Adventisti i Elen Vajt

Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Upravo zbog trovanja istine su mi oni svi na ignore.

Lepo sam postavio citat iz Didahe 12 Apostola, najstarijeg van biblijskog teksta Crkve, i uporedio "lik i djelo" "duha proroštva" iz Mejna.

Jednostavno nismo mi krivi što su oni poverovali lažnom proroku.

Dobro jutro Darth.
Nadam se da znas kako je zagorac isao iz lova a pred kafanom stavio ranac sa zesdom i usao u kafanu i kada je izasao, magubi ubili necijeg macaka i stavili u njegov ranac a zeca odneli. A zagorac vidi da se desila neka propena pa prica macku umesto zeca: A kaj si se premanduril usi skratil rep produljil.

Tako se i nas Darth premanduril obokao je sada poboznu mantiju sto bi znacilo da se i on premanduril.

10. Iskustvo spasenja
U beskrajnoj ljubavi i milosti Bog je ucinio Hrista, koji nije znao za greh, grehom za nas, tako da u Njemu možemo biti ucinjeni Božijom pravdom. Vodeni Svetim Duhom mi osecamo svoju potrebu, priznajemo svoju grešnost, kajemo se zbog svojih prestupa, i upražnjavamo veru u Isusa kao Gospoda i Hrista, kao Zamene i Primera. Ova vera koja prima spasenje dolazi preko božanske sile Reci i dar je Božije blagodati. Kroz Hrista mi smo opravdani, usvojeni kao Božiji sinovi i kceri i oslobodeni od vlasti greha. Nanovo smo rodeni i posveceni Duhom; Duh obnavlja naše umove, upisuje Božiji zakon ljubavi u naša srca i mi dobijamo silu da živimo svetim životom. Time što ostajemo u Njemu, postajemo sudionici u božanskoj prirodi i imamo jemstvo spasenja sada i na sudu.

(2. Korincanima 5,17-21; Jovan 3,16; Galatima 1,4; 4,4-7: Titu 3,3-7; Jovan 16,8; Galatima 3,13.14; 1. Petrova 2,21.22; Kološanima 1,13.14; Rimljanima 8,14-17; Galatima 3,26; Jovan 3,3-8; 1. Petrova 1,23; Rimljanima 12,2; Jevrejima 8,7-12; Jezekilj 36,25-27; 2. Petrova 1,3.4; Rimljanima 8,1-4; 5,6-10; Rimljanima 10,17; Luka 17,5; Marko 9,23.24; Efescima 2,5-10; Rimljanima 3,21-26) Adventisticki hriscani veruju

 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.297
> Pravo novorođenje nije plod nikakve reforme nego je besplatni dar koji primamo verom.

Dakle,nema potrebe raditi na reformi kada je ona dar?

Dar ne zahteva napor volje, zar ne?

Ovo kod EGW je pogrešno, zar ne:

“Potčinjavanje volje prikazano je vađenjem oka ili odsecanjem ruke.” (EGW, Misli sa Gore Blaženstva, 25)
 
VIP
Učlanjen(a)
14.07.2011
Poruka
19.107
Ovo je java. Strašna java. Svjedočanstva o tome kako adventisti sedmog dana ubijaju djecu. I zarađuju krvarinu tako.

Kada prestanes da lazno svedocis protiv drugih, i okrenes se osudi samog greha, odnosno izadjes u svet i pocnes da propovedas moral kako se zene ne bi kurvale stvarajuci decu tako sto imaju odnose van braka, prostitucijom, ili promiskuitetnim ponasanjem, a potom idu lekarima da obave abortus, tada mozes o necemu da pises.

Ovako, verglajuci o abortusu ti samo podrzavas greh, jer ga ne seces u korenu, vec osudjujes one koji su zrtve gresnog ljudskog odnosa prema pojmu morala.

Drugim recima i primerom, kada bi ti kojim slucajem u bolnici susreo jednu zenu koja je dosla da obavi abortus u pratnji lekara, ti ne bi osudio tu zenu za njeno ponasanje koje je dovelo do abortusa, vec lekara kod koga je dosla da izvrsi abortus.

Svako u ovome neka sagleda tvoje licemerstvo.

A evo Adventistickog stava o abortusu:


