Slape, ti ne bi bio Slape kad nesto ne bi izvrnuo i lazmno predstavio, jer to je tvoja misija na forumiu.
Za pametne ljude koji ovo citaju: Stare knjige koje su stampane pre vise od 100 godina njihov slog je pripreman pomocu tzv matrica koje slovoislagac slozi i u te matrice su sipali rastopljeno olovo i tako je bio izliven svaki red koji se prenosio na stranicu knje. Posle visestruge upotrebe ta slova su se ostetila i vise nisu mogla da sluze.
.....
Nema tu nikakvog dodvanja niti prerpravljanja kao sto Slape lamata, nego je cisto tehnicko pitanje, a Slape to siromah ne razume.
"Oštetila se slova", "Nema dodavanja niti prepravljanja", "Slap lamata", "siromah ne razumije".
Kako ovo nije ni za "naivnu djecu", i njih bi zasmijalo, a kamoli za "pametne ljude", sada ćemo točno vidjeti što se to događalo i dogodilo sa spisima Ellen White koji su nastali prije 1851. godine i koje je objavljivao James White u publikacijama "
A Word to the Little Flock" i "
Present Truth".
Već smo vidjeli kako su Ellen White i ostali pioniri ASD naučavali
punih sedam godina (1844.-1851.) da je 22.10.1844.
Isus prestao posredovati za grešnike i kako je tada Bog odbacio pokvareni svijet. Ovo naučavanje Ellen White i pionira ASD poznato je pod imenom "
teorija zatvorenih vrata". Pod utjecajem Josepha Batesa i Ellen White i ostali pioniri ASD prihvatili su naučavanje kako će "
čišćenje Svetinje" trajati točno
sedam godina. Dakle, započelo je u listopadu 1844. i završit će u listopadu 1851. Razvoj događaja natjerao je Ellen White i Jamesa White-a da samo nekoliko mjeseci prije isteka ovih sedam godina potraže odstupnicu za napuštanje svoje "teorije zatvorenih vrata". Zbog toga, u Saratoga Springs New York, u kolovozu 1851., James White i Ellen White objavljuju "
Experience and Views" (Iskustvo i pogledi), spis od 64 stranice. U ovom spisu uopće se ne spominju niti "
A Word to the Little Flock," koji je James White objavljivao 1847., niti "
Present Truth" koji je objavljivao 1849. i 1850., iako je sedam uvodnih stranica
"Experience and Views", gotovo riječ po riječ prepisano iz ove dvije publikacije. Zašto ovakva šutnja u vezi s ove dvije publikacije? Zato što su obje prepune prijašnjih radova s teorijom "zatvorenih vrata". Dakle, bilo je neophodno da tiho nestanu iz vida i da ih se zaboravi što je prije moguće. Ovo je jedino objašnjenje njihova skrivanja sve do danas. Trebalo ih je skloniti s očiju svih budućih generacija adventista sedmog dana, i sve je to napravljeno uz suglasnost čelnika crkve ASD. Trebalo ih je skloniti i sakriti, jer bi saznanje o njima moglo potpuno uništiti vjeru razumnih i iskrenih vjernika u Ellen White i njene spise, a to bi značilo uništenje u punom smislu srca i duše vjerskog života.
Godine 1882. u uredu u Battle Creek-u, objavljen je rad Ellen White pod nazivom "
Early Writings" - "
Rani spisi", evo što u predgovoru kažu izdavači:
"Široki interes koji se pokazao za sve njene radove, osobito one o njenim ranim pogledima, te poziv za objavljivanje drugog izdanja postao je imperativ. Nijedan dio rada nije izostavljen. Ideja ili mišljenje originalnog rada ni najmanje nije zasjenjeno. A i verbalne promjene napravljene su pod nadzorom autorice i uz njeno potpuno odobrenje."
Uočite ovdje tko je "
nadzirao i odobravao prepravljanja". Autorica, Ellen White je prepravljala svoje spise, ništa joj drugi nisu
prepravljali i podmetali.
