- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.400
Dosljednost Adventista
Do sada smo vidjeli slijedeće. Svi pioniri Adventizma sedmog dana pripadali su Mileritskom pokretu, „veličanstvenoj manifestaciji Božje sile“. Vođa pokreta, William Miller, i okupljeni oko njega najavili su sve ovo:
-22.10.1844. godine Krist će doći na oblacima nebeskim
-Svi anđeli će doći s njim
-Gabriejlova truba bit će znak
-Kušnji će biti kraj
-Mrtvi sveti će biti podignuti
-Sveti će naslijediti novu zemlju
-Zli mrtvi će ustati
-Zemlja će biti očišćena vatrom
-Zli će biti uništeni
-Živi sveti će biti promijenjeni
Ništa se od ovoga nije dogodilo, sve je promašeno. Sada čujmo što Sveto Pismo kaže za ovakve slučajeve:
Pnz 18,20-22: A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.' Možda ćeš reći u svome srcu: 'Kako ćemo raspoznati riječ koju Jahve nije izrekao?' Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i riječ se ne ispuni, onda je to riječ koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok govorio. Nemoj od njega strahovati.
Je li se većina onih koji su sve ono gore najavljivali uplašila pogubljenja ne znamo, ali znamo da je većina njih priznala pogrešku i od svega odustala. Ponavljam se, ali moram još jednom parafrazirati izjavu Joshue V. Himes-a, najbližeg Miller-ova suradnika, kako je ljude u događanjima oko računanja i očekivanja Kristova dolaska 1844. godine pokrenuo alkohol.
Dosljednost broj 1
Ipak, grupa njih, James White, Joseph Bates, George W. Holt, J.N. Andrews i Ellen Harmon (White), ne samo da nije odustala nego su tvrdili da su bili u pravu, i kako rade ispravnu stvar kao važna Božja snaga. Ellen White uvijek iznova vraća se tim događajima kao posebnoj Božjoj providnosti i snazi Duha Svetoga. Za nju je to kao izlazak iz Egipta, prelazak preko Crvenog mora, stup vatre u noći, oblak danju, Božji glas sa Sinaja, temelj najvećih poruka koje je Bog ikada poslao ljudima, posljednje iskušenje svih generacija! I do dana današnjega Adventisti sedmog dana upravo tako vjeruju.
Nije Krist 22.10.1844. god. došao na Zemlju, kako su najavljivali, ali nisu u krivu oni koji su baš to najavljivali. Može vam se činiti da vas netko .... u zdrav mozak, ali onda vam se to samo čini. Naime, moramo opravdati i prihvatiti Kristov nedolazak na zemlju 22.10.1844. jer se moralo na Nebu obaviti sve „higijensko-pravosudne“ poslove. Krist je tada (22.10.1844.) morao preseliti iz Svetinje u Svetinju nad svetinjama. Dakle, formalno-pravno sve štima, ipak su u pravu oni koji najaviše 22.10.1844. godine. I ne samo da su u pravu, dakle nisu u krivu i nisu krivci, nego, ako i postoji kakav krivac za zbrku oko Isusovih aktivnosti 22.10.1844. onda je to Bog. Evo svjedočenja Ellen White:
Vidjela sam da je izrada proročke karte 1843. bila vođena Gospodnjom rukom i da je ne treba mijenjati; da je Njegova ruka bdjela nad njom i sakrila pogreške u nekim brojevima da ih nitko ne vidi dok nije sklonio svoju ruku. (Ellen White, Rani spisi)
Dakle, Bog je kriv što su u Isusovu prelasku iz Svetinje u Svetinju nad svetinjama vidjeli Njegov dolazak na Zemlju, Bog je svojom rukom vodio izradu proročke karte 1843., a Bog je također svojom rukom zaklonio pogreške u nekim brojevima. I eto, kad je Bog sklonio svoju ruku očitovala se prava istina. Prema tome, ono što vam se učinilo „u zdrav mozak“ samo je privid. Riječ je naprosto o dosljednosti i privrženosti Adventista istini.
