drugoga. Kršćanski Bog je Bog ljubavi i milosrđa. On je Stvoritelj koji sve što čini, učini veoma dobro.
„I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro.“ (Post 1,31)
Prateći Isusov život i njegov nauk u Novome Zavjetu naići ćemo na mnogo mjesta gdje govori o budućemu životu. Isus je mnogo vremena posvetio govoru o raju i paklu. Za nas kršćane sve što je od Boga ima smisla. Besmislen bi bio ovaj život da nema budućega. To Katolička crkva ne naučava sama od sebe, nego temelj toga nauka nalazi u Isusu Kristu i sv. Pismu.
Sv. Pavao kaže:
Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju. Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi. (1 Kor 15, 14-19)
Kroz cijelu povijest prije i poslije Isusa Krista ljudi se pitaju ima li života poslije smrti. Kršćanska vjera se temelji na uskrsnuću. Bez toga događaja bila bi najbjednija od svih drugih upravo zbog toga što toliko govori o Božjoj ljubavi, o Božjem sebedarju nama na najveličanstveniji način, a za što, zbog čega? Po Kristovom sebedarju i uskrsnuću smo najradosnija vjera od svih drugih. Njime nam je darovano otkupljenje i ponuđeno spasenje za život vječni.
Vaša bliska osoba koja vjeruje u Boga, ali ne i u život vječni očito dovoljno ne poznaje našu vjeru. Nažalost, mnogi kršćani ne vjeruju u život vječni. Čak i dobar dio onih koji idu na sv. misu. Evanđelje je radosna vijest. Evangelion na grčkome znači radosna vijest.
Isus govori da se ne bojimo, da je On s nama u sve dane do svršetka svijeta; da nam ide pripraviti mjesto; govori da u domu Oca njegovog ima mnogo stanova; spominje spasenje čovjekovo u svoje božansko ime. Što je spasenje, otkupljenje nego li govor o budućem životu?
Utipkajte ove riječ u internetskoj tražilici i i tražilica će vam izbaciti citate iz Biblije. Zatim te citate potražite ili u Bibliji koju imate kod kuće ili na online Bibliji Kršćanske sadašnjosti.
Jedan od glavnih članaka vjere Katoličke crkve je "Vjerujem u život vječni" o kojem Katekizam katoličke crkve navodi slijedeće:
1020 Za kršćanina, koji svoju smrt sjedinjuje sa smrću Kristovom, smrt je kao odlazak Kristu i ulazak u vječni život. Kad Crkva, posljednji put, nad umirućim kršćaninom izrekne oprosne riječi Kristova odrješenja, kada ga posljednji put obilježi okrepljujućim pomazanjem i kada mu u popudbini (pričesti) dadne Krista kao hranu za putovanje, ona mu se obraća s blagim i ohrabrujućim riječima:
Pođi, kršćanska dušo, s ovoga svijeta u ime Boga Oca svemogućega, koji te je stvorio, u ime Isusa Krista, Sina Boga živoga, koji je za te trpio, u ime Duha Svetoga, koji se u te izlio. Danas ti bilo mjesto u miru i prebivalište kod Boga na svetome Sionu, sa svetom Bogorodicom Djevicom Marijom, sa svetim Josipom i svim anđelima i svecima Božjim (...). Vrati se svojem početniku koji te je načinio od gliba zemaljskoga. I zato neka ti na odlasku iz ovoga života dođe u susret Djevica Marija, anđeli i svi sveti (...), da svoga Otkupitelja gledaš licem u lice(...).