U "
The Advent Review" (26. prosinac 1882.), objavljen je članak iz pera starješine G.I. Butler-a, pod naslovom "A Book Long Desired". U ovom članku Butler skreće pozornost svojim čitateljima na važnost kupnje gore spomenute knjige. Evo nekoliko citata iz ovog članka:
"To su prvi objavljeni spisi sestre White... Mnogi su žarko željeli imati u svom posjedu sve što je ona napisala... Bio je toliko snažan interes da se ovi rani spisi ponovno objave, tako da je prije nekoliko godina Generalna konferencija preporučila njihovo objavljivanje. ... Postoji još jedna posebnost vezana s ovim pitanjem. Neprijatelji u ovom slučaju, koji nisu štedjeli truda da unište vjeru naših ljudi u svjedočanstva Božjega Duha i zanimanje za spise sestre White, čineći sve moguće i koristeći činjenicu da njeni rani spisi nisu bili dostupni izrekli su mnoge stvari o našem "izostavljanju" tih spisa, kao da smo ih se sramili. Neki su to nastojali prikazati kao da u njima postoji nešto čemu se može prigovoriti, pa se bojimo s njima izići na svjetlo dana i pažljivo ih skrivamo od javnosti. Ove lažne insinuacije odgovarale su njihovoj namjeri u zavođenju neopreznih duša. Spisi se sada pojavljuju u svom pravom karakteru, objavljivanjem nekoliko tisuća primjeraka ove potisnute knjige, zbog kojih su naši neprijatelji lažno tvrdili da smo ih zbog zabrinutosti prikrili. Tvrdili su da jedva čekaju da dobiju ove spise kako bi pokazali njihove pogreške. Sada imaju priliku za to."
Odmah nakon objavljivanja Ranih spisa, starješina A.C. Long objavio je rad od 16 stranica pod naslovom "
Usporedba Ranih spisa gospođe White s kasnijim izdanjima". Evo citata iz Long-ova rada:
"Prema gore navedenim citatima možemo zaključiti slijedeće točke: Prvo, ovi "Rani spisi" gospođe White objavljeni su pod njenim nadzorom i uz njeno puno odobrenje. Drugo, oni sadrže sva njena rana viđenja. Treće, oni koji su tvrdili da su određeni dijelovi njenih ranih viđenja bili izostavljeni su lažovi, jer su sada sva ponovno objavljena."
Sada ćemo vidjeti jeli zaista riječ o "
lažnim insinuacijama neprijatelja", kako kaže G.I. Butler, i jesu li zaista "
lažovi" oni koji tvrde da su dijelovi spisa Ellen White u izdanjima nakon 1851. izostavljani i prepravljani, kako tvrdi A.C. Long.
Kao što je već spomenuto, najranije spise Ellen White objavio je James White 1847. godine u publikaciji od samo 24 stranice, pod naslovom "
A Word to the Little Flock" (Riječ malom stadu). Sada pažljivo primjetimo, od početka njenog prvog viđenja, koje je objavljeno 1847., čitamo
33 reda i otkrivamo da se kasnije objavljeni (1882. god.) rad slaže sa starim gotovo riječ u riječ, osim nekoliko manjih promjena bez mijenjanja smisla. Ali,
nakon 33. reda, nalazimo da su 4 reda "
izostavljena ili zatajena". Oni glase:
"Njima (onima koji su odbacili adventnu poruku) je tako bilo nemoguće vratiti se ponovo na put i poći u grad, KAO I ČITAVOM POKVARENOM SVIJETU KOJEG JE BOG ODBACIO. Svi su padali putem, jedan iza drugog."
Ovi retci su se nalazili na stranici 14. u izdanju iz 1847. godine. Oni se ne mogu naći u kasnijim izdanjima njenih viđenja objavljenih 1851. i 1882. godine. Zašto su ovih nekoliko redaka izostavili? Pa zato što je Ellen White 1847. godine vjerovala u teoriju "
zatvorenih vrata", i tvrdila da joj je božanskom objavom Bog pokazao da je
"sav pokvareni svijet koji je Bog odbacio" zauvijek izgubljen. U jesen 1851. godine ona više nije vjerovala u ovu teoriju, stoga su ove retke kasnije
morali izostaviti. Ovdje se tobožnji Božji proročki glasnik usudio umiješati u božansku objavu.
Također, čitajući 72 retka dalje u ovom viđenju, još su 22 retka koji su
izostavljeni.
Viđenje koje je Ellen White imala u Camden-u, 29. lipanj 1851.,
u potpunosti je nestalo iz ovog izdanja, za koje se tvrdi da sadrži sve rane spise gospođe White. Evo citata tog izostavljenog viđenja:
"Tada sam vidjela da je Isus molio za svoje neprijatelje, ali to nije obvezivalo nas da se molimo za POKVARENI SVIJET, KOJEG JE BOG ODBACIO. Kad je molio za svoje neprijatelje, bilo je nade za njih, i MOGLI SU IMATI KORISTI OD TOGA I BITI SPAŠENI NJEGOVIM MOLITVAMA, i također nakon što je bio posrednik, u vanjskom dijelu svetišta za cijeli svijet. ALI SADA NJEGOV DUH I SUOSJEĆANJE SU SE POVUKLI IZ SVIJETA, A NAŠE SUOSJEĆANJE MORA BITI S ISUSOM, I MORA BITI POVUČENO IZ BEZBOŽNOG SVIJETA."
