Razlike izmedu pravoslavne i katolicke crkve i šta smo to zaboravili?

Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Dobro, daj malo da pričamo o učenjima, duhovnosti, uticajima itd a ne samo neke dosadne istorijske teze u koje si se upleo kao pile u kučine.
I treba o tome raspravljati. Teze i hipoteze, disertacije pojedinih autora treba posmatrati kao uslovno tačne, ili netačne. Svaka od njih nosi veliku dozu predubeđenja, posebno one koje dolaze iz pera autora naklonjenijih "prosvetiteljstvu", a koji naivno smatraju da je eto čitava gužva oko hereza - jeresi bila samo maska za borbu za moć, tačnije da je najlakši način za denunciranje protivnika u srednjem veku koji je po njima bio mračno doba (dok se nisu pojavili oni, usrećitelji čoveka) bio optužba za herezu - jeres.

Kako navodno učenja tih "nevino" optuženih nisu opstala, ona se rekonstruišu po principu "poželjnosti", tačnije nalaze se paralele sa učenjima pojedinih "zajednica" uz naravno stav o "zloj i paganskoj" Crkvi koja je lažno optuživala one koji su se samo protivili njenoj "hijerarhiji" da su heretici.

Da ne davim više sa suvoparnim jezikom, ovde se radi o tome da se na vreme ranog hrišćanstva, sve heterodoksne, ali i heretičke ideje i pokrete gleda iz vizure savremenog "prosvetljenog" čoveka, onoga kome su heroji "humanisti", "oslobodioci". Niko i ne pomišlja da pokuša da se stavi na stranu zamišljenih "progonitelja", tačnije da razmisli zašto bi neko uopšte bilo koga ko se samo "protivi hijerarhiji" optuživao za herezu - jeres.

Jer ako bi se vodili logikom,"prosvetljenih" onda bi recimo sve ostale pomesne autokefalne crkve mogle da optuže Srpsku Pravoslavnu Crkvu za jeres, jer Srbi slave krsnu slavu, drže Arhiepiskopa Savu I osnivačem svoje crkve, dok ostale pomesne crkve to ne čine, Ili da recimo Rim optuži one koji misu drže po Tridentinskom obredu za jeres jer zaboga krše hijerarhiju koja u najvećem broju slučajeva služi misu - liturgiju na Novus Ordo način.

Radi se naime kod "prosvetljenih" inherentnom neprijateljstvu prema samom Hrišćanstvu, i zamišljanju kraja antike, celokupnog srednjeg veka, pojma Crkve, same vere na način malog Perice.

Zato se i slažem sa tobom, da je potrebno pričati o učenjima, verovanjima, duhovnosti. Jer samo tako možemo videti šta jeste a šta nije hereza - jeres.

Ovako samo presipamo iz šupljeg u prazno.
 
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.394
Dobro, daj malo da pričamo o učenjima, duhovnosti, uticajima itd a ne samo neke dosadne istorijske teze u koje si se upleo kao pile u kučine.
Ovo je ipak forum Religija.
Evo još nešto za čitanje ako si zainteresovan

Tako se namestilo tj. tematika je takva. Nekada ti teški suvoparni istorijski fakti su malo dosadni priznajem ali šta da se radi.

Dobro, slažem se..pričaćemo i o učenjima. Ja sam samo naveo kako su većina izvora konfuzna u pogledu opisa ovih pokreta..šta da se radi...uglavnom većina tih izvora piše prama trenutnim potrebama i obraća pažnju na detalje ovih zajednica koji su im bitni u tom momentu..

Hajde možemo i konkretnije nešto.
 
Učlanjen(a)
15.02.2015
Poruka
3.527
Zbog cega ste kidnapovali ovu temu? Ona nije o Bogumilima ni katarima, nego Razlike izmmdju Katolicke i Pravoslavnen crkve.
Bilo bi korisno za sve da vidimo u cemu je razlika a u cemu su slicnopsti?
 
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.394
Razlika je po mom mišljenju pre svega u autoritetu tj. univerzalnoj vlasti u hrišćanskoj vaseljeni koju rimski episkop smatra da mu pripada dok je Carigrad težio pre svega vlasti u domenu jurisdikcije patrijaršije.