Ovime Vas potičem da takva i slična pitanja potražite u Katekizmu katoličke crkve. Ako ga nemate doma, možete ga naći na internetu. Katekizam o nebu, čistilištu i paklu govori od 1023. do 1035. točke, a o posljednjemu sudu iza 1035.
Je li vjera u Boga i plemenitost osobe dovoljna za spasenje? Samo Bog može proniknuti u srca svih nas. Nitko od nas ne može proniknuti u sebe onoliko koliko može Bog.
Osoba koju spominjete i opisujete kao dobru dobru i plemenitu može se spasiti po Isusovim riječima:
1058 Crkva moli da se nitko ne izgubi: "Gospodine, ne dopusti da se ikada odijelim od tebe". Ako je istina da se nitko ne može sam spasiti, jednako je istina da Bog hoće "da se svi ljudi spase (...)" (1 Tim 2,4) i da je njemu "sve moguće" (Mt 19,26).
No, mnogi se varaju misleći da su dobri te da će doći pred Boga opravdani. Vjera pomaže čovjeku da bolje upozna sebe, Boga i svijet u kojemu živi. Kroz vjeru čovjek raste prema Gospodinu. I jedino u vjeri čovjek dolazi do istinskih odgovora. Isus je rekao da bez njega ne možemo učiniti ništa. On je središte ljudske povijesti, bilo čovjeka pojedinca, bilo naroda.
Vaša draga osoba, Vi, ja i svi drugi trebamo propitkivati svoja djela. Jesam li i ako jesam koliko sam puta ogovarao, varao, ukrao, samozadovoljavao se, gledao s požudom druge i gledao pornografiju, bio zavidan, ljubomoran, koliko puta mi je nešto drugo bilo na prvome mjestu nego Bog i time prekršio prvu Božju zapovijed, koliko puta sam se ljutio na Boga?
Kad sam imao priliku pomoći bližnjemu, a to nisam učinio? Koliko sam propusta danas učinio? Jesam li utješio, ohrabrio kada je to trebalo? Jesam li nahranio i napojio radosnim rječju one koji su zapali u malodušnost, depresiju? Jesam li imao prilike pomoći nekome odriješiti ga okova navezanosti na poroke itd.
Svi trebamo Krista, svi trebamo vjeru. Nemoguće je upoznati svoje vrline i kreposti; mane, grijehe i propuste ako ne upoznamo živoga Isusa Krista.
Isus nam je svojim životom pokazao kako treba živjeti da bismo se spasili.
Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.« (Iv 13, 34-35)
Predraga sestro u Kristu, najbolji svjedok svojim prijateljima i ljudima oko sebe bit ćete vi ako ćete činiti djela ljubavi. Po njima će svi znati da ste Kristova učenica i mnogi će se obratiti.
Pitali ste za nebo. Je li prostor ili stanje? Katekizam će Vam dati odgovor.
Nebo nije samo stanje potpune radosti i blaženstva čovjekove duše. Ono je i mjesto, no ne možemo znati kakvo sve dok ne dođemo tamo. To je našim očima sakriveno. Sv. Pavao kaže: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. (Kor 2, 9)
Isus spominje stanove koje će nam prirpaviti. Doslovno ili nedoslovno, slika stanova je jasna. Isto tako, Isus je uskrsnuo s tijelom koje se uskrsnućem preobrazilo. Dakle, u vječnosti, kada dođe dan uskrsnuća svih nas, imat ćemo preobražena tijela. Isus je, ukazavši se učenicima, poslije pojeo ribu. (Pronađite taj redak pred kraj evanđelja.) Dakle, ima na neki način materijalno tijelo koje je pri tome slobodno od ovoga svijeta. (Isus se apostolima jednostavno ukazao u zatvorenoj prostoriji, a nije prošao kroz vrata).
Iz katekizma katolička Crkve:
Nebo
1023 Oni koji umiru u Božjoj milosti i prijateljstvu, i koji su posve očišćeni, žive zauvijek s Kristom. Zauvijek su slični Bogu, jer ga gledaju "kao što jest" (1 Iv 3,2), licem u lice:
Našom apostolskom vlašću definiramo da, prema općem Božjem određenju, duše svih svetih, koji su otišli s ovoga svijeta prije Muke Gospodina našega Isusa Krista, (...) i svih drugih vjernika koji su umrli pošto su primili sveto Kristovo krštenje, u kojih u času smrti nije bilo ništa za čišćenje (...) ili, ako je nešto bilo ili nešto bude što treba očistiti, čim, poslije svoje smrti, budu očišćene (...) i prije uskrsnuća njihovih tjelesa i općeg suda - i to nakon uzašašća Gospodina i Spasitelja Isusa Krista na nebo - bile su, jesu i bit će u nebu, u kraljevstvu nebeskom i raju nebeskom s Kristom, u društvu svetih anđela. One su poslije muke i smrti našega Gospodina Isusa Krista, ugledale i gledaju Božju bit neposrednim gledanjem, i to licem u lice, bez posredovanja ikakvog stvorenja.