Treba li komentar zašto je ovo izostavljeno? I zašto onda starješina Butler optužuje one koji su pozivali na oprez kako ljudi ne bi bili zavedeni činjenicom da su neki od spisa i viđenja Ellen White bili izostavljeni, nazivajući to "lažnim insinuacijama" protiv nje i njenih suradnika? Ovdje su činjenice. One nikada nisu bile, niti mogu biti opovrgnute.
Ovdje je potpuno jasno zašto su sve te "inspirirane" izjave i viđenja
zatajene. Zato što su naučavale "
teoriju zatvorenih vrata", i zato što su svjedočanstvo i dokaz da pioniri ASD nisu "
molili za pokvareni svijet kojeg je Bog odbacio", te da njihovo suosjećanje
"mora biti povučeno od bezbožnika." Nakon 1844. godine oni nisu imali suosjećanja za bezbožnike, niti su morali moliti za njih!
Najvažniji rad objavljen od strane adventista sedmog dana, tijekom godina u kojima su vjerovali i naučavali da je vrijeme kušnje za griješnike završilo 1844. godine, bila je publikacija pod nazivom "
Present Truth" (Sadašnja istina). Izdano je ukupno 11 brojeva. Objavljivani su u različitim mjestima na istoku, a pokrivaju razdoblje od srpnja 1849. do studenog 1850. godine.
U broju za kolovoz 1849., stranice 21-24, nalazi se jedno drugo viđenje Ellen White. Ovo viđenje je ponovljeno u "Ranim spisima" izdanim 1882., na stranicama 34-37,
osim 8 redaka koji su izostavljeni a koji se također odnose na događaje iz 1844. Evo izostavljenih redaka:
"Nego od lošeg prema gorem, one koji su prividno pokazivali promjenu srca a bili su samo zaodjenuti religioznom vanjštinom, koja je prikrila bezakonje opakih srca. Neki su se činili istinski obraćeni, kako bi zaveli Božji narod, ali kad bi se mogla vidjeti njihova srca pokazala bi se crna kao i uvijek".
Razlog izostavljanja ovih redaka također je očigledan. Oni su u najsnažnijem obliku učili da nakon 1844. godine nije bilo moguće istinsko obraćenje. Godine 1882. Ellen White više ne vjeruje u ovo, tako da je i ove retke morala zatajiti.
Na stranicama 31. i 32. Present Truth-a je još jedno dugačko viđenje Ellen White. Ovo viđenje je navedeno na stranicama 37.-39. u Ranim spisima. Ovdje je, opet,
izostavljeno 35 redaka iz originalnog teksta. Izostavljeni tekst je dugačak, pa ćemo navesti samo dio toga, kako bi jednostavno pokazali zašto je to učinjeno. U tom dijelu Ellen White kaže kako će glasnici poslani od Boga
"biti sigurni od sveopće pošasti. Ali, ako neki dođu koji nisu poslani od Boga, oni će biti u opasnosti i posječeni od pošasti... Ono što smo vidjeli i čuli o pošasti, samo je početak onoga što ćemo vidjeti i čuti. Uskoro će mrtvi i umirući biti svuda oko nas."
Pošast o kojoj se ovdje govori bila je jasna i uskoro provjerljiva. No, takvo nešto što je ona predskazala nije se dogodilo. Ona je jednostavno izrazila sveopću zabrinutost koja je zastrašivala ljude u to vrijeme. To je sve. Viđenje je potpuno promašeno, i zbog toga te retke se moralo ukloniti.
Nastavljajući, na stranici 64.
Present Truth-a, nalazimo jedno drugo viđenje koje je u potpunosti izostavljeno iz njenih "Ranih spisa." Motiv za ovo prešućivanje bit će potpuno jasan svima. Dio njezina viđenja glasi:
"Uzbuđenja i lažne reformacije danas ne pokreću nas, jer mi znamo da je Gospodar kuće ustao 1844., i zatvorio vrata prvog dijela nebeskog Svetišta. I sada, mi svakako očekujemo da će ići sa svojim stadima tražiti Gospodina, ali ga neće naći.. On se sam povukao (u drugi dio iza zavjese) od njih i Gospodin mi je pokazao da je snaga koja je s njima puka ljudska moć, a ne snaga Božja."