Dosljednost broj 2
U vrijeme računanja, najavljivanja i očekivanja Kristova dolaska na Zemlju Mileriti su koristili prispodobu o deset djevica (Mt 25,1-13). Deset djevica iziđe u susret zaručniku. Kako je ostao dulje nego što se očekivalo, sve su zaspale. Kad je došao, samo pet ih je bilo spremno poći s njim na svadbu. Ove uđoše, i "zatvore se vrata". Kasnije je došlo i ostalih pet i kucale su na vrata, ali bilo je prekasno. Kao i u slučaju datuma (22.10.1844.), grupa koja je predstavljala Božju snagu (White, Bates, Holt, Andrews Ellen White), ostala je dosljedna i „zatvaranju vrata“. Nisu vrata zatvorena „pred nosevima“ pet ludih djevica, ali jesu ona u nebeskoj Svetinji kada je Isus preselio u Svetinju nad Svetinjama. Međutim, to ne mijenja baš ništa. Zatvaranje vrata u Svetinji, 22.10.1844. godine, ima potpuno isti učinak kao i onaj koji su najavljivali Mileriti pozivajući se na Matejevu prispodobu o deset ludih djevica. Toga dana, 22.10.1844. godine, završilo je vrijeme kušnje i pokajanja za grešnike. Toga dana Bog je odbacio sav pokvareni svijet. Možda se nekome ponovo učini da ga netko u zdrav mozak, međutim nije, riječ je ponovo samo o dosljednosti i privrženosti Adventista istini.
Dosljednost broj 3
Ranije ste mogli pročitati što je Adventiste natjeralo da najprije odškrine vrata, a onda i da ih otvaraju i na kraju otvore. Oni istom gorljivošću zastupaju i naučavaju „otvorena vrata“ kojom su zastupali i naučavali „zatvorena vrata“. Oni su jednako bili u pravu kad su zastupali zatvorena, kao što su u pravu sada kada zastupaju otvorena vrata. Na koncu, nije li više krivnje, pa možda i sva, na Bogu nego na Adventistima zbog toga što su njihova djeca najprije rasla, a onda se ženila i udavala? Ne dopustite da vas preplavi osjećaj kako vas ovdje netko .... u zdrav mozak, riječ je ponovo samo o dosljednosti i privrženosti Adventista istini.
Dosljednost broj 4
Također, prije ste mogli pročitati kako nakon 22.10.1844. godine pokvarenom i odbačenom svijetu nisu više mogle pomoći ni njihove molitve, čak ni molitve Adventista i Isusa. Sada ćemo vidjeti kako se stvari mijenjaju „otvaranjem vrata“. Vrata jesu otvorena, smilovao se Bog i grešnicima, ali uvjetno, pogledajmo:
"Kao što su Židovi razapeli Isusa, tako sam vidjela da su nominalne crkve razapele ove vijesti i zbog toga nemaju pojma o putu u Svetinju nad svetinjama pa ne mogu imati koristi od Isusovog posredovanja. Kao Židovi koji su prinašali svoje beskorisne žrtve, tako oni prinašaju svoje beskorisne molitve u dijelu koji je Isus napustio; a Sotona, zadovoljan ovom prijevarom, preuzima vjerski karakter pa misli onih koji se izdaju za kršćane navodi na sebe djelujući silom, znakovima i lažnim čudesima kako bi ih uhvatio u svoju zamku." (Ellen White, Rani spisi)
"Spoznaja o Kristovoj službi i radu neophodna je za uživanje blagodati njegova posredovanja... Opće predodžba o njegovu radu tada (prije 1844.) bila je dovoljna da omogući ljudima pristup k Bogu po njemu... Ali kad je premjestio svoju službu (1844.) u Svetinju nad svetinjama... da spoznaja o njegovoj službi koju su do tada imali i koja je bila dovoljna, više nije dovoljna... Tko može pronaći spasenje sada? Oni koji idu Spasitelju tamo gdje je on, i gledaju ga vjerom u Svetinji nad svetinjama... Ta su vrata sada otvorena za spasenje. Ali nitko ne može razumijeti ovu promjenu bez konačne spoznaje po pitanju svetišta i odnosa lika i pralika. Sada mogu tražiti Spasitelja kao što su ga prije tražili, ali bez drugačije predodžbe o njegovu položaju i službi od one koju su imali dok je bio u Svetinji, to im neće pomoći. Neće ga pronaći tamo. Vrata su zatvorena." (Uriah-a Smith, u "Objections to the Visions Answered)