1027 To otajstvo blaženog zajedništva s Bogom i sa svima onima koji su u Kristu nadilazi svako poimanje i svako predočenje. Sveto pismo nam o tome govori u slikama: život, svjetlost, mir, svadbena gozba, vino (vječnog) Kraljevstva, kuća Očeva, nebeski Jeruzalem, raj: "Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube" (1 Kor 2,9).

A gdje je duša poslije smrti dok očekuje također će Vam otkriti Katekizam. Primjerice:
1021 Smrt je svršetak ljudskog života kao vremena otvorena primanju ili odbijanju milosti Božje koja se očitovala u Isusu Kristu. Novi zavjet govori o sudu poglavito gledom na konačni susret s Kristom o njegovu drugom dolasku, ali u više navrata potvrđuje također neposrednu nagradu ili kaznu nakon smrti, koja će biti dodijeljena svakome prema njegovim djelima i njegovoj vjeri. Prispodoba o siromašnom Lazaru i Kristova riječ dobrom razbojniku na križu, kao i drugi tekstovi Novoga zavjeta, govore o posljednjoj sudbini duše koja može biti različita.

1022 Svaki čovjek već od časa smrti, u posebnom sudu koji mu život stavlja u odnos prema Kristu, prima u svojoj besmrtnoj duši vječnu nagradu ili kaznu: ili treba proći kroz čišćenje, ili će neposredno ući u nebesko blaženstvo, ili će se odmah zauvijek osuditi.
Uvečer našega života, bit ćemo suđeni prema ljubavi.
Konačno čišćenje ili Čistilište

1030 Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost.
Pakao
1033 Ne možemo biti s Bogom sjedinjeni ako se slobodno ne odlučimo da ga ljubimo. Ali, Boga ne možemo ljubiti ako teško griješimo protiv njega, protiv svog bližnjega ili protiv nas samih: "tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života" (1 Iv 3,14.15). Nas Gospodin upozorava nas da ćemo biti od njega odijeljeni, ako u teškim potrebama ne priskočimo u pomoć siromašnima i malenima, njegovoj braći. Umrijeti u smrtnom grijehu, a da se čovjek za nj nije pokajao i prihvatio milosrdnu ljubav Božju, znači, po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. To upravo jest stanje konačnog samoisključenja iz zajedništva s Bogom i s blaženicima, koje označujemo riječju "pakao".

Obavezno čitajte Sveto pismo o ovim i drugim stvarima, Katekizam katoličke crkve i misli ckrvenih otaca te širite radosnu vijest ljudima oko sebe — riječima i djelima!

Božji blagoslov i svako dobro!
don Damir

 

[Servius Tullius]

Ja bih rado ponovio citate koje sam priložio u Torah:

"A ja ću u pravdi gledati live tvoje; kad se probudim, biću sit od prilike tvoje", Psalam 17,15

"I ako se ova koža moja i rasčini, opet ću u telu svom videti Boga. Ja isti videću ga, i oči moje gledaće ga a ne druge" Jov 19, 26.27

Nekako mi se čini da je nada vernih u Torah bila vezana za direktan susret sa Gospodom bez prolaska kroz period nade i očekivanja. Pa zato bih voleo ako bi mi mogao nakako tekstovima Pisma nagovestiti to stanje isčekivanja i citata tih starozavetnih pravednika koji bi Duhom Svetim bili nadahnuti da izraze ovakve reči koje bi upućivale na to.

Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne
U svojoj teskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svom povikah; On ču iz dvora svog glas moj, i vika moja dođe Mu do ušiju.
Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomeriše iz temelja gore, jer se On razljuti.
Podiže se dim od gneva Njegovog, iz usta Njegovih oganj, koji proždire i živo ugljevlje odskakaše od Njega.
Savi nebesa i siđe. Mrak beše pod nogama Njegovim.
Sede na heruvima i podiže se, i polete na krilima vetrenim.
Od mraka načini sebi krov, senicu oko sebe, od mračnih voda, oblaka vazdušnih.
Od sevanja pred Njim kroz oblake Njegove udari grad i živo ugljevlje.
Zagrme na nebesima Gospod, i Višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.
Pusti strele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih.
I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasiljeni od pretnje Tvoje, Gospode, od dihanja duha gneva Tvog.
Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuče me iz vode velike.
Izbavi me od neprijatelja mog silnog i od mojih nenavidnika, kad behu jači od mene.
Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.
Izvede me na prostrano mesto, i izbavi me, jer sam Mu mio.
Psalam 18

Sačuvaj dušu moju i izbavi me; ne daj da se osramotim, jer se u Tebe uzdam.
Psalam 25

Iz dubine vičem k Tebi, Gospode!
Gospode! Čuj glas moj. Neka paze uši Tvoje na glas moljenja mog.
Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospode, Gospode, ko će ostati?
Ali je u Tebe praštanje, da bi Te se bojali.
Čekam Gospoda; čeka duša moja; uzdam se u reč Njegovu.
Duša moja čeka Gospoda većma nego straže jutarnje, koje straže jutrom.
Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u Njega otkup.
I On će otkupiti Izrailja od svih bezakonja Njegovih.
Psalam 130

I pokvariće na ovoj gori zastirač kojim su zastrti svi narodi, i pokrivač kojim su pokriveni svi narodi.
Uništiće smrt zauvek, i utrće Gospod Gospod suze sa svakog lica, i sramotu naroda svog ukinuće sa sve zemlje; jer Gospod reče.
Isaija, glava 25

Od groba ću ih izbaviti, od smrti ću ih sačuvati; gde je, smrti, pomor tvoj, gde je, grobe, pogibao tvoja?
Osija, glava 13

Gospod je deo moj, govori duša moja; zato ću se u Njega uzdati.
Dobar je Gospod onima koji ga čekaju, duši, koja ga traži.
Dobro je mirno čekati spasenje Gospodnje.
Plač Jeremijin, glava 3

Zaboravićeš muku, kao vode koja proteče opominjaćeš je se;
Nastaće ti vreme vedrije nego podne, sinućeš, bićeš kao jutro;
Uzdaćeš se imajući nadanje, zakopaćeš se, i mirno ćeš spavati.
Ležaćeš, i niko te neće plašiti, i mnogi će ti se moliti.
Jov, glava 11

 

[Jovan Prezviter]

"Kad umre covjek, hoce li ozivjeti? Sve dane vremena koje mi je odredjeno cekacu dokle mi dodje promjena. Zazvaces, i ja cu ti se odazvati; djelo ruku svojih pozeljeces" (Jov 14:14)

Zahvaljujem Mire na odgovoru. Rećiću u vezi ovog stiha koji si naveo sledeće a vezano za ono što sam govorio.

Dakle, ono što možemo zaključiti iz ovog stiha jeste da je Jov zaista rekao "čekaću". Naravno, ovo čekanje u konterkstu nesvesnosti ne znači da je i svestan vremenskog protoka..jednostavno on kaže da će na "zaziv" Božiji on izaći pred Gospoda i u tom smislu on "čeka" tj. čeka da se pojavi pred Gospodom. Sasvimn je logično u tom smislu da on može reći da čeka iako toga nije svestan..jer na poziv Božiji on će se pojaviti ili odazvati.