Ellen White ovdje citira Hos 5,6-7, kako bi dokazala da nakon 1844.
nije bilo istinskog obraćenja. Ovo su u to vrijeme držali svi njihovi službenici, tako da je Ellen White zapravo "vidjela" samo ono što su vidjeli oni oko nje.
Opet, u
Present Truth-u, studeni 1850., stranice 86. i 87., nalaze se gotovo tri stupca teksta gdje su zapisana druga viđenja Ellen White. Gotovo puna dva stupca ovih viđenja
također su izostavljeni u "Ranim spisima." (Vidi str 63-65.)
"Rani spisi" objavljeni 1882. godine, tvrde izdavači, sadrže sve rane spise Ellen White s
"ni riječi ispuštene." Kad bi ova tvrdnja bila istinita, svi ovdje navedeni dijelovi morali bi biti u njima sadržani. Ali nisu. Zašto su zatajeni? Odgovor je već dat. Što, dakle, možemo reći o izjavi izdavača? Nije li to
namjerno netočno iznošenje činjenica, s ciljem da se sakriju
lažno inspirirana učenja Ellen White? Naprosto ne postoji drugo i drugačije objašnjenje.
U "Ranim spisima" izdanje 1882. čitamo: "Predgovor prvom izdanju, James White, kolovoz 1851." Je li prvo izdanje ono iz 1851? Ne, doista!
Prvo izdanje njenih ranih spisa izdano je 1847.
Zatim, ponovo, u ovom izdanju 1882., čitamo: "Ovo
drugo izdanje", itd. Ova izjava je također lažna, jer je to
treće izdanje njenih ranih spisa. Ovo je učinjeno od strane James-a White-a i Ellen White, ne bi li potisnuli u zaborav
opasno prvo izdanje iz 1847. godine.
Kako je sve ovo učinjeno s odobrenjem Ellen White i kako je zaštićeno njenim autorskim pravom, nije li ona znala da su izjave starješina Butler-a i Long-a lažne? Naravno da je znala. Poštenje svih njih zahtijevalo bi da se ispričaju, i da izostavljene dijelove odmah tiskaju i kao dodatak pošalju s ostalim primjercima, ili barem da ga tiskaju u narednim izdanjima. Ali, što se događalo? Do dana današnjega tiskaju se tisuće i tisuće primjeraka knjige "Rani spisi" i dalje se prodaju neobaviještenim ljudima, bez i jednog spomena o tim izostavljenim dijelovima, i bez i jednog umetnutog retka u kasnijim izdanjima. Za svaki objavljeni primjerak izdavači znaju da je krivotvoren.
Već je spomenuto kako je Joseph Bates zaveo James-a White-a i Ellen White da vjeruju kako će Isus završiti svoj posao u Svetištu u sedam godina, počevši od 22. listopada 1844. godine. To razdoblje trebalo je završiti 1851. godine. Kako se bližio kraj tom razdoblju, očito je da su James White i Ellen White naslutili kako moraju
napustiti ovu teoriju. Ali što sa svoje dvije rane publikacije,
obje pune naučavanja te teorije? Analiza čitavog slučaja pokazuje da su odlučili izostaviti iz njenih spisa sve odlomke koji čvrsto podupiru tu teoriju Svetišta, te ostatak njezinih spisa objaviti pod novim imenom, i napustiti svoje prve dvije publikacije, "
A Word to the Little Flock" i
"Present Truth", sklanjajući ih što je prije moguće. Novi časopis započeo je s novim imenom, "
Advent Review and Sabbath Herald". U kolovozu 1851., dva mjeseca prije isteka sedam godina, Ellen White sama je preinačila ono što je prije napisala u "
A Word to the Little Flock" 1847., te u
"Present Truth" 1849.-1850.,
izostavljajući nepoželjne dijelove i viđenja, kako je već spomenuto.
Evo njenih vlastitih riječi o ovoj aferi:
"Ovdje ću dati viđenje koje je prvi put objavljeno 1846. godine. U ovom viđenju sam vidjela samo mali dio budućih događaja. Sadašnja viđenja su potpunija. Ja ću, zbog toga, izostaviti jedan dio i spriječiti ponavljanje."(
Experience and Views, kolovoz, 1851, str 9).
Evo tko je mijenjao i "kljaštrio" spise Ellen White.
Činila je to Ellen White osobno. Nakon toga James White je pazio na tiskanje, kao što je spomenuto u predgovoru izdanja Ranih spisa. Oboje njih su, dakle, znali i dogovorili se o izostavljanju tih dijelova ranih spisa. Bilo kakvo spominjanje izdanja
A Word to the Little Flock iz 1847.,
ili Present Truth-a, objavljenih 1849. i 1850., brižno je izbjegavano.