Vidite, možete moliti, ali, „ako nemate pojma o putu u Svetinju nad svetinjama“, uzalud vam, ponovo vam ni Isus ne može pomoći. Molitve su vam „beskorisne“, jednako kao i židovske žrtve. I ne samo to, iako ne znate, misli vam je sotona usmjerio na sebe. Uriah-a Smith će dodati. „Spoznaja o Kristovoj službi i radu neophodna je za uživanje blagodati njegova posredovanja.“ „Tko može pronaći spasenje sada?“, pita Uriah-a Smith i odgovara: „Oni koji idu Spasitelju tamo gdje je on, i gledaju ga vjerom u Svetinji nad svetinjama.“ Prije vam ništa nije moglo pomoći, jer su „vrata bila zatvorena“, a sada vam također ništa neće pomoći ako ne znate gdje su točno „vrata otvorena“. Jasno, samo Adventisti znaju gdje su sada vrata koja su se otvorila. Ne, nitko vas ne .... u zdrav mozak, riječ je ponovo samo o dosljednosti i privrženosti Adventista istini.
Ako ima išta što Adventistima sedmog dana ne možete osporiti, onda je to njihova dosljednost.
P.S. Ako slučajno naletite na nekoga tko će vas uvjeravati u sve gore navedene i citirane „istine“, reći ću vam u povjerenju, vjerujte, ipak vas pokušava ...... u zdrav mozak.
Do sada smo vidjeli slijedeće. Svi pioniri Adventizma sedmog dana pripadali su Mileritskom pokretu, „veličanstvenoj manifestaciji Božje sile“. Vođa pokreta, William Miller, i okupljeni oko njega najavili su sve ovo:
-22.10.1844. godine Krist će doći na oblacima nebeskim
-Svi anđeli će doći s njim
-Gabriejlova truba bit će znak
-Kušnji će biti kraj
-Mrtvi sveti će biti podignuti
-Sveti će naslijediti novu zemlju
-Zli mrtvi će ustati
-Zemlja će biti očišćena vatrom
-Zli će biti uništeni
-Živi sveti će biti promijenjeni
Ništa se od ovoga nije dogodilo, sve je promašeno. Sada čujmo što Sveto Pismo kaže za ovakve slučajeve:
Pnz 18,20-22: A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.' Možda ćeš reći u svome srcu: 'Kako ćemo raspoznati riječ koju Jahve nije izrekao?' Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i riječ se ne ispuni, onda je to riječ koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok govorio. Nemoj od njega strahovati.
Je li se većina onih koji su sve ono gore najavljivali uplašila pogubljenja ne znamo, ali znamo da je većina njih priznala pogrešku i od svega odustala. Ponavljam se, ali moram još jednom parafrazirati izjavu Joshue V. Himes-a, najbližeg Miller-ova suradnika, kako je ljude u događanjima oko računanja i očekivanja Kristova dolaska 1844. godine pokrenuo alkohol.
Dosljednost broj 1
Ipak, grupa njih, James White, Joseph Bates, George W. Holt, J.N. Andrews i Ellen Harmon (White), ne samo da nije odustala nego su tvrdili da su bili u pravu, i kako rade ispravnu stvar kao važna Božja snaga. Ellen White uvijek iznova vraća se tim događajima kao posebnoj Božjoj providnosti i snazi Duha Svetoga. Za nju je to kao izlazak iz Egipta, prelazak preko Crvenog mora, stup vatre u noći, oblak danju, Božji glas sa Sinaja, temelj najvećih poruka koje je Bog ikada poslao ljudima, posljednje iskušenje svih generacija! I do dana današnjega Adventisti sedmog dana upravo tako vjeruju.