No, ako uzmemo pak u kontstu svesnosti da on čeka mi pak nemamo naznake u tekstu Pisma kakavo je njegovo poimanje Boga, u tom da kažem polusvesnom stanju(duše pravednika pre Hrista). Mi nemamo svedočastvo Duha Svetoga datog svetima da opišu to stanje čekanja. Da li možemo tvrditi da su oni kao što je Servius objanio u ovakvom stanju:

"Umrtvljenost i uspavanost je zapravo odraz stanja u kojem se radi o ropstvu i posledici prvobitnog greha koji je oštetio našu bogoliku suštinu a kojem su svi ljudi od Adama bili podložni bez obzira bili oni pravednici ili ne, tek sa Iskupiteljskom Žrtvom Gospodnjom postalo je moguće promeniti to stanje ogrehovljenosti"

Dakle, uzmimo da to "čekanje" ili očekivanje biva u ovakvom gore pomenutom stanju duša pravednika.

Ali opet mi u Pismu ne nalazimo opis ovog stanja pre Hristovog dolaska već Psalmist nekako direktno govori o samo da kažem "dva" momentuma. Prvi je svakako ovaj život ovde i drugi je " kad se probudim". Dakle, šta biva kada se "probudi" ili postane svestan nove realnosti? On nam kaže sledeće:"biću sit od prilike tvoje", Psalam 17,15...dok će Jov samo nadovezati se i reći:"opet ću videti Boga". To je dakle drugi momentum..Božije direktno prisustvo i Božija neposrednost.

Pa sad iz tog razloga bih voleo videti da li možemo pronaći ovo neko međustanje da se tako izrazim(nadam se da mi Servius neće zameriti ako sam se pogrešno izrazio) ali samo bih istakao to da mi se čini da ovo stanje koje je opisano u spisima patristike koje Servius navodi i ovo kako sam neposredno razumeo Reč Božiju zahteva da se objani gde se može pronaći iz Pisma ovo stanje huša pravednika u hadu i u očekivanju nade sa ovim što pisci u Torah opisuju kao neposredno i direktno i neposredno prisustvo Božije i blagodetnog stanja u tom drugog momentumu.

Pozdrav.

Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne
U svojoj teskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svom povikah; On ču iz dvora svog glas moj, i vika moja dođe Mu do ušiju.
Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomeriše iz temelja gore, jer se On razljuti.
Podiže se dim od gneva Njegovog, iz usta Njegovih oganj, koji proždire i živo ugljevlje odskakaše od Njega.
Savi nebesa i siđe. Mrak beše pod nogama Njegovim.
Sede na heruvima i podiže se, i polete na krilima vetrenim.
Od mraka načini sebi krov, senicu oko sebe, od mračnih voda, oblaka vazdušnih.
Od sevanja pred Njim kroz oblake Njegove udari grad i živo ugljevlje.
Zagrme na nebesima Gospod, i Višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.
Pusti strele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih.
I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasiljeni od pretnje Tvoje, Gospode, od dihanja duha gneva Tvog.
Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuče me iz vode velike.
Izbavi me od neprijatelja mog silnog i od mojih nenavidnika, kad behu jači od mene.
Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.
Izvede me na prostrano mesto, i izbavi me, jer sam Mu mio.
Psalam 18

Sačuvaj dušu moju i izbavi me; ne daj da se osramotim, jer se u Tebe uzdam.
Psalam 25

Iz dubine vičem k Tebi, Gospode!
Gospode! Čuj glas moj. Neka paze uši Tvoje na glas moljenja mog.
Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospode, Gospode, ko će ostati?
Ali je u Tebe praštanje, da bi Te se bojali.
Čekam Gospoda; čeka duša moja; uzdam se u reč Njegovu.
Duša moja čeka Gospoda većma nego straže jutarnje, koje straže jutrom.
Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u Njega otkup.
I On će otkupiti Izrailja od svih bezakonja Njegovih.
Psalam 130