Zataškavanju krivotvorenja spisa Ellen White pridružit će se i drugi visokorangirani članovi crkve ASD. Evo primjera kako je to činio J.N. Loughborough. Starješina J.N. Loughborough, u svojoj knjizi "The Great Second Advent Movement" (Veliki pokret drugog dolaska), stranica 263., izdanje iz 1905., želio je pokazati svjedočanstvo starješine Joseph-a Bates-a o radu Ellen White, pa je citirao dio teksta sa 21. stranice iz publikacije
"A Word to the Little Flock", tiskane 1847. godine. Evo primjera na koji način on koristi materijal iz te rane publikacije. On navodi:
"Ja vjerujem da je rad [gospođe White]
od Boga, i da je dat da utješi i ojača svoje raspršene, uplakane i vjerne ljude, budući da je završio naš rad ... u listopadu 1844. godine"
Primjetite ove crvene točke u citatu? One znače da je nešto izostavljeno iz citiranog dijela teksta. Što je to izostavljeno? Samo
DVIJE RIJEČI. Evo kompletne rečenice koju je Joseph Bates napisao 1847. godine, a J.N. Loughborough ju citira:
"Budući da je završio naš rad ZA SVIJET u listopadu 1844. godine." Ove riječi otkrivaju činjenicu da su Bates i starješina White, koji je objavio članak 1847., vjerovali da je njihov rad za svijet
završen u listopadu 1844. godine.
Loughborough-u je ovaj citat trebao, a opet, trebalo je sakriti činjenicu o vjerovanju tih ranih vođa. Kako bi to ostvario on je izostavio - zatajio - riječi
ZA SVIJET, i stavio točkice na njihovo mjesto u svom citatu! On to nije sigurno učinio radi uštede prostora u knjizi od šesto stranica. On je to učinio da
sakrije, zataji i potisne naučavanje, za koje je on dobro znao da su ga starješine Bates i White i Ellen White naučavali i u njega vjerovali u to vrijeme (1847.). Ovo je, dakle, smišljena prijevara, toliko prozirna da je nije moguće zanijekati. Ovo pokazuje koliko je Loughborough bio spreman krivotvoriti kako bi zaštitio Ellen White i pionire ovog pokreta koji su je slijedili i proglasili prorokom.
Evo još jednog primjera u kojem isti pisac, starješina Loughborough, namjerno izostavlja nekoliko redaka iz prvog viđenja Ellen White objavljenog 1847. godine. Ponovo, učinio je to da je zaštiti, i da sakrije činjenicu kako je tada ona učila da je vrijeme kušnje za svijet završilo 1844. godine. Evo tog citata iz njegove knjige na stranici 204., u kojem je velikim crvenim slovima
dodan dio koji je Loughborough izostavio. Govoreći o onim adventistima koji su postali okorjeli griješnici nakon 1844., Loughborough citira Ellen White ovako:
Oni su
"otpali s puta dolje u mrak i pokvareni svijet. BILO IM JE NEMOGUĆE VRATITI SE PONOVO NA PUT I IĆI U GRAD KAO I ČITAVOM SVIJETU KOJEG JE BOG ODBACIO. Uskoro smo čuli Božji glas poput mnogih voda,".
Što mislite, zašto je Loughborough
ovo crveno izostavio? Je li pošteno izostaviti ove retke? Zasigurno ne. Idući stopama starješine Loughborough-a, starješina G.I. Butler, pišući u
the Review and Herald, 17. kolovoza 1916.,
izostavio je isti odlomak. On je napisao isti citat,
izostavljajući iste retke, i iz istog razloga. Butler je znao da obmanjuje, jer je prije samo nekoliko godina imao ove važne materijale pred sobom. On je vrlo dobro znao kako ovaj odlomak izgleda u ranom izdanju viđenja Ellen White.
S obzirom na sve predočeno o ovim prikrivanjima, kako bi se on mogao braniti neznanjem? Koliko se povjerenja može imati u izjave Ellen White i ovakvih ljudi? Nevjerojatno je čemu su pribjegli Ellen i James White, a još je nevjerojatnije da su ih u tome podržali i ljudi iz vrha crkve ASD. Smicalice, podvale i otvoreno nijekanje najjasnijih činjenica stvorilo je ozračje koje je i omogućilo
etabliranje zabluda i gluposti koje je iznjedrila Ellen White. Koliko uopće Adventista sedmog dana zna da su se stvari odvijale baš na ovakav način.