Nije Krist 22.10.1844. god. došao na Zemlju, kako su najavljivali, ali nisu u krivu oni koji su baš to najavljivali. Može vam se činiti da vas netko .... u zdrav mozak, ali onda vam se to samo čini. Naime, moramo opravdati i prihvatiti Kristov nedolazak na zemlju 22.10.1844. jer se moralo na Nebu obaviti sve „higijensko-pravosudne“ poslove. Krist je tada (22.10.1844.) morao preseliti iz Svetinje u Svetinju nad svetinjama. Dakle, formalno-pravno sve štima, ipak su u pravu oni koji najaviše 22.10.1844. godine. I ne samo da su u pravu, dakle nisu u krivu i nisu krivci, nego, ako i postoji kakav krivac za zbrku oko Isusovih aktivnosti 22.10.1844. onda je to Bog. Evo svjedočenja Ellen White:
Vidjela sam da je izrada proročke karte 1843. bila vođena Gospodnjom rukom i da je ne treba mijenjati; da je Njegova ruka bdjela nad njom i sakrila pogreške u nekim brojevima da ih nitko ne vidi dok nije sklonio svoju ruku. (Ellen White, Rani spisi)
Dakle, Bog je kriv što su u Isusovu prelasku iz Svetinje u Svetinju nad svetinjama vidjeli Njegov dolazak na Zemlju, Bog je svojom rukom vodio izradu proročke karte 1843., a Bog je također svojom rukom zaklonio pogreške u nekim brojevima. I eto, kad je Bog sklonio svoju ruku očitovala se prava istina. Prema tome, ono što vam se učinilo „u zdrav mozak“ samo je privid. Riječ je naprosto o dosljednosti i privrženosti Adventista istini.
Dosljednost broj 2
U vrijeme računanja, najavljivanja i očekivanja Kristova dolaska na Zemlju Mileriti su koristili prispodobu o deset djevica (Mt 25,1-13). Deset djevica iziđe u susret zaručniku. Kako je ostao dulje nego što se očekivalo, sve su zaspale. Kad je došao, samo pet ih je bilo spremno poći s njim na svadbu. Ove uđoše, i "zatvore se vrata". Kasnije je došlo i ostalih pet i kucale su na vrata, ali bilo je prekasno. Kao i u slučaju datuma (22.10.1844.), grupa koja je predstavljala Božju snagu (White, Bates, Holt, Andrews Ellen White), ostala je dosljedna i „zatvaranju vrata“. Nisu vrata zatvorena „pred nosevima“ pet ludih djevica, ali jesu ona u nebeskoj Svetinji kada je Isus preselio u Svetinju nad Svetinjama. Međutim, to ne mijenja baš ništa. Zatvaranje vrata u Svetinji, 22.10.1844. godine, ima potpuno isti učinak kao i onaj koji su najavljivali Mileriti pozivajući se na Matejevu prispodobu o deset ludih djevica. Toga dana, 22.10.1844. godine, završilo je vrijeme kušnje i pokajanja za grešnike. Toga dana Bog je odbacio sav pokvareni svijet. Možda se nekome ponovo učini da ga netko u zdrav mozak, međutim nije, riječ je ponovo samo o dosljednosti i privrženosti Adventista istini.
Dosljednost broj 3
Ranije ste mogli pročitati što je Adventiste natjeralo da najprije odškrine vrata, a onda i da ih otvaraju i na kraju otvore. Oni istom gorljivošću zastupaju i naučavaju „otvorena vrata“ kojom su zastupali i naučavali „zatvorena vrata“. Oni su jednako bili u pravu kad su zastupali zatvorena, kao što su u pravu sada kada zastupaju otvorena vrata. Na koncu, nije li više krivnje, pa možda i sva, na Bogu nego na Adventistima zbog toga što su njihova djeca najprije rasla, a onda se ženila i udavala? Ne dopustite da vas preplavi osjećaj kako vas ovdje netko .... u zdrav mozak, riječ je ponovo samo o dosljednosti i privrženosti Adventista istini.