Abortus

Mnoga savremena društva su se suočila sa problemom moralnosti čina abortusa. Takav konflikt je uticao na mnoštvo ljudi u okviru hrišćanstva, koji su spremni da prihvate odgovornost za zaštitu prenatalnog ljudskog života i da takođe očuvaju ličnu slobodu žene. Evidentno je da su, dok Crkva pokušava da sledi Sveto Pismo, neophodne moralne smernice uz poštovanje individualne slobode savesti. Adventistički hrišćani žele da pitanje abortusa povežu sa verom u Boga kao Stvoritelja i održavatelja života na način koji odražava hrišćansku odgovornost i slobodu. Iako postoje razlike po pitanju shvatanja abortusa među adventistima, ovi naredni navodi predstavljaju pokušaj da se uobliče smernice po pitanju ove tematike. Smernice ovog dokumenta su bazirane na biblijskim principima.
1) Prenatalni ljudski život je veličanstveni dar od Boga. Božji ideal namenjen ljudskim bićima potvrđuje svetost ljudskog života, po Božjoj slici. Međutim, životne odluke treba da budu donete u kontekstu sveta palog u greh. Abortus nikad nije aktivnost sa malim moralnim posledicama. Zbog toga, prenatalni život ne sme biti nesmotreno uništen. Abortus bi trebalo da bude izveden samo iz veoma ozbiljnih razloga.
2) Abortus je jedna od tragičnih dilema ljudskog pada u greh. Crkva bi trebalo da ponudi milostivu podršku osobama koje se lično suočavaju sa odlukom o abortusu. Osuđivački stav je neprimeren onima koji su prihvatili Jevanđelje. Od hrišćana se očekuje da razvijaju zajednicu ljudi koji se međusobno vole i brinu, i pomažu onima koji su u krizi.
3) Crkva na praktičan, opipljiv način, kao zajednica puna podrške izražava svoju posvećenost vrednostima ljudskog života, kao što su:

  • Jačanje porodičnih veza.
  • Obučavanje oba pola vezano za hrišćanske principe i ljudsku seksualnost.
  • Jačanje odgovornosti oba supružnika oko planiranja porodice.
  • Odgovornost oba supružnika za posledice ponašanja koje su nekonzistentne sa hrišćanskim principima.
  • Stvaranje bezbedne klime za razvoj diskusije po pitanju moralnosti abortusa.
  • Pružanje podrške i pomoći namenjene ženama koje izaberu da održe trudnoću.
  • Ohrabrivanje i pomoć očevima da preuzmu deo odgovornosti za vaspitanje svoje dece.

Crkva takođe treba da se posveti pružanju pomoći u poboljšavanju loših socijalnih, ekonomskih i psiholoških faktora, koji stavljaju još dodatni teret na abortus, i da se brine za one koji pate zbog posledica individualnih odluka, po ovom pitanju.
4) Crkva ne služi kao savest, međutim, ona treba da pruži moralne smernice. Abortusi iz razloga kontrole rađanja, biranja pola, ili zbog određenih pogodnosti, neće biti tolerisani od strane Crkve. Međutim, žene se mogu suočiti sa iznimnim okolnostima koje predstavljaju ozbiljne moralne ili zdravstvene dileme – ako je ugrožen život žene, ili je dijagnostifikovano teško oboljenje fetusa, ili je trudnoća rezultat silovanja ili incesta. Konačna odluka da li da se okonča trudnoća ili ne, treba da bude doneta od strane trudnice, nakon odgovarajućih konsultacija. Ona treba da dobije pravovremene, tačne informacije, da bude svesna biblijskih principa i smernica vođenih Svetim Duhom. Štaviše, ove odluke je najbolje doneti u krugu zdravih porodičnih odnosa.
5) Hrišćani iznad svega priznaju Božje vođstvo. Oni traže mudrost i balans između individualnih sloboda i njihove odgovornosti prema zajednici vernih, i širem društvu i njegovim zakonima. Oni čine svoj izbor u skladu sa učenjem Svetog Pisma i Božjeg zakona, pre nego što se oslanjaju na norme društva koje ih okružuje. Zbog toga, pokušaj da se žena primora da iznese trudnoću ili da je prekine, treba da bude odbačen kao kršenje lične slobode.
6) Crkvene ustanove treba da razviju svoje sopstvene institucionalne politike u skladu sa ovim iskazom. Osobe koje imaju religiozne ili etičke razloge kao prigovor na abortus, ne bi trebalo da učestvuju u izvođenju abortusa.
7) Vernici crkve treba da budu ohrabrivani da učestvuju u moralnim odgovornostima vezanim za abortus, u svetlu učenja Svetog Pisma.
 
Član
Učlanjen(a)
03.06.2010
Poruka
14.297
"Moramo svim srcem da se predamo Bogu da bi nastupila promena koja će učiniti da postanemo slični Bogu. ... Borba sa samim sobom je najveća borba koja se ikada vodila. Odricanje od samoga sebe, potčinjavanje Božjoj volji celokupnog svog bića, iziskuje teške napore; čovek se mora poniziti pred Bogom da bi se nanovo rodio u svetosti.” (Put Hristu, str. 30)

“Onaj koji nije voljan da se odrekne samoga sebe, da se ponizi pred Bogom i da se dugo i ozbiljno moli za Njegov blagoslov, neće ga primiti. Boriti se sa Bogom; kako malo njih znaju šta je to! Kako je malo duša stajalo pred Bogom sa silnom čežnjom ulažući do krajnosti sve snage svoga bića! Kako se malo njih sa nepokolebljivom verom držalo Božjih obećanja kad su valovi očajanja, koje ni jedan jezik ne može da opiše, navaljivali na onoga koji se molio!” (Velika borba, 503)

Ovo u Pismu je takođe pogrešno, zar ne:

"Bori se u dobroj borbi vere, muči se za večni život na koji si i pozvan." (1.Timotiju 6,12)

“Zar, dakle, uzalud čistim srce svoje, i umivam bezazlenošću ruke svoje, dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro?” (Psalam 73,13-14)
 
Natrag
Top