Ostale razlike oko Filique, oko postova i oko organizacije su manje važni..ne igraju primarnu ulogu.
 
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Razlika je po mom mišljenju pre svega u autoritetu tj. univerzalnoj vlasti u hrišćanskoj vaseljeni koju rimski episkop smatra da mu pripada dok je Carigrad težio pre svega vlasti u domenu jurisdikcije patrijaršije.

Ostale razlike oko Filique, oko postova i oko organizacije su manje važni..ne igraju primarnu ulogu.

Slažem se, ali ne u potpunosti. Priča oko tih "razlika" je dublja ali i površnija od toga što si naveo. Inače, primat je u osnovi svih razlika koje se pominju.

U suštini, problem primata tiče se toga da li Cathedra Petri ima prvenstvo časti (što nakon uzdizanja autokefalističkog shvatanja Crkve, na istoku, a pod uticajem želje lokalnih arhijereja da smanje uticaj Carigrada, u kome se naglašava sinodalnost) tvrde na Istoku, i što niko od arhijereja i pomesnih sinoda ne negira, ili taj primat ima i funkciju vlasti. U pitanju je dakle samo razlika u shvatanju prvenstva.
 
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.394
Da, nije sporan primat rimskog episkopa jer ga potvrđuju sabori...do četvrtog u Kalcedonu 451.n.e. Međutim, političke prilike tj.propast zapadnog rimskog carstva i pomeranjem težišta vlasti na Istok tj. u Carigrad postepeno se to pitanje svodi uglavnom na počasni čin ili čak i nebitno pitanje. Posebno u VI veku kada je papa Pelagije prihvatio Justinijanov monotelitizam pa time narušio delimično ugled svete stolice u očima Istoka pavši u jeres...i neke zapadne biskupije su zamerile zbog ovog papinog propusta. No, njemu je bila bitna politička podrška Justinijana protiv Ostrogota i Totile. Kasnije je već taj primat ozbiljno narušen i zbog nekih drugih versko političkih razmirica.
 
Učlanjen(a)
11.02.2009
Poruka
8.070
Da, nije sporan primat rimskog episkopa jer ga potvrđuju sabori...do četvrtog u Kalcedonu 451.n.e. Međutim, političke prilike tj.propast zapadnog rimskog carstva i pomeranjem težišta vlasti na Istok tj. u Carigrad postepeno se to pitanje svodi uglavnom na počasni čin ili čak i nebitno pitanje. Posebno u VI veku kada je papa Pelagije prihvatio Justinijanov monotelitizam pa time narušio delimično ugled svete stolice u očima Istoka pavši u jeres...i neke zapadne biskupije su zamerile zbog ovog papinog propusta. No, njemu je bila bitna politička podrška Justinijana protiv Ostrogota i Totile. Kasnije je već taj primat ozbiljno narušen i zbog nekih drugih versko političkih razmirica.

Opet preterano brzo skačeš sa zaključcima. Nije papa Pelagije pao u herezu, nego je zapad Crkve, tačnije papa naseo na Justinijanovu prevaru. Da bi shvatio o čemu se radi trebalo bi da pročitaš sve čega se možeš dohvatiti o Justinijanu. Naime on je doslovno hteo da se kao amater teolog meša u poslove Crkve, i vešto se igrao sa arhijerejima, kako Istoka, tako i Zapada, posebno zbog uticaja Teodore koja je bila Monofizit. Zaljubljen u nju do ušiju, u toj mer i da je nakon njene smrti od raka, polako postajao senka nekadašnjeg čoveka, želeo je da sa Monofizita izbriše stigmu hereze, po svaku cenu, te je veštački stvorio herezu Tri Pitanja, na tu "prevaru" naseli su kako Istočni, tako i Zapadni arhijereji, da bi nakon nekoliko godina, Justinijan sazvao sabor, i sve koji su pristali na Tri Pitanja osudio kao heretike.

Vidiš kako je je istorija zanimljivija od besomučnog traženja dokaza za predubeđenja? Isto je tako i sa likovima iz Svetog Pisma, bili su naime ljudi od krivi i mesa, sa osećanjima, nadanjima, patnjama, radostima i tugama. Nisu bili nikakvu savršeni roboti.