I pokvariće na ovoj gori zastirač kojim su zastrti svi narodi, i pokrivač kojim su pokriveni svi narodi.
Uništiće smrt zauvek, i utrće Gospod Gospod suze sa svakog lica, i sramotu naroda svog ukinuće sa sve zemlje; jer Gospod reče.
Isaija, glava 25

Od groba ću ih izbaviti, od smrti ću ih sačuvati; gde je, smrti, pomor tvoj, gde je, grobe, pogibao tvoja?
Osija, glava 13

Gospod je deo moj, govori duša moja; zato ću se u Njega uzdati.
Dobar je Gospod onima koji ga čekaju, duši, koja ga traži.
Dobro je mirno čekati spasenje Gospodnje.
Plač Jeremijin, glava 3

Zaboravićeš muku, kao vode koja proteče opominjaćeš je se;
Nastaće ti vreme vedrije nego podne, sinućeš, bićeš kao jutro;
Uzdaćeš se imajući nadanje, zakopaćeš se, i mirno ćeš spavati.
Ležaćeš, i niko te neće plašiti, i mnogi će ti se moliti.
Jov, glava 11

Poštovanje Servius, evo dok pisah stigao je ovaj tvoj tekst pa da ga ovde odmah ubacim .

Naime, ako je ovo u kontekstu tvog odgovora gde u Pismu imamo naznaku o stanju duša u hadu onda samo moram dodati da se ovoi tekstovi odnose na ovaj život a ne zagrobni. To se može videti iz konteksta. Dakle, Psalmista i Proroci ukazuju na muke i nevoje iz kojih ih Gospod izbavlja ovde na zemlji. Ovo nekako ne vidim da je povezano sa stanjem duše pravednika u hadu.

Pozdrav.

 

[Servius Tullius]

Naime, ako je ovo u kontekstu tvog odgovora gde u Pismu imamo naznaku o stanju duša u hadu onda samo moram dodati da se ovoi tekstovi odnose na ovaj život a ne zagrobni. To se može videti iz konteksta. Dakle, Psalmista i Proroci ukazuju na muke i nevoje iz kojih ih Gospod izbavlja ovde na zemlji. Ovo nekako ne vidim da je povezano sa stanjem duše pravednika u hadu.

Pozdrav.

Ne bih se složio sa tobom, ako možeš malo to obrazloži.
A ako to već hoćeš da uradiš objasni mi otkuda razlika u takvom sagledavanju izmedju stihova koje sam naveo ja i onih koje si naveo ti.

Recimo Psalam 17

1. Usliši, Gospode, pravdu, čuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne iz usta lažljivih.

2. Od lica Tvog neka izađe sud moj, oči Tvoje neka pogledaju na pravicu.

3. Ispitaj srce moje, obiđi noću; u ognju me okušaj, i nećeš naći nepravde moje.

4. Usta se moja ne dohvataju dela ljudskih; radi reči usta Tvojih držim se puteva oštrih.

5. Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji.

6. Tebe prizivam, jer ćeš me uslišiti Bože! Prigni k meni uho svoje, i čuj reči moje.

7. Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u Te uzdaju od onih koji se protive desnici Tvojoj.

8. Čuvaj me kao zenicu oka: senom krila svojih zakloni me

9. Od bezbožnika koji me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili.

10. Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo.

11. Izagnavši me opet su oko mene; oči su svoje uprli da me obore na zemlju.

12. Oni su kao lav koji hoće da rastrže, i kao lavić koji sedi u potaji.

13. Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju mačem svojim od bezbožnika,

14. Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovih, od ljudi ovog sveta, kojima je deo ovaj život, kojima si trbuh napunio svog bogatstva, da će im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj deci.

15. A ja ću u pravdi gledati lice Tvoje; kad se probudim, biću sit od prilike Tvoje.

Na šta se onda odnosi treći stih

Ispitaj srce moje, obiđi noću; u ognju me okušaj, i nećeš naći nepravde moje.