Dosljednost broj 4
Također, prije ste mogli pročitati kako nakon 22.10.1844. godine pokvarenom i odbačenom svijetu nisu više mogle pomoći ni njihove molitve, čak ni molitve Adventista i Isusa. Sada ćemo vidjeti kako se stvari mijenjaju „otvaranjem vrata“. Vrata jesu otvorena, smilovao se Bog i grešnicima, ali uvjetno, pogledajmo:
"Kao što su Židovi razapeli Isusa, tako sam vidjela da su nominalne crkve razapele ove vijesti i zbog toga nemaju pojma o putu u Svetinju nad svetinjama pa ne mogu imati koristi od Isusovog posredovanja. Kao Židovi koji su prinašali svoje beskorisne žrtve, tako oni prinašaju svoje beskorisne molitve u dijelu koji je Isus napustio; a Sotona, zadovoljan ovom prijevarom, preuzima vjerski karakter pa misli onih koji se izdaju za kršćane navodi na sebe djelujući silom, znakovima i lažnim čudesima kako bi ih uhvatio u svoju zamku." (Ellen White, Rani spisi)
"Spoznaja o Kristovoj službi i radu neophodna je za uživanje blagodati njegova posredovanja... Opće predodžba o njegovu radu tada (prije 1844.) bila je dovoljna da omogući ljudima pristup k Bogu po njemu... Ali kad je premjestio svoju službu (1844.) u Svetinju nad svetinjama... da spoznaja o njegovoj službi koju su do tada imali i koja je bila dovoljna, više nije dovoljna... Tko može pronaći spasenje sada? Oni koji idu Spasitelju tamo gdje je on, i gledaju ga vjerom u Svetinji nad svetinjama... Ta su vrata sada otvorena za spasenje. Ali nitko ne može razumijeti ovu promjenu bez konačne spoznaje po pitanju svetišta i odnosa lika i pralika. Sada mogu tražiti Spasitelja kao što su ga prije tražili, ali bez drugačije predodžbe o njegovu položaju i službi od one koju su imali dok je bio u Svetinji, to im neće pomoći. Neće ga pronaći tamo. Vrata su zatvorena." (Uriah-a Smith, u "Objections to the Visions Answered)
Vidite, možete moliti, ali, „ako nemate pojma o putu u Svetinju nad svetinjama“, uzalud vam, ponovo vam ni Isus ne može pomoći. Molitve su vam „beskorisne“, jednako kao i židovske žrtve. I ne samo to, iako ne znate, misli vam je sotona usmjerio na sebe. Uriah-a Smith će dodati. „Spoznaja o Kristovoj službi i radu neophodna je za uživanje blagodati njegova posredovanja.“ „Tko može pronaći spasenje sada?“, pita Uriah-a Smith i odgovara: „Oni koji idu Spasitelju tamo gdje je on, i gledaju ga vjerom u Svetinji nad svetinjama.“ Prije vam ništa nije moglo pomoći, jer su „vrata bila zatvorena“, a sada vam također ništa neće pomoći ako ne znate gdje su točno „vrata otvorena“. Jasno, samo Adventisti znaju gdje su sada vrata koja su se otvorila. Ne, nitko vas ne .... u zdrav mozak, riječ je ponovo samo o dosljednosti i privrženosti Adventista istini.
Ako ima išta što Adventistima sedmog dana ne možete osporiti, onda je to njihova dosljednost.
P.S. Ako slučajno naletite na nekoga tko će vas uvjeravati u sve gore navedene i citirane „istine“, reći ću vam u povjerenju, vjerujte, ipak vas pokušava ...... u zdrav mozak.