No da se vratim na temu. Nekolicina stvari su ključne za sukob oko primata: Islam i njegov uticaj, tačnije gubitak slobode Aleksandrije, Jerusalema, Antiohije. Pojava arhihereze ikonoklazma. Slabljenje Carstva, i pitanje pokrštavanja Bugara.

Ako na sve ovo dodamo ljubomoru Carigrada, pritisak koji na zapadu vrše varvarska kraljevstva, onda je jasno da je Cathedra Petri za sebe počela da traži objedinjavanje jurisdikcija koje su na Istoku vršili Vasilevs i Patrijarh. Nekako u to vreme Patrijarh Istoka sebi pripisuje i titulu Ekumenskog, čime se de fakto po časti izjednačava sa papom.


Te razlike nastale pre svega oko i na problomu primata, dovele su i do različitog shvatanja ustrojstva Crkve, gde na Zapadu se insistira na juridički ustanovljenom jedinstvu, dok se na istoku nakon pokrštavanja Bugara (ne pre) javblja koncept autokefalnosti u kome lokalne crkve imaju "nezavisnost" u ustrojstvu ali su i dalje u jedinstvu sa svim ostalim lokalnim crkvama. Naravno, takav koncept organizacije crkve može da funkcioniše bez problema sve dok se u jednačinu ne ubace nacionalne države.

Još jedan od razloga "razlika" je i ljubomora. U idealnim uslovima, arhiepiskopa prestonice carstva, dakle Rima, patrijarha zapada do duboko u srednji vek, to jest do uvođenja elektorskog koledđa najstarijih arhiepiskopa - nadbiskupa, kardinala, bira sabor svih arhijereja. Isto je i sa Patrijarsima Aleksandrije, Antiohije, Jerusalema. Uvek je sinod taj koji bira poglavara. Sa druge strane, a ovo je važno u vezi ljubomore koja se javlja na Istoku, ali i na zapadu, u zavisnosti od snage karaktera osobe koja se nalazi na datoj funkciji, Carigradski patrijarh, ali i većina članova najužeg sinoda arhijereja su pod uticajem Vasilevsa, koji često postavlja svoje ljude na mesto Patrijarha. (To često rade i kraljevi, carevi, plemići na zapadu, a vrhunac krize će u predvečerje reformacije kada je u jednom trenutku bilo čak četiri pape).
 
Učlanjen(a)
22.07.2016
Poruka
11.394
Opet preterano brzo skačeš sa zaključcima. Nije papa Pelagije pao u herezu, nego je zapad Crkve, tačnije papa naseo na Justinijanovu prevaru. Da bi shvatio o čemu se radi trebalo bi da pročitaš sve čega se možeš dohvatiti o Justinijanu. Naime on je doslovno hteo da se kao amater teolog meša u poslove Crkve, i vešto se igrao sa arhijerejima, kako Istoka, tako i Zapada, posebno zbog uticaja Teodore koja je bila Monofizit.

Naravno, slažem se ja sa tobom..ne osuđujem ja papu Pelagija toliko već sam i ukazao koji uzroci su doveli do prihvatanja hereze monotelstva...iz prisile Justinijanove..samo sam naglasio da je mogući faktor u moru raznih bio i taj koji je uticao na slabljenje autoriteta pape na Istoku. Naravno, samo sam naveo ovaj primer jer je poznato da je Milanska nadbiskupija odbila opštenje sa papom nekih 100 i više godina zbog ovog čina...pričam i o tim zapadnim biskupijama koje su pogođene ovom papinom odlukom..

Zaljubljen u nju do ušiju, u toj mer i da je nakon njene smrti od raka, polako postajao senka nekadašnjeg čoveka, želeo je da sa Monofizita izbriše stigmu hereze, po svaku cenu, te je veštački stvorio herezu Tri Pitanja, na tu "prevaru" naseli su kako Istočni, tako i Zapadni arhijereji, da bi nakon nekoliko godina, Justinijan sazvao sabor, i sve koji su pristali na Tri Pitanja osudio kao heretike.


hmmm...zaljubljen do ušiju...ehhh..to je neverovatan osećaj:)

Ostalo si lepo sagledao.
 
Natrag
Top