 

[mire000]

Pa sad iz tog razloga bih voleo videti da li možemo pronaći ovo neko međustanje da se tako izrazim(nadam se da mi Servius neće zameriti ako sam se pogrešno izrazio)

Jovane, zasto to trazis samo u Starom Zavetu, sta je sa Novim Zavetom? Nije to ljudima iz SZ ni bilo najjasnije. Oni su imali neku predodzbu ali nepotpunu. Mislis da je Jovu pre skoro 5000 godina to bilo jasnije nego nama u Novom Zavetu?

Dakle, ako ti nadjes neku prividnu kontradiktornost izmedju Starog i Novog Zaveta i onda to pokusavas uskladiti tako sto ces prepravljati Novi Zavet (i tvrditi da je tekst pogresno preveden i sl..) jer se ne uklapa sa Starim, e onda si vec u problemu. Te kontradiktornosti moraju postojati, jer prosto oni u SZ nisu dovoljno znali o stanju umrlih! A nisu se bas time nesto ni bavili.

* Sto se tice tvog odgovora i Jovovog "cekanja" sto si mi odgovorio, sve to moze imati smisla, osim ovog "cekacu", mrtav ne moze da ceka jer ne oseca protok vremena!

 

[Jovan Prezviter]

Ne bih se složio sa tobom, ako možeš malo to obrazloži.

Misliš dakle da se ovo odnosi na život duše nakon smrti tela?

Ok, evo obrazložiću.


Opkoliše me bolesti paklene, stegoše me zamke smrtne
U svojoj teskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svom povikah; On ču iz dvora svog glas moj, i vika moja dođe Mu do ušiju.
Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomeriše iz temelja gore, jer se On razljuti.
Podiže se dim od gneva Njegovog, iz usta Njegovih oganj, koji proždire i živo ugljevlje odskakaše od Njega.
Savi nebesa i siđe. Mrak beše pod nogama Njegovim.
Sede na heruvima i podiže se, i polete na krilima vetrenim.
Od mraka načini sebi krov, senicu oko sebe, od mračnih voda, oblaka vazdušnih.
Od sevanja pred Njim kroz oblake Njegove udari grad i živo ugljevlje.
Zagrme na nebesima Gospod, i Višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.
Pusti strele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih.
I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasiljeni od pretnje Tvoje, Gospode, od dihanja duha gneva Tvog.
Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuče me iz vode velike.
Izbavi me od neprijatelja mog silnog i od mojih nenavidnika, kad behu jači od mene.
Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.
Izvede me na prostrano mesto, i izbavi me, jer sam Mu mio.
Psalam 18


Ovo je dakle Psalam 18,5-19.

Ako pogledamo najpre počatak Psalma videćemo da je ovo jedna od Davidovih pesama koja opisuje čudesno Božije izbavljenje u njegovom životu i koje on opisuje kao spomen na to (dakle, ne buduće događaje ili opis stanja duše nakon smrti već događaje koji su se zbili u nejgovom životu ranije pa ih on sada opisuje). Sam naslov govori da se ovo odnosi na Davidovo izbavljenje od ruke Saulove i čak referenca u naslovu na taj događaja iz 2. Samuilove 22.

Kao drugo i u samom tekstu od stiha 5 do 19 jasno da David koristi upečatljive izraze čak metaforčke kako bi dočarao Gospodnju intervenciju u izbavljenju od Saula. I sam stih 17 kaže sedeće:"Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, koji behu jači od mene".

Jasno je da se radi o zemaljskim neprijateljima odo kojih je Gospod izbavio Davida.

Sačuvaj dušu moju i izbavi me; ne daj da se osramotim, jer se u Tebe uzdam.
Psalam 25

Psalam 25,20

Ako ovde samo delimično pogledamo ostatak Psalma videćemo već od prethodnog stiha da David govori o svojim neprjateljima a to je svakako opet na zemlji:

"Pogledaj neprijatelje moje kako ih je mnogo i kakvom me pakosnom nenavidnošću ne navide. Sačuvaj dušu moju i izbavi me; ne daj da se osramotim, jer se u tebe uzdam..Izbavi, Bože, Izrailja od svih neprijatelja njegovih", Psalam 25,19.20.22

Dakle, jasno je i ovde da se ne radi o stanju duše nakon smrti već o ovom zemaljskom životu.

Iz dubine vičem k Tebi, Gospode!
Gospode! Čuj glas moj. Neka paze uši Tvoje na glas moljenja mog.
Ako ćeš na bezakonje gledati, Gospode, Gospode, ko će ostati?
Ali je u Tebe praštanje, da bi Te se bojali.
Čekam Gospoda; čeka duša moja; uzdam se u reč Njegovu.
Duša moja čeka Gospoda većma nego straže jutarnje, koje straže jutrom.
Neka čeka Izrailj Gospoda; jer je u Gospoda milost, i velik je u Njega otkup.
I On će otkupiti Izrailja od svih bezakonja Njegovih.
Psalam 130

I ovde kao u prethodnim primerima ne pominje se duša u hadu i njeno stanje već zemaljski život da li pojedinca da li Izrailja...po istom principu dakle gde Psalmista kao i u Psalmu 25 moli Boga za pomoć Izrailju i pojedincu...kontekst je izbavljenje od zemaljskih neprijatelja.



I pokvariće na ovoj gori zastirač kojim su zastrti svi narodi, i pokrivač kojim su pokriveni svi narodi.
Uništiće smrt zauvek, i utrće Gospod Gospod suze sa svakog lica, i sramotu naroda svog ukinuće sa sve zemlje; jer Gospod reče.
Isaija, glava 25

Ovaj zastirač kojim su zastrti svi narodi jasno predstavlja smrt i je sve rečeno u stihu 7. Međutim, ovde se opet ne pominje stanje duše u zagrobnom životu već se ukazuje na uništenje smrti zauvek.

Od groba ću ih izbaviti, od smrti ću ih sačuvati; gde je, smrti, pomor tvoj, gde je, grobe, pogibao tvoja?
Osija, glava 13

Takođe opsiano uništenje smrti ali ne i opis stanja duše u hadu u ovom periodu pre Hristovog dolaska na zemlju. Ovo je konačno rešenje problema greha i konano uništenje smrti.

Gospod je deo moj, govori duša moja; zato ću se u Njega uzdati.
Dobar je Gospod onima koji ga čekaju, duši, koja ga traži.
Dobro je mirno čekati spasenje Gospodnje.
Plač Jeremijin, glava 3,24

I Jeremija ovde opisuje svoje nadanje i uzdanje u Gospodnju pomoć od svih neprijatelja njegovih. Čak pogledaj stih 39:"Zato se tuži čovek živ, čovek na kar uza grehe svoje"

Sva ova tužnjava i potreba za izbavljenjem čovek oseća ovde na zemlji za zemaljskog života. Jasno je zbog čega...nevolja, tuga, neprijatelji..sve to tišti čoveka i njegovu dušu.


Zaboravićeš muku, kao vode koja proteče opominjaćeš je se;
Nastaće ti vreme vedrije nego podne, sinućeš, bićeš kao jutro;
Uzdaćeš se imajući nadanje, zakopaćeš se, i mirno ćeš spavati.
Ležaćeš, i niko te neće plašiti, i mnogi će ti se moliti.
Jov, glava 11

Ovaj govor Sofarov ohrabruje Jova i ukazuje na prestanak muka njegovih koje sada trpi. Međutim, Sofar ne govori o stanju duše u hadu i nije ni tema o životu Jova nakon smrti već ovde na zemlji da će Jov dobit mir i blagoslov koji sada nema.

Evo moje obrazloženje. Smatraš li ipak da se ovde ipak radi o stanju duše u hadu? Na osnovu svih detalja iz datih tekstova moje je mišljejne da ovo opisuje zemaljski život ili govori o pobedi nad smrti poput Osije i Isaije.